CRO-eu.com
Svibanj 28, 2022, 03:34:33 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 10 11 [12] 13 14 ... 16
  Ispis  
Autor Tema: Crni i plavi Ličani  (Posjeta: 222884 )
0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #165 : Kolovoz 30, 2012, 23:34:49 »


Što je politika u stvarnosti ...,
 
... to bi znati želio mali sin i stoga pita oca: "Tata što je zapravo politika?"

Otac mu odgovori: "Sine moj, to je vrlo jednostavno. Gle, ja donosim novac kući, pa sam ja KAPITALIZAM. Tvoja mama, koji upravlja s novacem, je stoga VLADA. Tvoj djeda pazi da je sve na svome mjestu, znači on je SINDIKAT. A naša kućna pomoćnica je RADNIČKA KLASA. Mi svi imamo jedan zajednički cilj, a to je tvoja opća dobrobit. To znači, da si ti NAROD, a tvoj mali brat koji još u pelenama leži, je BUDUĆNOST. Jesi li sada razumjeo sine?"

Dječak se zamisli i zamoli oca da jednu noć prespava prije nego li mu odgovori dali je shvatio što je politika.

Tijekom noći dječak se probudi jer se mali brat usrao u pelene i strašno se derao. Budući da nije znao što da učiniti, ode do spavaće sobe roditelja.

Ali tu je spavala samo mama i to tako čvrsto da ju nije probuditi mogao. Zatim produži do sobe kućne pomoćnice, gdje se otac upravo s njom u krevetu zabavljao, dok je djeda s prozora tu zabavu neprimjetno promatrao.

Svi su bili tako zauzeti da nisu dječaka, kako stoji pred krevetom, primjetili. Dakle, dječak se odluči, pored deranja svog malog brata, da ode opet spavati.

Sljedećeg jutra otac pita sina dali mu on sada može svojim riječima objasniti što je politika.
 
"Da!" odgovori sin. "KAPITALIZAM zlostavlja RADNIČKU KLASU a SINDIKAT, dok VLADA spava, sve to pasivno promatra. NAROD se potpuno ignorira, a BUDUĆNOST leži u govnima. To je politika ... u stvarnosti".
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #166 : Rujan 02, 2012, 10:39:26 »


Jedan Ličan u Hamburgu

Jedan bogati Ličan, koji živi blizu Zagreba ima škrtu i oštru - kao general - ženu, došao je s "Croatia Airlines" u Hamburg kod brata da kupi neki polovni mercedes. Brat Mile, stari lisac, nikada ženjen, drži na Reeperbahnu (St. Pauli) "kafić", mrzi bratovu ženu te da joj se osveti namami brata da se malo zabavi i udahne noćnog zraka prije nego li se vrati s autom kući. Brat je znao da će Pero sav novac na Reeperbahnu sfućkati ali bio mu je užitak naprkositi bratovoj ženi.
-   A kad Peru njegov vrag već tuče neka bar ima razloga.

Neznam samo dali su to bili automati i "cure" iz njegovog noćnog bara ili od drugih vlasnika. Najvjerovatnije da su novci ostali kod brata takoreći u familiji.


Kući ga je odvezao, bez mercedesa i s praznim novčanikom, jedan od bratovih gorila (tjelohranitelja). Navodno da gorila nije ulazio u kuću nego je brzo odjurio za Zagreb.

Takav je život: Muškarci imaju samo dvije stvari na umu: novac je ona druga.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Reeperbahn
http://de.wikipedia.org/wiki/Rotlichtviertel  
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #167 : Listopad 14, 2012, 22:22:12 »


Napušteni čovjek


Predmet: Ciganović Ivan iz Virja              
Moli objavu zakona o zaštiti braka
Virje, 15. VII. 1946.

Drugu Josipu Brozu Titu
Maršalu Jugoslavije, Beograd

Niže potpisani drug Ciganović Ivan, seljak iz Virja, Mitrovička 877 – Podravina, prisiljen sam visokom naslovu podnijeti slijedeću molbu:

Druže maršale, vi ste meni blizak kao sin kršnog Hrvatskog zagorja, a ja sam sin ravne Podravine. Sudbina vas je odredila, da upravljate brodom naše države sada u mirnoj izgradnji i mi se uzdajemo u vaše vodstvo, kao što smo se uzdali i nismo se prevarili, u vaše sigurno vodstvo za vrijeme prošlog rata. Međutim da vam objasnim svoju strašnu tragediju i da zatražim kao demokrata zaštitu države, dakle i od vas, jer mi vi možete lako pomoći!

15. VI. 1946. odbjegla je od mene tajno moja zakonita i ljubljena žena Ciganović Mara r. 1915 god. U svijet s namjerom da vodi prostituciju i živi na tuđi račun. Mojem gospodarstvu prijeti rasulo i katastrofa, jer nema tko da radi kućanstvo, tko će krpati, prati, kuhati i na polju mi pomagati. A moram da uzdržavam i majku staru 72 godine i jedno dijete, ratno siroče, Momčilović Petra, člana drž. dječje kolonije. – Uvijek sam govorio ženi: "Draga ženo, nemoj da me ostaviš, radije me ubij, nego da odeš u skitnju." Ali eto otišla je lakoumnica i ovako me sada polagano ubija teška sudbina. Podnio sam redarstvenu potragu, ali to ide jako polako i pitanje kada će ju pronaći i uhapsiti! No ja se nadam uništiti pritisku takve saboterke kakva je moja lakoumna žena. I ja hoću da živim dostojno i pošteno demokratski, kao i većina dobrih ljudi.

Molim vas stoga da poradite u vladi, da žurno izađe i da se u cijeloj Jugoslaviji javno objavi zakon za zaštitu bračnog života kako slijedi:
1)   Svaka udata žena, koja ostavi svoga muža, i ode u svijet, kažnjava se smrću.
2)   Svaka udata žena, koja živi u svijetu, bilo gdje u kakovoj službi, ima da se iskaže pismenim odobrenjem potpisanim po njenom mužu, da joj on odobrava služeno. Takvo odobrenje imade biti potpisano po mužu pred dvojicom svjedoka i potvrđeno po mjesnoj vlasti.
3)   Svaka osoba, koja bi zadržala kod sebe tuđu ženu bez takvog muževog odobrenja ili bi ju sakrivala te ju ne bi prijavila policiji kažnjava se smrću.
4)   Svako krivotvorenje takvog odobrenja kažnjava se smrću.
5)   Po objavi ovog zakona imade svaka udata žena, da si u roku od 8 dana ishodi takovo odobrenje od svog muža.
6)   Ovo sve vrijedi i za muža, ako bi ostavio ženu i otišao u svijt u nepovrat.

Ovim veoma važnim i hitnim zakonom bit će pogođeno u ahilovu petu * svaka prostitutka i saboterka, obiteljski život bit će izgrađen na čvrstom temelju, nestat će užasnog kriminala i života na tuđi račun.

U nadi, da ćete vi druže maršale, obrisati suzu iz moga oka i skinuti tešku moru, koja tišti moja leđa, pomoći mi da se ne strovalim u ponor, zahvaljujem unaprijed.

Smrt svakom fašizmu i sloboda narodu i obitelji

Ciganović Ivan, seljak, Virje, Mitrovička 877, Podravina

_____________
∆ Ahilova peta
1. mit. jedino Ahilovo ranjivo mjesto jer ga je po rođenju majka uronila u vodu podzemne rijeke Stiks, pa je tako postao neranjiv, osim pete za koju ga je držala; usmrtila ga je Parisova strelica koju je usmjerio bog Apolon upravo u ranjivu petu
2. (ahilova peta) nečija slaba strana, jedina ranjiva točka;

http://www.virje.hr/index.php?cat=24
http://www.virje.hr/gallery.php?gallery=15&page=1

Ova internet patka je poticaj za ozbiljnu diskusiju o

Napuštenom čovjeku

Žene, prije nego se odluče rastati se, pokušavaju bezbroj puta spasiti jednu, već odavno, ugašenu ljubav. Ali kada se odluče, onda idu i to za uvijek!

Najčešći razlog rastve, iz ženine perspektive je prokleta šutnja muškarca.

Statistike govore o alkoholu, nevjeri, premlaćivanju, itd. kao najčešćim uzrokom rastave. To nije istina jer svi poznajemo bar jedan brak gdje je on ili pijanica, varalica ili gdje "ubije Boga u ženi"! Razlog rastajanju je ta hladna, samozadovoljna muška šutnja koja ženu provocira i koja je katalizator za sve, navodno, tipične ženske "scene" kao leteće posuđe, plakanje, prijetnje pa čak i za preljub.

Šutnja je propast svega onoga što je ženama potrebna kao cvijeću voda.

Muškarc obično ne primijeti da je žena još samo fizički prisutna, da funkcionira: pere, pegla, kuha ... jer on ne polaže pozornost signalima i ne sluša kada su signali verbalni. Tek kada ona sa koferima iz kuće izlazi, on se budi: "Ali ti nisi ništa rekla!" Ili još gluplje: "Pa sinoć smo imali seks, što ti je sada!"

Prije negoli žena ode, ona pokušava još jednom – zadnji puta – razgovarati o "zašto" i o "zato", ali on i ovaj zadnji pokušaj ne shvaća, kao što nije shvatio da je ona mnogo jača od njega i da ga ona ne treba. Žene obično, pametne u pozadini, su aktivnije od muškaraca. Muškarci su lijeni, osim u krevetu, izbjegavaju diskusiju i mrze pitanje "zašto". Rijetko kažu "ne". A zašto? Zato jer jednom "ne" slijedi opet, onaj prokleti, "zašto" i beskrajna diskusija. Muškarac je, u privatnom životu, tipični "da-čovjek"; "Ja-Sager"; "Yes-Man" iako ne vidi da sa svojim "da, da, da ... " ubija svaki impuls i gasi iskre potrebne za vatru.

Gdje vatre nema – hladno je! Žena odlazi, kao ptica, u "južne" toplije krajeve. Ali sve žene ne napuštaju svoje podkrovlje nego ostaju i traže toplinu izvan kuće np. preko interneta.

Dali je to uopće moguće?

Da, čak se i to, nažalost, često događa. Ima žena koje "njihov virtualni partner" bolje poznaje nego onaj s kojim dijele stol i krevet. Ali virtualni partner ima miša i uključi se i isključi po "potrebi"!

Često je taj virtualni "partner" sretno oženjen tj. u nekoj vezi-obavezi. Zato se njihove žene, muževi trebaju pitati što njihovi partneri na internetu "rade" jer i to je signal usamljenosti, čežnje za razgovorom i pažnjom.

Tamo gdje, iz bilo kojeg razloga, žena ostaje u braku koji više nije, tamo često teče život utroje – sa slijepim suputnikom.

Kada ona ode, muž plače za kuharicom, čistačicom, bolničarkom ... Za ljubavnicom ne, jer nju će naći ako nigdje drugdje na internetu sigurno, gdje će mu neka nesretnica u uho pjevati o nesretnoj ljubavi.

Facit ove priče: Ljubav je zakon sa individualnim paragrafima kao § osjećaj, § razumjevanje, § pažnja ... tko se ne pridržava zakona ljubavi, kažnjava se sam.

Marica
Napušten sam
Ostavljen sam
Živim sasvim sam
Nemam nikog na tom svijetu kog' sam dostojan
Gledam oko sebe i osjećam mučninu
Jedni dobro žive, drugi za njih ginu

Napušten sam
Ostavljen sam
Živim sasvim sam
Nemam nikog na tom svijetu kog' sam dostojan
Ljubav i poštenje ne znače im ništa
Što god da učiniš sudbina je ista

Dosta mi je ulizica što za šefom gmižu
I pijanih kretena što sa bauštele stižu
Ne želim više cure što varaju si dečke
I naoružane Balkance sa narodnjačke fešte

Kažu da sam slobodan, a osjećam se zatvoren
Prikovan i okovan u lancima pohlepe
Osjećam se izgubljen u moru tuđih grešaka
Kao da ispaštam sve grijehe mojih predaka
Ulicama moga grada teturaju pijanci,
A na saborskoj fotelji sjede kriminalci

Dosta mi je ulizica što za šefom gmižu
I pijanih kretena što sa bauštele stižu
Ne želim više cure što varaju si dečke
I naoružane Balkance sa narodnjačke fešte

Što li je sa ljudima zašto humanosti nema
Što će se obući postala je jedina dilema
Izgleda da sam zadnji što po izgledu ne sudi
Koji se zabrine i kako žive drugi

Dosta mi je ulizica što za šefom gmižu
I pijanih kretena što sa bauštele stižu
Ne želim više cure što varaju si dečke
I naoružane Balkance sa narodnjačke fešte

Predivni dečki!

http://www.youtube.com/watch?v=HMRGbNgwYSg

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Shamrock_(band)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #168 : Listopad 25, 2012, 22:12:27 »


Njuh muškarca i žena

Dva američka fizijologa, Nicholls i Browne, načiniše prošle godine pokuse, da ustanove jačinu njuha u muškarca i žena. U tu svrhu upotrebiše vrlo jako vonjajuće ekstrakte, kao citronov i slične. Od svakoga ekstrakta uzeše po jednu česticn i pomiješaše ju s kojom tekućinom u posebnoj posudi, koju bi začepili.

Zatim uzeše druge posude, te iz prijašnjih načiniše smjese u postupnim razmjerima jačine. Za pokus odabraše 38 žena muškarca i to sve mladih i potpuno zdravih. Ovi imadoše sve posude sa  istovrsnim smjesama, a sve posude bijahu ispremiješane, odabrati i po jakosti vonja (težak, neugodan zadah) postupno poredati. U tome poslu pobijediše muškarci, jer se dokazalo, da imaju bolje nosove tj. oštriji njuh. Žene primjerice nebi mogle raspoznati u tekućíni pomiješana ekstrakta, ako je bio pomiješan u omjeru 1:20.000, dočim bi muškarci to raspoznali i u omjeru 1:100.000.

Tim se je pokusima dokazalo, da je u muškaraca poprijeko dvaputa jači njuh, nego li u žena, pak stoga i nije čudo, da one turaju u svašto svoje nježne nosiće i da hoće biti svakomu loncu poklopac.

Napredak, 20. siječnja 1894


Klikni za uvećani prikaz

Pa da, i zato muškarci rado ljube žene i to od glave do pete, a žene rado ljube čelo, sljepočnicu i iza uha! A zašto? Možda nemamo "dobar nosić" ali zato imamo pametnu glavu. MD

HA-HA  
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #169 : Prosinac 04, 2012, 13:35:40 »


Kad me suprug ostavio

“Ubilo me kad je otišao. Nazvala sam je. Rekla sam joj da moj muž ima staru majku kojoj će ona prati plastične zube, mijenjati pelene, da on ne smije jesti masno jer od toga podriguje, da je razlika u godinama između njega i nje nepremostiva, petnaest godina je mnogo godina.
On voli našu djecu, kad plati alimentaciju postat će crkveni miš, dok dođe do svog dijela bračne stečevine proteći će mnogo vode ispod nekog mosta i još sam joj rekla da je kurvetina kojoj ništa sveto nije..
Spustila mi je slušalicu.
Njegovoj majci nisam odlazila, djecu sam mu svakog vikenda slala na ručak, kći je često znala i prespavati kod njih. Rekla je da je ženska sasvim okej i da odlično kuha.
Osjećala sam da me kći izdala.
Konačno sam ga otpisala onoga dana kad sam krenula na manikuru! Cura mi je gelom za samo sto kuna oblikovala nokte i i premazala ih žarkocrvenim lakom.
Odjurila sam frizeru, naravno da je mali peder ali čitav grad i muško i žensko koje drži do sebe svoje dlake prepušta njegovim škarama. Druga žena!
Zbog korote sam izgubila deset kila pa navukla na sebe traperice šestbrojeva manje. Krenula sam u kino. Preciznije, u Art kino. Tamo čovjek može vidjeti filmove u kojima su glavni likovi najnesretnija bića na svijetu pa onda veselo otići doma.
 
Jedne me večeri zgodan muškarac pozvao na piće. Super. Slobodna sam žena i mogu se ponašati kako me volja. Doma mi djeca ne plaču, muž torba kurvetinu, njegova je majka možda zabunom progutala zube, ne moram misliti na baku svoje djece.
U kafiću sam popila punč. Čovjek je mlađi od mene, svi su mlađi od mene, ostavila ga žena, provjerila sam, nije zbog moga muža, ipak vjeruje u ljubav...
Ne kažem da me oborio s nogu ali sam se dobro zabavila. Ispričao mi je vic, lik urla u slušalicu, alo, alo, alo, da li je to Energo? Ne, ovdje Elektroprimorje. Nema veze, i vama jebem mater!
Možda nije smiješno ali meni je punč krenuo kroz nos jer zaista čovjek ne zna dokle će ti kreteni dizati cijenu struje. Naručila sam drugi punč, treći, onda je on pitao, kod mene ili kod tebe, ja sam rekla, kod tebe.
Bračni seks i vanbračni seks, nebo zemlja. Skupa smo pijuckali u kadi punoj pjene, voda mu se ne grije na bojler pa nismo drhtali nakon deset minuta.
Pjenušavi smo krenuli u spavaću sobu, posteljina je bila čista, tko zna zbog koga, nije mogao znati da će naletjeti baš na mene ali me nije bilo briga.
Punč na punč, punč na punč, šampanjac u kadi, vrištala sam onako kako sam sa mužem vrištala sedamdeset i devete.
Ujutro me probudio miris kave. Sve kao na filmu.
Dok sam spavala Ivan je skočio do Mlinara i kupio za mene francuski, hrskavi kruh sa maslinama, luda sam za njim, debelo ga namazao putrom, vruća kava, pogled sa balkona na gradske krovove, ogromna terasa, toplo, nitko nas nije mogao vidjeti osim perverznjaka iz okolnih kuća koji vole buljiti kroz dalekozor.
Već godinu dana jednom tjedno uživam poput praseta u prljavoj vodi. Doduše, najnovija istraživanja govore da prasad voli čistu vodu ali nije to poanta.
 
A onda mi se sinoć na vratima ukazao muž. Žut, izgleda da ima neku frku sa jetrima. Pogriješio je, neka sjednemo kao ljudi. Zamolio me da mu skuham biljni čaj, donio ga je sa sobom, skuhala sam.
Voli me više nego ikad, izgledam odlično, gdje mu je bila glava, kurvetina ga je iskoristila i ispljunula onako kako njegova bezuba majka iz ustiju ispušta sažvakanu koricu kruha...
Zamolila sam ga da ne bude previše slikovit i da mi da tjedan dana vremena. Poslala sam ga na ultrazvuk abdomena, doktor Banić je najbolji u gradu.
Djeca su presretna, tata se vraća doma. Nazvala sam onu ženu i preklinjala je da se pomire. Rekla mi je neka se jebem i ja i moj muž i njegova mama i moja djeca...
Gospođa je bila strašno neugodna.
 
Što ću učiniti? Jedna sam od rijetkih žena kojoj se muž vratio. Sjedim u onoj kadi punoj pjene i gledam u blistave smeđe oči, među nogama mi se meškolji želja moga ljubavnika.
 
A doma me čeka Masna Jetra. Što ću učiniti?! Pomognite mi ako me volite.“

Vedrana Rudan
http://www.rudan.info/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #170 : Prosinac 07, 2012, 09:59:27 »


Za dom i slobodu

-   Bez slobode nema života.
-   Koji narod teži za slobodom biva svaki dan jači.
-   Tko ovlada strasti, živi u potpunoj slobodi.
-   Tko u slobodi spava, leži u najljepšem krevetu.
-   Nije sloboda, da radi tko što hoće već je sloboda, da jači ne udara na slabijega.
-   Sloboda i nasilje ne mogu zajedno.
-   Narod bez slobode i riba bez vode ne mogu živjeti.
-   Bez sloge nema snage.
-   Svakome nasilniku, nađe se nasilnik.
-   Nauka i obrazovanost dižu i male narode na visok stepen.
-   Svaki je pastir za svoje stado odgovoran.
-   Glupost i neznanje dovode i najveći narod u ropstvo.
-   Najviša je sreća za koji narod steći slobodu. koju je nekoć imao.
-   Sreća i blagostanje jednog naroda zavisi o valjanim i umnim rodoljubima, a sreću i blagostanje jedne obitelji može provesti samo dobra žena.
-   Državni imetak su riblje kosti, tko ih jede, u grlo će ga ubost.
-   Narodi se mogu podići, učeći povijest svojih hrabrih prjadjedova.
-   Gdje je sloga tu je i mir.
-   Sloga je blagoslov, nesloga, prokletstvo.
-   I mala država, kad je složna, ona je snažna.
-   Bolje je u domovini umrijeti, nego u tuđini živjeti.
-   Ljubav je pravi temelj domovini!

Eugen Kvaternik, 1867
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #171 : Prosinac 26, 2012, 00:50:17 »


Spasenje
Božićna priča

Prošlo je već deset mjeseci odkako se u crno zavila obitelj dnevničara Ive Mirića, prošlo je već deset mjeseci kako nije veseo povik ni cik odjeknuo u onoj maloj, vlažnoj, podrumskoj sobici, u kojoj živi Mirićeva udovica, crna kukavica sa svojih četvero golića.

Tata se razbolio i umro.


Udovica ostade kao lastavica od družica ostavljena, sa svojima golićima pod crnim krilima, u praznom, studenom i vlažnom gnijezdu.

I eto sve do danas nije se čulo ništa u toj kući nego samo cvrkut gladnih, prozeblih mališana i težki uzdah bliede i umorne majke. - Ali, danas majka je nešto oživjela, voštani obrazi okitili se nekom rumenom vatricom, a oči se sjale, kao da kriju tajnu radost i presladke slutnje. Tiho i nečujno odlazi dan, a podmuklo, spušta se tamaa na ovu dolinu suza i patnja, i u svom mekanom plaštu nosi pjesmu i radost, nosi - Badnjak!

To je prvi Badnjak, koga će slaviti obitelj pokojnoga dnevničara, - bez tate. Ne će više tata uzeti naloga Miškeca na svoja mršava, izsušena koljena, da ga pocupka; da mu pjevuši - uz pratnju kašlja - "Na tom mladom letu ... Veselimo sel"

Eh - ipak je bilo liepo dok je živio tata. I eto baš toga se najviše bojala udovica, jer je do sada djecu uvijek varala, da će tata doći na Božić. Strahovala je sada od pomisli – što će im kazati. - E - trebalo je siročiće prevariti! - Zato je već dva mjeseca prije počela udovica Ana štedjeti, odkidati sve zalogaj po zalogaj od svojih usta, pa sabirati novčić po novčić, petak po petak, da se Badnjak liepo proslavi; da bude svega na boriću i ispod borića.

I kad se spustila večer, pošla je udovica na tržište; sve putem šaputala: kazat ću im, da tata nije mogao doći, ali je poslao svega, svega! I zlatnih oraha, lješnjaka, jabuka i kruščica, šarene svjećice i zlatne vlasi anđeoske, što žarko blješte u svjetlu svjećica. Biti će i jaslice i anđeo od voska sa srebrnim krilima, što lebdi na vrhu borića i nosi: Gloria! A mališani će gledati u sve to i zaboravit će na tatu.

I kako je bila umorna od težkoga posla po tuđim kućama, sve su joj slabe noge klecale, ali je ona ipak hrlila napried, cilju, - udaljenoj pijaci, jer sirotinja ne stanuje u sredini grada. Stala je pod jednom svjetiljkom i još jednom izvukla iz džepa suknje bieli rubčić, odvezala udondani krajić i izvadila šarenu, papirnatu peticu - pregledala je, da li je čitava, priniela oduševljena suhim usnama i cjelivala kao svetinju. – "Dosta, dosta sam uštedila" - šąpuće Ana i zavezuje opet šarenu papirnatu novčanicu, - pa krepko pohrli pijaci.

Kad je stigla donde, srce joj je htjęlo da izkoči, a pred očima joj sinuše svakojaka, raznobujna svjetla izpod trgovačkih šatora. A koliko ljudi! - Prava gužva. Sve to kupuje, trguje i raduje se. Ne može nitko lagati, ne može svoju radost sakriti! - Udovica Ana pristupi velikom šatoru, jedva se probije do robe; u onoj stisci, sve se braneći laktovima, poče izbirati stvarce i slagati sve jednu do druge u sjajnu hrpu. I koliko je tu bilo zamamnih kugljica od šarena stakla, zlatnih i srebrnih vlasi, lančića i mnogo, mnogo svega! - I ona sve zapitkuje: pošto ovo? Pošto ono? i sve slaže, slaže, dok nije hrpica ponarasla i reprezentovala vriednost od 3, krune. – Sada još borić, kolače i sve drugo, - biti će mi dosta novaca za sve! mislila je ona, dok je trgovac umotavao robu što ju je izabrala.

Segnu u džep - nema marame! - Nema!

Nervozno počeše prsti kopkati po praznom džepu, srce poče udarati kao u zaplašene ptice, a na čelu zasjaše studene kaplje - Trgovac drži zamotak i čeka da ga ona primi, ali jadna Ana ne pruža ruke za njime, već samo luđački provrće očima; kopa po praznom džepu kao da hoće iz one krpe da iztisne papir, - šarenu novčanicu, koju je bezdušna krpa upila ili progutala!

- Izgubila sam novce! - vrisnu Ana i nemoćno klonu kao podsječena jela.
- Izgubila! Izgubila! šapućee očajno i kida prljavi omašteni od znoja džep, ne bi li ga prisilila da vrati šarenu novčanicu.
- Izgubila! - vrisnu iz svega glasa, poče čupati vlasi sa glave i probi se kroz masu, pa požuri putem, kojim je došla, sve buljeći predase u vlažni pločnik, ne bi li opazila bielu maramu i u njoj šarenu, šuštavu novčanicu.

Pred kućom, odakle je pošla, smrče joj se pred očima i ona pade bez vriska i bez glasa.

Na nevidljivom konju dolazi nevidljivi Božić! Nitko ga još nije vidio, ali ga je osjećao i u sebi i okolo sebe. On je kralj, a priestolje mu je uspomena. To je priestolje tako sagrađeno u našim srcima, da ga nitko ne može uništiti. Kad mi umiremo, onda se to priestolje seli u drugo, novo srce, da vlada toplo i intimno. Taj kralj Božić, toliko nam je razkoši, sreće i blaženstva dao u prošlosti, da mu mi i kasnije ljubimo zahvalno staračke pramove i čiste skutove! - A on nas miluje - Svuda se ore pjesme njemu u čast i slavu i dižu mu se zeleni, mirisni borovi oltari, puni sjaja i razkoši.

I obitelj dnevničara Ivana Mirića osjeća njegovo došašće, - ali ne može da mu podiže oltara, ne može da zapali šarene sviećice, ne može da pjeva u njegovu slavu.

Samo suze lije bijedna majka i prosiplje ih kao biserje na njegovom putu - a djeca leleču i nariču za tatom, - za Božićem i za kruhom! - Zamotala ih je majka u stare krpe i polegla na stari krevet, a sama je sjela do studene peći-, pa plače, jeca i izblieđenim rukama briše suze, što se stižu i prestižu.

Odozgor iz katova - i sa sviju strana pliva studenim i čistim zrakom himna kralju, sijedom starcu Božiću!

I baš kad je na čas zamuknula pjesma - čula je udovica Ana, kako netko tapa po mračnom hodniku, kako se spotiče i posrče - kao da je bolan ili umnoran. Ana ustade, pođe vratima, otvori ih i vidi, kad se svjetlo iz sobe prosulo u hodnik, kako stoji čovjek izdrpan i bijedan, mršav i blijed, čupav i prljav, kako gleda zaplašenim, nemirnim očima i drhće čitavim tijelom.
- Koga tražite? - upita Ana.
- Spasiti se hoću! - odgovori promnklo stranac i baci se pred njezine noge, sav se savi u kvrgu i zavapi ponovno: - spasite me! Spasite me, Bog će vam platiti!
Ana stoji kao ukopana, sva se ukočila i pita:
- Kako? - Zašto? -
- Gone me! - Policija! - Nisam kriv, spasite! - Pomozite! - U ime Boga! - Zatvorit će me! Nisam kriv!
I kao jegulja provuče se kraj njenih nogu u sobu, a ona još uvijek uprepaštena, gleda u njega široko otvorenim očima i šapće:
- Što želite! - Zašto? - Kako!

Gore na stubama čuo se glasan razgovor i težki koraci, a on, stranac, kao progonjena zvijer, poče još jače drhtati, pa se izpravio u času i zavapio: Spasite me u ime Boga!

Djeca podigoše glave, a Miškec mali ciknu:
- Tata! - Tata je došao!

Ana protrnu, kao da je neka vruća teknćina projurila njenim žilama, skoči vratima, zatvori ih, pa onda potrča djeci, ogrli ili i poče grozničavo šaptati:
- Šutite! šutite!

Koraci se i žamor približavali, a Ana se okrenu k njemu i šapne: Bježite pod krevet!
Kao miš, nestade stranac pod krevetom.

U hodniku čula je ona glas svojega kućegazde:
- Tu u podrumu, stanuje samo jedna sirota udovica.
- Pregledajte sav podrum! - zamumlja neki duboki bas.
- Ja sam vidio točno, da je baš u ovu kuću uletio - produži neki tenor.
U to se začu kucanje na vratima.
- Tko je? - upita Ana.
- Policija!
- Šta želite?
- Otvorite!
- Mi smo se već spremili na spavanje! - odgovori Ana onom basu.
- Niste li nikoga opazilil - upita tenor, a Ana odgovara:
- Koga bi vidjela!
- Nekog čovjeka.
Ana odškrine vrata i pruži napolje svoje bliedo i umorno lice.
- Moj je čovjek umro, gospodo, pred deset mjeseci.
- Nekog stranca, niste li vidjeli!
- Ne - nikoga - Koga bi vidjela?
- Hajdemo dalje! - zagrmi bas, a tenor će na odlazku:
- Oprostite! Laka noć!

Odlazili su, a Ana je zatvorila vrata i čula još svoga kućegazdu:
- Velim vam, gospodo, da je-sigurno iz dvorišta preskočio zid i umakao dalje.
- I to mi je Badnjak! uzdahne tenor, koraci se izgubiše.

Još uvijek je Ana stajala kod vratiju i slušala, sve dok nije i posljednji šušanj izčeznuo, nestao.
- Tko ste vi? - upita ona.
Izpod kreveta izvuče se stranac, umorno sjedne na stolicu, na kojoj je malo prije ona sjedila, i reče mirno:
- Ja sam tat! – Kradljivac! Lopov!
- Tata! Tata! - Mi smo tu! - oglasi se mali Miškec, a žena protrnu i okosi se na diete:
- To nije tata! - A vi, sad se nosite! Rekli ste mi da niste kriv, a eto kažete i sami, što ste!
- Još je prerano da idem. Uhvatili bi me, blizu su još.
- Ja ne ću da budete ovdje!
- A zašto me tjerate? upita stranac, a oči mu nisu bilo više kao u progonjone zvijeri, već su sijale radosno.
- Ju nisam kriv, što sam takav! Eto vidite, ja sam cijelga svoga života samo to radio - krao sam - pa to je postao moj zanat. Ja drugo ništa ne znam. Bio sam po zatvorima i samo su me mučili. Tamo sam od starijih učio još veće vještine nego sam znao. Tamo sam pravio nove planove, kako ću krasti kad izađem ... Vi sto prva duša što mi je u životu nešto dobra učinila ... Ja Vam se zahvaljujem, i dao Bog da jednom u životu dođe prilika, pa da vam mogu zahvaliti kako treba. A za sada - evo uzmite - imam ovaj zlatni sat i ovo novaca.

On je izvadio neko tri novčanika i iz jedne je povukao nekoliko banknota, a sat je stavio na stol. Kad je pružio Ani novce, ona se izpravi, krv joj udari u obraze a ruka se sama diže i upre prstom u vrata:
- Napolje! Napolje! Ju sam velika sirotinja, nemam za moju djecu kruha, ali ukradeni novac ja ne primam!  Danas je najnesretniji dan za mene jer sam izgubila ono malo novaca, što sam krvavo uštedila od usta odkidajući da obradujem  ove moje siročiće što ostadoše bez oca prije reda. Ali vaših novaca ja ne trebam.

Neki silan grč kao da joj je skupio cijelo tijelo, ona se sva savila i onda da težkim krikom, koji je poletio iz njenih mršavih grudi u visinu, ispravila.

- Baš mi Vas ježao - reče stranac, istinski ganut -Hvala vam i zato, jer sam se do sada uvijek samo radovao tuđoj nesreći.
- Mama, nemoj plakati kad je tata došao- protepa mali Miškec.
- Bože, Bože! - vapi Ana, - Vi ne znate, kako sam to štedilal Danas sam pošla na tržište i putem valjda izgubila svoj rubac, a u njemu petaču - Tamo sam pred šatorom htjela umrieti od sramote i boli, kad sam segnula u džep i htjela da platim robu što sam ju izabrala. Nema - izgubila - nema - pa nema. Tako je zaplakala, kao da će se u svom naricanju ugušiti.

Stranac je problijedio i pozelenio kao dinja i samo buljio u nju, pa na jednom sa stolice spuznuo na koljena, dovukao se do nje i zaječao:
- Oprostite! - Oprostite!

Drhćuće su mu ruke tražile po džepovima nešto, a tad najednom u zraku pobjedonosno zavitla se bieli rubac, a u krajićku udondano nešto.

- Moj! - Moj rubac! ciknu Ana i baci se kao orlica na onu nježnu bjelinu, što je tako čista visjela u vlažnome, prljavome zraku. I počela je ljubiti i na grudi stiskati bijeli rubac i u njemu šarenu šuštavu novčanicu.
- Hvala ti, Bože! - Hvala ti čovječe! -
- Hvala i tebi! - Hvala! - A možda ću jaš više moči hvaliti!

On je bio tako dirnut kao nikada do sada i osjećao je u duši nešto novo, novo i liepo. Pošao je k vratima i odande je rekao nekim novim i toplim glasom, koji je podrhtavao kao lijepo napeta struna:
- S Bogom, sirota! Mi ćemo se još vidjeti!
- Kuda će te? - upita kao da govori njegovim glasom.
- Policiji!
- Policiji?
- Hoću i ja da budem čovjek koji ima da radi za koga.
- Kamo ide tata? - upita zaplašeno mali Miškec.
- Tata će opet doći! - reče stranac, priskoči krevetu, podiže mališana i izljubi ga u blijede obrazčiće, a onda drugu djecu. Naglo, kao da ga neka nevidljiva sila goni, priskoči Ani, stisne joj ruku i reče krepkim, poštenim glasom:
- Tata će opet doći!

Ona nije ni primjetila, kad je izašao, samo je čula, kako se hodnikom gube užurbani koraci, kao da se netko žuri, da što prije obavi neki težak posao. Koraci se izgubiše a ona klonu na stolicu i šapnu:
- Tata će opet doći!

I nešto ju diže, kao da se iz oblaka pružila ruka, te ju bacila djeci. Ana grli siročiće svoje i govori grozničavo:
- Golubovi moji, sirotice moje sad možemo i mi zapjevati:
Narodil se ... ali nije mogla izgovoriti: kralj nebeski ...

Josip Pavić, 25. 12. 1912
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #172 : Prosinac 26, 2012, 18:56:19 »


Božićni humor kod Engleza

Kako su Englezi u svemu vrlo originalni dokazuje i ovo nekoliko njihovih božićnih šala:

-   "Što ćeš mi majko pokloniti za Božić?" zapita sinčić.
-   "Poklonit ću ti nešto, da budeš već jednom miran".
-   "Ništa me majko ne može umiriti nego bubanj".

-   Ona: "Vrlo sam u velikoj brizi; božićni dar za tetka Eulaliju stojao je samo dva šilinga, a meni se čini, da sam ostavila ceduljicu sa cienom na daru".
-   On: "I ja sam u brizi; božićni dar za moga ujaka stojao je deset funti šterlinga, a nisam na daru ostavio ceduljicu sa cienom".

-   "Jimmy, jesi li dobio za Božić mnogo darova?"
-   "O da, mnogo više nego moja braća. i sestre !"
-   "Kako to ?"
-   "Ja sam se digao dva sata prije nego oni".

-   "Sto će vam tolika koža i baršun, što ste kupili?"
-   "Kupio sam sva skladišta kože i baršuna u cielom gradu".
-   "Ali, čovječe, u koju svrhu?"
-   "Da mi ne mogu toliki ljudi za Božić poklanjati papuče".

Božićni pjevači prolazeći ulicama jednog engleskoga gradića zaustave se i pred kućom jednoga građanina, koji u noćno doba ne trpi nikakove glazbe, i počnu pjevati hrapavim svojim glasovima. Bijesan kao ris, otvori on prozor, a pjevači ga odmah pozdrave:
-   "Želimo vam sretan Božić!"
-   "Na isti način!" odgovori građanin i stisne jednomu pjevaču u ruku neki težak predmet.
Kad su pjevači pred prvom svjetiljkom pogledati taj neobični dar, vidjeli su, da je to uvezana knjiga sa naslovom: "Uputa u pjevanje za početnike".

-   "Evo računa, Mr. Brown. Gazda mi je rekao, da ne dođem kući prije, nego što od vas dobijem novce" .
-   "E, onda ti čestitam na višegodišnjem dopustu!"
HA-HA
-   Mušterija: "Čemu služi ovaj predmet?"
-   Prodvač: "To ne znam ni sam, dragi gospodine, ali se može vrlo zgodno upotrijebiti kao božićni dar".
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #173 : Prosinac 29, 2012, 15:43:26 »


Politiku pravi narod, a političari ju samo reprezentiraju.

Povjesničar je manipulator prošlosti. Naš zadatak je korigirati ju.


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #174 : Prosinac 30, 2012, 16:40:07 »


Neuljudnost znak slobodoumnosti?!

Na selu se međusobno pozdravljaju. Pozdravljaju se na cesti i na polju. Kod njih ne bi prošao čovjek kraj čovjeka kad radi, a da ne bi zaželio sreću u radu, žetvi itd. Zažele si dobro jutro, dobar dan i dobar večer.

Kad ulaze jedan drugome u kuću skidaju šešir. Seljak ne bi pokriven nikada ušao u tudju kuću. U raznim blagdanima ili svetkovinama samo neprijatelji ne dolaze željeti sreću kod vjenčanja, rođjenja, ili sretan Božić i Novu godinu. Njih nije tako učio nikakov "bonton". Uljudnost je njihov narodni običaj!


Ali, u gradovima, gdje je ljude zahvatio val modernosti, zaboravili su na to. Što više i pozdrav se nekako otrcao. Pozdravljaju se tek preko volje. To je neka neugodna dužnost. Kod dobrih se znanaca i prijatelja jedva zamjećuje, da su se pozdravili. Ima modernih ljudi, koji smatraju pozdrav nekim izrazom podložnosti. Ne razumiju, zašto bi pozdravili, s kojeg razloga? Prolaze jedan uz drugog, samo si namignu ili zažmirnu, ili tek kimnu glavom. Smatraju pozdrav izrazom - podložnosti.


Podpuno su zabacili i druge stare i lijepe društvene izraze toplote i sklonosti ljudskoj zajednici. Nekome zaželiti Sretan Božić? Novu godinu? Ili što drugo? Čemu to?

Očito su ljudi osjećali potrebu, da međusobno nečim izraze prijateljsku sklonost, da se jedan drugome jave. Za to su sami izmislili sve te izraze međusobnog života, sve običaje, koji služe toj svrsi.

Znanci i prijatelji osjetili su potrebu čestitati Božić, Novu godinu, imendan onima, s kojima su živjeli u blizini. Ako su čitave godine bili razdijeljeni, ili čitavu godinu nisu imali vremena javiti se, Božić i Nova godina su ih opet povezali. To je naš stari hrvatski običaj.

A U Zagorju se smatralo, da su odkazali prijateljstvo oni, koji se ne bi na Božić, ili na Novu Goginu ili na imendan sjetili prijatelja ili znanaca, s kojima su proveli bilo gdje, a po gotovo u njihovoj kući. To nije bila društvena forma, već neki intimni, nepisani zakon, koji je povezivao sve Zagorce zajedno. A bilo je tako i drugdje u našoj domovini.

Kad čovjek želi ispitati te pojave, od svakog primaš isti odgovor:

-   "Ah, molim vas, to je zastarjelo. To je za 'stare frajle' ".
-   "To je nesuvremeno! " Ili ovo karakteristično:
-   "Tko još danas kome želi nešto dobra? " Ili najmoderniji:
-   "To su društvene forme, koje danas individualist ne može slijediti".

Čemu, da nekoga pozdravljam na ulici zato, jer ga poznam ili zato, jer me je zvao u svoju kuću? Nije me trebao pozvati. Nije mi naprosto trebao učiniti usluge. Ili:
-   "Ne ću da misli, kao da sam servilan!"
"Filozofija jedne površne klase", kojoj je "modernizam" udario u glavu.

Mnogi su pojmovi dana postavljeni naglavce, pa tako i ovaj. Uljudnost smatraju servilnošću, a svakidašnje dodvorivanje, (kako se to u novom jeziku zove) nije servilnost. Neuljudnost je danas neki znak - lobodoumnosti!

A ugnuti se jedan drugome, jedan drugome napraviti mjesta, da oboje imaju dosta mjesta sjesti ili proći, bilo ulicom, bilo u javnom lokalu, to već spada po mnijenju nekih naročito "slobodoumnih" u red "gospodstva". Mnogi čak tvrde, da je uljudba ostatak starog feudalizma. Onda bi seljaci, koji su uvijek bili do kosti uljudni, morali biti - hipergospoda!

Nekoć se smatralo i to uljudbom, da se je starosti pružila neka osobita pažnja. Starcu bi ili starici ponudili mjesto mladi. i najmlađi bilo u kakovom lokalu, bilo na šetalištu, bilo u tramvaju, u kući ili izvan nje. Danas se najmlađi izruguju starici, kad se drži za remene u tramvaju, i ne može ravno stajati, pa je baca ovamo i onamo. To im je divna zabava, nad kojom se hihoću!

Oni nisu krivi, jer čine tek ono, što su vidjeli od - starijih. Ili im stariji nisu utuvili u glavu od djetinjstva, da je takvo ponašanje - ružno!

Starost treba poštivati zbog čovječnosti, jer dječak ili djevojčica od 10 i 12 godina mogu lako stajati, dok starica ili starac od 60 ili 70 godina malo teže stoje! Ipak, mladež sjedi i ruga se!

Biblija, koja nije pisana po nikakovom bontonu, ima priču o tome, kako su se djeca rugala starcu, pa ih je razderao medvjed ... Sada valjda ne bi našli takovog medvjeda ni sa čovječjom glavom, koji bi ih udario po prstima ...

Uljudnost nije tvorevina nikakovog gospodstva. Uljudnost je tvorevina kulture duše i srca, koja ti nalaže, da budeš obziran prema drugima - obziran i pažljiv, jer i tebi mora biti milo, kad je drugi prema tebi obziran i pažljiv.

Uljudba nikada nije bila i ne će biti modom. Društveni oblici (forme) - to je moda. Uljudba je čista tvorevina ljudskih duša, koje osjećaju potrebu, da živu međusobno - u pažnji! ...

Neris, 1. lipnja 1940

___________
Austrijanci su još i danas kavaliri stare škole. Valjda im je dobro ponašanje u genima. U Njemačkoj su žene i muškarci jako kultivirani ali ima i iznimaka pogotovo u gradovima s velikim brojem azilanata i 'Gastarbeiter'. No, nitko nije tako uljudan, susretljiv i uslužan kao što su to Nizozemci.

-   Bilo je to jedne hladne zimske noći, kiša je padala, a ja, na autoputu između Rotterdama i Amsterdama, čudim se da moj auto gubi sve više na brzini. Pritiskam sve jače pedalu, pogledam ispred volana i ustanovim, da opet nisam bila na benzinskoj crpki. Opet stojim negdje u preriji bez benzina!
Nakon nekog vremena evo i policije, priđoše autu pokucaše, mokri do kože, po staklu. "Možemo li Vam pomoći" - upita me policajac kojem su kapi kše lile s kape da mu nisam ništa, osim bijelih zubi nasmijanog lica, mogla vidjeti. Umjesto da platim kaznu oni su nazvali neki auto servis ili vučnu službu da mi donese kanistar benzina. Bilo je skoro šest sati u jutro, kiša je još uvijek lila. Opet netko pokuca, prije nego je stigao auto servis, na moj prozor; jedan mladi Holanđan, vraćajući se iz noćne smjene, stao je, ponudio mi svoju pomoć, izvadio uže iz svog auta, legao pod moj auto i sav prokisao odvukao me do benzinske crpke. Ponudio je da ja i moji prijatelji odemo kod njegove sestre, koja u blizini ima seljačko dobro, na kavu. Ljubazno smo odbili i do Amsterdama se čudili toj nesebičnoj pomoći od čovjeka kojeg nikada više nećemo vidjeti.
Danas kad opet s autom negdje stanem, a to se dogodi često, sjetim se tog dragog Nizozemca i znam da na ovom svijetu ima mnogo nesebičnih ljudi. Negdje manje, negdje više.

Sve u svemu; dobro ponašanje i jedan osmijeh otvara mnoga vrata.

U Hrvatskim gradovima susrećem jako, jako uljudne i drage službenike dok u selima vlada još uvijek parola: "Onima 'gire' se klanjaj, a one 'dolje' šutaj". Ako ti je potrebna samo jedna potvrda dali od svećenika, dali od općine, slati će te od Gospić u Otočac i Brinje, a iz Brinja ponovo do Ogulina. I na kraju se pitaš gdje si bio i što si radio. Ništa, osim izgubio vrijeme i novce i zapamtio lica neljubaznih činovnika.

To tako ne ide! Hm ..., to neće dobro svršiti! - rekla bi moja mama.  
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #175 : Prosinac 30, 2012, 22:14:56 »


Mi svi živimo pod istim nebom ali nemamo svi isti horizont


Citat: Konrad Adenauer
Crtež: Marica


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #176 : Veljača 24, 2013, 07:39:44 »


Kako bi žene reformirale život


Postavili smo ženama tri pitanja:
1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?

Prvi odgovori glase:

   
Što veli Mara Matočec

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Odgovaram na prvo pitanje ne kao kći, ne kao sestra, ne kao žena, ni kao mati, nego kao Hrvatica. Odgovaram kao kći naroda kojemu pripadam. Dakle za mene kao takvu najradosniji je bio dan, kad je blagopokojni učitelj Stjepan Radić dobio u hrvatskom saboru tri mandata. A najžalosniji je bio dan 20. lipnja 1929. godine.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Kao seljačka žena imam dužnosti i kao mati i kao kućanica, ali i kao radnica na polju. Težak je rad nas seljačkih žena, ali se ne bih mijenjala ni s jednom gospodjom, ni ma kako dobrog položaja činovnicom ili namještenicom. A zašto? Za to, jer sam svoja u svome. Nisam ovisna ni o komu, samo o Bogu i prirodnim nepogodama. Dakle ovisna sam samo o Božjoj milosti, a nikako o ljudima bez srca i duše.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Da imam mogućnosti, predložila bih, da se svi neuposleni ljudi uposle, bilo na kakav posao. Da se otvaraju rudnici, javni putevi, razne tvornice. Mjesto da svijet troši za naoružanja, moglo bi se dati svima kruha s onim milijunima. To bi bilo za one, koji nemaju zemlje, a oni, koji je imaju, to jest seljaci i njima bi se time pomoglo. Kako i zašto? Evo zašto. Svijet bez zarade gladuje i ne kupuje puno toga, što bi kupovao, kad bi imao zašto, kad bi zasluživao. Evo na pr. mlijelko je dosta zdrava i dobra hrana, no, malo je siromašnih ljudi u gradu, koji mogu sebi kupiti mlijeka, a ima i na selu, da se toga ne jede. A zašto? Jer čovjek ne zaradi, pa i ne kupi. Dakle da ima rada, zarade, bilo bi novaca i mlijeko bi se više tražilo. A isto tako i meso, kruh, i maslac i sve stvari, koje proizvodi seljak. Pa kad bi seljak bolje prodavao; imao bi volje i više svega proizvoditi, jer bi mu bio trud naplaćen kako zaslužuje. Dakle podiglo bi se selo i manje bi ljudi bježalo iz sela u grad. Manje bi se stvaralo proletarijata i beskućnika, koji su i selu i gradu na teret. Dakle ja, kao žena, predložila bih više zadrti u sam život i poboljšati ga svima najbijednijima. To je moje mišljenje kao seljakinje, a kako će odgovoriti druge moje seatre, to ću čitati.

   
Zlata Vujić-Markotič

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Koji je najveći dogadjaj moga života? Bilo je više najvećih: prva ljubav, vjenčani dan, očekivanje čeda, ali to su radosti slične sunčevom sjaju, koji ipak ne obasjava svu dušu, jer mnoge stvari bacaju sjenu. Najdublji trag ostavlja bol, koja prodire kao bura u sve zakutke. Iza puta mog života do danas, najdublju je brazdu urezala bol. Danas već ipak mogu o tom govoriti, kako me je u one teške dane bolilo svako neoprezno pitanje, bježala sam od znanaca u tudji svijet, da u nepoznatoj okolini dadem vremena zacijeliti rani. Moj ponos nije mogao podnijeti ničijeg saučešća, a bol ničijeg prekapanja. Navikla sam se ljudima pokazivati samo s bezbrižnim osmjehom.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Na drugo pitanje moj je odgovor kratak: Uvjerena sam, da u dnu duše svake žene, bila ona manuelna radnica ili intelektualka, tinja čežnja za vlastitim domom, ljubavlju i shvaćanju voljenog muškarca. Biti kraljica u svom domu i majka, to je ideal i današnje žene. Sve je ostalo "nužno zlo" ili razumno mirenje sa sudbinom. Ženu je priroda stvorila za ljubav i materinstvo, a priroda se ne da trajno i uspješno negirati. To se osvećuje bilo kada i bilo u kojem obliku. Život nam za ovo dnevno pruža potvrde.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Odgovor je na treće pitanje već mnogo složeniji. U prvom redu bih tražila, da se ulože sva nastojanja za uzdržanje mira. Majka sam i nisam se za svojeg sina mučila i gubila noći, da mi bilo za čije ambicije gine po ratnim rovovima (iznimku čini jedino narodna obrana), nego da iz njega stvorim zdravog i snažnog muškarca, karakter, koji će biti svijestan svojih dužnosti prema obitelji, narodu i društvenoj zajednici. Držim, da to mišljenje dijele sve majke. A u miru bih najprije pristupila kolijevci čeda našeg. seljaka i radnika i podsjetila ljude, da je to bespomoćno j nevinašce ostavljeno na milost i nemilost nehaja odgovornih a i neznanja svoje majke. Ogroman mortalitet naše djece u prvim danima do šeste godine sramota je za hiljadugodišnju kulturu, kojom se ponosimo. I ja bih učinila obvezatnim polaženje tečaja svake udate žene, da ih se pouči u potrebnoj njezi dojenčadi i higíjeni. Bijela kuga hara osobito mojom lijepom Slavonijom, ali da se pomnije istraži saznalo bi se, da je ipak svaka od tih žena rodila jedno do troje djece, ali od toga je ostalo jedno ili nijedno. Prije nego bih propagirala materinstvo, riješila bih problem nepotrebne smrtnosti uslijed neznanja. Nadalje bih se brinula za svoju užu domovinu, u kojoj živim i poznajem ju uzduž i poprijeko. To je Slavonija, obećana zemlja. U njoj leži zlato, ali ne na površini, nego treba brazdu duboko zaorati; radne snage nema, a uz običan plug se par ruku brzo umori. Zato mnoge površine zemlje ostaju neobradjene ili nedovoljno i zemlja ne pruža ono, što bi mogla. Ja bih seljaku omogućila, da se koristi tekovinama moderne tehnike. Svaka bi općina morala imati po nekoliko traktora i ostale potrepštine. Seljak bi tada postao bogatiji, gradjanin sitiji i zemlja naprednija. Nedostatak radne snage riješila bih na taj način, da općine popišu, koliko koji seljak treba kopača, uopće sezonskih radnika, pa da se stave u vezu s općinama svih pasivnih krajeva i besplatnim dovozom dopremila bih ljude iz onih krajeva na rad, a u jesen, neka mu se prema pogodbi plaća u prirodu i taj besplatno dopremi u njihov kraj. Ne bih dopustila, da u pasivnim krajevima ljudi čekaju pomoć milostinje, čime gube ponos i svaku životnu snagu, nego bih one ljude predala radu i zaradi, a time i radosti života. I tražila bih sve moguće radne mogućnosti za njih, navlastito u Slavoniji! Slavonijo, moja draga, ponosna Slavonijo! Ponosna Šokadijo! Mnoge si tudjince obogatila, a tvoje je mnogo dijete velika sirota! Medjutim bih uvela u osnovne škole po selima satove iz praktičnog vrtljarstva, a za odrasle tečajeve voćarstva i pčelarstva, jer su te dvije grane povezane i jedna bez druge ne daje pravi uspjeh. Naročito bih ustala protiv alkohola i morala. Ucijepiti bi trebalo u dušu djeci za rana štetnost alkohola, a mladićima zle posljedice neurednog moralnog života. A žene i djevojke imale bi se sve obvezatno vratiti divnoj narodnoj nošnji, prelu i tkanju, uputama dala bih probuditi im ponos na lijepo uredjen dom, brížno obradjenu bašću i njenom rukom otkanu košulju na mužu i sinu. Príredila bih nagradne natječaje po selima za najbolje njegovanu djecu. Odredila bi besplatno liječenje svih siromašnih slojeva na trošak države, te održavanje predavanja, u kojima bi se prijateljski i nesebićnom ljubavlju pokazivalo narodu pogriješke i pokazalo put k zdravlju i napretku. Nastojala bih razviti smisao za čistoću, red, ljepotu i uvela bih onda domaćinske gospodarske tečajeve.

   
Antica Dobrić, Kaštel Novi

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najveći dogadjaj u mojem životu bio je godine 1935. dne 5. svibnja. Bili smo progonjeni, obnemogli od nejednake borbe. Na prozore nismo mogli pomoliti glave svoje, da ne bi bili jadni ostali bez njih. Moja draga hrvatska povijest spremala se grobu, u tim danima, nezaboravnim za mene i moj patnički narod. Najposlije je iza olujnih oblaka zaiskrila traka zlatnog sunca, koju sam drhtajem srca pozdravila. Doživljaji su tog dana bili najveći dogadjaj mog života.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Kad bi imala pravo glasa i bila izabrana za zastupnika, te mogla u parlamentu raditi za poboljšanje života hrvatskog naroda, predložila bih slijedeće: Izgraditi jednu veliku trgovačku luku na obali našeg Jadranskog mora. Prokopati naša brda, koja su puna plemenitih kovina i drugih ruda, navlastito petroleja, neka majčica zemlja nahrani hiljade radničkih obitelji, željnih rada i kore kruha. Dala bih regulirati rijeke, isušíti Lonjsko i njemu slična polja. Dala bih narodu škole i pitke vode! Ne bih dala da naši radnici i seljaci traže kruha po tudjim zemljama, niti bih dopustila da mnoga hrvatska siročad plače za neznanim grobovima, po dalekim nepoznatim rovovima. Tada bi opet sunce sreće zasjalona njivi Hrvatskoj. Onda bi se smirio duh Matije Gubca, jer bi vidio, da njegova žrtva nije bila uzaludna. A zažarena kruna na mučeničkoj glavi, zasjala bi kao zvijezda za tihe ljetne noći pred prijestoljem Svevišnjega. A iz mnogog mučeničkog srca veselo bi zalepršao pozdrav i hvala Bogu. Oprostite na pogreškama, ta ja sam samo dijete sela, ali i ponosna vruća hrvatska duša.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #177 : Veljača 24, 2013, 07:44:22 »


   
Učiteljica "Temila"

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Evo najveći dogadjaj moga života: Prilično mi je naklonjena životna sreća. Moji zahtjevi od života nisu veliki, zato sam u glavnom postigla ono, što sam željela. I zadovoljna sam. Zle misli odbacujem, izbjegavam, jer sam volju prilično odgajila. Dobila sam namještenje u krasnom Zagorskom seocu. Djeca i selo su ispunili moje srce. Zavolila sam sve u njemu: kao što možda nikad više ništa toliko ne ću voljeti. Učíona i vrlo mala spavaća sobica sačinjavahu sav moj dom. Draga su dječica postala moje nerazdruživo društvo, bilo to u učionici ili na dvorištu ili pak u mojoj sobici. Bila su slatka, iskrena, naivna. Bistre su očice pratile svaki moj pokret s mnogo, mnogo topline. Te poglede još živo osjećam u duši kao najsladji melem današnjice. Za vrijeme nastave ponajviše sam sjedila s dječicom u klupama. Katedru sam gledala kao hladan i ukočen predmet, koji bi me samo udaljio od milih mališana. Oni bi se u klupama okupili oko mene i poluotvorenih ustašca slušali predavanje s puno pažnje i s prekidima tako slatko znatiželjnih pitanja. Na odmoru smo skupa igrali, pjevali, skakali. Bila sam im i previše bliska, pravi njihov stariji drug. Jesu li djeca volila više mene ili ja njih, to ni danas neznam. Lijep gradić bio je- u blizini, ali ja sam ga rijetko posjećivala. Moje mi je seoce bilo najljepše i najmilije na svijetu. U njemu bih bila ostala dugo, dugo, možda i uvijek. Bila sam presretna. Ali onda iz grada dovede nečija protekcija na moje mjesto drugu silu. Nisam se smjela pokazati u razredu, jecanju i gušenju u suzama ni kraja ni konca. Bježala sam u svoju sobicu i plakala gorko tri dana. Stvari nisam smjela ponijeti sobom, jer su seljaci molili i vjerovali da ću se opet vratiti. I ja sam naivno vjerovala. Uzalud! Zahvaljujući vedrini i jakosti moje duše, ovu veliku. nepravdu predala sam zaboravu. Kao najveću svetinju svog dosadašnjeg života, sačuvala sam najsladju uspomenu na svoje prvo učiteljsko mjesto, gdje sam bila svega samo godinu dana.

   
Marta iz Like

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najveći dogadjaj što sam ga do sada imala u životu bio je, kad me je  zaprosio kao rodjenu Hrvaticu, mlad, lijep i vatreni Hrvat, koji me je kasnije i oženio. To su bile moje skromne. ali iskrene želje od rane moje mladosti, koje su se ispunile. Stvorila sam lijepi hrvatski dom i vrlo lijep, sretan bračni život.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Ja sam kućanica, svoje kućne poslove obavljam sa puno volje i veselosti, te ne bih želila pod nikojim uvjetom promijeniti svoje zvanje pošto je to po mojem mnijenju jedino pravo i uzvišeno žensko zvanje.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Da imadem pravo glasa, predložila bih parlamentu da se odmah izmijeni dosadanji izborni zakon i neka se bira konstituanta. Neka se prilike u domovini srede, jer će onda biti bolji napredak u kućanstvu i gospodarstvu i svuda a i sam bračni život mnogo ljepši i ugodniji i sreća naša osigurana.

   
Aneta R....o

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Kada bi žene dobile pravo glasa, a ja bih bila izabrana za narodnog zastupnika, nastojala bih uplivati na narodne zastupnike, da izglasaju zakon s jasnom odredbom, koji bi zapriječio svaki i najmanji pokušaj korupcije. Korupcija je kao crv, koji se u mlado i zdravo drvo uvuče te ga izgriza i rovari. S tim se crvom nikada nemože razviti zdravo plodonosno stablo. Korupcija podgrizava pravdu i poredak, a gdje nema pravde i poretka, tu nema ni narodnog blagostanja.

   
Ružica

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Opisat ću dogadjaj, koji se još danas vuče kao teška mora mojim životom. Do 1914. god. sam živila kao zatvorena knjiga. U školi sam se djece tudjila, jer mi je tata bio veliki pijanac, te sam strepila, da se to ne dozna. Premda činovničko dijete, bila sam više gladna, nego sita. Pod veoma te. škim sam okolnostima svršila četiri razreda gimnazije i s 15. godinom pošla kao "bona" (dadilja) k djeci. Tamo su me volili samo dotle, dok sam dobro djecu zabavljala. Nisam zalazila nikud nikamo. U vrijeme rata odem kao bolničarka na ratište. Ujedanput sam postavljena pred neko stotinu muškaraca što zdravih što bolesnih, a nisam ni smjela pokazati, da mi je to sve sasvim novo. Zdrava, potpuno nepokvarena i nevina djevojka od 24 godine zaljubila sam se i stradala... Nezakonito mi dijete umre, a on pogine u boju. Te su se dvije katastrofe dogodile u ne potpunoj godini dana, ali su čitav moj život teško pritisle. Poslije rata sam bila činovnica. Srce mi je deset godina bila otvorena rana. Kad sam nakon deset godina počela zaboravljati, već je bilo prekasno ući u kakav novi život. I sada se ta katastrofa vuče sa mnom dalje.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Bila bih mnogo radije kućanica i majka! Sjećam se svoje mamice, koja je za nas troje djece kuhala, šivala, s nama zadaće pravila, glasovir svirala i s nama išla u šetnju. Sve sasvim sama! Kad sam bila odraslija, tako sam joj rado u svemu pomagala i toliko se veselila, da će jednom moja kuća biti u redu, a djeca moja dobra i na sve ću dospjeti kao moja mama! Stotinu poslova i poslića ima u kućanstvu, ali meni je sve to ljepše, nego tipkatí na stroju i bježati na telefon. Na žalost ipak sam činovníca protiv svojih želja ...

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Da imam pravo glasa, ne bih dozvolila, da neki imade po 2-3 plaće, na pr. penziju i još jedno namještenje i još dohodak kakovog poduzeća ili trgovine! I ne bih dopustila, da se toliko važnosti polaže na sve, što je tudje,pače i na strane jezike. Neka stranci nauče naš jezik, ako od nas što trebaju. I još bih predložila, da se ne namještaju udate žene, kojih muževi zaradjuju, jer bi se onda moglo namjestiti više muškaraca, I više bi se ženili i tako bi se žene povratile u obitelj i djeci, kamo spadaju.

   
Podravka piše

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najveći dogadjaj u. mome životu bio je taj, kada sam se nakon 18 godina idealno sklopljenog braka i nakon 7 poroda iz tog braka našla pred gotovom činjenicom, da moram smoći snage, energije i mogućnosti odbraniti, školovati i na gotovi kruh postaviti 4 i još malene djece, koje je otac zbog hira bezrazložno napustio, kao i mene još bolesnu i bez ikakovih sredstava, bez imetka i zarade. Bilo je to prije 7 godina. No hvala Bogu, znanju, skromnosti i marljivosti danas su djeca zdrava, školovana i dobro odgojena.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Veseli me moje činovničko zvanje, jer sam mu se posvetila i obavljam ga s mnogo ljubavi. Ipak mi plače srce, jer zbog zvanja stradaju odgoj pažnja i nježnost prema djeci, za koje je svečani dan, kad majka sama kuha ručak i kad je s njima cijeli dan, jer su prepuštena van škole sama sebi. Mnogo puta djeca, kad majka dolazi kući gledaju joj sa bojazi u lice, nije li joj kakova bol ili nepravda u uredu pomela veselje i raspoloženje prema njima. Kolikogod se tome želi izbjeći, ipak se tragovi teške borbe za opstanak vidno primjećuju i na raspoloženju majke. Ali ne može me veseliti zarada, jer je plaća kraj odgovornog teškog i napornog rada tako jadna prema današnjim prilikama i ne pruža niti najskromnije varivo, suhi kruh i Knajpovu kavu bez vjeresije. Kad bi se s tom plaćom uzdržavala i sama, morala bih skromno živjeti, a kad mi mora biti dosta za pet članova obitelji od kojih četiri polaze školu, tada si kolač i meso mogu dozvoliti samo na Božić i Uskrs i to samo ako dobijem poklon illi ako se zadužim i a conto toga gladujem osam dana!

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Što bih predložila zakonodavnom tijelu kad bih imala aktivno i pasivno pravo glasa? Moram priznati nisam nikakova političarka, ali imam dosta opažanja i u toj stvari. Znam ne može sve biti štampano što mislim i evo samo ovo: Odredila bih da dobijemo zdrav podmladak, na kojem narod ostaje, da se obavlja zakonom obvezatni liječnički pregled prije stupanja u brak, bez obzira na rod, spol i položaj. Tko nije potpuno zdrav ne bi smio stupati u brak. Svaki prekršaj u tome kaznila bih zatvorom od pet i više godina. Time bih u prvom pogledu popravila nemoral i spasila ne samo čitave obitelji, već i cijele pokrajine, čitav narod od širenja teških bolesti. Osnovaia bih na trošak države domove za sve iznemogle siromašne starce i starice i sve one, koji prose selom i gradom, da uopće ne bude prosjaka. Nadalje osnovala bih državne domove za svu djecu siromašnih majki, a u ove domove namjostila sposobne sile koje bi s mnogo ljubavi obavljalo svoj posao ali sve namještenika odabrala bih iz najsiromašnijih obitelji. Zatim bih odredila da instrukcije mogu davati djacima tek siromašni djaci. Nadalje predložila bih zakon po kojemu se nikoga ne bi smjelo progoniti za svoje nacionalne ideje. Riješila bih ne-zaposlenost, da ni jedan zdrav čovjek i sposoban za rad ne bi lutao bez posla jer u našoj lijepoj, bogatoj i plodnoj domovini ima uvjeta, da nitko ne ostane bez rada i kruha. Izdala bi zakon po kojem visoki funkcioneri na čelu uprave ne bi mogli dobiti mirovine, ako su se ogriješili i ako nemaju najmanje 10 godina službovanja. Odredila bih sva novčana sredstva za gospodarske poljoprivredne škole u svim srezovima. - Sva sredstva upotrebila bih u ekonomsko i kulturno podignuće svih slojeva našega naroda.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #178 : Veljača 24, 2013, 07:48:51 »


   
Zora Lovrenac, Zagreb,

odgovorila je na sva pitanja šaljivom pjesmom te smo prvi dio pjesme odredili za veselo popodne, a odgovor na treće pitanje glasi:

- Ti ljudi bistri; gospoda ministri,
Neka te slavne premudre glave
Služe bez pare, tek radi slave.
Tu želju eto men' bi se htilo,
Malo bi onda ja znam njih bilo,
Al onda bih ja sa svotom tom
Podigla jedan veliki dom,
Siročad ja bih skupila svu
I u tom domu smjestila nju.
Učila djecu raznih zanata,
Stvorila od njih - dobrih Hrvata. -

   
Majka udova M. M.

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najvažniji je dogodjaj mog života "moja najveća žalost". Udala sam se s dvadeset godina, imala sam četvero djece, dva dječaka i dvije djevojčice. Najstarijeg sam sina dala u vojničku školu, u kojoj je vrlo dobro napredovao, a kad je došao rat, moj sin ode na frontu. U početku se javljao, a poslije dvije godine ništa. Bio je zarobljen u Rusiji. U medjuvremenu mi je umro dobri moj muž. Bila je to velika bol. "Zena s mužem sve dobiva i sve gubi", - a tako je to bilo i kod mene. Prijatelji i znanci nas pomalo napuštaju, ostaju nam djeca, da u njima, proživljavamo i osvježujemo uspomene ... 1919. God. iznenada dodje moj ljubljeni sin - 10 dana nakon očeva pogreba. To mi je bila velika utjeha. Nezadovoljan s vojmičkim zvanjem, neumorno je učio i položio maturu, da se može upisati na sveučilište. Taj je uspjeh proslavio sa svojim prijatelj ima na nekoj zabavi gdje se plesalo. Došavši sa zabave legao je u krevet - dobio upalu pluća. Strepili smo, nadali se, poduzimali sve, što se je moglo - bez pomoći. Za deset dana moj sin je bio mrtav - godinu dana iza njegova povratka u domovinu položili smo moje drago ljubljeno dijete u isti grob s ocem! Bila je to neizreciva bol, zdvojnost majke, koja se ne da opisati. Još -i sad mi lebdi njegova slika pred očima i strašno mi je, što ne mogoh oteti smrti najboljeg sina. prijatelja i brata. To je bio najjači - najstrašniji - doživljaj moga života.

   
K. Peršić

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najveći dogadjaj mog života je svjetski rat 1914. moj muž je otišao u boj. Prošao je Srbiju i Italiju, gdje je bio ranjen u ruku i onda je došao u bolnicu u Mađarsku. Kad je ozdravio, otišao je na ratište u Galiciju, iza toga je bio u Rumunjskoj i Njemačkoj, 1918. pošao je kući. Medjutim je nastao rat izmedju Ukrajinaca i Rusa. On je zapao u to klanje i bio je zarobljen, ali mu je uspjelo iz zarobljeništva pobjeći i došao je kući. Imali smo petero djece prije toga. Ja sam za sve te četiri godine djecu sama uzdržavala, a živim u selu daleko od grada. Kad se je moj muž vratio, živjeli smo i dalje lijepo u miru, imali smo još djece, i sada mi je živih devetero. Poslije rata muž mi je živio još 20 godina. Sada sam udovica od prošle godine. Muž mi je umro od posljedica rata, a ja pod svoju starost moram uzdržavati još petero nejake djece. Tako eto neću rat zaboraviti dok sam živa.

   
Neznana iz Osijeka

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. U svome životu imadem mnogo većih dogadjaja, ali najveći mi je onaj, koji mi je na žalost bio najneugodoniji. Sa slabim živcima i sijedom kosom - moj mali dragi puk, moji djaci čine, da mi teški dogodjaji života postaju lagodniji.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Nema ljepšega i uzvišenijeg zvanja od učiteljskoga. Uvijek imaš mogućnosti davati i davati... Samo je jedno uzvišenije zvanje, a to je majka. Ali tome se pozivu nisam odazvala, jer me je spriječilo prvo razočaranje. Tada sam se posvetila tudjoj djeci. Imadem 60 i više dječice oko sebe. Proko dana svi su moji, moji, samo moji. Njihove tuge i radosti i moje su. Kolika je sreća, kad im mogu u potrebama pružiti pomoć. Veliki su to osjećaji, koji sasvim ispunjavaju moj život i moje želje.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Da imam pravo glasa predložila bih parlamentu, da se krivo potvaranje čestitih osoba što strožije kažnjava, da se zločince i opasne tipove odstrani iz društvene sredine, dok se ne poprave; da se omogući školovanje ili naukovanje siromašnoj djeci. Pogotovo djeci bez roditelja. Da se naučnici smještaju u internate, gdje se odgajaju moralno i vjerski, zatim da bude u svakoj općini 8. raz. škola, a djeca ne smiju izostajat iz III. razreda škole, (kao obično!) jer se onda od njih stvaraju ponovno nepismeni ljudi. Upravitelji škola morali bi tumačiti potrebu i korist školovanja. Zatim da se narodu imade besplatno pružati sva pomoć za zdravlje, higijenu, primaljstvo itd. Svaki se čovjek barem jednom na godinu mora obvezatno liječnički pregledati. Siromasima se imadu lijekovi davati besplatno. Neka se svemu narodu dade pitke vode[/u], neka se željeznice izgrade prema potrebama narodnog gospodarstva, neka se onemoguće sve zloporabe i uvede jednakopravnosi za sve bogate i siromašne, neka se onemogući korupcija i protekcija, koje se imadu najteže kažnjavati. Predložila bih zakone koji bi omogućili: pravicu i slobodu za sve.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #179 : Veljača 24, 2013, 07:52:35 »


   
Cvijeta Dogan

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
-   Na prvo pitanje odgovaram: Život sam voljela i od njega mnogo čekala. Narav moja je ženstvena, puna nježnosti i ponosa, da sam žena, koja je svjesna uloge, koju ima izvršiti u životu. Puna ideala i poleta sudarih se s realnošću - s ljudima. Prihvatih životnu borbu, ali kao da usud nije htio da ísplivam iz vrtloga, već naprotiv, što sam više stremila k dobrom, to sam više doživljavala zlo i iskušenje - i prolazila sam kalvarijom. U trideset prvoj godini života nadjoh se na razvalinama i garištu svojih ideala. Od sigurne me smrti spasi divna ljubav moje majke i braće. Nakon svake nesreće. potresa ili požara, pristupa se čišćenju terena, da se vidi, što je uništeno, a što je ostalo. Tako i ja nakon smirenja, odlučih raščistiti garište moje prošlosti, da vidim, što mi ostaje. Pristupih tom mučnom poslu bez i malo nade, ali kad najednom zapazim, da se nešto blista i sja kao najskupocjeniji dragulj, koji mi ljudi, nanoseći mi zlo, ipak ne mogoše oteti. Znate li što je to bilo? Najuzvišeniji i najljepši dragulj - ljubav za domovinu. Sad sam došla do spoznaje. da ja nisam duševni siromah, već naprotiv, da sam i te kako bogata, jer sam puna, prepuna ljubavi za našu majku Hrvatsku, koju nisam prestala ljubiti, Samo u časovima boli i očaja. oblaci su zastrli sjaj ovoga dragulja. I sporedjujući svoj život sa hiljadugodišnjom borbom i mukama. koje je pretrpjela i koje još danas trpi moja domovina, javilo se pitanje u meni: što je moja bol prema boli njezinoj? Ništa! Uvidjeh, da imam cilj i svrhu života, koju ću sada kao iskusna žena izvršiti, služeći domovini svom ljubavlju srca svoga. A to je domovini vrlo potrebno. Svi moramo ljubiti svaki pedalj naše drage domovine. da joj pomognemo da gigantsku svoju borbu uspješno i dalje vodi. Nemam više garišta. pokopala sam prošlost, a ostaje mi vedra sadašnjica, ispunjena narodnom borbom i čvrstom vjerom u bolju budućnost drage i slavne mi domovine.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Kao bivša činovnica. iskreno žalim sve one majke ili sestre, koje rade posao, koji se ne naplaćuje po njegovoj vrijednosti iz prostog razloga. jer ga rade žene. Ja bih predložila. da sve žene, kojima se čini, da je rad u uredima lakši od kućnog posla i koje ne moraju taj posao raditi da odstupe svoja mjesta muškarcima, koji će biti bolje plaćeni za isti rad i ne će se ubijati radi nezaposlenosti ili ići u kriminal. Kad bi se žene opet prihvatile svojih kućnih poslova, mislim, da bi bile više poštivane. a i sretnije.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. Kao narodni zastupnik predložila bih prije svega neka se u slobodnoj državi provede kao prvi zakon program braće Radića, koji se ima najvećom toćnošću privesti u život, a onda je lako na ove temelje nadovezati sve ostale dobre i korisne odredbe za našu Hrvatsku domovinu.

   
Lucija Pavlović, Zagreb

3a.) Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
a.) Da imam pravo glasa predložila bih zakonodavnom tijelu: da se jedanput zauvijek dade hrvatskim ženama pravo glasa, za parlamentarne izbore kao i za općinske. Ako mogu birati svi punoljetni muškarci, pa bili oni analfabeti. pometači ili podvornici, zašto ne bi mogle svjesne naše žene. naše majke.
radnice. intelektualke?

3b.) Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
b.) Predložila bih da se zabrani noćni život po gostionicama. barovima. hotelima i ostalim zabavištima od ponoći dalje u svim našim gradovima, varošicama i selima. Pijančevanje, karte i nemoral ubija mladež, razara hrvatske obitelji, imovinu, podgriza naše narodno zdravlje.

3c.) Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
c.) Predložila bili da se državnim zakonima i kaznama suzbijaju psovke i kletve, osobito one na javnim mjestima, ulicama i trgovima. Takvi psovači ne samo što se ponizuju do najnižega barbarstva nego sablažnjuju i zavode djecu, koja ih susreću i čuju. Psovka strahovito nagrdjuje i ponizuje naš lijepi hrvatski jezik.

d.) Predložila bih da se za ženske srednje škole propiše drukčija naučna osnova nego za muške jer su neki predmeti za žensku djecu i nepotrebni i bez interesa. Žensku bi djecu najbolje uzgajale dobre žene. Odredila bih da naše redovnice otvaraju škole po našim selima i gradovima. U njihovim je rukama naša mladež sigurna.

   
Tuga

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Najveći dogodjaj mojega života jest onaj kad su revolverski metci srušili živote onih, koji su tražili narodno pravo. Teško je to odjeknula u mladim i prosvjećenim dušama, koje vjerovaše u čovjeka. I nikad to zaboraviti ne ću.

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
2. Moje me zvanje (ja sam učiteljica) veseli i zadovoljna sam, Moja je želja bila da se potpuno posvetim samostalnom intelektualnom radu, da polazim sveučilište i osposobim se za samostalni intelektualni rad u narodu, ali mi prilike i nerazumjevanje okoline to spriječiše, zbog čega sam lišena velikog životnog zadovoljstva. Kad bih se odazvala zvanju majke i kućanice, opet bih svoj samostalan, intelektualni duh i tu znala iskoristiti. Neka se djevojke posvete onom zvanju, za koje imaju volje i dara ali neka u svakoj prilici života ostanu žene. Ali najveći je zadatak u narodu zvanje učiteljice. Ona je majka, žena i odgojiteljica.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
3. U zakonodavnom  tijelu, da imam aktivno i pasivno pravo, ponajprije bih dobro potresla svima onima. koji rade za svoju ličnu korist i veličinu i nikako ne zalaze u interese naroda. Razrušila bih sve ono, zbog česa omladina naša ide kroz nepravdu, nepoštenje i nečovještvo. Zar se jadna djeca naša zato rodila, da nad grobovlma svojih zaslužnih sinova i predju ne izgrade sebi dostoinu budućnost, nego da gramze i puze po junačkoj hrvatskoj zemlji? Ja bih vodila politiku: Hrvatska. hoće sebe i svoje.

   
Emka

1. Koji je najveći dogadjaj Vašega života?
1. Kad bih na prvo pitanje htjela odgovoriti, mogla bih napisati mnogo stranica, jer bi taj odgovor sadržavao čitav roman. Nastojat ću ipak ukratko opisati najvažniji dogadjaj svog života. Za vrijeme studija (svršila sam pravo) pohadjali smo kaznionice u svrhu usavršavanja znanja. Jednom sam imala priliku posjetiti političke kažnjenike. Većinom su bili ovi ljudi osudjeni radi svojih ideja[/u]. Razni ljudi, razne ideje, raznoliko vrijeme kazne. Neki osudjeni na mjesece, neki na godine, a neki doživotno. Medju ovim posljednjima opazim čovjeka, čije oći zarobiše mene za čitav život. Ne bih znala opisati, kako je izgledao taj čovjek - samo oči njegove misaone, bolne, prkosne, tamne oči ne mogu zaboraviti. Izidjem iz kaznione izgubljena. Od toga dana nisam pripadala više samoj sebi. One oči su me pratile svuda. Tražih priliku, da opet vidim tog čovjeka. Uspjela sam. Istina teško, ali sam se ipak sastala s njime, naravno u kaznioni. Kroz nekoliko smo se godina vidjeli tek nekoliko puta. Oboje smo bili uvjereni, da pripadamo jedno drugome zauvijek i da nas nitko ne može rastaviti. Ali izlaza iz teškog našeg položaja nismo znali naći. Pokušao je pobjeći. Bilo je to jedne ljetne noći. Ja sam već sjedila u vlaku, kad je on došao. Vlak je jurio kroz divan kraj obasjan mjesečinom. Ta noć - to je eto najvažniji dogadjaj mog života do danas. Nije moj život prazan. Imala sam u životu uspjeha, danas sam udata, žena uglednog bogatog čovjeka, koji me voli i duboko poštuje, ali uza sve to ona dva sata, koja sam provela u jurećem vlaku s robijašem, čije su me oči zarobile za čitav život, to je najvažniji - jer je najljepä dogadjaj mog života. Kad je došao u vlak najprije nismo mogli govoriti. Onda se najednom nadjoh u njegovom zagrljaju. Nije to bio običan zagrljaj. Njegovi su poljupci imali obilježje vrele mladosti (njemu je tada bilo 30 god., a već 10 godina na robijil) i čežnju gotovo jedne vječnosti (to je bilo 10 godina poslije našeg prvog susreta). Bila sam neopisivo sretna. Nikada ne osjetih nešto slično. Taj je naš zagrljaj bio potpuno čist od svake strasti. Granica je bila blizu i čvrsto sam vjerovala, da ćemo pobjeći i dokopati se slobode. Na slijedečoj stanici, predzadnjoj prije granice, udjoše u vlak neki ljudi. Osjetio je, da ga traže i prije nego su došli u naš odjel, skočio je kroz prozor i nestao u noć. Čula sam kasnije, da su ga našli i odveli ponovno u zatvor, pooštrivši stražu nad njime. Ljubav je moja prema njemu bila jaka, jača od same mene i bila sam odlučila kroz čitav žlvot ostati sama, pa makar i odijeljeno živjeti samo za njega. Ali ljudi mogu biti ne znam kako jaki, osjećaji mogu biti ne znam kako duboki, ipak nitko od nas ne može biti jači od sudbine ili od onog nečega što ravna životima našim. Sudbina je dovela malo iza toga na moj put drugog čovjeka - sadašnjeg muža. Borila sam se, očajavala, htjela sam pobjeći od same sebe ali na koncu sam se morala pokoriti. I sad sam njegova žena, vjerna sam mu i odana, ugledna i bogata, putujem po svijetu, ljudi me cijene, no uza sve to moj najvažniji dogadjaj do danas bila su dva sata, sprovedena u jurećem vlaku s robijašem!

2. Da li Vas veseli Vaše zvanje i zarada ili biste radije živjeli samo kao majka i kućanica?
-   Na drugo pitanje imam ovaj odgovor:
Radila sam u zvanju. Danas sam udata, bavim se kućnim poslovima, i to me veseli jer volim i cijenim svaki rad. Ono, što sam stekla naukom, daje zadovoljstvo mojoj duši. I ako bih volila raditi u zvanju, nisam ga se odrekla što bi me umarao taj rad nego zato, što ne bi bilo pošteno, da drugima potrebnijim oduzimam kruh, a ja gomilam bogatstvo.

3. Što biste predložili zakonodavnom tijelu, da imate aktivno i pasivno pravo glasa?
-   Da imam pravo glasa tražila bih da se osnuje ministarstvo materinstva, koje bi vodilo brigu o materama i djeci. Tražila bih isto tako, da se svi neoženjeni muškarci, koji imaju veće prihode, otpuste iz svih služba, ili da se odmah ožene, jer neženje, kojima je egzistencija osigurana, a prihodi bi im omogućili obiteljski život, smatram negativnim elementima, koji su na veliku štetu hrvatskom narodu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 ... 10 11 [12] 13 14 ... 16
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!