CRO-eu.com
Svibanj 28, 2022, 05:05:56 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 11 12 [13] 14 15 16
  Ispis  
Autor Tema: Crni i plavi Ličani  (Posjeta: 222894 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #180 : Veljača 24, 2013, 07:55:57 »


   
Seljakinja iz blizine grada

Na vaša tri pitanja uzimam slobodu i ja odgovoriti kako mislim:
1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Radosnih i žalosnih dana bilo je mnogo, ali nijedan dogadjaj nije ostavio tako duboki trag, jer nikad nisam prije vidila sebe tako nemoćnu i siromašnu kao u tom dogadjaju. Neke kasne jeseni u mraku dodju mi u kuću dvije djevojčice, jedna od osam godina, a druga od četiri, tražeći noćište. Majka im je umrla, a otac ih tjerao prosjačiti. Nahranih tu nesretnu djecu, dadoh im odjeće od moje djece i polegoh na slamu u kuhinji i pokrijem neka spavaju. Nisam mogla spavati cijelu noć, misleći što da učinim s onim sirotama? Nemam ih čime hraniti, imam malo, a uz to dvoje djece, Nisam nikad nikog ništa molila za sebe, ali za ove sirote sam otišla moliti poglavarstvu i društvima da ih negdje smjeste kako ne bi propale. Odbijali su me svi. Zadržala sam ih osam dana, tražila, molila, pisala ili kako su mi rekli "dosadjivala". Zgrozila sam se od nepravde i toliko nehaja za tudju bol i stradanje. Kolika djeca imaju po tri guvernante, psiće, majmuniće, igračke, a tolika siromašna djeca ni oca ni majke, ni kruha ni ruha, a ma baš ništa. I tko je onda kriv, ako odrastu takovi, ništarije, ili što ja znam, kako ih sve ne zovu. Kako će takove majke, koje su odrasle na ulici, odgajati svoju djecu? I od toga časa vidim, kako sam bijedna i nemoćna, da učinim nešto dobro drugomu! O, da znate, kako mi se sve moje brige čine male i neznatne kraj tolike ljudske bijede! Dokle će to tako? Kako dugo? Tko je kriv za takav ljudski poredak? 'Kad će biti bolje i za one najpotrebnije? Ova pitanja mi se davno nameću? A suvišno je da vam dalje kažem sudbinu obih djevojčica, jer to je opet velika i posebna tragedija i zato je ovo najveći moj doživljaj.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Živim kao i sve ostale žene domaćice i majke. I moj život je isto kao i svake seljaćke žene: radim u polju i kući, pomažem mužu u njegovu poslu, brinem se za djecu, a slobodan koji čas provedem uz knjigu koja mi za sve moje patnje i brige za opstanak života pruža snage i volje za borbu i opstanak, jer sam uvjerena, kad bi nestalo volje za borbu, da bi me život pregazio. I tako sam sa svojim životom i teškoćama zadovoljna i ne bi se promijenila s nijednom od onih gospodja, koje su bez djece i posla. Njihov je život jako pust. Takova žena nezna, kako da utuče vrijeme, Živi kao lijepa lutka. Nemojte misliti, da nišanim na sve žene u gradu! Ima hvala Bogu mnogo vrijednih i zaslužnih žena domaćica u braku i u zvanju. ali ima i mnogo trutova u toj ljudskoj košnici. Po mojemu mišljenju ženi je prvo i najsvetije mjesto u domu, kraj svoje djece i samo dobre i sretne obitelji s dobrom djecom i roditeljima sačinjavaju jaku i snažnu domovinu i čvrste i ponosne karaktere.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Što bih uradila. da sam kojom nesrećom neki državni mogućnik? Tu je_mnogo toga i nemam prave riječi kojom da počnem. Naravno, prvo bih poradila da ne bi smjelo biti rata. Groznije i strašnije nesreće nema od rata. Pomislite, gospodje, postaviti svoju vlastitu djecu, muževe i domove svoje pred topovske cijevi! Mislim, da nema žene. Koja ne bi zadrhtala od te strašne pomisli. Kad bi svi odgovorni muževi, državni mogućnici bili svjesni, što rade, oni bi se nadmudrivali, tko će više dobra učiniti za ovaj narod. To bi više vrljedilo nego svi lovor vijenci neznanim junacima. Zar da zbog par ljudi u svijetu, radi njihove slave i častohleplja, stradaju toliki dragocjeni životi? I opet velim, žene i opet žene moraju dići svoj glas na obranu svoje djece i domovine. Kolike bi se škole podignule i sirotišta, uboški domovi, koliko cesta sagradila i time zaposlilo stotine i hiljade radnika samo onim novcem, što se utroši na oružje! Žene toliko zapostavljene i omalovažavane, moraju vikati i dokazivati: ne ćemo rata. nego života. rada i kruha nam dajte! Širiti ćemo prosvjetu i knjigu u svako selo, u svaku kućicu mora doći knjiga i želja za boljim životom! Prosjaka i nevoljnika ne smije biti kraj tolikog bogatstva. Život bih uredila tako, da bi svaki čovjek imao toliko, koliko je potrebno za život. Zar to nije u nebo vapijući grijeh, da sposobnije potiskuju, slabijima otimaju, umjesto da mu se pomogne. Treba svima rada i snage. Ali snaga ne vrijedi ništa bez znanja, a zna nje bez snage. Tako i još mnogo toga mislim ali!....

   
G. P. Split

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najveći je događaj u mom životu bio, kad sam poslije duge borbe postigla svoj cilj i udala se za čovjeka, koji mi je bio prva i jedina ljubav.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Svoje visoko zvanje duboko cijenim i ne bih ga zamijenila s najvećim blagom ovoga svijeta. Skromna sam činovnička žena, borim se sa svojim mužem za sreću doma našega. U punom sam smislu riječi prava žena i majka svoje djece. Sva je moja briga da prvo ugodim mužu, drugo, sveta velika dužnost odgajanje djece s vjerom u Boga i u svoj narod! Usađujem u njihove mlade duše plemenitost, dužnost i ponos i presretna sam majka, jer moja djeca do sada, hvala Bogu, izvrsno napreduju u školi, društvu i na svakom koraku, a to su več malo ne mladić i djevojka.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Da imam pravo odlučivanja u parlamentu, odobrila bih da muškarci dobiju toliku plaču, da mogu uzdržavati svoju ženu i djecu, pa da bude udatoj ženi pružena mogućnost posvetiti se svojoj obitelji. Dok toga ne bude, bit će još mnogo zla u svjetu. Bog je dao ženi veliku zadaću, da rađa i odgaja, a gdje žena svoju djecu mora ostavljati stranim ljudima i ulici, da sama uzmogne zarađvati, tu ne može biti dobro. Badava su svi fakulteti svijeta, ako dijete nema pravi obiteljski odgoj!

   
Katica Fumić, Belišće

Oprostite, što moj odgovor ne će biti kao oni drugi, ali ja sam tek pred malo tjedana naučila pisati iz Hercegove Abecedarke i srce me vuče, da i ja kažem svoju našoj dragoj "Hrvatici" onako, kako ziam.

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najveći je dogadjaj mog života bila godina 1925., kad je blagopokojni učitelj Stjepan Radić dolazio u Valpovo, da nauča svijet. Ja sam bila silno sretna. što sam vidjela vodju i učitelja hrvatskog naroda. To ne ću nikada zaboraviti!

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Ja sam Hrvatica i veseli me što sam žena i kućanica u svojem domu, koji je hrvatski i za koji se brinem, da bude sve kako treba, da zadovoljim svima i odgajam sve kao prave Hrvate.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Kad bih imala pravo glasa i bila izabrana za zastupnika. predložila bih parlamentu najprije konstituantu, a onda sve nove zakone za poboljšanje hrvatskog naroda. Dala bih odmah regulirati Dravu i sve druge rijeke. da -ne nanose štetu hrvatskom narodu. Najviše bih predložila takve zakone, da ne bi, smjelo biti u našem hrvatskom narodu ni jednog jedinog nepismenog stvora i strogo bih sve provela, da bi se svatko mogao naučuti od naimladjega do najstarijega. Još bih provela zakone. da bude opće blagostanje u našoj domovini Hrvatskoj i da svatko uživa sreću koju nam nosi pismo i knjiga.

   
Primorka sa Krka

Na Vaša tri pitanja odgovaram slijedeće:

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najradosniji je doživljaj u mom životu bio, kad sam se prvi puta osjetila majkom.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Ja sam danas u položaju kućanice i majke, ali bi me ipak više veselilo. da se nalazim negdje namještena u svom zvanju tj. kao učiteljica pučkih škola.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Prema mišljenju, što ga gojim, trebalo bi da sve žene aktivno saradjuju u životu hrvatskog naroda i njegove države i tako postanu ravnopravnim dijelom ove stečevine.

   
Anka Gojun, Donji Kaštel

Odgovara opširno na III. pitanje i veli:
Da imam mogućnosti odredila bih, da i najzabitnija sela dobiju ceste i prometna sredstva, koja će ih spojiti s čitavom domovinom. Jer u dalmatihskoj Zagori ima sela udaljenih od željezničke stanice ili kojeg najbližeg gradića više od 40 kilometara i to sve treba pješačiti! Predložila bih da se iz svakog i najzabitnijeg sela na državni trošak izuče do tri žene za primalje. One bi dragovoljno i besplatno pomagale u svom selu siromašnim ženama.

Nitko ne sluti što sam sve vidjela i gledala takovim prilikama, kako stradavaju žene i djeca nažalost - to znači: narod! Predložila bih da se svima dovodi zdrava i pitka voda. jer ima krajeva, gdje siromašne žene i sada, kad vode ima dosta, idu 5-6 km. i tako skapavaju i ljudi i životinje od glada i žedje! Predložila bih, da se vodi stroga kontrola nad narodnom imovinom; uvede najstroži zakon protiv korupcije, tražilai bih da se zaštite siromašne radničke žene i djeca od muža pijanca, jer na žalost neki premda imaju slabu zaradu, zapiju sve i kad dodju kući, zlostavljaju ženu i djecu i ta su djeca izložena svakokovim kušnjama i najviše stradaju, i tražila bih, da se onemogući pijanstvo; Išla bih od mjesta do mjesta sakupila sve potrebe hrvatskog naroda, i ne bih mirovala, dok se nebi sve ispunilo zakonima.

Hrvatica, 1. veljače 1939
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #181 : Ožujak 13, 2013, 16:46:22 »


Jesu li sve bitke dobivne ili, braćo, još pred nama ima …?
Ko da opet čujem topove …

<a href="http://www.youtube.com/v/IX8VjL5y94c?version=3&amp;feature=player_detailpage &nbsp;<br />http://www.youtube.com/v/IX8VjL5y94c?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/IX8VjL5y94c?version=3&amp;feature=player_detailpage &nbsp;<br />http://www.youtube.com/v/IX8VjL5y94c?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #182 : Svibanj 11, 2013, 00:32:25 »


Paun i slavuj

Slavuju jednom paun reče:
"Tol' ljupko tvoje pjesme zveče,
da čut je tebe vrlo vrijedno,
al' ipak još ti manjka jedno" ...
""A što to?""
"Ljepša opravica"
u riječ mu sleti oholica,
i našešuri šaro perije
ko' tašti zlato i biserje.
""Ja znajuć svoju vrijednost pravu,
ne želim steć ju kroz opravu""
A uz to još mu reče čedni:
""Vanjski s' sjaji nijesu vrijedni"".

Jadoslav Tomašić
Mali dobrotvor, 1. siječnja 1898

Paun - Zagreb 4. 5. 2013-18:00 sati

A ovaj paun je "bogati" zagrebački paun: glup je da gluplji ne može biti. Vidi sebe u staklu od vrata, pa napada sam sebe, a kad se ne može otjerati, šepuri se. Bori se sam protiv sebe i krešti strašno. Ponekad ga gađam kamenjem. Stvarno.

Dva pjevača kod pauna dvoraša

Putovala kukavica i zimovka. Htjeli su da vide, kako je na širokom svijetu, i kako se u tuđini živi. Kukavica nije u mladosti puno naučila, a bila je drzovite ćudi. Kamo je došla, tamo je odmah i zakukala svoje ime, te se silom utiskivala u kuću, u dom drugih. Nazvaše ju s toga bezobraznom, pak ju svagdje protjeraše.

Zimovka je naprotiv mnogo naučila u mladosti. Da čujemo što? Pjevala je puno prekrasnih pjesama, ponašala se je svugdje uljudno, a ćud joj bila blaga. Ljudi su je rado gledali, te joj otvarali kuću i srce.

Kukavica se je putom svađala, pravdala i sa svakim svađu započinjala. Suputnici je ne mogahu trpjeti. Bila je svakomu nesnosna.

Zimovka je bila sasvim drugačija. Bila je prava čista ljubav, sloga, mir i čednost.

Došli su u krasnu šumicu. Blagi je povjetarac ljuljao zelenim lišćem. Žarko je sunce kroz grane i grančice bacalo zlatne svoje trakove u šumski hlad. Tu u tom čarnom lugu prebivali su mnogi krilati stanovnici. Svaki je imao svoju kućicu, svoju slobodicu svojim trudom napravitu.

Putnici odluče ovdje neko vrijeme proboraviti. Kako i ne, kad su bili među svojim srodnicima. Ali gdje? Kukavica si nije mnogo razbijala glave. Ona doleti do prvoga, najbljižnjega gnijezda, pa opazivši tu nekoliko mladih ptica, baci ih na polje, pa se sama nastani, kao da je to njezin dom. - Drugačije radi zimovka. Trudom i mukom sabire gradivo, a onda si sama sagradi gnijezdo, prebivalište svoje. Tako i valja.

Minulo nekoliko mjeseci. Suputnici opet nastavili putovanje. Došli su do velikih, gizdavih dvorova. Stanovao je u njim oholi bogataš paun. Ponosno digao glavu u vis, a još gizdavije razširio bujno omašteni rep. Sve mu se divi i klanja. Nedavno je javio cijelom krilatom svijetu, da treba vještoga dvorskoga pjevača. Mnogi se već najavili, a sada kukavica i zimovka.

Jednoga je dana bio izbor. Bogatir dostojanstvenim glasom reče: "Tko će najkrasnije pjevati, onoga je služba".

Jedva je paun dorekao, uzleti kukavica na pjevačku stolicu i počme, što ju je grlo nosilo odzivati: "Kuku, kuku . . . .!"

Paun se poče smijati toliko žestoko, da mu trbuh mal ne puče. Uz njega se još žešće smijali ostali dvoranici. Koke, pilići, tukci, guske, patke, grlice, golubovi i sva ostala čeljad udri se kesiti, svaki svojim plemenitim glasom. I dvorski gavran poviče upravo krupno: "Kvar, kvar, što ne ćeš postati dvorskim pjevačem!"

Eto i drugoga. Sjeo na stolicu. Zaodjeo se u pepeljasto-sivo odijelo. Tek na trbuhu je nešto bjelkast, a rep mu je crn s bijelim okrajnim perjem.

-   "Kako te zovu?" upita bogatun.
-   "Svračak" odgovori ptić.
-   "Ime ti baš nije lijepo, ali daj, da čujemo kako i koliko umiješ !"
-   "Ja se u sve razumijem", odgovori ptica.

I zbilja. Tek što je počelo pjevanje, svakomu projuri misao glavom, da to nije kralj svih pjevača, slavulj. Za čas se začu fićukanje, a nitko živ nebi rekao, da to nije crni kos. Tako se redali svi glasovi ptica pjevačica, a na koncu na obće veselje zakuka svračak poput sinje kukavice.

Taj se je pjevač svakomu milio, jer je u istinu vješto znao oponašati sve dobre i zle pjevače. Ipak nije izabran, nije zadobio rečene časti. Zašto? Imao je jako ružnu, griješnu narav: loviti kukce i mlade ptice pa ih naticao na trnje, kao Turci kršćane na kolac. Je li onda čudo, da je pao u nemilost?

A što mislite, komu je ta služba napokom u dopala? Nikome drugome, već čednoj, skromnoj i ljubaznoj zimovci. Dapače i sam bogati paun izjavi pred cijelim svojim dvorom:
"Junačke mi glave i duše, da nisam gizdavi paun, odmah postanuh zimovkom".

Novo imenovanome pjevaču bilo je veoma lijepo na dvoru. Sve ga je voljelo i štovalo, a pjevanje njegovo u zvijezde kovalo.

A što se dogodi s kukavicom? Otjeralo je radi drskosti i gluposti u široki svijet od praga do praga, od nemila do nedraga, da prosjači. Postala je skitnica i propalica.

Dok ste, djeco, mlada,
učite se rada;
Rad vam mio budi,
da postanete ljudi.
Ne ćete li tako,
bit će naopako;
Postat ćete jadni,
siroti i gladni
poput sinje ptice,
sinje kukavice!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #183 : Svibanj 12, 2013, 21:57:38 »


Polutani ili bastardi


Konj i magarac pripadaju u porodicu kopitara ali u dva različita roda, tj. u konjski i magareći. Konj se nešto razlikujei tijelom i drugim osobinama od magarca, a tako isto magarac od konja. Već ili izdaleka možemo razlikovati.

Poznato nam je, da se mogu pariti životinje samo jednog roda. Ali to pravilo ne važi za svaki slučaj. Ako sparimo pastuha  i magaricu, kobilu i magarca, za njihove potomke velimo, da su polutani (jer su od dva razna roda).

Što su polutani? Polutanima nazivamo potomke onili životinja, koji pripadaju u dva različna roda, a u jedan isti razred.

Mladunče, koje okoti kobila i magarac, zovemo mula, takovo ima polu konjske a polu magareće tjelesnosti; mladunčetu pastuhu i magarioe velimo mazga. Mula je mnogo veća od mazge - kadkad je velika kao konj. Pošto je jako izdržljiva i vrlo jako, zato se više rabi nego mazga.

Osim konja i magarca mogu se međusobom redovno plemeniti i druge životinje koje spadaju u razne redove, kao: koza i divlji jarac, domaća svinja i repar, vuk i pas i dr. Da li se može pak pas i lisica oploditi - to je još nepoznato. Životinje raznih rodova mogu se ploditi. a raznih razreda ne mogu.

Polutani su raznog spola, ali se ipak ne mogu međusobno ploditi - posve su jalovi. lpakse desi, da ostanu bređe, ali samo s prvim rodom. To se ima tako razumjeti: mula i mazga ne mogu se raploditi, ali zato se može mula zabređati s pastuhom, a kobila s mazgom. Po pastuhu oplođena mala (prvotni rod) ima porod više sličan konju, nego magarcu, jer u njemu ima više konjske, nego mgareće krvi. Na Svjetskoj izložbi u Parizu, u glavnom gradu Francuske god. 1878, pokazivali su konja, kog je okotila mala, koju je pastuh zaplodio, nije bio lijep, ali je ipak bio konj.

Mili čitatelju, držimo, da ti ni ovo nekoliko riječi ne će na odmet biti, jer dobrom gospodaru valja i to znati.

P. M. R.

________

Da cro-eu.com previše ne pametuje o pametnom magarcu evo nekoliko lijepih pričica i zgodica o vjernom i strpljivom vodiću i suputniku koji je mnogima, u ne davno doba, osiguravao egzistenciju.

<a href="http://www.youtube.com/v/iyRMohq929Y?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/iyRMohq929Y?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Nađeni magarac

U Krkonošama je seoce Studenov. Tu je živjela stara udova s dvoje čestite djece Ivicom i Maricom. Oboje su služili kod bogatoga poljodjelca u svom rodnom mjestu. Majku svoju su vrlo ljubili. Često su je pohađali i dvorili. Kad su prištedili nešto novaca, pomišljali su na to, kako bi opravili majčinu kolibu, kako bi kupili polje i kravicu.

Kad je bio sajam na Vrhlabi, pošli onamo, da kupe kravu. Putovali su pješice. Prevalili dobar komad puta. Sunce živo pripeklo. Sjeli pod grm. Razgovarali i nabrajali, što će sve kupiti, ako Bog dade za prišteđene novce.

-   "Evo seko, 200 kruna u srebru", govorio Ivica. "Za te novce ćemo ipak dobiti valjanu kravu."

-   "Svakako", odgovori Marica. "Naša dobra majka moći će na dan prodati 10-12 litra mlijeka. Do godine moći ćemo kupiti drugu kravu. Za dva ljeta kupit ćemo polje i zasijat žitom. Za 3-4 godine nabavit ćemo i konje. Za malo imat ćemo seosko dobarce".

-   "A ja ću onda svake nedjelje na konjima u Vrhlabu. Svijet će mislit, da sam sin seoskoga bogataša".

-   "Ne leti tako visoko, Ivane", doviknula Marica. Tko visoko leti, nisko pada. Budimo zadovoljni iznajprije malim, pa će Bog dati i više. No sad je vrijeme, da pođemo dalje".

Digli se i pošli. Najednoć iskoči iz grma lijep i čvrst magarac. Stane pred Ivana, kao da mu je gospodar. Ovaj prihvati ular i vodi magarca za sobom.

-   "A što ćeš ti s tim magarcem ? Ta valjda ga ne ćeš prodati na sajmu ?“ upita seka Marica.

-   "Bože sačuvaj, ja ne ću biti otimačem. Čuj! Idi ti s ove strane grma, a ja ću na drugu, pa potražimo čovjeka, komu taj magarac pripada".

Prošli šumu od kraja na kraj. Nigdje nisu našli nikoga. Pošli opet putem misleći tu naći gospodara. Tako idući dalje, pomisli Ivo, zašto, da mi ne bude udobno, i sjedne na magarca, a seka ga je vodila držeći ular.

Prevalili dobar komad puta. Najednoć poče magarac rikati, ušima strizati, tresti leđima i propinjati se. Napokon trgnu svom snagom. Marici ostao ular u ruci, Ivo se našao potrbuške u jami pored puta, a magarac odjurio u šumu i nestade ga u guštari.

-   "Vidiš Ivice, nisam li ti rekla, da ne valja biti ohol",  reče seka i stade pomagati brata, da se podigne. Ivica šutljivo koračao dalje.

Napokon prispjeli u Vrhlabu. Na sajmu bilo malo kupaca, a mnogo stoke. Pogodili dobru kravu za malo novaca. Trebalo isplatiti. Ivica segnu u žep - ali jao – u njem nije bilo niti filira. Ispala mu kesa iz žepa, kad ga jemagarac sa sebe bacio. Propale sve nade; krava, polje, konji i seosko dobarce. Stajalo ib sto muka, dok su prodavačima ispripovijedali svoju nevolju i nesreću o izgubljenom novcu.

Vraćali se tužni kući. Putem tražili izgubljeni novac, ali ga nigdje ne nađoše.

-   "To nam nitko drugi nije učinio, već gorski duhKrakonoš", rekne Ivica, "Što će reći uboga majka, kad dođemo kući praznih ruku ?"

-   Marica će na to: "Brate, sami smo si krivi. Bili smo u svojim željama oholi i raskošni. Zato nas je kaznio Krakonoš. Od sada budimo smjerni i skromni. Radimo dvostruko više, pa ćemo izgubljeno prištediti".

-   "Da, da, prištediti ćemo izgubljeno", opetovao Ivica zlovoljno.

Došli kući. Majci sc nisu ni pokazali. Cijele noći nisu mogli spavati. Sutradan im nije išao posao od ruke. Marica je nešto radila u staji, a Ivica je rezuckao pilom drva. U to mu se prekinu konop na pili. Tad vikne sestri: "Donesi mi onaj ular, što nam je ostao od magarca, da popravim pilu".

Marica skočila po ular. Donijela ga bratu. Oboje se začudi. Ular je bio svijen od samih zlatnih niti.

Bili su sada bogati. Krakonoš, dobri gorski duh, ih je pokarao, ali im opet nevidljivim načinom pomagao. Sad su imali sve, što im je srce tražilo. Pregradili si dom, kupili si polja, lijepih krava, a poslije si prigospodarili krasne konje i čitav seoski dvorac.

Ivica i Marica ljubili su svoju staricu majku i. dvorili je vrlo brižljivo. Pored svega bogatstva ostali su svi skromni i pobožni i milosrdni spram sirotinje. Dobro su upamtili onu zgodu, kako je Krakonoš ljuto kaznio njihovu oholost i bahatost.

Napisao J. L. Mašek. Preveo R. Klaić.
1. listopada 1902

Čika Grgin magarac

Ima ljudi sretnih i nesretnih. Slično je i s magarcima: neki su sasvim zadovoljni a neki jadni i nevoljni. Nekim magarcima namještaju na glavu škrljake, da ih brane od sunca i muha, drugim naprotiv dijele batine sve u šesnaest i tjeraju ih na kakvu pustu ledinu, da po njoj pabirče rijetku uvenulu travu.

Tako je bilo i čika Grginom magarcu. Čika Grga bio je poznati lakomac.Izio bi i popio sve, što bi utržio za prodano povrće. I dok je nastojao, kako će njemu biti što udobnije svoga je magarca držao u nekakvoj rasklimanoj staji, izloženoj kiši i vjetrima. Nevoljna se životinja mnogo mučila i slabo hranila. U susjedstvu živio mlad momak, imenom Vraško. jednoga dana bio je Vraško besposlen i reče sam u sebi : "Zaman, ja više ne mogu gledati kako čika Grga onu jadnu životinju zlostavlja".

Vraško je imao kod kuće magareću kožu. Navuće je na sebe, sakrije čikino magare pod nekakvu udaljenu daščaru, a sam zauzme njegovo mjesto u stají.

Dođe čika Grga kunući kao po običaju i misleći, da je ono njegov magarac, upregne ga u kolica nakrcana povrćem.

Već je bio zamahnuo batinom, da će ga udariti, kad li se iznenada magarac prope i sav bijesan okrene, istrgne čiki Grgi batinu i upregne ga u kolica.

"Danas meni, sjutra tebi!" reče Vraško i zamahne batinom. I tako je jadan čika Grga morao vući kolica. Ljudi su -se u gradu čudili, što Grgin magarac zapovijeda, a još se većma začudili, kad je taj isti magarac u okolo prodavao povrće i spremao utjerani novac. No najvećma ih zapanjilo, kad su čuli, da taj magarac razgovara s njima baš kao pravi čovjek.

Pošto je Vraško sve rasprodao i utržio mnogo novaca, skoči na bok i potjera čiku Grgu. Čika Grga potegne i kolica krenu.

Kad su stigli kući, Vraško razpreže čika Grgu, povede ga u sobu, te mu ponudi jesti i piti. U čašu pak rastopi nekakav prašak, od čega se čika Grga tako omamio, da je malo zatim zaspao kao zaklan i zahrkao poput trublje.

Kad se sutradan probudi, nadje na stolu punu kesu novaca, a u staji svoga staroga magarca.

Čika mu se Grga približi s nekakim strahom. Pruži mu dobre hrane, prostre mu svježe stelje i od tada je uvijek s njime postupao lijepo.

Veljko, 1. sutdenog 1912

Magarac i zec

Magarac je pasao kraj neke šume. Doskakutao zec i stao gledati u magarca.

-   "Zdravo brate!" reče osao. "Kako vidim - mi smo istoga roda i plemena. Poznam te po dugim ušima".
-   A zec njemu: "Ne zamjeri, tovare! Ali mi ćemo biti braća istom onda, kad ti ja budem posudio moje noge".

Uto navali iz šume velik medvjed. Zec podbrusi svoje hitre pete. A lijeni magarac, koji ne mogaše dugo bježati, pade medvjedu u šape.

- Ne misli, ako si nekomu sličan u  jednoj stvari, da si mu jednak u svima. -

Divlji magarac

Divlji magarac smotri negdje na prisoju pitoma magarca. Došavši k njemu, poče mu čestitati, što je tako debeo, i da ga se hrana tako dobro prima. Poslje nekoga vremena smotri ga opet natovarena, i kako ga gospodar batinom neprestano lupa, pa reče:

-   "Ne smatram te više sretnim, jer vidim, da ne uživaš te sreće bez velike muke".

- Blagostanje ono ne zavidi, koje mnoga patnja slijedom slijedi. –

1.   od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #184 : Svibanj 12, 2013, 22:00:56 »


Padišin magarac

Humoreska od Dragutina Rode

Abrahim Mahomed Abdullah, moćni vladar vjeran islamu, svetkovao je svoj rođendan.

Veselo i zahvalno mislio je cielo jutro na prošlost svoga mlađanog života. Punim rukama dielio je taj dan darove svojim vjernim slugama, te nije zaboravio ni one, koji su ga u djetinstvu nadzirali kad se je igrao, i čuvali od svake nezgode. U tom sjetio se i na jedan stvor, kojeg je osobito rado imao, i koji mu je također vjerno služio i mnogo veselja pravio. Taj stvor bijaše njegov magarac. Magarac padišin. On bijaše još mali dječačić, kad mu ga je darovao prejasni otac. Zadubiv se u one dane života, vidio se, kako je od veselja poskakivao i na magarcu jašio kroz vrt carskog dvora, i jasno čuo dovikivanja svoga otca, koji ga je sa dvorjanie i veselim licem pratio i bodrio. Sad zaželi viditi i svoga magarca

Padiša se podiže sa divana, napuni žepove šećerom i raznimi slatkiši, i podje, mrmljajućij one rieči, kojima će kao nekad zovnuti svoga magarca, i uz koje će ga hraniti slatkišimi.

Vremena su se znatno mienjala, pa je morao i magarac već prije pol vjeka ustupiti svoju staju konjima. Al on je još živio. Kako je poznato, magarci mogu i sto ljeta doživiti. Pa ako i nije Padiša već više godina vidio svog magarca, znao je ipak iz kućnih računa, da magarac živi, i da se na njegovu hranu i podvorbu svake godine izdaju velike svote.

Padiša, pođe dakle sam i u svom kućnom odjelu u dvorske staje. Kao god što je svoje vjerne sluge darovima iznenadio, tako je htio iznenaditi i magarca. Došavši u staju rekne najstarijemu slugi: "Ja bi rad viditi padišina magarca. Gdje stoji padišin magarac ?“

Sluga nije poznao padišu, ali već kod pitanja za magarca nakloni se duboko i odvrati: "O gospodaru, Bog ti dao jednom sreću, kao što ju danas ima i on. Padišin magarac poskakuje već odavno preko poljana i livada paradiza, iz njegove kože napravio si je konjušnik toplu haljinu, koja mu dušu grije. Allah il Allah!

Jedan trenutak stajao je padiša nepomično i mislio, bil ovomu čovjeku vjerovao ili ne.

Još prije nekoliko nedelja našao je u računu velike izdatke za magarca, kako dakle da ovaj pase na livada paradiza? Ali taj čovjek izgledao mu je kao poštenjak. Padiša pođe sam konjušniku. Ovaj ugledavši padišu poleti mu u susret i padne pred njegove noge: Allah il Allah, veliki gosgodaru, sunce tvoga vjernog naroda i srećo naša, pogazi svoga pred tobom ležećeg slugu ali dopusti mu prije, da čuje tvoje zapoviedi i da ih izvršiti može

-   "Ustani, Mustafa!"
Sluga se podigne.
-   "Ja hoću da vidim padišina magarca, odvtdi me k njemu!"

Opet se nakloni Mustafa duboko i rekne: "O sunce mojih bielih dana. Neka nam svietli tvoje lice kao sunce, a tvoje ime budi slavno na cieloj zemlji. Magarac padišin stoji pred tobom. Allah il Allahl“

"Ah!" U trenu nabralo se čelo padišino, a oči sievnule i mrko pogledale Mustafu, da je ovaj protrnuo, kao da su se srušile sve striele neba na njega. To trajaše nekoliko hipova. Padiša se nasmješi porugljivo i rekne: "Tako mi svete brade prorokove, Mustafa! Ti si padišin magarac, samo ti fale velike uši. Još danas neka ti budu prišivene - a tvoj kruh neka si od danas sam služiš. Svaki dan imati ćeš nepotrebno voće i zelenje iz dvorskog vrta na tvojih ledjih nositi na stambulski trg. Ja sam te dosta dugo, magarče, branio. Allah il Allahl“

I tako je bilo. Konjušniku bijahu još isti dan prišivene velike uši, a svaki dan morao je pod pratnjom dvajuh sluguh nositi na svojih leđih težke sepete voća i zelenja na trg.

Što su ga sluge bolje šibale, to se je svietina više smijala, i tako je konjušnik bio brzo poznat u cielom Carigradu pod imenom: "Padišin magarac!"

15. travnja 1896

Magarčeve jadi

O moj svijetu dragi,
čuj sad tugu moju,
kako plačem, jadam,
na okrutnost tvoju!

I Bog stvori mene,
jaka, zdrava, čila,
da bi pomoć moja,
tebi korist bila!

Pod samarom teškim,
tebi vjerno služim,
trpim, kročim, nosim,
malo kad se tužim.
   
Sluga svaki bijesni,
meni gospodari,
a za trud me znojni,
kolcem još nadari!

Slama, suha, stara,
i još bujad kruta,
hrana moja to je,
loša i preljuta!

Rugalo bacaš na me,
ko' na izmet svijeta,
a i mira nemam,
ni od zlobnih pseta.

Zdvojit već bi moro,
krasna da nis' stasa,
i još čarno divna
i – a – glasa!

Zvekan, 1. svibnja 1894

2.   od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #185 : Lipanj 21, 2013, 11:59:09 »


O kršćanskoj netoleranciji ni traga


Muslimanke u Parizu 2010  

-   Tolerancija se ne smije dotjerati tako daleko da oni koji su netolerantni prednosti mogao izvući iz nje.

-   Budale sebe ne smatraju glupim. Vječno tolerantni također ne.

-   Tolerancija prestaje većinom tamo gdje rodbinska veza počima.

-   Tolerancija je vrlina čovjeka koji nema svoje mišljenje.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #186 : Srpanj 05, 2013, 23:02:43 »


Kada bi me netko pitao komu se divim

Kada bi me netko pitao komu se od prošle godine pa sve do srpnja 2013 divim, onda imam samo jedan odgovor: Egipatskom narodu. To je narod koji je u roku od samo 873 dana srušio dvije vlade: Mubaraka 11. 02. 2011 i Mursa 03.07. 2013. To su heroji!

Balkanac radije gladuje i šuti nego da ruši!

Sva državna vlast proizlazi iz naroda, bar tako piše u Ustavu - ali ona se nikad ne vraća u ruke naroda. Sve je u rukama krupnih i lažljivih političara. Malo koji političar, kojeg smo si izabrali, je održao svoja predizborna obećanja. Političari obećavaju da će izvući državu iz krize i doista oni izvlače i izvlače! Pa već su mogli "izvući" potonuli otok Atlantidu!

Sve više birača vodi borbu za preživjeti, sve više birača i djece gladuje. Sve manje ljudi vjeruju u napredak i blagostanja za sve.

Izvješća o stanju i promjenama su iz godine u godinu gorja i radikalnija. Političari su najsposobniji istrage spriječiti ili zakone promjeniti. Novi zakoni nisu ništa bolji od starih kao ni političari.

Građani, gladni ili siti, ako stvarno žele nešto promjeniti moraju oduzeti vlast političarima i preuzeti ju u svoje ruke. Ako od starije generacije ne možemo očekivati ravnu i čvrstu kičmu, mlađa generacija ju ima te možemo očekivati da se digne iz svog pokleknutog položaja!

Država koja služi samo razvitku elite ta više ne postoji, ona je samo gradina izvan koje živi psihičko i fizičko kmetstvo. Nama je potreban jedan Matija Gubec!

Nama je potrebna jedna Merkel kod koje je nezaposlenost snižena na 5,30 %

Da podsjetim: Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je oko 20 %

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6191
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #187 : Srpanj 12, 2013, 08:25:41 »


Judin poljubac
Ljubite li Vi - bratski - lažljivce?



U jednoj diskusiji prijatelj mi sljedeće odgovori: "Marice, nisu poljupci samo izraz ljubavi i radosti kako to ti na portalu kažeš. Postoji i Judin poljubac".

-   Dali su Nikolić i Josipović s "bratskim poljupcem" izdali svoj narod? Sigurno će mnogi to tako tumačiti. Ja mislim da ova dva nisu imali više koga izdati jer naš narod i naši branitelji su već odavno izdani i prodani, a oni koji još nisu tima se namjerava skinuti glava.

Svi znamo da je Judin poljubac izraz izdaje. Zbog toga se trebamo prije Velikog Petka sjećati ne samo na Petrovu izdaju nego se zapitati: Da li se i mi ponekad osjećamo izdani?

Zašto izdaja (Judin poljubac) igra važnu ulogu u svakodnevnom životu?

Bez obzira na to da li kršćanin, Židov, musliman, budist ili ateist, izdaju Isusa uvijek treba uzeti kao povod za razmišljanje:

-   Kad ste se osjetili i osjećate izdanim?
-   Kroz koga? Ili što?
-   Jesu li Vaše vrijednosti i ideje izdane?
-   Je li Vas je Vaš šef izdao s tim što je bacio svu odgovornost na Vas?
-   Jeste li se osjetili izdanim od kolega jer su iskoristili Vaše povjerenje?
-   Jeste li i sami sebe izdali, zato što niste ostali vjerni svojim uvjerenjima, idejama, ciljevima i vrijednostima?
-   Jeste li nešto demantirali, iako ste o tomu znali?

Judin poljubac (izdaja) je dio naše svakodnevnice. To je psihička borba na kojoj psiholozi dobro zarađuju, a društvo postaje sve bolesnije. Kome još vjerovati? Naši telefonski razgovori, mailovi i izjave na raznim forumima pohranjeni su od strane Vlasti dvije godine. To znači ne samo da smo prozirni i ranjivi nego da smo i izdani. Za moje opće obrazovanje rado bih studirala neke web-stranice ali pošto ne želim da me bilo tko stavi u neku ladicu ignoriram ih. Knjiga iz knjižare je još uvijek sigurnija od interneta.

EU priznaje da dvije godine čuva svaki telefonski razgovor, svaki mail od svakog građana tj. svaki provider zakonski je na to prisiljen. Ali nepovjerenje postoji od uvijek jer su i kraljevi tek onda jeli kada je njihov sluga servirani obrok probao.

Sve je to nama poznato i sve moramo akceptirati jer nam ta kontrola donekle daje i sigurnost ali zar sa iskrenošću ne bih mogli smanjiti to nepovjerenje i izdaje? Čemu toliko laganje i tamo gdje nije ni najmanje potrebno?

Čovjek je svojim laganjem i svojom dvoličnosti zagadio sve od univerzuma (sateliti), prirode do ljubavi. Znači mi smo nevoljeni i ne volimo – bijeda i izdajice!

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1707.msg8096#msg8096
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #188 : Srpanj 18, 2013, 17:23:03 »


Lipa

Proljeće je odmaklo. Slatki miris lipe punio je zrak. Jogunasta inače djeca, začarana ljepotom i miloduhom cvatuće lipe, skupila se pod nju i tiho pjevala. Pričini im se, kao da čuju neki šapat. Njihova pjesma umukne.

Stara lipa je šaputala: "Vi me djeco svi znate. Ja sam lipa, od vajkada sveto drvo Slavena. Svuda me ima širom cijele naše mile domovine. U svakom mjestu, i u zabitnom seocu i u velebnom gradu, naći ćete mene.

U veče sastaju se pod menom odrasli na razgovor, a djeca na igranku. Nedjeljom u mom debelom hladu igraju kolo i pjevaju pjesme. A tko će nabrojiti putnike, koji se pod mojom sjenovitom krošnjom odmaraju?

Mene veoma cijene i radi koristi. Od moga cvijeća prave ljekoviti čaj, koji je već mnogomu bolesniku pomogao. Mojim ugljenom crtaju prekrasne slike. Od moje bijele meke lipovine režu rezbari premnoge korisne stvari.

I tako je jedna moja dašćica dospjela u spretne ruke jednog rezbara – Ličana. Iz te daščice natsala je pločica, a iz pločice sličica koja danas krasi Maricin dom."

-   Istina. Danas mi je poštom stigla ta lijepa pločica. I uvijek kada za računalom budem sjedila sjetiti ću se stare lipe i jednog našeg Ličana.



Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #189 : Kolovoz 18, 2013, 23:17:49 »


Biblija i filozofi o ženi

Grčki pjesnik Simonides Amorgos bio je valjda najveći protivnik žena. Živio je 500 godina prije Krista. Za nas je zanimljivo ono što on i Aristoteles pišu o ženama i što nam govori Biblija starog zavjeta.

-   Simonides veli: Žena je brodolomlje muževa.

-   Salomon: Jaka žena je kao trgovačka lađa, koja mu makar iz daleka donosi živež.

-   Simonides: Žena je bura u kući, razornica mira.

-   O pakosti žena, pak, govori se u Knjizi Sirahovoj (XXV): "Nema goreg otrova nad otrovom zmijskim, niti mržnje od mržnje neprijateljske. Volim više živjeti s lavom i sa zmajem nego živjeti sa ženom opakom." A pored ostalog što o opakoj ženi na istome mjestu prethodi i što mu slijedi, zaključuje: "Malena je svaka zloća prema zloći ženskoj."

-   Sv. Ivan Zlatousti, govoreći o poglavlju Evanđelja po Mateju, koji kaže da se ne treba ženiti: "Što je žena drugo negoli neprijateljica, neizbježna kazna, nužno zlo, prirodno iskušenje, poželjna nesreća, kućna opasnost, ugodna šteta, zlo prirode naslikano lijepim bojama! Ako je, dakle, grijeh da je otpustimo kada je trebamo zadržati, to je uistinu nužna muka; jer, otpustimo je i time počinimo brakolomstvo ili nam se valja s njome dnevno boriti."

-   Ciceron u drugoj knjizi svoje Retorike veli: "Mnoge požude navode čovjeka na jedan grijeh, ali samo jedna požuda navodi žene na sve grijehe; jer korijenje svih ženskih grijeha je lakomost."

-   Seneka u svojim tragedijama piše: "Žena ili ljubi ili mrzi. Trećega nema. A ženine su suze varka, jer mogu poteći iz istinske tuge ili su lukavština. Kada žena razmišlja sama, razmišlja o zlu."

-   Simonides: Žena je društvena životinja.

-   Mojsije: Žena je slika božja i pomagačica muževa.

-   Simonides: Žena je namaljana kuja.

-   Salomon: Tko nađe suprugu, našao je veliko blago.

-   Simonides: Žena je potrebno zlo. Žena je težak teret. Žena je otrovnica.

-   Salomon: Draga je kao vjerno psetance, a vedra kao srna.

-   Simonides: Ona je muževa sluškinja.

-   Salomon: Žena je muževa kruna.

Kad su Aristotela zapitali zašto toliko voli samo lijepe žene, odgovorio je: Tako može pitati samo slijepac.
________________

Simonides Amorgos: "Žene potječu od životinja“
-   "Od samog početka bogovi su žene napravili drugačije, jedna vrst je svinje – dlakave svinje čija je kuća nalik na hrpu đubra, a ona, neokupana, u prljavim haljinama počiva na gomili govana na kojoj postaje sve masnija ..."

http://www.gottwein.de/Grie/lyr/Semonid01.php
http://www.stoa.org/diotima/anthology/sem_7.shtml

http://ponude.biz/knjige/m/Malleus%20Maleficarum%20-%20Malj%20koji%20ubija%20Vjestice.pdf
Razmisljam
Marica: Pa tko je sve ove "pametnjakoviće" rodio?

-   "Vječna ženstvenost nas privlači." Uz ove riječi završava Goetheova drama Fausta II. Faust je spašen, on nemora svoju dušu ustupiti vragu Mephisti. No, što je ta vječna ženstvenost? Dali je ona snaga ljubavi? Ili je ženstvenost nešto mistično - ono o čemu ne postoji potpuna i odgovarajuća spoznaja?
Što Vi mislite? Slobodno filozofirajte jer to su i drugi prije Vas činili.  
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #190 : Rujan 04, 2013, 23:00:49 »


Hrvati najaktivniji ljubavnici na svijetu

S prosječno 11 partnerica, Hrvati su najaktivniji ljubavnici na svijetu, a na začelju su Indijci s prosječno tri partnerice, prenose mediji pozivajući se na opsežno istraživanje indijskog izdanja časopisa Men's Health.

Prema istraživanju provedenom od travnja do kolovoza 2013. na 50.796 ispitanika iz 30 zemalja, Hrvati, Grci, Nizozemci i Britanci imaju najaktivniji seksualni život pošto su među vodećima u većini ispitanih kategorija, prenosi indijski tjednik The Diplomat.

Men's Health je naručio istraživanje kako bi utvrdio kako muškarci iz Indije stoje u usporedbi s drugim narodima, a rezultati su za njih bili poražavajući. Naime, imaju seksualne odnose rjeđe od jednom tjedno, što je najmanje na svijetu. Također, imaju i najmanji broj partnerica, prosječno njih tri. Usporedite to s muškarcima iz Hrvatske koji imaju najviše partnerica - prosječno 11, piše The Telegraph, te dodaje da su na drugom mjestu Grci s devet partnerica.

Britanski list navodi i kako Hrvati više od bilo kojeg drugog naroda upražnjavaju seks na otvorenome - u bazenima, parkovima, na livadama i u automobilima. Jedina iznimka je seks na kampiranju u čemu su od Hrvata bolji jedino Nizozemci.

Istraživanje je također pokazalo da su u seksu najaktivnije Britanke, Amerikanke i Australke, koje su prosječno imale devet partnera. Na posljednjem mjestu su ponovno Indijke s prosječno dva partnera.

Ipak, nedavno istraživanje koje je proveo tim s američkog sveučilišta Ohio State pokazalo je da ljudi često neistinito odgovaraju na anketna pitanja, a to se posebno odnosi na ona o seksualnom ponašanju.

http://www.hrt.hr/index.php?id=137&tx_ttnews%5Btt_news%5D=219769&tx_ttnews%5BbackPid%5D=850&cHash=568ecc05a6
____________

Toj statistici vjeruje samo onaj koji želi vjerovati.
Nisam doživjela ni jedan narod, osim Balkanca, koji toliko superlativ upotrebljavaju - u svemu su najveći i najbolji.

Mi papučara nemamo, a ako da, onda su naši papučari naj ... lošiji. Zar ne?


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #191 : Ožujak 10, 2014, 09:31:37 »


Bog Mare
Ovim e mailom ti hocu samo reci kako ljudi mogu biti povrsni (oberflächlich) Procitaj dolje...

Ovaj Hans je dosao do bogatstva izmedju ostalog jer sam mu pomogao da u Hrvatskoj kupuje i prodaje imobilije a u gastronomiji da „svercuje“ Proseccom iz Italije. Ja mu nisam zavidan jer ima stvarno smisla za pravljenje biznisa.

Ali vidi malo bogati. Htjeo sam samo iskreno cuti dali su on i njegova Elli zdravi i kako su a on brze-bolje udara na veliko zvono. Marbella i Mauritius.

Iskreno te pitam : Dali trositi vrijeme i ici s njima na veceru ili bi bilo bolje otici u prirodu i slusati cvrkut ptica. Proljece je i ima toliko ljepote kuda god pogledas.
Ja volim filozofiju i dijaloge.
O cemu s njim filozofirati ?
Steta. A bio je nekada tako fin covjek.

...

Bog Mile-tiću!

E ovo je tema za koju bih mogla ostati 36 sati budna i diskutirati.

Mislim, a moja iskustva su takva, da je primitivizam i neznanje, najveća barijera za druženje, bez obzira da li netko ima milijune ili samo prosjački štap. Ni sa jednima ni sa drugima nemam što da razgovaram, a gdje nema razgovora tu ne vrijede ni "lijepe oči".

Zato ne razumijem neke mlade cure koje mogu da se udaju za nekoga starca. Zato razumijem pokojnog J.F. Kennedya. Njegova žena je samo za karijerom i ugledom žudila, a to je osjetio ovaj najmoćnij čovjek već kratko nakon vjenčanja i "varao" je svoju ženu, ustvari tražio je ljudsku toplinu, srčanost koju je Kennedy našao u npr. Marilyn Monroe. A žašto je ona još uvijek idol svijeta iako je "glupa kao noć" bila? Jer ju bogastvo nije zanimalo – tražila je ljubav. Nažalost našla ju je i dala muškarcima koji su isto kao i ona tražili ali koji nisu mogli bez moći, ugleda i bogastva. Eto Jackie Kennedy nije bilo dosta milijunaša pa se uda za staroga A. Onassisa. Danas su svi ti pod zemljom kao i njihova dijeca. Od Onassisa je sin umro u avionskoj nesreći, a kćerka se zatrovala drogama. Ostala mu je samo unuka živa kojoj su konji važniji od ljudi i svih milijardi. Kod Kennedy Klana je slično.

I kada vidim moju mamu kojoj danas kofer pun novaca manje znači od dobrog razgovora, onda znam što je u životu važno: DOBAR RAZGOVOR – imati nekoga tko te STVARNO rado želi saslušati i s tobom razgovarati.

Neki filozof je rekao, da se mi upravo zbog toga razlikujemo od životinje jer rszmišljamo, sumnjamo i tražimo smisao.

Ako je smisao života dobro živjeti, što nije pogrešno, trebamo najprije sebe upoznati, što je teško, pa za sebe odlučiti što je smisao života. I ako imamo SREĆE bar jedan jedini puta u životu i naletimo na osobu koja misli jednako kao mi, onda smo našli smisao.

Ali….. kako nema jednakih otisaka na prstima bilo kojega čovjeka na svijetu, tako smo i mi različiti. Ta različnost je prvo vrijeme privlačna jer si umišljamo da smo krenuli u neku ekspediciju, znatiželjni nešto u toj osobi otkriti, i kada sve otkrijemo, razočarani smo jer se naš duh nije obogatio. Mi smo razočarani, neki ostaju u toj prašumi ili pustinji i postaju alkoholičari, drugi odlaze i traže dalje, kopaju po južnom i sjevernom polu i smrznu se u ledu.

Neki kažu da je najvažnije moći se pogledati u ogledalu. Kakva glupost! Pa i ubica, lopov i prodavač droga se svaki dan ogleda u ogledalu i gizdavo promatra kako mu najnovije odjelo od Calvin Klein stoji i prolazi pored prosjaka s podignutim nosom.

Ja stvarno ne znam u čemu je smisao života ove planete!!! U čemu je smisao ljudi koji na njoj žive! Ja ne znam u čemu je smisao moga života, jedino što znam je da se moram i ovaj dan kroz život tako progurati da nisam razočarana, ljuta ili žalosna. To je svakodnevna borba. I svaku noć kada legnem u krevet sretna sam da je i taj dan bez nekih velikih problema prošao. PROŠAO … rijetko kada želim vrijeme zaustaviti. Shvaćaš što želim reći?

Zato je za mene Putin jedan bijednik kao i drugi diktatori pored bivšeg ukrajinskoga Viktora Janukovyča. Kolika bijeda je taj čovijek koji je u jednoj od najsiromašnijih zemalja u Europi dao pozlatiti svoju palaču, koji je svojoj ljubavnici i vanbračnoj 11-to godišnjoj kćerkici omogućio najluksuzniji život u tom zlatnom kavezu i sakrivao ih?

Kolika bijeda je Tito bio koji je dnevno u ogledalu ogledao svoju transplantiranu kosu i kod svojih protivnika tražio dlaku u jaju!

Nema mnogo ličnosti na ovome svijetu koje bih ja rado srela, dvije su odavno umrle a to su Josip Frank, hrvatski političar, Tin Ujević , hrvatski pjesnik i papa Franjo.

Eto toliko je moj svijet malen, reduciran na tri ličnosti, nekoliko prijatelja i moju obitelj.

Naravno u tom mojem malom svijetu imaš i ti svoje čvrsto mjesto.

Pusica

Tvoja Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #192 : Ožujak 17, 2014, 20:03:16 »


Zašto propada seljački stalež?

Svaka se država mora brinuti za poljodjelstvo, budući da je poljodjelstvo temelj države.

Država, gdje je poljodjelstvo na niskom stupnju, ovisna je o drugoj državi. Naprotiv država, gdje je poljodjelstvo dobro razvijeno, jest neovisna o drugoj. Zemlja, koja ne može hraniti svoje stanovništvo, propada ne samo obzirom na gospodarstvo, već i obzirom na prosvjetu. Prosvjeta najbolje cvate ondje, gdje je blagostanje. Povjest nam je u tom najbolja učiteljica.

Ne može biti ni govora o blagostanju naroda bez dobro razvijenog poljodjelstva. Premda je poljodjelstvo temelj društvenog blagostanja, ipak se ono danas ne isplaćuje. Koji je uzrok tomu zlu?

Kapital!

Socijalno pitanje je i gospodarsko pitanje, te mnogo zlo ima u gospodarskom zlu svoj početak. S jedne strane vidimo u svijetu nekoliko ljudi, koji imaju sve bogatstvo u rukama (kapital), s druge pako strane vidimo veliko mnoštvo ljudi, koji skoro ništa nemaju osim mnogo djece ("Proles" latinska riječ, koja znači potomstvo, djeca. Otuda i riječ proletarijat).

Kapital ne pozna ništa osim dobitka. On je podložio čovjeka stroju i novcu. Mrtva stvar ima vlast nad čovjekom, koji je razumno bíće!

Kapital je uništio radnika, zanatliju i seljaka. Uništio je radnika, jer je strojem nadomjestio njegov rad.

U borbi slabiji jačemu podlegne. Tako je zanat-lija podlegao kapitalu, jer se on ne može natjecati sa strojem, koji ima strašnu jakost i radi bez prestanka.

Svjetovni promet, koji je posljedica kapitala, poplavio je trgove s tuđim stvarima. Prije je svaki svoje stvari kod kuće prodavao. Kapital, koji radi strojem, ne može prodati svoje stvari kod kuće niti u svojoj državi, te je radi toga potražio svjetska trgovišta.

Seljaku se već danas ne isplaćuje obrađivati zemlju. Radi toga počeo se seliti u Ameriku, pa nam prijeti seljačka propast.

Budućida je seljački stalež od svih drugih najjači i najzdraviji, dužnost je države pobrinuti se za taj stalež. Kapitalu treba zakonom opredijeliti granice.

Seljaku mora se pomoći naukom, tehničkim usavršenjem njegovih sprava, racijonalnim obrađivanjem, te carinom braniti domaći proizvod. Bez carine uslijed slobodne konkurencije seljak ne će moći napredovati.

Ako i budu neke stvari skuplje, uza sve to bolje će se napredovati.

Fugošíć, Pučki prijatelj 30. prosinca 1911


Götz Weidenroth • www.wiedenroth-karikatur.de

Kapital znači ekonomska snaga,
on je oružje s kojim se borimo za uspijeh.
Oswald Sprengler, 1942

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #193 : Ožujak 17, 2014, 23:37:01 »


Katolička í bezvjerska štampa

Dobro znadeš, da se danas dijele ljudi prema tomu, da li vjeruju ili ne vjeruju. I jedni i drugi hoće da osvoje javno mnijenje. A to je danas moguće jedino pomoću štampe.

l vjerni katolici i prikriti ili neprikriti bezvjerci nastoje svim silama, da preko novina ucijepe u srca čitaoca svoje nazore. Pa zbilja, bezvjerska je štampa velesila. Bezvjerci su dobro računali, a žalibože i - uspjeli.

Nije ni čudo!

Čitaj danas, čitaj sutra iste klevete proti crkvi i njezinim službenicima, nije moguće, da ne ostane u duši naročito neukog čovjeka neki trag. Bezvjerska je štampa veoma raširena. Zato i ima toliko ljudi, koji u svom životu rijetko kada vide crkvu iznutra. No, hvala Bogu, počela se je u zadnje vrijeme jačati i širiti i katolička štampa. Cilj katoličke štampe jest, da pobija krive nazore, koje širi bezvjerska štampa, te da usadi u srca čitatelja kršćansko shvaćanje životnih ciljeva.

Sveto i uzvišeno je apoštolstvo katoličke štampe!

Katolički novinar prikazujući dnevne događaje osuđuje opačinu, a uzvisuje krjeposne čine. Sav tok činjenica promatra sa stanovišta vječnih istina. Nije mu ljudsko djelovanje sapeto željeznim zakonom neumoljive sudbine, već dobrostivošću Providnosti Božje. To zdravo shvaćanje života širi među najšire slojeve, da izliječi rane, od kojih današnji svijet boluje.

Podupirajmo katoličku štampu!

Kao iskreni katolici budimo apoštoli katoličke štampe! Pretplaćujmo se samo na izrazito katoličke novine. Nemojmo naručivati ni takvih novina, koje nijesu ni za Boga ni proti Bogu!

Kako može čovjek biti ni za Boga ni proti Bogu?

Svaki je čovjek stvoren od Boga, djelo Božje. Zato, htio to ili ne htio priznati, stupa, čim se rađa, u neki odnošaj prema Bogu. Taj odnošaj uređuje vjera. Svaki čovjek mora prema tome biti vjeran Stvoritelju.

Nema ljudi bez vjere u pravom smislu riječi. Ili si za vjeru ili proti vjeri! Trećega nema!

Stoga su one novine, koje se na vjeru ne obaziru, koje vjeru niti napadaju niti brane, jednako pogibeljne, ako ne još i više, kao i očito protuvjerske novine. Obično takve novine onako pišu, jer dobro znadu, da bi ih većina pretplatnika ostavila, kada bi otvoreno nastupile proti vjerskom uvjerenju.

Neiskrenost jest značajka takvih novina. Nemoj im dakle vjerovati, vrati ih natrag, pa pretplati se na novine, koje u luči katoličkih načela prate razvitak dnevnih prilika. Znaj, da pobjeda katoličke misli jest samo pobjeda katoličke štampe!

Pučki prijatelj 30. prosinca 1911


Kršćanska teologija je baka boljševizma.
Oswald Sprengler, 1942

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #194 : Travanj 20, 2014, 08:06:47 »


Komadić iz moje današnje elektronične pošte

Sunce moje rođeno, pametno i drago,

upravo čitam na portalu 'Hrvatske kulturne zajednice u  Švicarskoj' pisma posjetitelja (diskusije) i odmah se sjetih tebe.
Ti pozdravljaš sa BOG! i to je korektno bar za mene i kako vidim ima ih još koji ne vole neke izmišljene pozdrave:

Odgovor HKZ:

Poštovani normalni, pismeni i školovani Hrvate u Švicarskoj,
prije svega, mi Vam nismo ništa poslali! Ali, kada ste si već dali toliko truda upozoriti nas na našu nepismenost, odgovorite nam na pitanje. Što Vam se ne sviđa, tekst ili inicijativa? Tekst je nevažan i Vi ga slobodno sastavite po svojoj želji. Važno je samo odobravate li Vi zabranu ulaska MPT ili ne? Ako ne odobravate, onda ćete nam poslati svoj individualni tekst protesta. Ako ga odobravate, onda ne tražite ispriku u navodno katastrofalnom tekstu, nego imajte hrabrosti reči - zabrana ulaska je opravdana!
HKZ, Upravni odbor

P.S.
Normalan, pismeni i školovan Hrvat zna da se nepoznatim ljudima obraća s "Vi", a ne "ti". Zna također da se ne kaže "bok" (komunistička krivotvorevina), nego Bog (Bog s Vama, Bog i Hrvati). Još malo ispravaka? 'Molimte' su dvije riječi (ne jedna), kaže se tekst - a ne text, i na kraju pisma dolazi potpis!


Izvor: http://www.hkz-kkv.ch/vasapisma.php

I ti kažeš da sam ja stroga. Ma ja sam mekana ki kruv kaj se ji.

Pusica

_____________

... Hahahaha Vidi kako su ljudi stvarno ludi.

Pa valjda je bitan sadrzaj a kada bi se islo na pismenost i nepismenost po njihovim mjerilima onda bi 99 posto kugle zemaljske bilo nepismeno.

"bok" vec je to od uvjek , kako ja pamtim , purgerski pozdrav koji su onda i nasi skolarci "gastbüffleri" u Zagrebu  prisvojili tako da i danas Otocac i Gospic imaju svog "Boka".

Ajoj kao da nema drugih problema.

Ja naprimjer najvise volim kada Sqiptari govore nasi. Razumijem ih a zvuci jako egzoticno. Hahahaha

Pusica uskrsnja od ....

_____________

Dragi moj ...,

ja nisam baš neka prevelika njegovateljica običaja, a ako da, onda njegujem običaje raznih naroda koji su se nekako došuljali do mene. Samo znam da se Bog "uzima u usta" samo onda kada mu se moli ili ako ga se slavi. Tu tradiciju slavljenja sačuvali su Bavarci do danas u svojem pozdravu; za njih nije "dobar dan" nego "Grüß Gott".

http://en.wikipedia.org/wiki/Gr%C3%BC%C3%9F_Gott

Ja sam u Vinkovcima svećenika i časne sestre pozdravljala sa "Hvaljen Isus". Danas to ne činim, kao ni "Ljubim ruke", kod nikoga jer ljudi, iako se dnevno mole i trče u crkvu, su nevjernici a i čovjeka "čistih ruku" nisam još srela.

Svako iskrivljivanje pojmova mi je apsurdno kao i "purger" jer purger je izveden iz njemačke riječi "Bürger" (lat. civis) – stanovnik jednog okružja. Bürgeri ove planete smo svi mi bez obzira na religiju i boju kože. Zato, ako uopće, ja i dalje koristim riječ "burger" jer mi je njeno porjeklo jasno i logično.
Sve što mi nije logično odbacujem daleko od sebe bez obzira što o meni neki pametnjakovići misle.

No, što je najvažnije pa čak i sramotno; uzimati Boga u najobičnijem razgovoru u usta. Bog nije naš susjed.

S Bogom!

Po šiptarski: Ili voljim ili koljim! Hahaha

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 ... 11 12 [13] 14 15 16
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!