CRO-eu.com
Listopad 19, 2017, 08:51:46 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Slunj kroz povijest  (Posjeta: 27149 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Veljača 11, 2009, 14:38:18 »


Slunj kroz povijest

Prostor Grada Slunja bio je naseljen još u prapovijesti o čemu svjedoče nalazi prapovijesnih gradina od kojih su najpoznatiji Suvi Slunj i Grkov Vrh koji se nalaze u neposrednoj blizini samom gradskog naselja. O vladavini Rimskog carstva na prostorima Slunja svjedoče ostaci rimskog naselja na Kneževu Brdu u naselju Točak, te fragmentarni nalaz rimskog epigrafskog spomenika ispod brda Kurjevac u naselju Gornje Primišlje.


Značajniji razvoj na prostoru Grada započinje 1323. godine kada je kralj Karlo Robert darovao kao nasljedni posjed čitavu Drežničku županiju obitelji Frankopana. Frankopani su za potrebe vladanja tom novodobivenom zemljom izgradili dva središta – gradove Tržac na Korani i Slunj na Slunjčici. Slunj se prvi puta u pisanim izvorima spominje 1390. godine kao već utvrđeni grad, a 1409. godine spominje se i naselje, odnosno trgovište Slunj izgrađeno na suprotnoj strani kanjona Slunjčice.

Početkom 15. stoljeća, prije značajnijih upada Turaka u ove krajeve, već je bila definirana osnovna slika naseljenosti prostora s koncentracijom najvažnijih naselja uz tok rijeke Korane, te manjim dijelom uz Glinu i Mrežnicu.

Do tada su osnovana naselja Blagaj, Kuzma (Hrapavci), Primišlje, Stojmerić, Glina, Nikšić (Mikšić), Cvitović (Ladihović), Kremen i Slunj. Krajem 15. stoljeća osjeća se početak drastičnih promjena koje će se tijekom 16. stoljeća odigrati na ovom prostoru, a koje su uvjetovane padom Bosanskog kraljevstva, te pobjedama Turaka u Krbavskoj i Mohačkoj bici koje su im omogućile nesmetane prodore na ova područja što je rezultiralo okupacijom i pustošenjem Slunja i franjevačkog samostana 1582 godine, te progonom i iseljavanjem stanovništva.

Nakon izbora Ferdinanda Habsburškog za kralja započinje sustavna organizacija vojne granice te Slunj 1579. godine postaje sjedište kapetanije i od tog vremena dominantna točka i središnje naselje u širem prostoru što ostaje sve do danas.

Preostalo malobrojno stanovništvo gubi svoje slobode i postaju vojni obveznici s osnovnim zadatkom obrane granice. Obustavljena je svaka gospodarska djelatnost, zabranjena je gradnja čvrstih stambenih objekata a opskrba vojske osigurava se iz središnjih vojnih centara.

U ovom razdoblju na ove turskim prodorima opustošene krajeve vojne vlasti i feudalni gospodari naseljavaju prebjege iz okupiranih predjela Balkana. Doseljeni stanovnici uglavnom su bili pravoslavne vjere što je značajno izmijenilo vjerski i nacionalni sastav stanovništva.


Značajniji razvoj ovog prostora, poglavito nakon reorganizacije Vojne krajine posebno naglašava središnju ulogu administrativnog sjedišta vojnih vlasti. Slunj je podignut na rang pukovnije. U samom Slunju u nekoliko se navrata popravlja utvrda, obnavlja se naselje na dugoj strani rijeke stvarajući jezgru urbanog naselja formiranu u srednjem vijeku. U ovo vrijeme formiraju se jezgre gotovo svih današnjih naselja, značajno se povećava stanovništvo što dovodi i do intenzivnije izgradnje na cijelom prostoru. Ruralno stanovništvo živi organizirano u specifične obiteljske zajednice - seoske zadruge koje su bile dužne u svakom trenutku dati određen broj vojnika koje su sami opremali za ratne prilike.


- 1 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Veljača 11, 2009, 14:40:16 »


U ovo vrijeme započinje i značajniji razvoj gospodarstva s mlinarenjem kao najznačajnijom djelatnošću. To je vrijeme kada su u Rastokama (mjestu na sutoku Slunjčice i Korane) izgrađeni prvi mlinovi. Rastoke s vremenom postaju vlažan mlinarski centar za čitavu regiju.


Početak 19. stoljeća obilježen je kratkotrajnom, ali značajnom francuskom vladavinom. Za vrijeme Francuske vladavine dat je značajan poticaj razvitku gospodarskih aktivnosti, a pored toga značajno je podignut nivo infrastrukture koja je prije svega građena za potrebe vojske – ceste, mostovi, magazini i slični vojni objekti. Iz tog vremena datira most na rijeci Korani, vojni magazin, nova cesta do Lađevca i dalje preko Furjana do turske granice.

Tijekom francuske vladavine vratilo se i starosjedilačko stanovništvo u okolicu Slunja nakon što su krajišnici pod vodstvom maršala Marmonta 1810. godine potisnuli Turke na istok i učvrstili novu graničnu liniju novim graničnim čardacima i stalnim stražama. Na hrvatsku je strnu tom prilikom prešlo i oko 800 pravoslavaca koji su se trajno naselili u okolici Slunja.

Nakon povlačenja Francuza ponovno je uspostavljena apsolutistička austrijska vladavina koja je stanovnike s ovih prostora i nadalje koristila za potrebe službe u carskoj vojsci koja je za interese Austrijskog kolonijalizma ratovala diljem Europe. Za potrebe očuvanja vlasti i kontrole prostora održavana je i obnavljana infrastruktura u prvom redu ceste, građene su civilne ustanove i škole pod austrijskom upravom.

Najvažniji novi cestovni pravac je krajiška cesta sagrađena 1825. godine koja je iz pravca Karlovca dolazila kroz kanjon Korane, prolazila kroz Rastoke i Slunj, preko brežuljka Svetice, dalje prema jugu. Ta je cesta imala magistralni značaj koji je zadržala sve do danas i presudno je utjecala na daljnji razvoj Grada Slunja.

Slunjski stari grad izgubio je značenje kao vojna utvrda i od početka 19. stoljeća je napušten i neprestano propada. U to su se vrijeme već formirala sve mjesta i sela sa zaseocima koja i danas egzistiraju na području grada Slunja.


Nakon ukidanja Vojne krajine 1873. godine i uvođenja potpuno civilne vlasti Slunj konačno dobiva status Grada i postaje sjedište kotarske oblasti nakon čega započinje njegova značajnija urbanizacija ali i istodobna stagnacija broja stanovnika.


- 2 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Veljača 11, 2009, 14:43:08 »


Konačnu preobrazbu Grad Slunja doživljava u 20. stoljeću kada se u potpunosti transformira u tranzitno naselje cestovnog tipa. Glavna gradska ulica postala je dio magistralne ceste koja spaja sjever i jug zemlje što je posebno naglašeno izgradnjom novog mosta preko rijeke Korane i nove trase ceste izgrađene 1955. godine.

Tranzitni karakter Grad je zadržao sve do današnjih dana.

Zbog dugotrajne stagnacije i nedovoljne urbanizacije ovih prostora nakon prvog svjetskog rata počinje značajno opadanje broja stanovnika koje se može pratiti sve do današnjih dana.

Tijekom 80-tih godina 20. stoljeća Slunj se počinje gospodarski razvijati poglavito kroz razvoj obrtništva i malog poduzetništva. Na žalost, razvoj ovih djelatnosti naprasno je prekinuo Domovinski rat.

Normalni tijek i napredak Grada zaustavljen je okupacijom Slunja 1991. godine kada se povijesno definirana zadaća Slunja kao posljednje obrambene utvrde prema agresoru manifestirala još jednom. U teritorijalnim pretenzijama velikosrpske ideje Slunj je predstavljao značajnu barijeru u formiranja cjelovite tzv. "srpske krajine" sa granicom: Virovitica-Karlovac-Karlobag.


Postepeno stežući obruč oko Slunja, zatvarajući pristupne ceste, onemogućujući opskrbu i sve veze sa okruženjem, srpski su teroristi u studenom 1991. godine prognali gotovo sve nesrpsko stanovništvo iz Slunja i privremeno preuzeli vlast.

Progonstvo je okončano 06. kolovoza 1995. godine kada su hrvatske vojne snage oslobodile Slunj i omogućile povratak prognanog stanovništva.

Slijedile su godine obnove i liječenja ratnih rana. Slunj i njegovi stanovnici niti danas 10 godina nakon rata nisu zaliječili sve ratne rane, niti će to ikada moći, ali su se vratili na svoja ognjišta u namjeri da ih obnove i sačuvaju za buduće naraštaje.

Detaljnije > XII. Slunjska pukovnija



Gradonačelnik IVAN BOGOVIĆ rođen je u Slunju,
u naselju Donji Cerovac 83, 1965 godine.
Po zanimanju je inžinjer prometa i otac dvoje djece.
http://www.slunj.hr/

* * * * *
Poštovana gđo. Draženović,

Dajemo Vam suglasnost za korištenje fotografija sa naše internet stranice. Smatramo da će i to biti jedan način prezentacije našeg grada i njegove okolice u kojem se  doista ima što vidjeti.

S poštovanjem,
Ivan Bogović


- 3 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Veljača 11, 2009, 14:49:31 »


Neka vas fotografije, tekst, tajanstvenosti i povijest potaknu posjetiti Slunj, središte Korduna i naše Hrvatske. Otkriti će te možda tu i Vaše korjene  kao što su u Slunju korijeni naših moravskih Hrvata. Marica



Slunj – Izložbeni korzo 2004.

Ratna stradanja u Domovinskom ratu


Slunj – ljeto 2005.


Slunj – zima 2005.


Slunj – Rastoke 2005.


- 4 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #4 : Veljača 11, 2009, 14:53:07 »


Neka vas fotografije, tekst, tajanstvenosti i povijest potaknu posjetiti Slunj, središte Korduna i naše Hrvatske. Otkriti će te možda tu i Vaše korjene  kao što su u Slunju korijeni naših moravskih Hrvata. Marica



Ratna stradanja u Domovinskom ratu

Paintball klub Delta Force Slunj


Slunj – Rostoke 2005.


Slunj – Rostoke 2005.


KUD Korana - Slunj


- 5 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #5 : Veljača 11, 2009, 15:00:15 »


Neka vas fotografije, tekst, tajanstvenosti i povijest potaknu posjetiti Slunj, središte Korduna i naše Hrvatske. Otkriti će te možda tu i Vaše korjene  kao što su u Slunju korijeni naših moravskih Hrvata. Marica

KUD Kordun  i ljepotica na rijeci Mrežica 2005.

Mrežica - Odoše cure i ostaviše momka bosog u vodi

Kud god kreneš, uvijek u lijepome društvu!

Lijevo: Slunj – Osnovna škola / desno: Park i robna kuća

Park u centru i desno slunjska Srednja škola

Stari grad Slunj i desno stari hotel Slunj

Stari i novi most na Slunjčici

KUD Korana – Slunj


Dan grada Slunja – Koranski susreti 2004


- 6 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #6 : Veljača 11, 2009, 15:02:29 »


Neka vas fotografije, tekst, tajanstvenosti i povijest potaknu posjetiti Slunj, središte Korduna i naše Hrvatske. Otkriti će te možda tu i Vaše korjene  kao što su u Slunju korijeni naših moravskih Hrvata. Marica

Dan grada Slunja – Koranski susreti 2004


Dom zdravlja i desno kip sv. Ivana

Most na Korani i desno Napoleonov magazin


- 7 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #7 : Travanj 07, 2014, 12:12:41 »


Stari grad Slunj ili Slovin


Stari grad Slunjski bijaše sagradjen na dva poda, a opasan platnom sa četiri okrugle kule. Prema Slunjčici okrenuta glavna vrata imala su most za dizanje[/b], koji je sizao do podnjega čardaka ili stražarnice, u koju su vodile dižive ljestve. Unutarnji grad bijaše povrh krova uresen dvokatnim stražarskim tornjem, a dolje kod pada Slnnjčioe u Koranu stojaše opet jedna stražarna uz drveni mlin. Vjerojatno jest, da se Slunj u staro vrieme zvao Slovin. Pripadaše od 13. stoljeća porodici Frankapana, kojih se je jedna grana po njem prozvala "grofovi slunjski". Godine 1390. založi ga Ivan Frankopan svome rodjaku Pavlu knezu Zrinskomu za 4000 dukata uz uvjet, da ga može izkupiti, kada mu se uzhtije. Domala spade opet Slunj pod Nikolu Frankopana, sina Ivanova i ostade u njegovih rukuh.

Za turskih navala prietijaše Slunju velika pogibelj. Hrvatski stališi zamoliše zato god. 1558 na saboru u Steničnjaku kralja Ferdinanda I., da uzme u svoju zaštitu i obranu grada Slunj zajedno s mjestom i samostanom Sv. Trojice, jer da su hrvatska vlastela tako osiromašila, da ne mogu više braniti svojih gradova. Malo zatim, g. 1661 navališe Turci zbilja na Slunj, ali ga ne mogoše uzeti, pošto ga je branila kraljevska vojska.

Ipak su ga zauzeli 1582. Ovom sgodom bje spaljen i pust ostavljen. Po odlazku Turaka medjutim podigoše naši grad Slunj iznova, te odsele odoljevaše on svim nasrtajem Turaka. Sve do god. 1822 bijaše grad Slnnj krovom pokrit; sad mu krije zidove mahovina, drač i grmlje.

DiS, 15. studenog 1897

Stari grad Slunj, 29.03.2014 - 16:16




Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #8 : Listopad 29, 2014, 13:40:41 »


Slunj, mjesto uz rieku Slunjčicu, gdje se ova prekrasnim slapom ruši u rieku Koranu. Preko Korane i Slunjčice vode dva mosta u mjesto, a iznad mjesta gore visoko stoji na hridi stari grad Slunjski, koji bje zapušten tek poslije g. 1822.

Stari grad Slunjski bijaše sagradjen na dva poda, a opasan platnom sa četiri okrugle kule. Prema Slunjčici okrenuta glavna vrata imala su most za dizanje, koji je sizao do podnjega čardaka ili stražarnice, u koju su vodile dižive ljestve. Unutarnji grad bijaše povrh krova urešen dvokatnim stražarskim tornjem, a dolje kod pada Slunjčice u Koranu stojaše opet jedna stražama uz drveni mlin.

Vjerojatno jest, da se je Slunj u staro vrieme zvao Slovin.

Pripadaše od 13 stoljeća porodici Frankapana, kojih se je jedna grana po njem prozvala "grofovi Slunjski". Godine 1390 založi ga Ivan Frankapan svome rodjaku Pavlu knezu Zrinskomu za 4000 dukata uz uvjet, da ga može izkupiti, kada mu se uzhtije, i da mu bude slobodno u slučaju, ako bi se Pavao Zrinski predao bosanskomu kralju Stjepanu Tvrtku I., ili ako bi Bošnjaci počinili kakovu štetu gradu Slunju, nadoknaditi si sve počinjene štete dohodci grada Zrinja i njegova pristojališća. Domala spade opet Slunj pod Nikolu Frankapana, sina Ivanova i ostade u njegovih rukuh, premda je g. 1406 protukralj Sigismundov, po imenu Vladislav Napuljski, podielio taj grad velikomu vojevodi bosanskomu Sandalju Hraniću, koji medjutim nije bio moguć, da ga otme Frankapanom.

Za turskih navala prietijaše Slunju velika pogibelj. Hrvatski stališi zamoliše zato god. 1558 na saboru u Steničnjaku kralja Ferdinanda I., da uzme u svoju zaštitu i obranu grad Slunj zajedno s mjestom i samostanom sv. Trojice, jer da su hrvatska vlastela tako osiromašila, da ne mogu više braniti svojih gradova.

Malo zatim, g. 1661 navališe Turci zbilja na Slunj, ali ga ne mogoše uzeti, pošto ga je branila kraljevska vojska. Godine 1572. popravljen bi Slunj, a iste godine u kolovozu porazi Herbart Auersperg turske čete pod zidovi gradskimi. Nu zato stiže Slunj već šest godina zatim ljuta bieda. Godine naime 1578. navale Turci nanj, te zauzmu i popale mjesto izpod njega sve do zidina gradskih. Tom sgodom bje spaljen u mjestu Slunju i samostan Franjevaca (tamo, gdje je danas župna crkva), u kojem se je junački branio jedan jediti Franjevac, pošto mu bjehu svi drugovi izginuli ("Posljednji Franjevac slunjski"). Ova provala turska bijaše povodom, da je god. 1579 na saboru kranjskih i štajerskih stališa u Bruku odredjeno bilo 6000 forinti za popravak oštećenoga grada Slunja, koji bje sada stavljen pod zapovjedničtvo glavnoga kapetana senjskoga. Od tih novaca bjehu g. 1581 zidine grada i samostana sv. Trojice s nova utvrdjene, kako to napis na gradskih vratih i službena pisma svjedoče. Ali sve te priprave i utvrde bijahu u tutanj, jer sliedeće godine 1582 pade ipak grad Slunj u turske ruke. Ovom sgodom bje spaljen i pust ostavljen.

Po odlazku Turaka medjutim podigoše naši grad Slunj iznova, te odsele odoljevaše on svim nasrtajem Turaka (1585, 1602, 1622, 1632, 1635, 1636, 1649, 1664), koji se vazda vraćahu od njega krvavih glava. Pošto bje Lika i Krbava od Turaka očišćena, mirovaše Slunj sve do g. 1716, kada su Turci navaljivali na Kostajnicu i na Slunj, gdje bijaše tada magazin za strjelivo i hranu krajišnika. Sve do god. 1822 bijaše grad Slunj krovom pokrit; sad mu krije zidove mahovina, drač i grmlje.

Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati
Napisao Vj. Klaić, 1880.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #9 : Listopad 30, 2014, 09:59:49 »



Marica: Na Kordunu je poznata "prosenica".
Zna li tko kako se pravi! Ajde Kordunaši kažite od čega i kako se pravi!

Odgovor putem e-pošte:

Ante: Kod nas se ovakav kruh radio nekada uglavnom od kukuruzova brašna, no i od prosa i zvali su ga PROJA i VRMENTOVNICA jer za kukuruz u zrnu mi imamo izričaj vrmenta.

Dragan: Pravi se miješenjem brašna ood prosa s običnom vodom uz dodatak soli po potrebu. Zatim se površina (ne mora!) prevuče s malo, u vodi razmućenoga pšeničnog brašna pa prosenica pečenjem dobije lipu koru.
Peče se u pekani ili pod pekom oko 2 sata.
Postoje 4 vrste prosa: Crni bar, žuti bar, sivka i graša pa prema tome ima 4 vrste prosenice. Iz svih prosa kruh prosenica je dosta opor pa se običava napraviti smjesa (smisa) od prosa uz dodatak malo ječčma, kukuruza ( u dobrim godinama i malo pšenice ili (i) raži i to se zajedno samelje u nekom od dvadesetak mlinova u Rastokama. Takova prosenica iz mišanog brašna se zove proja. Proja je nas sve Slunjane odhranila, digla na noge i uzrasla nas je čvrstima i zdravima. U novije doba se ne sije nijedno proso u Slunjskome kraju pa nema niti prosenice ni proje. Nema čak ni kuruzovnice ni domaće palente. Rijetko se nađe i pogače jer ljudi kupuju kruh u pekarama.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #10 : Listopad 31, 2014, 17:32:43 »


U Slanju, 17. kolovoza 1897


U "Hrvatu" čitah događaj, kako se je neki tamošnji stražar prietio djevojki Jeli. To je g. piscu onog članka nešto neobično. A šta će reći taj g kad pročita ovoj što se događa u Slunju i Rakovici. Ovdje su vam take prilike, da čovjek ni obdan ni obnoć nije stalan za svoj život. Evo za sad nešto; a drugo - a ima toga više - drogi put.

- Dne 2. VI. po nalogu gospodara Josipa Galca, trgovca u Slunju, čekaše njegov šegrt * Antun Seseglia u 10 i pol sati u noći kola, koja su imala doći. Stajao pred kućom. Mimo njega prolazio ovomjestni, slavni nadstražar Mile Modrušan. Svrati se k njemu, ter iz čista mira stane šegrta vući k obćini, tukuć ga kundakom ** i objestno ga pljuskajuć, veleć: "Ne će ti tvoj Galac pomoći". Na sreću dođe bilježnik i oslobodi siromaka. Sutradan se gospodar prituži načelniku, tuži i sudu, al zaman. Najzad tuži i drž. odvjetničtvu i sad se vodi istraga.

- Dne 2. VII. isto Modrušan uhvati nama svima poznatog vjernog kočijaša g Nikole Trkulje, oko 3-4 po noći i na njem prebi pušku na tri komada, Udari ga sabljom po glavi, te po rebrim - tako, da se ne zna hoće li ostat živ. Ovdašnji liečnik pronađe laku ozljedu. Na zahtjev gospodara obćina naloži, da se kočijaš odveze u bolnicu u Ognlinu. Tamošnji liečnici
pronađjoše, da je to težka tjelesna ozljeda. Modrušan se izgovara, da je kočijaš išao krasti kase. Ali tko bi vjerovao, da se već u jutro od 3-4 kase kradu?!

Evo još!

Trgovačka tvrdka E. Lumbarović u Rakovici kupi od načelnika Batušića komad zemlje. Po ugovoru postaje kupac vlastnikom i posjednikom na dan podpisa ugovora. Načelnik digao svoj ječam sa prodane zemlje, a Lumbarović pusti svoje krave na nju, dakle na svoje vlastničtvo. Načelnik zapovjedi, da stražari dorenu krave k obćini. Rečeno učinjeno. Gospodar prosvjeduje. "Ako su veli, krave učinile kvara, ima se procienit; a vi ih morate odagnat, gdje ste i našli, na moju njivu". Cieli bogovetni dan 10. kolovoza, na ruglo svietu, bio je sajam, gonali blago k obćini i od obćine. Sutradan već u šest sati eto načelnika s nadstražarom Mitom Cvjetićanom i zovu Lumbardovića na megdan. Gospodar izađe, al ga sklonu, ter sa povrati; a ostane njegov sluga Ivan. Na zapovied načelnika Batušića izpali spomenuti Cvetićanin oštar naboj u kukavna slugu, kojem je i sad olovo u prsim. Jadnik vene danomice i vele, da mu nema spasa. Eto tako rade obć. stražari, obć. načelnici, koji od nas živu, koji se hrane našim novcem. Nama su na nesreću i na sramotu; a nisu bome na diku ni svojim šefovima. Načelnik B. i oba "slavna stražara" i sad beru plaću. A da je ono učinio koji siromah, bio bi već 10 puti obješen,

Liepi pozdrav iz naše okolice "Hrvatu". Mi ćemo se oglasit više put, jer čujemo, da je brkat i zubat i da nema dlake na jeziku. Ne bi li ovu neku gospodu okrenuo na pravi put.

Pozdravom Vaš J. Slunjanin.
Hrvat (Gospić), 21. kolovoza 1897

___________________
* šegrt ✧ tur. şakirt ← perz. šāgird (zanatlijski i trgovački učenik)
** kundak (tur.) drveni ili metalni dio puške koji služi za držanje prilikom gađanja
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #11 : Studeni 01, 2014, 10:34:41 »


Mnogo hvala lipa moja Marice.

Te godine je moj otac, tada jos Josip Hasler (od 1919. je povukovljeno u Hazler) imao 7 godina. Te godine 1897. je u Slunju zapoceta gradnja Franjevacke crkve i zatim samostana. Crkvu je Khuen Hedervary dao pravoslavnim Vlasima i dvjema srbskim obiteljima Dobrosavljeviž i Vujnovic). Kako i zasto, to ni danas nije nikome u Slunju jasno. Te godine rodjen je moj stric Ivan - Ivica Hasler. Iako sam ja nesto mladji od 1897. neka od ovih imena pa cak i dogadjaja su mi poznata iz usmene predaje. Tadasnji doktor u Slunju se je zvao Culek.

A pismo, izrazi, rieći - jezik to nije bilo u Hrvatah nikada jedinstveno i čto bi se reklo TOĆNO.

Imali smo mi u mojoj roditeljskoj kuci ovih novina "Hrvat" i ćasopis "DOM i SVIJET", Obrtnicki list... Stovise imali smo bogatu arhivu razne obiteljske gradje, ALI su sve spalili komunisticki partizano-cetnici...

Najlipse pozdrave, Dragan Hazler

Razmisljam

Najviše me čudi da o stolnoj (katoličkoj) crkvi slunjskoj nitko nije ni par redaka napisao. Kao da nije postojala.

Da, i meni je iz literature poznat dr. Antun Culek, kr. kotarski liječnik iz Slunja. Mislim da je imao sina Ivana. Iz Slunja je radom nastavio u Požegi.
Evo jedan Culekov tekst Liečničkim novinama u kojem opisuje jedan slučaj u slunjskom kraju. Rado ga čitam, ne zato što me medicina zanima, nego što mogu dosta saznati o životu i narodu Korduna i Like.

____________

Jeseni 1915. i u travnju 1916. pojavio se u mome kotaru pobol od boginja. U prvom slučaju obolio je jedan radi skrofulose kući otpušteni vojnik, koji se je po svojoj prilici negdje putem zarazio, u drugom bilo je ukupno 54 oboljenja lokalizovanih u glavnome u dva sela. Bolest vladala je 3 mjeseca, te je izginula nakon prisilnog cijepljenja pučanstva zaraženih krajeva; ukupno cijepljeno je 4454 osoba.

Odakle je zaraza donesena, nije se moglo odmah ustanoviti, dok nije zaustavljena u Radovici čorda cigana od 45 duša, kod kojih je pronadjeno 12 osoba, da su kroz zadnje vrijeme bolovale ili da još boluju od boginja. A osim toga još su više dana sa sobom vozili trupla dvojice umrlih dječaka od boginja, koja su se skoro već raspadala. Razlog tome ostao mi je nepoznat[/u]. Nagadjam, da putem nisu imali prilike, da umrle neopaženo na kojem groblju pokopaju, kako je medju njima bilo više vojnih obvezanika koji su, čim su opazili oružnike, čordu ostavili i po šumama se razbjegli, bili su prisiljeni putovati samo po postranim puteljcima, šireći kroz 4 mjeseca zarazu počam od Petrinje i Gline, preko vojničkog kotara sve do slunjske okolice. Cigani su internirani kroz 3 tjedna u uvali, te otpraćeni u zavičaj nakon radikalne raskužbe tijela, kola i ostalog.
Cigani dakle prouzročili su zarazu od bolesti, koja u ostalom medju njima najčešće vlada, te koju sami cigani označuju "svojom"; (vidio sam i difteriju u zaraznom obliku medju ciganima). ... Rakija je dakle i kod boginja služila kao narodni lijek.

Dr. Antun Culek, kr. kotarski liječnik, Slunj

__________

Doc. Levit: Slučaj neobičnog načina samoubojstva.  HA-HA
(Časopis br. 49., g. 1924.).

Opis slučaja neobičnog pokušaja samoubojstva. Kapetan, koji je došao pod optužbu radi homoseksualnosti, zabijao si je 8 cm. duge čaviove s drvenom cipelom u glavu ležeći i držeći čavao lijevom rukom. Dva čavla je svinuo, tek kod trećeg je uspio. Kada smrt nije nastupila, pokušao je u krevetu da si prereže žile na obim rukama. Operacijom izvadjen je iz moždjana čavao, ali nastupila je gnojna meningitida, te smrt. Nalaz kod razudbe potvrdio je klin. diagnozu.
Pisac opisuje slične rijetke slučajeve iz literature, od kojih je svakako najrjedji Kraepelinov: bolesnik izbo si je oba oka, istrgao jezik i otrgao muda; Reichardtov: muškarac vlastitom si je rukom sa sjekirom rascijepao glavu, te je rodbina došla u sumnju radi ubijstva.

Dr. Antun Culek, kr. kotarski liječnik, Slunj
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #12 : Studeni 16, 2014, 00:30:36 »


Prisjećanje na dan progona Hrvata iz Slunja od JNA i lokalnih Srba

Prisjećanje na dan progonstva

Društvo za promicanje istine o Domovinskom ratu iz Karlovca i Hrvatski memorijalno – dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba uz suradnju UHBDR-a Slunj, Župnog ureda Slunj i Gradskog poglavarstva Grada Slunja inicijator je i organizator Stručnog skupa o okupaciji slunjsko – saborskog – plitičkog kraja. Skup je organiziran u Slunju, u župnoj dvorani, u četvrtak, 13. 11. 2008., a cilj mu je bio osvjetljavanje prilika uoči progonstva, okupacija, progonstvo, stradanje i žrtve slunjsko-plitvičkog kraja u Domovinskom ratu. U 11:00 sati okupili su se eminentni stručnjaci: mr. sc. Ivo Turk iz instituta "Ivo Pilar" iz Zagreba, mr. Ana Holjevac-Tuković iz Zagreba, brigadir Dubravko Halovanić, dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovonskog rata iz Zagreba, ratni zapovjednik Slunjske pukovnije puk. Vladimir Katić, ratni zapovjenik MUP-a Slunj g. Ivica Panić. Gost ovog skupa bio je i gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, gradonačelnik Grada Slunja te načelnici općina Rakovica i Cetingrad. Nakon minute šutnje za poginule g. Martin Barić najavio je prvog predavača mr. Ivu Turka koji je govorio na temu: "Demografska slika Slunjsko-plitvičkog kraja". Pad broja stanovnika u ovom prostoru konstantan je nakon Drugog svjetskog rata do danas. Mr. Ana Holjevac-Tuković govorila je na temu: "Napadne operacije neprijatelja", a njezino izlaganje nadopunio je brigadir Dubravko Halovanić. U daleko brojnijem i nadmoćnijem neprijateljskom okruženju hrvatsko stanovništvo nije imalo puno šanse. Neprijateljski dokumenti govore jasno o presijecanju Hrvatske, granicama Velike Srbije, etničkom čišćenju. Ratni zapovjednici puk. Vladimir Katić i g. Ivica Panić govorili su o otporu 1991. nadmoćnijem neprijatelju. Oko 800 branitelja zadržalo je neprijateljske snage do 16. studenog 1991, kad su neprijateljski tenkovi ušli u Slunj. Hrvatsko stanovništvo povlačilo se preko Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. U okupiranom području ostalo je oko 200 osoba koje su trpile teror, ubojstva, premlaćivanja. Ipak, slunjski su branitelji zadržali neprijatelja do 16. studenog 1991. i  tako onemogućile brzo presijecanje Hrvatske. Mons. Mile Pecić govorio je o žrtvama slunjskog kraja. Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez Saborskog gdje su 52 žrtve). Od tog broja
-   70 je žena starije životne dobi,
-   1 trudnica,
-   1 djevojka,
-   3 djevojčice.
-   Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete ( 6 mjeseci).

To je ukupno 175 žrtava koje čine žene, starci i djeca. Najveći broj stradalih je u prvim danima okupacije i tijekom okupacije: ukupno 213 žrtava. Nakon dolaska UNPROFOR-a (proljeće 1992.) stradale su u okupiranom području 52 osobe. G. Ivan Strižić govorio je o prilikama u okupiranom području i stradavanju zatočenih. Na kraju se obratio brojnoj publici gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović. On je pohvalio ovakve napore, posebno povijesne stručnjake koji su prišli znanstveno ovom povijesnom razdoblju. Dr.sc. Ante Nazor zamolio je Slunjane da pomognu u prikupljanju dokumenata, svjedočanstava. Podržao je ovaj napor i slunjski gradonačelnik g. Ivan Bogović. Radovi ovog skupa bit će objavljeni u posebnom zborniku koji će se uskoro pojaviti. Dodajmo da je ovaj znanstveni skup upriličen povodom tužne 17. obljetnice Okupacije Slunja.

Lijevo: Gosp. Martin Barić organizator skupa;
desno: Brigadir Dubravko Halovanić govori o pravcima neprijateljskih napada 1991.

Lijevo: Vladimir Katić i Ivan Panić svjedoče o pružanju otpora hrvatskih policijaca i vojnika;
desno: prof. Strižić prikuplja podatke i izdao je knjige o događanjima u Slunju u ratno vrijeme

 
Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović

Povodom prisjećanja na Dan progonstva, na njegovu 17-tu obljetnicu, 16. 11. 2008. brojne delegacije položile su cvijeće i zapalile svijeće za poginule u Domovinskom ratu, kod spomen obilježja u gradskom parku u 10:00 sati, a zatim su se pridružili ostalim vjernicima u župnoj crkvi na misi za stradale u 11:00 sati. Narod slunjskog kraja danas se sjeća tužnih dana kad su morali napustiti domove i poći u progonstvo koje je trajalo četiri godine. Na današnji dan 1991. tenkovi zloglasne JNA ušli su u Slunj i preostali narod s braniteljima počeo se povlačiti prema Bosni. Sa svojih domova protjerano je 16.000 ljudi. Križni put progonstva trajao je četiri godine.
Dovle iz Wikipedije.

Slijedi kratko pojašnjenje nekih srpskih zločinstava u Slunju:

Pripomene za buduće organizatore, sudionike i goste Skupa u Slunju

Ovakovi Skupovi su više nego potrebni, da se utvrdi stradanje Hrvata od strane velikosrbske okupacijske i genocidne ideologije sprovođene kroz JNA, kroz velikosrbsku politiku, kroz Srpsku pravoslavnu crkvu i razne vojne i poluvojne fašističko-četničke postrojbe Srba iz Srbije, iz BiH i napose zločinstva petokolonaških "domaćih" Srba iz Hrvatske.

Uz podržku i pohvalu dodat ću samo tri propusta:

1.   Iz prednjeg sadržaja, što je objavljen u internetu jedva se može razabrati, tko je počinitelj zločina nad Hrvatima. Zašto se jasno ne istakne: Zločine su činili Srbi svih ideologija, svih zavičajnosti, obadva spola i u svima odorama s četničkofašističkim kamama i pod krstom Srpske pravoslavne crkve.
Nedužne žrtve u svojim domovima, u svojoj zemlji Hrvatskoj su bili Hrvati: starice i starci, žene i muževi, dečki i djevojke i nevina hrvatska djeca. To se mora isticati i znati, a ne tajiti.

2.   Osim veljunskog učitelja po nacionalnosti Crnogorca, koji je blago kažnjen za svoja zločinstva, u Slunju nije nijedan Srbin - srbski zločinac priveden pred lice pravde niti je kažnjen. Zašto se ne odkriju Srbi zločinci, koji su ubijali Hrvate i to najstrašnijim metodama. Netko od Srba povratnika, koji su doduše "gulili krumpjere, raznašali poštu, popravljali puteve i zakapali mrtve" i postavljali mine znade tko je ubijao i zlostavljao Hrvate u Slunju i u Slunjskom okružju.
Valjda netko znade, koji su Srbi nožem zaklali Milana Kovačevića (s nadimkom Macan) i njegovu suprugu su klali pred njim prije nego je izdahnuo. Zar se imena takvih srpskih junaka - koljača Hrvata trebaju tajiti?! Tko to prisiljava Hrvate na šutnju i podučava "poštene" Srbe da ne odaju svoje jatake?!

Valjda ipak netko od slunjskih Srba povratnika, kojima je Hrvatska obnovila kuće i daje im novčanu podporu znade, koji su Srbi ubijali Hrvate, koji Srbi su mučili Hrvte, koji Srbi su silovali majke i kceri pred njima, koji su to Srbi ubijali hrvatsku djecu, koji su to Srbi popalili sve hrvatske kuće u Slunjskom kraju i koji su to Srbi bacali žive ljude u oganj njihovih zapaljenih kuća.

Evo samo jednog od brojnih strašnih primjera srbskih zločina u Slunjskom kraju (Mostovi 96. str. 23): "16 do 21. siječnja 1992. četnici učinili neviđeni masakr u Polju i Lađevačkom Selištu nad bespomoćnim civilima.
Ubili su: Anku Rupa r.1925 iz Čamerovca 182; Franju Šajfara r.1935. iz Čamerovca 175; Josu Šajfara, r.1935. iz Čamerovca 1999; ubijeni ili i živi zapaljeni u zapaljenoj kući: Radočaj Mile sin Ante r.1920; njegoiva žena Bare r. Morosavljević r.1924; njihov sin Ante r. 1952; ubijeni: Radočaj Ive r.1930; njegova žena Roze r. Delač r. 1929; Potnar Zora r. Radočaj r.1934; Radočaj Roze r. Bionda; Jure Valentić r.1943. ubijen kod svoje kuće i spaljen u šajeru..."

Možda netko od Srba povratnika znade, koji su srbski zločinci opljačkali i spalili sve katoličke crkve, kapelice i razarali katolička groblja, a cetingradsku crkvu su čak minirali.

Netko od "gulitelja krumpjera..." bi trebao znati imena sijača nagaznih mina jer su to bili Srbi iz pozadine iz skupine "gulitelja krumpjere". Od tih srpskih mina trajno pogibaju Hrvati, napose djeca, domaće i divlje životinje...

Zašto nekakav homić Frljić, pisatelj kazališnog djela o Aleksandri Zec, koju je ubio nekakav hrvatski manijak ne napiše djelo o hrvatskoj djeci, koju su poklali ili ubili Srbi u Slunju, u Škabrnji, u Saborskome, u Širokoj Kuli, u Vukovaru, u Slavonskome Brodu dosada poimence znanih 412 djece (a to nisa sva poubijana hrvatska nevina dječica od srbskih zločinaca).

Brojni od tih srbskih zločinaca na hrvatskoj djeci i silovatelji njihovih majka šeću slobodno po Hrvatskoj i dobivaju novčane podpore od države Hrvatske, a ta ista država uskraćuje novčane podpore Hrvatskim braniteljima.
Republika Hrvatska bi trebala ukinuti Zakon o aboliciji i amnestiju Srba i ukinuti davanje svake podpore Srbima, dok se ne odkrivu, kindapiraju i osude svi srpski zločinci!

3.   Srbi su, ne samo devastirali obiteljska gospodarstva, kulturne i sakralne objekte, nego su popljačkali svu imovinu prognanih Hrvata. Država Hrvatska je obnovila Hrvatima kuće, ali im nije nadoknadila popljačkanu imovinu niti iom daje novčane podpore!
Zašto se ne odkrije Srbe pljačkaše te ih se prisili na povratak ili naknadu popljačkane hrvatske imovine?!
Neće valjda "gulitelji krumpijera" reći da ne znaju koji su Srbi pljačkali hrvatsku imovinu i palili hrvatske kuće!

Točno jest, da je najveći zločin ubijati ljude, u ovome slučaju Hrvate, ali su kažnjivi i svi drugi zločini, koje su Srbi, napose petokolonaški Srbi u Hrvatskoj činili Hrvatima, a u Slunju nije pravosudno odkriven niti procesuiran nijedan srbski zločinac.

Evo, trojicu srbskih zločinaca "kapitalaca", koji su zločinarili po Hrvatskoj i istaknuto po Banovini i Slunjskom kraju, napose u gradu Slunju jer je tu u blizini bio Vojni stadio JNA. To su srpski četnički fašistički "kapitalci":

1)   Srbočetnik Dragan Vasiljković ili kapetan Dragan specijalist za ubijanje Hrvata i napose za vandalizam na hrvatskim kućama i katoličkim crkvama. Za rušenje tornja katoličke crkve u Gornjem Vidoševcu, nedaleko Gline dobio je kapetan Dragan pečeno janje na ražnju.
Pravosuđe u Hrvatskoj nije u stanju ili neće da ga udomi u Hrvatskoj, nego ga pusti da bordelira u Australiji.

2)   Četnički kapitalac istaknutih zasluga za ubijanje Hrvata i sondiranje granice Velike Srbije od Karlobaga preko Karlovca i Virovitice bio je velečetnik Aleksandar Vučić, sadašnji predsjednik vlade države Srbije, s kojim se sočno ljubi drugarica Vesna Pusić i Ivo Josipović. Tu ne vrijedi nikakva hrvatska tužba za izručenje Hrvatskoj, kad on dolazi u Hrvatsku, šeće preko crvenog tepiha i zapovijeda Vesni Pusić, kako se treba ponašati. Josipović mu je bratski kao srpsom homiću istaknuto naklonjen.

3)   Najveći srbski četničko-fašistički kapitalac, počasni građanin Slunja, preimenovanoga za vrijeme RSK u Šešeljevo, bio je zapovjednik - komandant raznih zločinstava istaknuto srbskih silovatelja Hrvatica tada vojvoda Vojislav Šešelj. On je doduše impotentan, ali ima mnogo razumijevanja za srbske pijane silovatelje pa su ga proglasili počasnim komandantom srpskih silovatelja Hrvatica.

Pravosuđe u Zagrebu zasigurno ne tražiti izručenje Šešelja u Zagreb, da se ne zamjeru Sudu pravde ICTY-u Den Haagu. Jedino se malo buni Ivo Josipović jer mu Šešelj ugrožava predsjenikovanje u Hrvatskoj po poznatoj velikosrbskoj granici od Karlobaga granicom do Mađarske.

Tako je to kad Hrvatska neme Hrvatsko pravosuđe, nego pravosuđe - točnije krivosuđe u RH i nema hrvatske političare, nego protuhrvatske političare tipa: Pupovca, Stazića, Pusićke, Opačićke i presjednika Ivu Josipovića Golootočkoga premiera slučajne države Hrvatske Zoroklika Milanovića.

Dopunio slikoviti i popratni sadržaj iz interneta o (srpskoj) okupaciji Slunja stari Slunjanin
Dragan Hazler,
mislima u Slunju uz domobranski pozdrav: Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek!

Basel, 16. 11. 2014. - obljetnički dan od JNA i srpske okupacije Slunja, 16.11. 1991.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #13 : Prosinac 06, 2015, 21:53:00 »


Šternje i vodoopskrba u Slunju

Zanimljivo je da nisam nigdje našla ni jednu informaciju o toj česmi, ni tko ju je 1877. gradio.

Prvi vodoopskrbni sustav u Slunju je izgrađen još krajem prošlog stoljeća. Voda se zahvaćala na Slunjčici, crpila i tlačila cjevovodom do rezervoara smještenog pored škole i razvodila mrežom cjevovoda.

Novi sustav je projektiran i izgrađen od 1960 - 1970. godine jer postojeći više nije zadovoljavao sve veće potrebe.

Vodovodna mreža je izgrađena od različitih cijevnih materijala i raznih profila, te zahvaća pretežno sve glavne gradske prometnice i građevine.

Magistralni vodovod prolazi trasom državne ceste D1. Sve postojeće građevine su priključene na vodovodnu mrežu. Postojeća mreža osigurava dovoljne količine i tlak pitke sanitarne vode. Ujedno omogućava protupožarnu zaštitu u slučaju izbijanja požara.

Svi objekti i cjevovodi koji postoje ostaju u funkciji te se uz potrebne rekonstrukcije uklapaju u konačno rješenje.

Sjevernim dijelom obuhvata plana (Trgom Zrinskih i Frankopana i Frankopanskom ulicom, u cilju osiguranja vode iz više smjerova (uže gradsko područje) prolazi planirana trasa novog gradskog cjevovoda (Ř 200mm) koja ide na desnu stranu Slunjčice, za naselje Lumbardenik.

http://www.slunj.hr/planovi/CentarIIobrazlozenje.pdf


Na Trgu Zrinskih Frankopana (pred crkvom), povijesnom slunjskom trgu, danas je počelo ukljanjanje betonske pozornice koja je nagrđivala ovaj trg. Pozornica je izgrađena na kraju sedamdesetih godina. Služila je za dočeke Titove štafete,  "Koranske susrete" koji su bili u znaku "bratstva i jedinstva" i druge skupove. U demokratskim promjenama 1990. na ovom je trgu i pozornici održan povijesni skup HDZ-a koji je ohrabrio ljude pred prijetnjama koje su dolazile s istoka. Nakon povratka na ovoj pozornici služena je misa na Malu Gospu 8. rujna 1995. koju je predvodio nadbiskup Tamarut jer je crkva bila spljena. Na ovoj pozornici i trgu održavali su se "Dani Grada Slunja", Dan domovinske zahvalnosti i razni drugi susreti. Pred nekoliko godina manifestacija "Dani Grada Slunja" premještena je na Ivšić brdo i vojarnu Kneja. Tako se na ovaj trg vratio mir. Ima mnogo prijedloga i želja da ovaj trg dobije svoje pravo značenje u životu Slunja. Nakon uklanjanja betonske pozornice stavit će se novi sloj asfalta i čekati bolja vremena da se Trg poploča i uredi kao javna površina za ugodno druženje. Vlasnici dviju zgrada koje ne samo da nagrđuju Trg nego su prijetnja prolaznicima, trebaju ili biti ukolonjene ili obnovljene.

http://www.slunj-crkva.hr/news/news_item.asp?NewsID=3802

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #14 : Lipanj 12, 2016, 22:39:17 »


Dragi naš iscrpljeni i do groba ZDS g. Dragane. Znam da će Vas uzeti muke da ovo pročitate, no to je eto samo mali znak pažnje za velika djela Vaših zlatnih ruku, u čast čovjeku čije će hrvatsko srce vječno kucati u srcima onih koji dijele istu ljubav prema najdražoj Zemlji na svijetu – miloj Domovini. Bog Vas dragi blagoslovio!

Uz iskren pozdrav sa petoga kontinenta pozdravlja vas ZDS Marija Dubravac

Slunjski hrast
(G. Draganu Hazleru predsjedniku HAZUDD-a)

 

Jučer bijah brz ko jelen
Kraj Korane što no paso,
Ko hrast slunjski bujan, zelen,
Što granama k nebu staso
Žudeć mudrost vrlih bića -
Duh Radića, Starčevića...

Sokolovo moje oko
Divilo se Slunj – ljepoti,
Rastokama na široko
Duša cvala u miloti.
Popjevalo grlo jasno:
''Slovin grade, ime krasno''.

Jučer bijah stijena čvrsta
Gdje Tomislav znak upiso.
Stijeg, trobojku, ime Kr'sta,
Zmaj dušmanski nije zbriso.
Sad i nekad geslo žari:
Za Dom spremni ko i stari.

Stazom trnja prošla noga
Tražeć pravdu usred mraka,
Prkosila ljeta mnoga
Sramna zvijezda petokraka -
Naroda mi teška sudba,
Groznog Tita, jugoudba.

O slobodi duša snila
Pradjedova želju davnu;
Nadanja me prevarila...
Kroaciju moju slavnu
Izrod hudi gazi, bije,
S njom mi biće plače, mrije.
---
Hrastu što no zdrav je bio
Zelen lišće s grana spalo,
Pognuo se, iskrivio,
Al' u truplu sveđ ostalo
Čelik-srce domoljuba
Kog oluja tukla gruba.

Hraste stari, oj ne kloni,
Ispravi se, nemoj svenut,
Zadnje zvono i kad zvoni,
Za rod će te ljubav prenut,
Jačat, mladit suhe grane -
Ruke trudne, istrgane.

Čuj, osluhni put daljina
Gdje u muci Hrvat diše,
Tamo gdje je Domovina,
Gdje na kamu slunjskom piše
Da će trajat spominjanje
Jednom hrastu u sjećanje.

Iz nebeske kad visine
Pozove te Božja trublja
Ostavit ćeš brižni sine
Korijen žarkog domoljublja
Onim' što su kao i ti -
Akademskog društva, sviti.

Kad nam HAZUDD pođe stradat,
Lijepe naše s teških rana,
Iz vrta će rajskog padat
Tvoje žirje - sveta mana,
Hazudovcim' slatka hrana -
Kras-hrvatstvo dičnog sina
Starog hrasta, Slunjanina.

Marija Dubravac Brisbane

_____________________________

Najvećoj i najdomoljubnijoj hrvtskoj pjesniknji u Dijaspori, Hrv. akad. Mariji Dubravac

Draga Marija, kad bi se ja sav - hrvatskim duhom i tijelom pretvorio u jedno "HVALA" to ne bi bilo dovoljno za pokriće snage, ljubavi i svih vrlina, koje Marijin pjesnički duh pretvara u stihove. Ove što slijede nisam zavrijedio, ali se tješim, da će možda nekome poslužiti za uzor, kako se voli Hrvatska. Jedino kroz taj kriterij primam ove stihove, za koje ZHVALU molim od našeg zajednikog Stvoritelja.

Uz poštovanje i zahvalnost dodajem svoje ime i prezime Dragan Karlo Hazler - hrvatski djelatnik u dijaspori
"Dok nam hrašće bura vije - Dok nam živo srce bije!" - ZA DOM SPREMN! - BOG I HRVATI! dkh
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!