CRO-eu.com
Lipanj 04, 2020, 04:42:40 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Kratka povijest doseljenja uskoka i uspostave Karlovacke vojne krajine  (Posjeta: 11080 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Veljača 03, 2009, 12:28:14 »


ŽUMBERAČKI OKRUG
§ 82.


Kratka povijest doseljenja uskoka i uspostave Karlovačke vojne krajine


1526. -1882. Hrvatska Vojna krajina

Na početku Vojne krajine granična područja Slavonije i Bosne, opustošena od Turaka i napuštena, naselile su izbjegle kršćanske obitelji iz Bosne i Slavonije, a koje su zbog čestih upada turskih pljačkaških horda za nužnu obranu stalno živjele pod oružjem. Tako se ovaj narod, koji je dobio ime uskoci (tj. prebjezi), izgradio u hrabru krajišku vojsku (miliciju).

Oni su se na ovom području sve više i više množili dobivajući trajno mjesto za stanovanje s prikladnim zemljištem, gdje su sebi mogli sami uzgajati i namicati sredstva za život, a u zamjenu za to morali su se samo obvezati da će braniti zemlju protiv zakletoga kršćanskog neprijatelja; i tako su djelomice tvorili plaćeničku narodnu vojsku.

Ma kakvo da im je bilo podrijetlo, sigurno je da su po pljački i upadima bili poznati već 1535. i 1536.; nadalje da su pod Ferdinandovom zaštitom nastavali Hrvatsku, osobito njene južne krajeve, * i toliko smetali strašnome Sulejmanu (Soliman u) da je kod sklapanja primirja 1547., zbog njih, dodao vlastitu klauzulu, dok je 1576. Selim II. zahtijevao njihovo istrebljenje.

Uskoci, koji su se s neustrašivom hrabrošću borili protiv Turaka, naselili su se s onu stranu Kupe u tzv. Žumberačkom okrugu (blizu Kranjske) * *, pošto su im nadvojvode Ernest a zatim 1524. Maksimilijan priznali i potvrdili razne slobode. Nakon toga austrijski su im knezovi dodijelili dio otkupljenog (1547.) područja Kostanjevice, Pleterjaka i Priseka zajedno s tvrdim gradom Zumberkom (njem. Sichelburg). Tako je nastala prva Slavonska vojna krajina na austrijskom tlu.

Dok su još sačinjavali neku vrst neredovite vojske, prvi im je kapetan bio Bartolomej von Raunach (1540), Ivan Lenković (1547) i Franjo Ungnad
 (1557).

________________________________
* Vojvoda von Hildburgshausen misli (usp. § 6) da je u Hrvatsku uskoke pozvao Ferdinand na temelju mjera oko kojih su se, u cilju obostranog osiguranja svojih država, Ferdinand i Karlo V. dogovorili na praškom zemaljskom saboru 1542.

* * Taj okrug sačinjavalo je područje staroga grada Žumberka, što su ga Turci bili opustošili, a koji sada broji 6.965 stanovnika, medu kojima ima 4.440 grkosjedinjenih uskoka. Sa sjevera, zapada i jugozapada okružen je vojvodstvom Kranjskim, a s istoka i jugoistoka provincijainom Hrvatskom. Pripojen je Slunjskoj pukovniji.

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.


Stari grad Žumberak
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Veljača 03, 2009, 12:32:35 »


Kasnije im je glavni starješina odnosno zapovjednik bio Ivan Denković *, koji se u spisima od 1. srpnja 1559. javlja i kao prvi zapovjednik slavonske Koprivnice i Hrvatske krajine s onu stranu Kupe.
Tada, sredinom 16. stoljeća, kada se ustanova Vojne krajine - kao djelo austrijskih vladara - javlja s jasnijim određenjem, čini se da je Krajina još bila podijeljena u dva glavna okruga. Naime, car Ferdinand je 5. kolovoza 1563. dao uputu komisiji koju je poslao da obiđe i ispita Vojnu krajinu. Na čelu su joj bili Jakob von Lamberg, Erasmus von Juchstall i Franz von Pappendorf. U toj se uputi kao posve odijeljene spominju Slavonska (kasnije Varaždinska) i Hrvatska krajina (kasnije Karlovačka, prema krajškoj tvrđavi Karlovcu, koju je sagradio nadvojvoda Karlo II. godine 1579.).

U prvu se Krajinu ubrajaju ova mjesta i oblasti:
Cirkvena,
Đurđevac,
Ivanić,
Koprivnica;
Križ,
Varaždin,
Zagreb,

a u drugu područje između istočne obale Jadranskoga mora i Une, gdje su među ostalima osobito značajna ova mjesta:

Sv. Vid na Flumenu (Rijeka),
Senj,
Otočac,
Brinje,
Brlog,
Drežnik,
Cetin,
Slunj,
Ogulin,
Modruš,
Glina,
Sisak,
Hrastovica i tako dalje.

Poslije smrti cara Ferdinanda * * vladanje nad unutrašnjoaustrijskim zem• ljama (Štajerskom, Koruškom, Kranjskom, Goricom, Trstom i Istrom) preuzeo je nadvojvoda Karlo. On je od svoga brata Maksimilijana II.* * * hitno zatražio njemačku pomoć protiv Turaka, da što brže provede ono što su carevi Karlo V. i Ferdinand I. bili zaključili u Pragu u pogledu vojnog uređenja i osiguranja krajine protiv Turaka.

Posljedica je toga bila da je car Maksimilijan poradio kod državnih staleža da se u hrvatska posjednuta mjesta pošalje i dodijeli njemačka ratna vojska, i da se uspostavi nasljedna ratna služba po uzoru na stare markgrofovije 9. i 10. stoljeća te se ona povjeri jednomu njemačkom staležu s obvezom da bude stalno držan pod oružjem radi obrane granica.

Ta se zamisao međutim stala provoditi tek 1575. pod Maksimilijanovim sinom i nasljednikom, carem Rudolfom II. tako što je nadvojvoda Karlo, Rudolfov stric i regent Štajerske, dobio u nasljedstvo susjedne hrvatske krajiške zemlje kao generalat ovisan o njemačkoj državi (1577 .).

_________________________________
* Popis svih zapovjednika predočen je u § 83.

* * Umro je 25. srpnja 1564. u Beču, odakle je bio prenesen u Prag da bude ukopan u kraljevskoj grobnici kraj svoje pokojne žene Ane (+ 1547).

* * * Primirje s Turcima, produženo 1575. na 8 godina, Maksimilijan II. iskoristio je osposobljujući za dobru obranu granične gradove i utvrde u Ugarskoj i stvarajući prvi plan za formiranje Vojne krajine.

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Veljača 03, 2009, 12:42:05 »


Nato su i Madžari, zaključkom zemaljskoga sabora od 1578., nadvojvodi predali obranu ilirskih zemalja, štoviše, zamolili su ga da ostane u sporazumu s banom Hrvatske i Slavonije da bi bio što korisniji zajedničkoj stvari.

Istodobno je car, za održavanje granice, od njemačke državne pomoći koja se slala osobno njemu, odobrio gadišnju svotu ad 140.000 fl, za istu je svrhu bio. određen i dio. od godišnjih 750.000 fl., koje su najvodvodi odobrili u Ljubljani okupljeni (1570.) unutrašnjoaustrijski staleži.

I Papa je za očuvanje "latinskih" granica bio obećao 60.000 fl. No., budući da na taj način potreban trošak nije bio pokriven ili bar nije bio osiguran, to je, za unapređenje granica i za održavanje njihove obrambene moći, na zemaljskom saboru u Brucku na Muri, poslije trogodišnjih pregovora, tzv. Bruškim pismom (Brucker-Libell) (1578.), od trajnih izdvajanja triju unutrašnjoaustrijskih pokrajina (tj. Štajerske, Koruške i Kranjske zajedno. s kneževskom grofovijam Goricom) dodijeljen godišnji iznos od 548.205 fl.* , kaji se onda preko. čitavog stoljeća uvijek ispravno odvajao i namjenjivao za tu svrhu; ali kasnije su uslijedila zaostajanja, izmjene i skraćivanja, samovoljno. i na golemu štetu krajina. Ona što se u novije vrijeme još plaćalo, dodala je Marija Terezija općem doprinasu, pa je zato. upravu obiju krajina predala državnim financijama, od kojih su se jaš iz početka uzdržavale ostale granične pokrajine.

Istodobno je u Grazu ustanovljeno posebno Dvorsko ratno vijeće za krajiška pitanja, koje je trajalo i nakon ujedinjenja Unutrašnje Austrije s matičnim zemljama (1619.), a koje je tek 1742. bilo uključeno u Dvorsko. ratno vijeće u Beču.

Osim toga, odsada se nastojalo da se uskoci stave pod nadzor. Oni su doduše bili stekli važne zasluge pri ugušivanju strašnog seljačkag ustanka u Donjoj Štajerskoj, Kranjskoj i Hrvatskoj, ali su svojom grabežljivošću i sami za opću sigurnost postali opasni. Nastojalo se da se uskoci većim dijelom smjeste u padručja u zaleđu Senja, a u prvom redu da se bolje napuče gotovo pusti krajiški krajevi, za što su kršćani s one strane često davali povoda tražeći 'H tllu vjere, slobode i života ugroženih turskim despotizmom.

______________________________

*Slavonskom ratnom položaju pripalo je od te svote 
hrvatskom
za troškove gradnje
za potrebe topništva.
za iuanarinu.
za Državno ratno vijeće

ukupno
152.496 fl.
159.858 fl.
135.400 fl.
  50.000 fl.
  25.000 fl.
  25.451 fl.

548.205 fl.

  • Polovicu te svote, određenu za Slavonsku krajinu, preuzela je kao svoju obvezu Štajerska, a drugu polovicu, za Hrvatsku krajinu, Koruška, Kranjska i Gorica: U međuvremenu je Gorica uskoro bila oslobođena svog udjela, a njezinu obvezu preuzele su Kranjska i Koruška.


1526. -1882. Hrvatska Vojna krajina

God. 1580. primio je j nadvojvoda Karlo u Krajinu više morlačkih obitelji ** davši im nekoliko povlastica j obvezavši ih na godišnji danak. Još je bilo važnije naseljavanje brojnih prebjega, po svoj prilici iz tzv. Male Vlaške (god. 1597.), koje je ostvario Karlov sin j nasljednik u unutrašnjoaustrijskim zemljama i u upravljanju Krajinorn, nadvojvoda Ferdinand (kasniie car Ferdinand II.) u pustom potezu zemlje između Kupe i Une, gdje je bilo preko 70 napuštenih gradova. Upravo u to vrijeme uselilo je još oko 1.700 uskoka.

Ove prebjegle obitelji bile su prihvaćene uz obvezu da će svoje zemljebraniti protiv Turaka. Napučenost je time stalno rasla, a ljudstvo sposobno zu oružje postiglo je takvu snagu da je u ratu s Turcima, koji je izbio 1682., ne sumo branilo svoju vlastitu zemlju nego bilo u stanju pod vodstvom grofa von Herbersteinaosloboditi dalmatinsko područje, Liku, Krbavu i Zvonigrad.*

Straže koje su dotad održavali hrvatski staleži s one strane Kupe stale su sad pod vodstvom kapetana u tim područjima (koja su već prije pripadala Krujini) napredovati prema Uni ,a god. 1696. staleži su bana Hrvatske, Slavonilije i Dalmacije imenovali natkapetanom tih straža.

Međutim, doseljenici koji su u zadnjem turskom ratu naselili područje između Kupe i Une bili su još 1701. - na temelju careva patenta - podvrgnuti general-pukovniku Slavonske i Petrinjske krajine, pa je tek god. 1704. na temelju izvještaja Dvorskoga ratnog vijeća u Beču kapetanstvo nad zemljom Između Kupe i Une preneseno na hrvatskoga bana, grofa Ivana Palfyja.

Tako su nakon karlovačkog mira 1699. postojala tri generalata između Jadranskog mora, Drave, Save i Une: Karlovački generalat, Varaždinski generalat, oba ovsni o unutrašnjoaustrijskim zemljama, te Banska krajina pod banom i carsko-kraljevskim Dvorskim ratnim vijećem u Beču.

§ 83.

Kao što je već spomenuto, ovaj okrug pripada Slunjskoj pukovniji i tvori 11. i 12. kumpaniju. Prije nego prijeđemo na pojedinačna mjesta toga okruga, neće biti suvišno prvo prikazati nekada slavno glavno mjesto čitavog okruga.

____________________________
*Turski veliki vezir Kara Mustafa išao je s 280.000 ljudi u pomoć grofu Heinrichu Tokolyju, koji se stavio na čelo ugarskih nezadovoljnika (1673.) i dao se pod zaštitu sultana Muhameda IV., koji ga je priznao kao turskog vazalskog ugarskog kneza (Princeps ac Bartium regni Hungariae Dominus) i odlikovao turskim odličjima - buzdovanom, čalmom i sabljom - te se digao ravno na Beč, uvjeren da će padom toga carskog grada podjarmiti čitavo kršćanstvo.
Karlovačka krajiška vojska iskazala se i u 30-godišnjem ratu (1618.). God. 1685. upali su krajišnici u Liku, osvojili Perušić i razorili više od 25 turskih gradova, .osobito 22. srpnja pod vodstvom generala von Lesliea i Herbersteina.

** Morlaci >Mavrovlasi, Morovlasi ili Crni Vlasi.
 
* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!