Kolera u Liču god. 1886
Obćina Lič leži na Ličkom polju pod 12°2 iztočne dužine i 45°2 sjeverne širine. Ličko polje je velika (jedno 8 klm. dugačka, a (6 klm. široka) od sjevera prama jugu slabo pošiknuta Kraška ponikva sred vispoljane jugozapadne hrvatske visočine, ležeća preko 700 metara nad morem. Zatvoreno je sve naokolo većinom golimi kosami, kojim se vrhunci još do 700 m. (Viševica 1430 m. v.) nad njim uzdižu. Kroz sredinu polja, od sjevera prama jugu teče veći ogranak
potoka Ličanke, poniruć kod Kobiljaka u više razdjelina i pukotina. U koritu toga potoka pod desnom mu obalom i niže
sela Podkobiljaka izviru tri vrela. Još dva vrela izviru ponad prvih kuća, odmah na ulazu u polje. Osim toga su tri veća jezera: Marasovo, ono kod pile kod Pirovišta i ono pred Banovinom.
Lič leži u području aequinokcialnih kiša, koje u kasnoj jeseni i u proljeću najčešće padaju. Klima je veoma studena. Srednja godišnja temperatura je tekar 7,5 C.
Snieg pada kroz 6 mjeseci te zameće do tri m. dubljine. Ljeto je toplo, nu traje jedva dva mjeseca. U listopadu pada obično već snieg.
Ove godine osvanuo je prvi snieg pod Viševicom na dan 19. rujna, a bura brijala je kao u zimi. Kasnije je vrieme bilo toplije. Temeljik polja sastavljen je od sivoga vapna trijaške, tvorbe, koje u vrstah prema jugu u kutu od kakovih 30° pada. Na ovom vapnu leži selo Lič pružajuć se uzduž iztočnoga obronka posvema gologa
Vranjaka, u duljini od 2 km. Polje samo izpunjeno je 25 m. diluvijalnimi naplavinami, ruševinom, šljunkom, survinom, pieskom i ilovačom. Na tom tlu leže sela Banovina, Pirovište i Podkobiljak.
Krumpir rodi i sije se obilno. Zatim uspieva heljda, zob, bob i zelje.
Kukuruz i ostalo zrnje ne uspieva. Voća ima malo i loše vrsti.
Konja imade samo bosanske pasmine. Volova ima malo i loše vrsti; krava više, mi samo bušaka. Ovaca slabe vrsti i malo. Kokoši ima veoma malo.
Ostala perad ne uspieva.
Obćina Lič sastoji od sela Banovine sa 375, Pirovišta sa 190, Podkobiljaka sa 130 stanovnika i Liča sa 996 stanovnika (po župnoj matici) u jedno 170 kuća.
Doseljeni su iz Like, porietla kriepka i žilava, te su većinom svi starci, kojih mnogo ima, još čvrsti i zdravi. Nu sadašnji naraštaj zaostao je za svojimi djedovi; osobito pako su žene i djeca slaba; žene u brzo ostare.
Odielo im je veoma nepraktično i neprimjereno oštroj zimi. Domaće, čvrste i tople tkanine, - kako ju krajina i primorje nosi, nestalo je posvema.
Stanovi su svi od kamena i daskami pokriveni; ali večinom na pola razvaljeni i trošni, puštajuć buri i studeni na sve strane da ulaze.
Imade ih visokih i prizemnih. U prvih je dolje staja za blago i konoba za živež, gore je kuhinja i soba, a u ovoj daskami pokrita jama, trap za krumpir. Pokućtva imade veoma malo u kućah; u boljih jedna široka postelja, stol i klupa te škrinja.
Siromašni, a tih je većina, spavaju na tlu i okolo ognjišta, mnogi jih na goloj zemlji. Okolo ognjišta jedu i obavljaju laglje poslove. Tu su većinom i bolestni ležali
Hrana Ličana je slaba i kukavna. Vodom zakuhani žganci, krumpir bez soli. kiselo mlieko, loša kava te kadkad bob i bažulj. -
to im je sve. Mesa i dobro pečena kruha mnogi nikada ne jedu.
Najviše stradaju Ličani što nemaju zdrave, pitke vode.
Odkada je željezničko družtvo vodu iz Ličanke vodovodom na svoju prugu navelo, teče potokom na polovicu manje vode, a ovu zakaljuju kožari i opančari te ini Fužinarci tako, da ju često ni blago piti neće. Jezera u polju nisu im velike mlake stajaćice bez odvoda. Ona dva vrela pako na ulazu u polje malena su i predaleka, a ono u koritu potoka takodjer predaleko te skoro uviek zamuljeno. S toga moraju oni, koji hoće zdravu vodu da piju, čak u Fužine po nju poći.
Premda je polje široko i plodno, Ličani su veoma siromašni. Zemlja je velikim dielom u rukuh Fužina i Grižana, a za ono malo, što imaju, nemaju blaga, da ga podgnoje i obradjuju. S toga su Ličani prisiljeni, da si izvan kuće kruha traže.
Svake godine u rujnu ide ih do 500 radnika, od 13.-60.
godine u široki sviet, odkuda se obično u svibnju vraćaju.
Na Rieku ne idu rado u nadnicu. Samo ove godine išlo ih više tamo na svoju nesreću.
Odma, čim je medju strani mi radnici na riečkom kolodvoru puko glas, da je kolera medju nje uljezla, razbjegoše se oni na sve strane.
Poduzetnik u neprilici bez radnika, dozove jedno 50 Ličana. Od ovih uskoči polovica još u dobar čas, odmah prvoga tjedna.
Drugi su radili dalje sebi i svojim na propast. Vraćajuć se svake subote s nadnice kući, a okuživ se tamo, donesoše bolest u svoje kuće.
Prvi je bio Mate Milošević, koji se je 14. kolovoza iz Rieke vratio, a 16. istoga mjeseca već (kako bi sekcijom g. Dr. Riegera dokazano)
od kolere umro. Druge subote dodjoše doma
- Mate Starčević kbr. 98,
- Mate Milošević Stipin kbr. 99.
- Luka Radošević kbr. 118,
- Mate Vlahović br. 164,
i drugi, kojim ne mogosmo saznati za imena, jer ih je rodbina, bojeć se kazni, tajila.
Svi ovi bili su bolestni od kolere, te su većinom i umrli. Još 10. rujna odveze se Pave Starčević kbr. 136 sa drvi u noći na Rieku. U kući, gdje je odsjeo, ležahu dva od koleri umrla.
Vrativ se drugi dan doma, umre i on od najžešće kolere.
Navadjam ove činjenice, jer su kuće ovih navedenih legla, od kojih je kolera naokolo susjedne kuće zarazila. U ovih kućah i okolo njih palo je najviše žrtava; a čim dalje od njih, tim je redje slučajeva bolosti bilo. Ovako jednom unesena kolera zahvatila je nabrzo veći dio sela Lič.
Ko kada stog siena na četiri strane užgan na jedanput plane, tako je i ovdje za nekoliko dana na stotine ljudi oboljelo. Velikim siromaštvom, nedostatnom slabom hranom i hrdjavom vodom oslabljena probavila lako su bolest prihvatila, a iztrošeno tielo brzo joj je podleglo. K tomu pridolazi jošte, da je selo Lič osobito nepravilno i nagusto gradjeno.
Kuća uzidana je rek bi u kuću, dvorišta i ograde skoro nigdje ne ima. Ljudi dolaze vazda u najuži dodir. Nadalje je skoro čitavo selo u rodu ili barem u svojti, što jih još više sbližuje. Stoga bijaše svako izolovanje nemoguće, a desinfekcija često otežćana i bezuspješna.
Uzmemo li osim toga, da većina samo jednu odaju imade i da u toj do 10 čeljadi stanuje, da je u mnogo kuća po dva tri bolestnika oko ognjišta ležalo, na kom se je jelo kuhalo;
da zahoda neima, već da se ljudi svuda naokolo kuća svojih izmetina lišavaju, to nam je jasno: da je kolera u Liču iz posve lokalnih te socialnih uzroka tolikim dielom pučanstva zaraziti morala.
I u selu Podkobiljak bje bolest unesena. Dne 5. Rujna oboli tamo Antun Radošević[/b] kbr. 3.
Nu ovaj nije koleru iz Rieke donio. Njegova sestra Marija, udata za Josipa Radoševića kbr. 74. u Liču ležala je bolestna, a u istoj kući još troje drugih. Ovamo je Antun svaki dan zalazio te sebe okužio. Već isti dan po podne oboljela je
Marija Sojat kbr. 6. njegova susjeda. Osim ovih oboljela je u tom selu samo još pet ljudi,
a svih 7 ozdravilo je dosta brzo.
U Podkobiljaku su kuće u sredini zemljišta: oko njih je dvorište i vrt. Tamo su ljudi imućniji, a dobra voda im je sasma blizu. Ne ima tuj toli škodljivih napremica, ko u Liču; nije stoga ni bolest toliki obseg zahvatiti mogla.
Kako znademo, leži Lič na čvrstoj vapnenoj podlozi, a Podkobiljak na rahlom diluvijalnom zemljištu. Iz toga te iz gore navedenoga vidimo, da se kolera i na neprobojnom tlu širiti može, ako su tamoo drugi uvjeti povoljni. A tako i protivno ne razvija se na sipkom i probojnom tlu, ako tih uvjeta neima. Isto vriedi i za klimu i za elevaciju tla. Klima lička je oštra i zdrava, elevacija znatna. U koliko je godišnje doba uticalo, ne da se konštatovati.
Epidemija je počela doduše 16. kolovoza, dakle u najtoplijem mjesecu, nu trajala je samo do 30. rujna, pa premda je tada već dobrano zahladilo bilo, ne usudjujem se tvrditi, da je stoga bolesti nestalo. A tim više, što je već 16. rujna znatno jenjati počela. Sve, što za Podkobiljak rekosmo, vriedi i za Banovinu i za Pirovište, gdje se je svagdje po jedan slučaj desio.
Da kolera samonikla ne postaje, vidjesmo i u Liču. Ona je svagdje, gdjer se pojavila unesena izravno po ljudih, koji od nje boluju. Izmetine tih bolestnih, blato ili bljuvotine okužuju, kada kroz prorodjena prela u probavilo ma kojim načinom dospiju. Ne ima bolesti, koja bi u toliko različitih stepenih intensiteta čovjeka popasti znala, kano što kolera i ne ima je, koja bi unutar nekoliko sati toliki niz ozbiljnih simptoma prouzrokovati mogla.
Kolika li je razlika od lakoga proljeva sa dvie do tri stolice na dan do žestokog proljeva sa neprestanim lievanjem biele vode, od slaboga podrigavanja do sveudiljnoga bluvanja i grčevitog štucanja, od malo tamnije mokraće do posvemašnjeg usahnuća njenoga, od slaboga štipanja u listovib do užasnih grčeva, pod kojimi se jadnik previja, od lake tjeskobe na srdcu do podpunog prestajanja cirkulacije, usljed koje bolestni sasvim osinjave! Sve funkcije mogu za malo sati poremećene biti. Red simptoma bijaše uvjek isti, samo intensitet i razmak medju njimi bijahu različiti.
Kod točnoga izpitivanja doznao sam uvjek, da bolest nije naglo nahrupila, već da su ju prodromi navješćivali. "Nije mi od večeri ili od jutra dobro bilo, rekoše mi većinom. Zatim sliedjaše slabiji ili jači proljev. Ovako se držao obično nekoliko sati prije, no što je bljuvanje započelo. Odmah s proljevom počeli su i grčevi u listovih, sad manje, sad jače, a brzo za tim se opažala laka cianosa (cijanoza/MD/). Takav bijaše tok bolesti kod većine. Bilo je takodjer slučajeva, gdje su simptomi svi toli brzo jedan za drugim sliedili, da bi se činilo, da su najednoč skupa navalili. To bijahu teži slučajevi, te su bolestnici veoma brzo propali, Oči bijahu duboko upale, lice suho, nos rtast i tanak, koža nabrana i ljepiva, a put sivkasto modra. Koža hladna ko u zmije, jezik suh sa dobelom navlakom. Bilo titraše jedva.
U ovom stadiju osta bolest nekoliko sati ili duže – do dva dana, da onda na bolje ili na gorje okrene.
Ondje, gdje bi na gorje okrenula, jenjalo je obično lievanje, nu bljuvanje postalo, bi jače, a od žestoke žedje i vanredno težke muke u žličici stenjahu bolestnici vapijući za vodom. Grčevi i cianosa povećali bi se, te naskoro bi i smrt sliedila.
Temperatura bijaše veoma opala, a mrtvačka ukočenost veoma razvita.
U većini slučajeva usahnula bi mokraća sasvim, nu bilo je nekoliko njih, koji se potužiše, da ih voda muči, i sbilja je
kroz katetar do pol litre izcurilo.
Bilo je takodjer slučajeva, gdje je lievanje i bljuvanje prestalo bilo, samo neprestano štucanje bi preostalo. Ovo štucanje (singultus) trajalo je kod jednoga 3,5 dana.
Ondje pako, gdje bi na bolje okrenulo, prestalo bi najprije bljuvanje, a onda lievanje i samo u žličici ostala bi ona muka još duže vremena. I žedja trajala bi više dana. Prave nagle reakcije, iza koje bi bolestni u topal znoj udarili i zaspali, te oporavljeni se kašnje prenuli, bijaše samo u dva slučaja. Naprotiv primila je bolest u više njih sliku typhoida (tifusa (MD/), iz kojega su se nekoji tekar treći tjedan podigli. Oni, koji su živi ostali, ojačahu dosta brzo, samo su se tužili na muku i slabinu u želudcu.
Bilo je više bolestnika, koji su li od jačeg ili slabijeg proljeva bolovali. I ovi se proljevi imadu u koleru ubrojiti te predočuju prvi, rek bi, abortivni stadij bolesti. Zanemareni ili dijetnom pogrješkom pogoršani razviju se u podpunu koleru, a blato od tih oboljelih kadro je okužiti. Stoga bijaše desinfekcija i kod ovih slučajeva pomno obavljeno.
Od 191 oboljelih bilo je
odraslih 141 (73,8%) i to:
67 mužkaraca (35,0%),
74 ženskih (38,8%) i
50
djece (26,2%)
i to: 29 mužke (15,6%) i 21 ženske djece (10,6%).
Od ovih je
umrlo 37 odraslih (17 m. 20 ž.) ili 26,3% i 15 djece (8 m. 7 ž.) ili 30,0%, a
ozdravilo je 104 odraslih (50 m. 54 ž.) ili 73,7% i 35 djece (21 m. 14 ž.) ili 70,0%, svega je dakle oboljelo 191 (96 m. 95 ž.), od ovih je ozdravilo 70 m. (72,9%) i 69 ž. (72,6%), a umrlo je 26 m. (27,l%) i 26 ž. (27,4%). Oboljelo je najviše odraslih ženskih (38,8%), a umrlo je najviše ženske djece (33,3%).
1. od 2