CRO-eu.com
Kolovoz 07, 2020, 23:46:12 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Ravna Gora  (Posjeta: 2739 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Ožujak 26, 2008, 09:27:32 »


Ravna Gora

Goransko selo Ravna Gora leži uz staru Karolinsku cestu pored prostrana polja na polovici puta između Vrbovskog i Mrkopija. Nije sigurno je li to mjesto postojalo u srednjem vijeku, ali prije dolaska Turaka u Liku ovdje se okupilo desetak hrvatskih porodica koje su jamačno izbjegle s već okupiranog dijela Hrvatske.

Početkom 16. stoljeća Turski su Vlasi ovdašnje stanovnike pobili ili odveli u roblje.

Nakon toga je Ravnogorsko polje oko sto godina bilo nenaseljeno.

Kada je početkom 17. stoljeća tursko zulumašenje po goranskim selima počelo jenjavati, doveo je ogulinski kapetan Gašpar Frankopan nekoliko vlaških porodica, koje su se naselile i po Ravnogorskom polju.

Te su porodice neko vrijeme, prije toga, živjele po krajiškim zbjegovima u Gackoj, a potjecale su iz Like kamo su ih doveli Turci.

Spomenuti Vlasi su tada, osim u Ravnu Goru, stigli i u Smrčevu Poljanu, Stari Laz, Tuk i Mrkopalj. Kada se stanovništvo u Ravnoj Gori i okolnim selima pomnožalo, ovdašnja naselja nisu potpala pod brodsko i severinsko vlastelinstva, već pod Vojnu krajinu.

Zbog toga je tijekom 18. stoljeća u Ravnoj Gori postojala mala vojna utvrda s krajiškom vojskom.

Iz sačuvanog spisa iz 1753. godine, zapovjednik sela bio je Vojo Mamula, a njegovi vojnici bijahu:

1.   Stevo Mamula,
2.   Juro Mamula,
3.   Jakša Mamula,
4.   Aleksa Trbuhović,
5.   Janko Radulavić,
6.   Radoje Ivošević,
7.   Juro Stipanović,
8.   Aleksa Mrvoš,
9.   Sava Vujnović,
10.   Radoje Hajdinović i
11.   Petar Hajdin.

Prema imenima iz navedenog popisa vidi se da su i krajiški vojnici u Ravnoj Gori bili pravoslavni Vlasi. U tadašnjoj Ravnoj Gori krajiška uprava podigla je poštu, kovačku i kolarsku radionicu.

Kada se kroz Ravnu Goru počela graditi Karolinska cesta, u selo je došlo mnogo radnika iz ostalih dijelova Hrvatske.

Iz Kvarnerskog primorja došli su:

1.   Burići,
2.   Bujani,
3.   Gecani,
4.   Kumpare,
5.   Majetići,
6.   Pireti,
7.   Puži,
8.   Randići,
9.   Ružići,
10.   Silići,
11.   Šepići,
12.   Špoljari i
13.   Štiglići.

Iz sjevernih dijelova Hrvatske doseljenici su bili iz okolice Karlovca i Zagreba. Sasvim je prirodno da je nakon toga u Ravnoj Gori nastala prava zbrka hrvatskih narječja. Konačno je ipak nadjačala kajkavština koju su ovamo donijeli doseljenici iz sjeverne Hrvatske.

Kada se na novoizgrađenoj Karolinskoj cesti razvila hajdučija, krajiške vojne vlasti počele su s prostora oko ceste raseljavati pravoslavne Vlahe.

Oni koji su ostali u Ravnoj Gori prihvatili su katoličanstvo. Tada je u Ravnoj Gori utemeljena rimokatolička kapelanija, a istovremeno sagrađena je u selu i kuća za kapelana.

Kako bi se ovdašnji stanovnici smirili i prionuli poslu, vojna vlast postupala je s ravnogorskim stanovništvom prilično strogo. Muškarci su morali svakodnevno raditi na opravcima ceste, mostova i kanala, a zimi čistiti 'snijeg s ceste.

Kako je selo u to doba postajalo sve veće i kako je surađivalo s vojnim vlastima, kralj Josip II. posebnom je poveljom Ravnu Goru, zajedno s Vrbovskim i Mrkopljem, podigao na rang poveljenog trgovišta. Prvu veću trgovinu u Ravnoj Gori otvorio je 1800. godine Bartol Slamnik.

Iz Ravne Gore potječu i dva hrvatska književnika.

Prvi bijaše Juraj Kvaternik, otac Eugena Kvaternika; rodio se u Ravnoj Gori 1799. godine. Nakon što je završio školovanje bio je u Zagrebu profesor na ovdašnjoj Pravoslovnoj akademiji.

Drugi intelektualac rodom iz Ravne Gore bio je Ferdinand Babić. On je bio svećenik u gradu Bakru i prilikom obnove bakarske crkve sv. Andrije napisao je pjesničku poemu "Spomenik grada Bakra". Kasnije je postao tajnik senjskoga biskupa Ožegovića, a od 1864. godine župnik u Ravnoj Gori. Objavljivao je pjesme u Gajevoj Danici, u Nevenu i Glasonoši.

Ravnogorska kapelanija je relativno kasno postala župa. To se dogodilo istom 1807. godine, ali su se crkvene matice u Ravnoj Gori vodile i za postojanja kapelanije, pa tako danas znamo kako se razvijala ravnogorsko stanovništvo.

Tijekom 18. stoljeća, održavala su se u Ravnoj Gori godišnje dva sajma. Jedan je bio na dan sv. Terezije (15. listopada), a drugi na Sveta Tri Kralja, tj. 6 siječnja.

Kada je bila dogotovljena Lujzinska cesta, Ravnogorci su često skretali sa stare Karolinske ceste na novu Lujzijanu. Kada je 1873. godine proradila željeznička pruga od Karlovca do Rijeke, Lujzijana i Karolina izgubile su dotadašnji prometni značaj. Željeznica je počela prevoziti terete u tonama za vozarinu koja se nije mogla uspoređivati s cijenama za cestovni promet.

Dakako da je Ravna Gora od konca 19. stoljeća počela nazadovati i ekonomski stagnirati. Početkom 20. stoljeća pomišljalo se da se Ravna Gora pretvori u gorska lječilište, jer je ovdašnja klima povoljna, a izvorska voda zdrava.

Po poljima oko Ravne Gore najbolje uspijevaju krumpir, zelje i repa, a od žita samo pšenica. Od domaćih životinja Ravnogorci su uzgajali goveda, konje i svinje. Mnoge ovdašnje obitelji bavile su se do sredine 20. stoljeća kućnom radinošću.

Muškarci su bili vješti drvodjelci, pa su pravili dječje igračke koje su prodavali na sajmovima. Mnogi Ravnogorci odlazili su iz sela u potrazi za zaradom. Mnogi su otišli u strane zemlje, pa i one prekomorske.

Djevojke iz Ravne Gore zapošljavale su se kao kućne pomoćnice u Karlovcu, na Rijeci i u Zagrebu.

Unatoč stalnom raseljavanju stanovnika Ravne Gore, ovdašnje žiteljstvo se održava i već nekoliko desetaka godina broji oko dvije tisuće stanovnika.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!