CRO-eu.com
Listopad 22, 2019, 03:00:01 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: JELAČIĆ  (Posjeta: 2796 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Veljača 23, 2009, 17:39:12 »


JELAČIĆ

SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-825
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1611./1959.
KOLIČINA GRADIVA: 35 kut., 530 kom. (4,4 d/m)

SADRŽAJ FONDA:
Fond najvećim dijelom sadrži gradivo koje se odnosi na obitelj Jelačić: dokumentaciju o obiteljskom rodoslovlju (skice i opisi rodoslovnog stabla), o pojedinim obiteljskim lozama i članovima obitelji (njihova imovinska i pravna dokumentacija, osobni dokumenti, korespondencija i fotografije), te o obiteljskim posjedima. Osim toga, u fondu se nalazi gradivo koje se odnosi na obitelji koje su bile srodne obitelji Jelačić: Čikulin, Christalnigg, Egger, Conda, Grošić-Jajčanić de Tribina, Gubašoci (Gubassoczy), Hržina (Hersina), Sirčić, Knežević, Ligutić, Portner, Rauch i Sermage. Također, fond sadrži dokumentaciju koja se odnosi na pojedine osobe (potpukovnik Andrija Szaraga i drugi), fragmentarnu dokumentaciju nastalu radom raznih upravnih i vojnih tijela, opsežnu zbirku tiskovina i bogatu zbirku obiteljskih fotografija.

SERIJE U FONDU:
1. Dokumentacija o rodoslovlju obitelji Jelačić i srodnih obitelji, 1633./1934., 40 kom.
2. Članovi obitelji Jelačić, 1645./1959., 21 kut.
3. Posjedi obitelji Jelačić, 1649./1936., 5 kut.
4. Srodne obitelji, 1611./1923., 11 kut.
5. Razno, 1632./1904., 2 kut.
6. Zbirka tiskovina, 1814./1943., 2 kut.
7. Zbirka fotografija, 1870./1909., 530 kom.

VALORIZACIJA FONDA: 1   
Fond sadrži opsežne genealoške podatke o turopoljskoj, zagorskoj, buzinskoj, ladučkoj, jankomirskoj, gubaševskoj i mađarskoj grani obitelji Jelačić, koja je, osim plemstva i barunata, imala i rodbinske veze s obiteljima Condé, Sermage i Rauch. Gledano geografski, gradivo ovoga fonda "pokriva" prostor od Like, preko Une, Kupe, Turopolja, Hrvatskog zagorja, sve do Srijema.

Bogata imovinskopravna dokumentacija sadržana u fondu svjedoči o ekonomici u razdoblju feudalizma na njihovim posjedima Kurilovec, Stubica, Donje Martinče-Gubaševo, Petrinja, Novi Dvori, Jankomir, Oroslavlje i drugima, kao i o postepenom prijelazu na kapitalističku agrarnu ekonomiku nakon ukinuća kmetstva i tijekom zemljorasterećenja. Osim svoje ekonomske važnosti, obitelj Jelačić dala je mnoge istaknute vojne i političke ličnosti, o čemu svjedoči dokumentacija o usponu i djelovanju feldmaršala Ivana Jelačića, generala Franje Jelačića, podmaršala Jurja Jelačića, bana Josipa Jelačića i drugih. Uz politički utjecaj i ekonomski značaj, obitelj Jelačić imala je i veliku društvenu ulogu među svojim suvremenicima, naročito osnivanjem svojih zaklada, političkim istupima i podupiranjem Hrvatskog narodnog kazališta.
Treba naglasiti da je u fondu sačuvana brojna obiteljska korespondencija putem koje se reflektiraju njihovi stavovi i mišljenja o suvremenim zbivanjima tijekom cijelog 19. stoljeća, naročito tijekom burne 1848. Veoma bogata obiteljska zbirka fotografija, osim što ima estetsku vrijednost (radi se o kabinetskim fotografijama s kraja 19. stoljeća), ima i dokumentarni značaj jer su te fotografije većinom unikatni portreti Jelačića i njihovih suvremenika iz redova najviših društvenih slojeva.
Unatoč tome što su u gradivu prisutne sadržajne i vremenske praznine, fond može poslužiti kao veoma vrijedan izvor pri proučavanju političkih i gospodarskih odnosa u Hrvatskoj tijekom 18. i 19. stoljeća, osobito u vrijeme ukinuća feudalizma, provedbe komasacije i zemljorasterećenja, te uspostave kapitalističke ekonomike na bivšim vlastelinstvima. Uz heraldičku i genealošku dokumentaciju, u fondu se naročito ističe dokumentacija koja se odnosi na bana Josipa Jelačića, te na djelovanje Eduarda, Karla, Jurja (Đure) i Julija Jelačića.

JEZIK U GRADIVU: hrvatski, latinski, francuski, mađarski, njemački, talijanski
PISMO U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: AI
NAZIV STVARATELJA FONDA: OBITELJ JELAČIĆ
SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Kurilovec, Novi Dvori, Zagreb, Stubica

PROMJENE NAZIVA STVARATELJA FONDA:
Elachich aliter Jellachich, 16. st.
Iellachich, 16. – 17. st.
Jellachich de Brezowicza, 17. – 18. st.
Jellachich de Bisewicz, 17. – 18. st.
Jellachich de Buzin, 18. – 19. st.
Jellachich, 19. – 20. st.
Jellačić Buzinski (Jellačić Bužimski), 20. st.
Jelačić (Jelačić Bužimski), 20. st. –

HISTORIJAT STVARATELJA FONDA:
Prvi trag o Jelačićima nalazi se u 14. stoljeću u srednjovjekovnoj Bosni. Ti bosanski Jelačići su vjerojatno rodoslovno povezani s Jelačićima koji se javljaju u 16. stoljeću na području oko Une i Kupe. U svezi s utvrdom Bužim kod Gospića spominje se prvi Jelačić oko 1500., a u borbama protiv Turaka javlja se 1537. Jelačić vlastelin kod Cetina.

Godine 1550. spominje se Mihalj Jelačić u opatiji u Topuskom, a 1551. spominje se Marko Jelačić. Zbog svojih zasluga u borbi s Turcima, obitelj Jelačić, odnosno Ivan, Juraj, Nikola, Petar, Gabrijel i Ana, djeca Marka Jelačića dobili su plemićki naslov 1579. Ivan Jelačić je od 1600. do 1611. obavljao vojničku službu u Senju. Gabrijel Jelačić je 1614. za svoje ratne zasluge dobio ponovljenu potvrdu plemstva i grba.

S nadiranjem Turaka počela je i seoba Jelačića iz Pounja u Liku i Turopolje. Tijekom 18. stoljeća obitelj Jelačić razgranala se u nekoliko loza: spominju se hercegovačka, crnogorska, turopoljska i zagorska loza, te njihove grane: buzinska, ladučka, biševačka, jankomirska, loza iz Batine, iz Tuhlja, Gubaševa, te mađarska (od 1609.) i ruska (od 1740.).

Janko Jelačić, svećenik, poginuo je 1566. u Sigetu, zajedno s Nikolom Šubićem Zrinskim. Krsto Jelačić ratovao je protiv Turaka pod zapovjedništvom bana Franje Frankopana. Frankopan mu je za ratne zasluge 1568. darovao posjed Bišević uz Kupu blizu Petrinje. U 17. stoljeću ističu se braća Janko i Stjepan Jelačić. Janko Jelačić bio je podzapovjednik tzv. Gornje pokupske krajine, a Stjepan je djelovao kao podžupan Zagrebačke županije, zemaljski prabilježnik, podban i podzapovjednik Banske krajine (1695.–1710.).

Jakov Jelačić je 1717. godine zarobljen u borbi s Turcima. Bio je turski zarobljenik godinama prije nego što ga je obitelj uspjela otkupiti. Godine 1745. spominje se Vuk Jelačić, glinski podzapovjednik. Njegov sin Ivan rodio se u Kurilovcu 1742. Vojnu službu započeo 1762. u dragunskoj pukovniji, a 1765. prešao je kao poručnik u II. bansku graničarsku pukovniju. Čin pukovnika dobio je 1783. Sudjelovao je u austrijsko–turskom ratu i 1788. istaknuo se u pobjedi kod Dubice. Porazio je Turke kod Knežpolja 1790. Promaknut je u podmaršala 1801. i postavljen za zapovjednika divizije u Zagrebu. Umro je 1813. u Zagrebu.

Franjo Jelačić, sin Antuna Jelačića i Bare Grošić (Grossich), rođen je 1746. u Petrinji. Obavljao je vojničku službu u Vojnoj Krajini te je 1792. imenovan pukovnikom. Nakon što se istakao u napoleonskim ratovima, 1797. postao je general, odlikovan je ordenom Marije Terezije i unaprijeđen u čast baruna. Umirovljen je nakon poraza kod Ulma 1805. Kasnije je rehabilitiran, te je sudjelovao u borbama protiv Napoleona 1809. Nakon mirovnog ugovora u Schőnbrunnu povukao se u Szela Apáthi, gdje je umro 1810. Supruga Franje Jelačića bila je barunica Ana rođena Portner (1775.–1837.). Njihova su djeca: Josip, Juraj, Antun i Cecilija.

Josip Jelačić, sin Franje Jelačića i Ane Portner rođen je 1801. u Petrovaradinu. Nakon završetka vojne škole u Terezianumu, upućen je 1819. u pukovniju u Galiciji. Zbog bolesti se 1822. povukao s dužnosti, te je živio u Zagrebu i na imanju u Kurilovcu. Za to vrijeme spjevao je svoje najbolje pjesme koje su objavljene 1825. u Zagrebu pod naslovom "Eine Stunde der Erinnerung". Iste se godine vratio u aktivnu vojnu službu, najprije u Beču i Galiciji do 1830., zatim u ogulinskoj pukovniji. Već 1825. bio je imenovan natporučnikom, a 1831. postao je kapetan. U razdoblju od 1831.–1835. boravio je sa svojom jedinicom u Italiji. Početkom 1837. unaprijeđen je u majora i djelovao je kao ađutant guvernera Lilienberga u Dalmaciji. Tijekom 1841. imenovan je pukovnikom u Glinskoj regimenti. Godine 1845. vodio je vojni pohod u Bosnu i kod Podzvizda postigao pobjedu nad Turcima. U ožujku 1848. postavljen je za bana, a kralj ga je uskoro imenovao tajnim savjetnikom, generalom, komandantom obiju banskih regimenti, podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom vojske u Hrvatskoj i Vojnoj Krajini. Nakon borbi s Mađarima i proglašenja Oktroiranog ustava, Josip Jelačić povukao se na svoje dobro u Nove Dvore. Grofovsku titulu dobio je 1854. Umro je u Novim Dvorima 1859., nakon duge i teške bolesti.
Josip Jelačić se 1850. oženio barunicom Sofijom Stockau (1834.–1877). Godine 1855. rodila im se kći Anica. Ona je već 1856. umrla u Napajedlu (u Mađarskoj) od kolere. Sahranjena je u Novim Dvorima.

Juraj (Đuro) Jelačić, brat Josipa Jelačića rodio se 1805. u Zagrebu. Pohađao je vojnu školu u Terezianumu. Kao kadet započeo je 1824. vojničku službu u Vojnoj krajini. Sudjelovao je u ratnoj ekspediciji nadvojvode Fridricha u Siriji 1839.-1840. i u u borbama za Peschieru i Bresciju 1848.-1849., te je imenovan generalom. Tijekom 1854.-1855. sudjelovao je u okupaciji rumunjskih kneževina. Nakon što je 1856. imenovan podmaršalom, borio se kod Magente 1859. Zajedno je sa svojim bratom Antunom dobio grofovski naslov 1860. Ban Josip Šokčević imenovao ga je 1861. podkapetanom Kraljevine Hrvatske. Budući da je svojim nastupom na Hrvatskom saboru na sebe navukao neprijateljstvo Beča, umirovljen je. Od 1873. do smrti bio je predsjednik Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva. Umro je 1906. Sahranjen je u Novim Dvorima. Supruga Jurja Jelačića bila je grofica Hermina rođena Chrystallnigg. Njihova djeca su: Jurica, Marko, Jela, Vera i Anka. Juraj Jelačić naslijedio je posjed Nove Dvore nakon smrti brata Josipa. Kasnije su Nove Dvore naslijedile Jurjeve kćeri Anka i Vera Jelačić. Grofica Anka Jelačić osnovala je 1919. Zakladu bana Josipa Jelačića, a kasnije i Zakladu Đure Jelačića (sa svrhom pomaganja siromašnih hrvatskih sveučilištaraca). Anka Jelačić umrla je 1934.

Antun Jelačić, brat Josipa i Jurja Jelačića rodio se 1807. Pohađao je vojne škole u Beču, zatim je služio u mornarici i njemačkom konjaništvu. Tijekom 1848.–1849. pratio je brata Josipa u vojnim pohodima. Zvanje pukovnika stekao je 1850., nešto kasnije imenovan je brigadnim generalom. Zvanje podmaršala stekao je 1860., kada je i umirovljen. Godine 1852. vjenčao se s groficom Marijom Terezijom Lamberg von Stein und Guttenberg. Imali su petero djece: sina Franju Josipa i kćeri: Mariju, Olgu, Vanku i Paulinu.
Ljudevit Jelačić, pravnik i političar, rodio se 1792. u Zagrebu. Godine 1808. završio je filozofski tečaj na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, a 1808.-1810. studirao je na Pravnom fakultetu. Doktorirao je pravo na Sveučilištu u Pešti 1811. Bio je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1812.-1824. Smijenjen je zbog svojih političkih stajališta (protivnik apsolutizma i pripojenja prekosavskih krajeva Kraljevini Iliriji) pa se počeo baviti odvjetništvom. Sudjelovao je u ilirskom pokretu i bio član uredništva Novina horvatskih, ali se povukao već 1835. i prišao mađaronima, možda zbog uvođenja štokavštine te svojeg izrazitoga liberalizma, antiklerikalizma i otpora Austriji. Godine 1834. Saboru je predložio elaborat o hrvatskom pravu na Dalmaciju. Njegov prijedlog nagodbe s Madžarima o državnom uređenju Hrvatski sabor 1848. nije prihvatio. Umro je u Čehima kraj Zagreba 1851.

Eduard Jelačić Bužimski, barun, rodio se 1811. u Humu na Sutli. Doktorirao je pravo u Pešti. Kao turopoljski podžupan 1845. pokušavao je utjecati na turopoljske plemiće u ilirskom duhu. Od 1846. bio je carski komornik, a 1847.-1848. radio je kao substitut Zagrebačke županije. U razdoblju od 1865.-1867. obnašao je dužnosti hrvatskog dvorskog kancelara u Beču. Imenovan je vitezom Reda svetog Stjepana (po kojem mu je podijeljeno i hrvatsko-ugarsko barunstvo). U dobrotvorne i prosvjetne svrhe oporučno je ostavio 400.000 forinti, te glavnicu iz čijih su se kamata isplaćivale nagrade nazočnima na zadušnicama za spas njegove duše. Također je osnovao zakladu za uboge, iz koje se 1882. razvilo Hrvatsko-slavonsko zemaljsko sirotište Eduarda baruna Jelačića Bužimskog na Josipovcu u Zagrebu. Umro je 1871. u Humu na Sutli bez muškog potomka.

Oskar Jelačić Bužimski rodio se 1886. u Šidu. Potječe iz varaždinske grane obitelji Jelačić. Njegov otac, također imenom Oskar, bio je sudski pristav, oženjen Julijom pl. Grivičić, s kojom je imao četvero djece: kćer Ivanu, blizance Oskara i Julija i najmlađeg sina Ivana. Oskar Jelačić (mlađi) pohađao je nižu Kraljevsku realnu gimnaziju u Varaždinu, nakon toga Kadetsku školu u Lobzovu (kraj Krakova). Po završetku školovanja obnašao je dužnost časničkog zamjenika u pukovnijama u Varaždinu i Zagrebu, a 1909. imenovan je poručnikom. Zajedno sa svojom braćom Julijem i Ivanom (koji su također završili vojne škole) službovao je u Beču do početka 1. svjetskog rata. Već je 1915. zarobljen i odveden u Odesu. U Rusiji se kao zarobljenik oženio Lidijom pl. Višnjevski i priključio Prvoj srpskoj dobrovoljačkoj diviziji. Nakon što su slovenski i hrvatski ratni zarobljenici formirali disidentski pokret u Odesi 1917., priključio im se i Oskar Jelačić. Poslije rata vratio se u Varaždin, ali je protiv njega provedena istraga zbog sudjelovanja u Disidentskom pokretu. Istraga je obustavljena 1921., te je Oskar Jelačić ponovo aktiviran u vojnoj službi kao kapetan. Zvanje majora dobio je 1924. Službovao je u Bjelovaru, Beogradu i Prištini. Nakon proglašenja šestosiječanjske diktature 1929., umirovljen je i stalno se nastanio u Zagrebu. Tada se profesionalno počeo baviti slikarstvom. Umro je 1961. u Zagrebu. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Varaždinu.

Ivan Jelačić nije imao potomaka. Julijeva kći Zdenka Jelačić Živković, umrla je 1949. u Zagrebu. Njezin sin Zvonimir, glumac, živi u Varaždinu. Zvonimirov sin je književnik Dubravko Jelačić Bužimski. (B.M.)

Izvor: Vlastelinski, obiteljski i osobni arhivski fondovi  K.2. Obiteljski arhivski fondovi  HR-DAZG-825 Obitelj Jelačić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!