CRO-eu.com
Rujan 23, 2019, 15:19:53 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: DEŽELIĆ  (Posjeta: 2690 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Veljača 23, 2009, 17:47:39 »


DEŽELIĆ

SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-823
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1847./1943.
KOLIČINA GRADIVA: 13 kut. (1,3 d/m)

SADRŽAJ FONDA:
Fond sadrži gradivo koje se odnosi na članove obitelji Deželić (njihova književna djela, korespondencija, biografski materijal, memoarsko gradivo, dokumentacija o imovnom stanju, o društveno–humanitarnom radu, fotografije), na članove srodnih obitelji Kontak i Šoštarić, te šest manjih zbirki koje je prikupio i sredio Velimir Deželić ("Stampata", "Autografi", "Lica", "Portreti", "Krajevi", "Historija").

SERIJE U FONDU:
1. Đuro Stjepan Deželić, 1856./1906., 404 kom.
2. Barbara (Betika) Deželić, 1874./1913., 25 kom.
3. Velimir Đuro Stjepan Deželić, 1874./1941., 794 kom.
4. Antonija (Tonka) Deželić, 1885./1943., 201 kom.
5. Djeca Velimira i Tonke Deželić, 1898./1942., 128 kom.
6. Članovi srodnih obitelji, 1855./1927., 40 kom.
7. Zbirke Velimira Deželića, 1847./1940., 195 omota

VALORIZACIJA FONDA: 2
Sačuvani književni opus Đure i Velimira Deželića može biti vrijedan izvor za povijest hrvatske književnosti. Bogata prepiska koju su članovi obitelji Deželić vodili s istaknutim suvremenicima, hrvatskim kulturnim i javnim djelatnicima pruža podatke za istraživanje socijalne i kulturne povijesti Zagreba pa i šire, a živa publicistička aktivnost Đure i Velimira Deželića, kao i njihov društveno-humanitarni rad mogu se velikim dijelom rekonstruirati proučavajući gradivo ovoga fonda. Zbirke Velimira Deželića mogu poslužiti kao pomoćni izvor i ilustracija za hrvatsku povijest prve polovice 20. stoljeća. Osim toga, budući da su članovi obitelji Deželić bili rodbinskim vezama povezani s članovima drugih istaknutih zagrebačkih obitelji (Kontak, Šurmin, Eder, Šoštarić, de Supé-Bartolé, Širola), ovaj fond može pružiti podatke za proučavanje povijesti i tih obitelji.

JEZIK U GRADIVU: hrvatski, engleski, njemački, srpski
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: AI
NAZIV STVARATELJA FONDA: OBITELJ DEŽELIĆ
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Zagreb

PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA: -
HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:

Obitelj Deželić spominje se u hrvatskim poveljama sredinom 15. st. u Goričkoj županiji, oko Kupe i Korane, naročito grada Klokočkoga i Gorice. Od 16. stoljeća imaju naslov plemića Gorice i Klokoča. Za vrijeme ratova s Turcima članovi obitelji Deželić izgubili su plemićki naslov. Početkom 19. stoljeća nalazimo obitelj Deželić u gradu Ivaniću.
Josip Deželić iz Ivanića je 1807. dobio sina Imbru (Mirka). Imbro Deželić, po zanimanju krojač, umro je 1879. Njegova supruga bila je Ana Kranjčić, rođena 1818.
Đuro Stjepan Deželić rođen je u Ivaniću 1838., od oca Imbre i majke Ane. U Ivaniću je završio osnovnu školu, a u razdoblju od 1850. do 1856. je kao pitomac Nadbiskupskog sirotišta u Zagrebu pohađao klasičnu gimnaziju. U sirotištu je uređivao list "Zora", kojim se borio protiv germanizacije. Utemeljio je "Društvo mladih rodoljuba nadbiskupskog sirotišta" koje je 1856. počelo izdavati list "Smilje", čiji je urednik bio Đuro Deželić. Deželić je 1856. ušao u Bogoslovno sjemenište, gdje je bio predsjednik Sbora duhovne mladeži. Nakon što je napustio Sjemenište, upisao se 1862. na Pravoslovnu akademiju. Iste je godine izabran začasnim bilježnikom zagrebačke županije i zaposlio se u odvjetničkoj kancelariji Matije Mrazovića. Kad je 1867. dobio zagrebačko građanstvo, bio je imenovan počanim građaninom grada Zagreba. Sljedeće godine postao je odbornikom za obnovu Gradskog zastupstva i Poglavarstva grada Zagreba, 1869. imenovan je eksaktorom i izvjestiteljem gradske blagajne, a 1870. računarskim savjetnikom, članom-perovođom odbora za popravak župne crkve sv. Marka te "nadzirateljem radnjah za isplatu gradskih težaka". Gradskim senatorom postao je 1871., a 1872. imenovan je članom Odbora za poljepšanje grada. Vijećnikom grada Zagreba II. razreda postao je 1882. Tijekom pobune zbog mađarskih grbova 1883., Gradsko zastupstvo izabralo ga je za gradskog povjerenika. On je uspio smiriti situaciju i spriječiti da u gradu dođe do krvoprolića. Od 1890. do 1897. obavljao je dužnost zamjenika mjesnog suca u Zagrebu, a 1899. imenovan je predsjednikom Izbornog povjerenstva za izbor članova vijeća Zagrebačke trgovačko-obrtničke komore.
Začasnim građaninom Ivanić-Grada bio je proglašen 1881. Iste je godine odlikovan redom Franje Josipa.

U razdoblju od 1861. do 1907. Đuro Deželić uređivao je koledar "Dragoljub". Od 1862. do 1864. bio je glavni urednik "Narodnih novina" i urednik "Danice Ilirske", a nakon toga urednik "Domobrana". Matica hrvatska mu je 1868. povjerila uredništvo časopisa "Vienac". Te je godine osnovao "Zagrebačko dobrovoljno vatrogasno društvo". "Hrvatski koledar uredovnik" počeo je izdavati 1875. Godine 1876. postao je predsjednikom novoformirane "Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice", kasnije je imenovan doživotnim velikim vojvodom "Zagrebačkog vatrogasnog društva", a mnoga vatrogasna društva su ga izabrala za svoga počasnoga člana. Zahvaljujući njemu, u hrvatskom vatrogastvu uvedena je jednolična hrvatska komanda, a u Zagrebu je Gradsko zastupstvo osnovalo zadrugu "Croatia" za osiguranje protiv požara.

Đuro Deželić je 1877. oformio Društvo za potporu siromašne djece zagrebačkih pučkih škola "Dobrotvor". Zajedno s F. Devideom je u Družtvu čovječnosti osnovao pučku kuhinju. Od 1883. do 1885. uređivao je tjednik "Obćinar". Tijekom 1885. pokrenuo je "Hrvatski ročištnik". Bio je tajnik Narodnog doma i Društva za povijest Jugoslavena, odbornik Streljačkog društva, zagrebačkog hrvatskog pjevačkog društva "Kolo", Matice hrvatske, Družtva arkeoložkog, Družtva naravoslovnog, Družtva umjetnosti, Družtva za pripomoć odpuštenih kažnjenika i Družtva hrvatskih književnika. Bio je perovođa Prve hrvatsko slavonske zemaljske izložbe. Nalazimo ga među prvim osnivačima Društva za zaštitu životinja. Imenovan je počasnim član Matice hrvatske, Družbe Braće hrvatskog Zmaja i Hrvatsko-pedagoškog književnog zbora.

Đuro Deželić bio je pjesnik, pripovjedač, putopisac, autor filozofskih rasprava i biografija, prevodilac s njemačkog, talijanskog, francuskog i ruskog jezika. Pisao je pod pseudonimima: Juraj Mirković, Juraj Ivančanin, Mirković, Stjepan Horvat, Stjepan I., Fedor Posavski, Samohrvat. Umro je u Zagrebu 1910.

Supruga Đure Deželića zvala se Barbara (Betika), rođena Šoštarić. Rodila se 1837. u Zagrebu, kao dijete Blaža Šoštarića i Ane Šoštarić, rođene Vrbanić. Umrla je 1913. u Zagrebu.

U braku s Betikom, Đuro Deželić imao je tri sina : Vladimira (rodio se 1862.), Velimira i Juricu. Vladimir i Jurica umrli su prije navršene prve godine života.

Velimir, punim imenom Velimir Đuro Josip Deželić rodio se u Zagrebu 1864. Pučku školu i klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, maturirao je 1882. U Beču je, prema očevoj želji, studirao medicinu. U razdoblju od 1882. do 1883. bio je odbornik, tajnik i predsjednik Hrvatskog akademskog društva "Zvonimir" u Beču. Tamo je pokrenuo izdavanje almanaha "Zvonimir" (1886.-1887.) i organizirao proslavu 300-godišnjice Gundulića (1888.). Nakon što je apsolvirao medicinu, vratio se u Zagreb i upisao studij prirodnih znanosti na Filozofskom fakultetu. Godine 1896. je obranio doktorsku disertaciju o praživotinjama Jadranskoga mora (Foraminifere Jadranskoga mora), postavši doktorom filozofije. U Sveučilišnoj knjižnici zaposlio se 1894., u početku kao službenik. Upravu Sveučilišne knjižnice preuzeo je 1910. te je od 1911. do 1920. bio bibliotekar i ravnatelj toga zavoda. Zajedno s arhitektom Lubinskim je 1910. bio izaslan od Zemaljske vlade da prouči nove bibliotetske zgrade po Europi te je za njegove uprave sagrađena nova zgrada Knjižnice. Zaslužan je i za suvremeno organiziranje bibliotečnoga rada te stručnu obradu zagrebačkih inkunabula. Uredio je Odio za dragocjenosti hrvatske knjige do 1835. Pod njegovim vodstvom obavljena je selidba biblioteke (od 1911. do 1913.) i presigniranje knjiga. Od 1920. do svog umirovljenja 1924. Velimir Deželić bio je zaposlen u Zemaljskom arhivu u Zagrebu.

U razdoblju od 1898. do 1911. bio je urednikom Prosvjete. Godine 1900. imenovan je tajnikom I. Hrvatskog katoličkog kongresa u Zagrebu, također i zamjenikom odbornika Matice hrvatske. Godine 1902. postao je odbornikom Društva hrvatskih književnika, ali se kasnije zahvalio na toj časti. Posredovanjem Ante Alfirevića i Frana Biničkoga, 1904. je postao članom kluba "Imaculata". Zajedno s E. Laszowskim je 1905. osnovao Družbu Braće hrvatskoga Zmaja, gdje je imao čast zamjenika velikog meštra. Iste godine je pokrenuo časopis "Hrvatski bibliofil" i bio imenovan pravim odbornikom Matice hrvatske. Jedan je od osnivača društva "Congregatio Beatae Mariae Virginis maior" (1906.), a 1907. je imenovan predsjednikom društva "Dobrotvor". Zajedno s E. Laszowskim je 1909. je pokrenuo osnivanje Društva za spasavanje u Zagrebu. Godine 1912. postao je podpredsjednikom Hrvatskog katoličkog kasina. Pomogao je osnutak Pijevog društva, a 1913. je izabran za predsjednika toga Društva. U razdoblju od 1913. do 1933. bio je utemeljitelj i potpredsjednik Kola hrvatskih književnika. Godine 1919. imenovan je predsjednikom Slovensko-hrvatskog katoličkog kongresa u Ljubljani, a 1923. predsjednikom Euharističkog kongresa u Zagrebu.
Bio je tajnik Mensae academicae, odbornik Vesne, dopisni član Zagrebačke trgovačko-obrtničke komore, potpredsjednik Društva svetog Jeronima. Podigao je "Dobrotvorov dom". Papa ga je učinio komturom viteškog reda svetog Grgura Velikog. Pisao je u mnogobrojnim časopisima i novinama. Autor je pjesama, romana i znanstvenih radova. Potpisivao se pseudonimima: Branimir, Delas, Heliodor, Magnus. Umro je 1941. u Zagrebu.

Velimir se u Beču 1885. zaručio, a 1887. i vjenčao s Tonkom (Antonijom), rođenom Kontak. Ona se rodila 1869. u Zagrebu, kao kći Antuna i Antonije Kontak. Umrla je 1943. u Zagrebu.

Velimir i Tonka Deželić imali su sedam sinova i dvije kćeri.
Berislav Đuro rodio se 1896. u Zagrebu. Po zanimanju bankovni činovnik, bio je iseljenički izaslanik Kraljevine Jugoslavije za Njemačku.
Branimir se rodio 1892. u Zagrebu. Po struci je bio odvjetnik. Njegova supruga bila je Katarina, rođena Šurmin, kći Đure Šurmina.
Đurđica se rodila 1890. Bila je udana za Božidara Širolu, hrvatskog komponistu, sina Stjepana Širole.

Milorad se rodio 1902. Po zanimanju je bio bankovni činovnik.
Mladen je rođen u Zagrebu 1900. U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju i studij kemije, fizike i matematike. Specijalizirao je organsku kemiju. Radio je u Srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu (1923.–1925.), u šibenskoj gimnaziji (1925.-1926.), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1926.-1945.), a od 1945. do 1949. bio je voditelj Kemijskog laboratorija Duhanskog instituta u Zagrebu. Godine 1949. postao je profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, zatim na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U razdoblju od 1960. do 1966. bio je voditelj Odsjeka za kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Bavio se istraživanjem prirodnih spojeva i sintezom novih organskih spojeva, te vitaminom C. Istaknuo se istraživanjem osobina hercegovačkih duhana, pirola, porfirina i hemina. Bio je oženjen Sofijom, rođenom Eder, pijanisticom i klavirskom pedagoginjom (Lovran, 1911.-Zagreb, 1985.). Umro je u Zagrebu 1989.
Stanislav se rodio 1893. u Zagrebu. Završio je Visoku trgovačku školu u Berlinu. Doktorirao je pravo. Služio je kod Obrtne banke i Kreditne banke. U razdoblju od 1919. do 1922. bio je tajnik Saveza novčanih i osiguravajućih zavoda. Od 1919. bio je profesor na Državnoj trgovačkoj akademiji u Zagrebu. Godine 1942. postavljen je za predstojnika Odsjeka za studije i dokumentaciju pri Ministarstvu za obrt, veleobrt i trgovinu. Bio je vještak Trgovačkog suda za knjigovodstvene i bankovne poslove. S Ivom Andrićem uređivao je časopis "Luč" (s prekidima od 1913. do 1937.). Časopis "Bankarstvo" pokrenuo je 1923., a do 1930. bio je njegov glavni urednik. Od 1930. do 1933. uređivao je "Privrednu reviju" i "Merkurov vjesnik". Umro je u Zagrebu 1951.

Tihomil se rodio 1904. u Zagrebu. Završio je trgovačku akademiju u Sušaku. Od 1924. do 1925. radio je kao kancelarijski činovnik u odvjetničkoj pisarnici Branimira Deželića. Tijekom 1929. bio je knjigovođa u Sveopćem trgovačkom k.d. Zagreb, od 1929. do 1934. radio je kao činovnik u Jugoslavenskoj udruženoj banci d.d. Zagreb. Za gradskog pomoćnog namještenika u Zagrebu postavljen je 1934. Gradskim računskim oficijalom je postao 1938., a u razdoblju od 1939.-1943. radio je kao gradski računski revident. Oženio se Nadom Vrkljan 1941. Kći Jasna rodila im se 1942.

Velimir sin rođen je u Beču 1888. Pučku školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. U razdoblju od 1908. do 1910. studirao je filozofiju u Zagrebu, a 1919. završio je pravne znanosti i trgovačku kameralistiku u Zagrebu, Beču i Minhenu. Doktorirao je pravo. Za 1. svjetskoga rata obavljao je službu kod Zemaljskog odbora za zaštitu porodica. Od 1919. do 1921. bio je ravnatelj sveučilišne pisarnice. Kao član katoličkog pokreta u Hrvatskoj, ušao je u Privremeno narodno predstavništvo, a poslije, kao poslanik za Varaždinsko-međimurski okrug, u Konstituantu. Radio je u državnoj službi u Šilovićevoj Narodnoj zaštiti za ratnu siročad. Od 1940. je banovinski činovnik Odjela za socijalnu politiku, a nakon toga je odjelni pročelnik u Ministarstvu unutarnjih poslova. U razdoblju od 1909. do 1940. bio je ravnatelj Društva svetog Jeronima. Osnovao je i uređivao omladinske listove "Krijes" i "Mladost". Bio je urednik Popularne naučne knjižnice, suosnivač Riječkih novina, Pučkog pozorišta i Hrvatskog katoličkog Narodnog saveza u Zagrebu. Godine 1923. bio je jedan od osnivača Teatra marioneta, svojevrsnog nastavka lutkarskih predstava koje su od 1918. priređivali članovi njegove obitelji. Napisao je mnogo političkih, socijalnih i kritičkih članaka. Bavio se i beletristikom. Potpisivao se pseudonimima V. Vladimirovič, Megal Eirinon i drugima. Umro je u Zagrebu 1976.
Zlatica Deželić se rodila 1898. Bila je udana za Dragutina Matijašića. (B.M.)

Izvor: K. Vlastelinski, obiteljski i osobni arhivski fondovi  K.2. Obiteljski arhivski fondovi  HR-DAZG-823 Obitelj Deželić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!