CRO-eu.com
Rujan 16, 2019, 22:52:07 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Fužine  (Posjeta: 5920 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Ožujak 26, 2008, 10:14:39 »


Fužine

Goransko selo Fužine leži iznad doline potoka Ličanke, koja je nakon izgradnje brane potopljena  akumulacijsko jezero Bajer.

Naselje je nastalo početkom 17. stoljeća postupnim doseljavanjem stanovnika iz okolnih krajeva, prvenstveno iz Vinodola i Kočevske krajine.

Doseljenici u Lič donijeli su sa sobom čakavski, a oni iz Kočevske krajine kajkavski dijalekt. Mješavina tih govora prrimjećivala se u Fužinama sve do nedavna. Toponim Fužine potječe od talijanske riječi „fucina“, što znači kovačnica.

Jesu li u Fužinama nekoć živjeli prerađivači sirovog željeza i jesu li tu postojale kovačke radionice - pisani dokumenti to ne potvrđuju. Možda su tu još u antičko doba živjeli nekakvi majstori kovači koji su se bavili kovačkim zanatom. Iz vremena kada se Fužine javljaju u poznatim ispravama, o ovdašnjim kovačnicama nema govora.

Zemljište na kome se nalaze Fužine spominje se od 13. stoljeća kao dio posjeda knezova Krčkih, kasnijih Frankopana.

Tada na tom lokalitetu nije bilo naselja. Fužine nisu bile veće selo ni u doba kada su tim dijelom Gorskoga kotara upravljali Zrinski. Nakon pogibije grofa Petra Zrinskoga u Bečkom Novom Mjestu, svi njegovi goranski posjedi bili su konfiscirani i predani na upravu carske Komore. Prilikom popisivanja tih dobara, razabiremo da su Zrinski u susjednom selu Liču imali nekoliko pilana, upravnu zgradu ličkoga imanja, štalu, kovačnicu i mlin, a u popisu Fužina, osim nekoliko naseljenih kuća, nije bilo gospodarskih zgrada vrijednih spomena.

Prema tome, Fužine su i u doba Zrinskih bile malo selo bez ikakve gospodarske vrijednosti.

Njihov uspon započeo je istom u 18. stoljeću. Tada su se one zajedno s obližnjim Ličem nalazile pod komorskom upravom. Tijekom vremena, pod upravom Komore bile su promaknute u kaštelanat. Od toga vremena selom je upravljao posebni kaštelan.

Iz jednog službenog dopisa toga vremena doznajemo da se fužinski kaštelan zvao Mario Suppe. Iz 1781. godine poznat nam je službeni spis fužinskog kaštelana Josipa Stipanovića; aktom se potvrđuje da je Josip Otilinger prodao komad zemlje svome sumještaninu Simonu Račkom za dvadeset dukata.

Tom kupovinom obitelj Rački proširila je svoj fužinski posjed, jer je do tada živjela pokraj mlina na skučenoj okućnici obitelji Švrljuge. Zanimljivo je da su spomenuti spis potpisali i kupac i prodavač, što znači da su obojica bili pismeni ljudi a to je u ono doba, u Gorskom kotaru, bila prava rijetkost.

Od 1809. do 1813. godine vladali su Fužinama Francuzi, a nakon toga selo je ponovno došlo pod austrijsku upravu. Za francuske uprave u Fužinama je bilo sijelo jednoga sreza riječke satnije.

Nakon uspostava austrijske vlasti, Fužine su bile izuzete od središnje uprave u Rijeci i priključene  Sverinskoj županiji. Nakon 1848. godine ukinut je u Fužinama kaštelanski ured, a od 1851. godine uspostavljena je nova općina Fužine. Pod nju je tada spadalo i susjedno selo Lič. Staru zgradu fužinskog kaštela domaći ljudi zvali su "burg".

U njoj su, pored mjesnog ureda, bile prostorije porezne uprave i seoskog zatvora. Kada je pored sela bila dovršena nova Karolinska cesta, promet se prema Kvarnerskom primorju povećao, a to je u priličnoj mjeri pomoglo daljnjem napretku Fužina.

Novi doseljenici nisu dolazili samo u stare Fužine, već su u neposrednoj blizini osnovali nekoliko novih sela. Tako su nastala današnja Vrata, Belo Selo, Brdo i Slavica. Ovo posljednje prozvano je po ovdašnjoj krčmarici koja je pored ceste imala gostionicu, a zvala se Slavica.

Za održavanje Karolinske ceste ubirane su od ovdašnjih seljaka i putnika pristojbe za kola i blago. Jedna takva mitnica postojala je i u Fužinama. Njezin nadstojnik zvao se Franjo Mikulić. Od novca koji je dobiven za cestarinu, u Fužinama je bilo namješteno i plaćeno više cestara, šumara i nižih općinskih službenika.

Kada je početkom 19. stoljeća bila dovršena Lujzinska cesta, ona je još bolje povezala Fužine s Rijekom. Financijski udarac toj prometnici zadala je istom goranska željeznica, kojom se prevozila svakovrsna roba u većim količinama i mnogo jeftinije nego sa zaprežnim kolima. U vrijeme gospodarskog uspona, našlo se u Fužinama dosta poduzetnih ljudi koji su se radom na unapređivanju trgovine lijepo obogatili.

Takvi su primjerice bili članovi obitelji Agnese, koji su potjecali iz Italije. Oni su isprva živjeli u Bakru odakle je jedna njihova obiteljska grana preselila u Fužine.

Kao prvi, spominje se u Fužinama Dominjik pl. Agnese koji je bio izučeni graditelj.

Drugi imućni čovjek iz Fužina bio je Nikola Agnese, koji je u mjestu držao gostionicu. Kuću s gostionicom imao je na središnjem fužinskom trgu odmah do župnoga dvora i crkve.

Godine 1825. spominje se u Fužinama Anton Agnese, koji je tada polazio riječku gimnaziju. Njegov otac, Ivan, bio je trgovac. Priličan imetak stekao je transportom goranskih trupaca drveta za luku u Bakru.

Druga imućna fužinska porodica bila je Tomac. Najimućniji predstavnik toga roda bijaše Luka Tomac koji je župnoj crkvi u Fužinama poklonio zvono i nove orgulje. Tomci su se prije bavili izgradnjom jedrenjaka, pa su već prvi doseljenici u Fužine sagradili u njima masivne jednokatnice. Tomci su u selu uživali velik ugled, a jedan od njih, imenom Josip, poznat je kao utemeljitelj fužinskog vatrogasnog društva.

Među ostalim uglednim rodovima iz Fužina valja spomenuti obitelj Švrljugu, koja se ovamo doselila iz Dola u primorju. Švrljuge su se isprva bavili trgovinom i poljoprivredom, a kada su zaradili dovoljno novaca, počeli su se školovati, pa je mlađa generacija toga roda poznata po tome što je Hrvatskoj dala nekoliko uglednika u kulturnim i duhovnim zvanjima.

Nadalje se u Fužinama isticao, kao marljiv i sposoban trgovac, Grga Rački, otac našeg uglednog znanstvenika i akademika dr Franje Račkoga, prvoga predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Grga Rački imao je u Fužinama malu tvornicu sapuna koja je u selu radila oko tri desetljeća. Rački su u Fužine doselili iz Kranjske, iz župe Fare blizu Broda na Kupi. Stara kuća Račkih u Kranjskoj nalazila se pored jedne špilje, koju su tamošnji Kranjci nazivali Raka, pa je kasnije to ime prešlo u svojinu čitava roda.

Rački su doselili u Fužine 1740. godine i prvi stanovnik toga roda u Fužinama zvao se Anton.

Početkom 19. stoljeća, u Fari kraj Broda na Kupi, spominje se seoski župnik Lovro Rački. On je osnovao novčanu zakladu za školovanje đaka svoga roda. Dio pomoći te zaklade koristio je i Grgin sin Franjo, koji se školovao u Rijeci i Rimu, te je kasnije postao zagrebačkim kanonikom i rekosmo - zbog toga što se uspješno bavio izučavanjem hrvatske povijesti, postao je akademikom i prvim predsjednikom JAZU u Zagrebu.

Gospodarski uspon Fužina odvijao se tijekom 19. stoljeća. Poslije je taj uspon stao i selo je nazadovalo.

Godine 1829. zabilježeno je u Fužinama 106 naseljenih kuća sa 686 stanovnika.

Do sredine stoljeća taj je broj narastao na 2056 žitelja, a 1900. godine dosegao je maksimum. Tada je u Fužinama živjelo oko tri tisuće stanovnika. Nakon spomenute godine stanovništvo Fužina počelo je brojčano opadati. Razlog je bio raseljavanje ovdašnjega naroda. Najviše ih je odlazilo u nizinske krajeve Hrvatske, gdje se fužinsko stanovništvo, jamačno zbog promijenjene sredine nije održalo. Dosta ih je odselilo u prekomorske zemlje. Možda danas u Kanadi i Americi ima njihovih potomaka.

Oni, koji su ostali u Fužinama, živjeli su prvenstveno kao radnici na sječi goranskih šuma. Oni, koji su ostali po kućama, bavili su se uzgojem stoke i mljekarstvom.

Kada je francuska tvrtka Chevalier 1883. godine sagradila u obližnjim Vratima tvornicu pokućstva, dosta muškaraca iz Fužina postali su njezini radnici.

Kada je spomenuta tvornica prestala s radom, stanovnici Fužina ostali su i bez te mogućnosti za zaradom. Otada selo stagnira i ne nalazi mogućnost za gospodarsku revitalizaciju. Smatralo se da će gorski turizam tome dijelu Gorskoga kotara pružiti nove gospodarske poticaje, ali to se sve do danas nije ostvarilo.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
skorn
Gost
« Odgovor #1 : Prosinac 21, 2011, 08:05:14 »

Odlično, vrlo informativno i meni osobno krajnje zanimljivo: napokon da nešto više saznam i o svome rodu.
Može li se znati iz kojeg materijala potječe ovdje napisano?
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Prosinac 21, 2011, 14:20:59 »


Ispričavam se!

Tekst je preuzet iz knjige "Gorski kotar – Stanovništvo i naselja" od akademika Mirka Markovića, Zagreb 2003, ISBN 953-222-145-X

Knjigu  sam kupila 02. 08. 2007 kod Superknjižare u Zagrebu
Rooseveltov trg, 4, 10000 Zagreb
Telefon: + 385 (1) 48 75 734
Fax: + 385 (1) 48 75 735
E-mail: superknjizara@superknjizara.hr

Gorski kotar
Stanovništvo i naselja

Gorski kotar ili, kako ga nalazimo na starim zemljovidima - Hortus diabolicus ili Vražji vrt - među najljepšim je dijelovima kontinentalne Hrvatske. Ovo područje, relativno slabo poznato sve do kraja devetnaestoga stoljeća kada je, na temelju istraživanja grupe planinara, objavljena prva publikacija sa opisima njegovih obilježja, danas je prepoznatljivo po nekoliko atraktivnih planinarskih i turističkih destinacija - planinskim masivima Sniježnik i Obruč te nacionalnom parku Risnjak - kao i bogatoj flori te očuvanju rijetkih životinjskih vrsta.
U ovoj knjizi, akademik Mirko Marković upoznaje nas sa zemljopisnim posebnostima Gorskog kotara, njegovom bogatom poviješću, naseljavanjem i migracijama. stanovništva, te topografskim obilježjima toga područja. Povijest Gorskog kotara ispripovijedana je pregledno i sažeto - od antičkog razdoblja preko srednjega vijeka, potom razdoblja kada je područje bilo u posjedu knezova Krčkih i Zrinskih i turskih osvajanja pa sve do novije povijesti. Posebno su obrađene zanimljivosti u razvoju, povijesti i geografskim datostima pojedinih naselja - Delnica, Lokava, Fužina, MrkopIja, Broda na Kupi, Ogulina i drugih.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!