CRO-eu.com
Studeni 15, 2019, 14:28:19 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2 3 ... 16
  Ispis  
Autor Tema: Crni i plavi Ličani  (Posjeta: 180111 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Siječanj 20, 2008, 04:33:45 »


Crni i plavi Ličani

Danas vam zelim ispricati jednu pricu koju mi je moj dijed Mile iz Velikoga Kuta ispricao.


Kao svakog ljeta mama me je uvijek odvela u Veliki Kut kod dijede i bake, tamo gdije sam rodjena i gdije su moji roditelji jedno kratko vrijeme bili sretni. Tata je zivio u Americi, mama u Vinkovcima a ja u mojoj fantaziji negdije izmedju neba i zemlje.

Radovala sam se ljetu u Velikom Kutu a najvise pricama moga dijede Mile.  Moj dijeda je bio jedan nacitani i govorom nadareni covijek. Imao je jako lijep rukopis te je onima koji nisu znali pisati, pisao za njih pisma. Bavio se je i politikom, volio je povijest i likovnu umjetnost.

Sijecam se kao da je jucer bilo ……

Lijepi suncani dan to popodne osvijetlio je cijelo dvoriste. Dijeda i ja smo sijedili, na klupi, pod prozorom kuvarije. Baka je nesto “rondala” u kuhinji. Kao i uvijek, stajala je pored peci, mala, crne kose, debeljuskasta, uvijek cistih ruku, uvijek je nesto kuhala i pekla. Za razliku mene i dijede, baka je najvecu vrucinu dobro podnosila.

Moj dragi, krhi, neobrijani, blond i ociju plavih poput neba, dijeda sjedi na klupi cuti, pusi i gleda negdije u bezkrajnost.

-   Ćaće, zasto ti i ja imamo bijelu kosu, plave oci i nismo tako crni kao majka Mande?

Dijeda Mile uzdahnu, povuce jos jedan dim duboko, polako ga izdise i cuti. Jos uvijek sam sjedila pored njega, ocima promatrajuci dim koji bez prestanka iz njegovih usta izlazi. Navikla sam da cekam.  

-   E dite moje miće, tako je uvijek zapoceo njegov odgovor, majka Mande je kao beba ciganima ispala iz kola a ti znas da su svi cigani crni! Glasno se je dijeda Mile smijao, znao je da kroz otvoreni prozor kuvarije majka sve cuje.

-   Vrag ute ušal,  ne divani glupo`šćine ditetu! Vikala je majka iz kuvarije.

-   Hahahahaha, sad se je dijeda iz sveg glasa smijao i bio je zadovoljan da ga je majka ipak cula!

-   Ćaće, jesu li svi crni ljudi od cigana? A odakle smo takvi kao ti i ja?

Dijeda se je jos jednom glasno nasmijao, ugasio cigaretu, okrenuo se prema meni, uzeo moju malu ruku u svoje velike, dugacke i mrsave ruke .

-   Jednom u davnim vremenima, ti si jos bila zrno prasine u zraku, plovili su veliki brodovi morem. U tim brodovima su dole u tami, na dnu broda sjedili na klupama u lancima zavezanih nogu robovi koji su veslali te brodove.

-   A zasto su im noge bile u lancima?

-   A zasto? Da nebi utekli!

-   I onda?

-   Jednoga dana bila je velika bura, kad je jednog broda punog svile i cimta iz Indije, bura svega razbila bas kod Senja.  U tom brodu su bili robovi Egipcani, svi crne kose, crne koze i ociju, ma crni kao cigani i jos vise. Ti robovi su doplivali do obale i pobijegli u sume. Sakrili su se, raskidali lance na nogama i nastanili se po Liki.

-   Aha, a odkud im zene i dijeca?

Hahahahahaha, opet se je moj dijeda glasno nasmijao.

-   Ti robovi, prvi naseljenici Like, nisu imali sto jesi te su postali lovci i isli su daleko, daleko u lov i tako tu i tamo ulovili i po koju lijepu curu u drugim drzavama gdije su zivile plave cure koje su dosle iz zemlje jabuka, zvanom Avalon u nase krajeve.

-   Aha,  sad znam odkud su crni Licani a odkud smo ti i ja ćaće?

-   A ti i ja smo sa sijevera iz zemlje jabuka. Majka uvijek kaze da smo mi kiseli i zeleni kao jabuke!

-   Ja nisam kisela! Ti mi kazes da sam ja tvoj cuker! Ja sam slatka!

Sad se je i majka iz kuvarije zajedno sa dijedom smijala.

-   Ti i ja smo manjina, samo 2% nas je tako plavih kao sto smo ti i ja.  Mi smo dosli sa sjevera da naucimo te Egipcane malo reda i kulture.

Dijeda nije vise prestao da se smije. Majka je zatvorila prozor, nije htjela biti "rob" kuvarije i otisla je leci. Dijeda i ja smo navece sami sijedili za stolom. Pec u kuhinji se je vec odavno ugasila, palenta nije bila skuhana, mlijeko hladno a slanina je jos uvijek visila na spagi.

Negdije u noci probudilo me je glasno „saputanje“ dijede i bake. Shvatila sam da je dijeda baku naljutio. Pospana, bosa, rascupane plave kose,  otisla sam k njima, legal izmedju njih, zagrlila moju crnu baku i rukama ju milovala po njezinim crnim, debelim i mekanim obrazima.

-   Majko, nemoj biti tuzna, mi tebe volimo i da si ciganka ili Egiptcanka. Nismo mi krivi sto smo iz zemlje jabuka. Moj tata je crn kao ti i ja i njega volim.

Baka me je po celu ljubila i smijala se.

-   Volim i ja vas. Ali nemoj te gluposti dijedi vijerovati i nikom pricati!

-   Ne, necu nikaaaada!


- Manda Draženović kćer od Mile Šebalj iz Malog Kuta i Mande Sertić iz Jezerana, umrla 15.05.1960 u 07:00 sati
- Mile Draženović sin od Marka Draženović iz Velikog Kuta i Matije Tominac iz Stajnice, umro 20.12.1961
- Marica Draženović kćer Mirka i Lucije i unuka Mile i Mande.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Ožujak 26, 2008, 15:25:10 »


Sjećanja na prošla vremena

Što se tiče vremena i godišnjih doba, ljudi su jako zaboravni. Sjećanja na godišnja doba povezuju se s osobnim sjećanjem, utiscima i događajima i što više godina prođe to je sve ljepša slika bivših proljeća – ljeta, jeseni – zime.

Tako naprimjer, danas tvrde starij ljudi da je i vrijeme prije bilo bolje, da su dijeca od proljeća do jeseni bila cijeli dan napolju, da je uvijek sunčano i toplo do listopada bilo

Učitelj Šarinić iz Sinca (ovdije mali odlomak njegovih zabilješki) podsjeća nas na „stara i dobra vremena“.

 ..... Proljeće 1911. je nastupilo dosta ugodno. U veljači i ožujku bilo je upravo prekrasno.

Dne 3,6,7,8. i 9. travnja padao je snijeg. Od 14. do 28. travnja nastala suša. Sunceje peklo kao usred ljeta, što je zaustavilo travu u rastu. 28. travnja pane obilna kiša koja je lijevala danomice do 4. svibnja. Ova kiša kao i popriječno lijep svibanj potjeralo je travu iz njezinog zaostatka. Koncem svibnja padala je kiša češće, a od 10. do 16. lipnja neprestano.

Zbog obilne vlage vrijeme je zahladilo utoliko da je u noći od 15. na 16. lipnja Senjsko bilo osniježilo. Iza toplog sunašca sutradan je tog gosta u ovo doba nestalo.

Ove silne oborine znatno su prijale žitaricama. Sve vrsti žita dobro su urodile, a i sijena je dostatno ukošeno. Ovo je jedino što je čovjek od svoje zemlje u ovoj godini dobio. Drugo sve: voće, kukuruz, krumpir i kupus uništila je dugotrajna suša.

Posljednja kiša pala je 16. lipnja. Od tog dana do danas nikakva, nijedna kaplja. Lice zemlje izgleda žalosno. Od silne žege zemlja otvrdla i na široko ispucala. Trava sasma požutila i osušila se utoliko da svijet već sada onim ukošenim sijenom hrani blago u štali, jer ovo nije kadro ni list s drveća obrstiti, pošto i on žuti i prerano otpada.

Kukuruz, krumpir i grah ne vraćaju ni sjemena. Ova nerodica uzrokom je da svim hranivima cijena sve više raste, a naročito kukuruzu koji se danas po vagan plaća 10 K. Narod sa strahom čeka zimu.

S jeseni god. 1910. pojavila se na govedima bolest slinavka i šap. Polovicom siječnja vladala je u ogromnoj mjeri. Nije bilo pošteđeno ni ovo mjesto pa su skoro sva goveda na istoj bolesti obolila. Odraslija goveda su joj odolila te nije nanijela nikakve štete. Podlegla su joj samo telad i to većinom ondje gdje nije kod ljudi bilo nužne pažnje i liječenja. .....

Sinac, 31. kolovoza 1911. I. Šarinić, rav. učitelj
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Travanj 07, 2008, 23:58:49 »


Sve izumire -  kamenovanje je „preživjelo“

Tražeći nešto u Bibliji naišla sam na kamenovanje. To me je potaklo na razmišljanje; Zašto se taj način smrtne osude još uvijek prakticira. Nemam odgovora.

Kamenovanje je jedna metoda pogublja, koja je našu ranu povijest preživjla. Ta smrtna osuda se onda kao i danas izvršavala u zajednici, kao zajedniči akt – jedna osuda od zajedničke ruke. Na taj način se nikoga određenog, točno ne može radi ubojstva optužiti.

Već u Starom Zavjetu je kamenovanje bilo najgorja smrtna osuda. Kamenovano je radi incesta, nevjere i sodomije ( života bez ikakvih moralnih načela)

Još danas se u nekim zemljama kamenovanje prakticira. Većinom se kamenuje žene koje su po Starom Zavjetu počinile neko zlodjelo ili prekršile Božje zapovjedi kao što je seksualni postupak prije braka, nevjera ili prostitucija.

Osuđena žena dovedena je na trg, na kojem je morala da klječi. Često se ukopa do pojasa u zemlju, tako da nema mogućnosti niti jednom kamenu da izbjegne. Zajednica očekuje od glavnog svjedoka, od onoga tko je ženu optužio, da baci prvi kamen.

Veličina kamenja je točno određena, oni ne smiju biti premali. Ali ne i preveliki da nebi došlo do prebrze smrti.

Nakon što je prvi kamen bačen, bacaju se toliko dugo kamenje na osuđenu osobu, sve dok ne izdahne. Cijela procedura, ovisi o veličini kamenja, može satima da traje.

Mnogo osoba je kroz kamen, koji je puk – svjetina bacio, umrlo.


Kamenovanje Sv. Stjepana Prvomučenika

Citat: Dr. Adalbert Rebić, svećenik

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen!

… Kako dovesti ove koji su mu doveli ženu uhvaćenu u preljubu do toga da sami spoznaju svoje grijehe, možda i veće nego je grijeh ove jadne žene?

Vrlo elegantno Isus reče: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen!“ (Iv 8,7).
Ponovno se sagne i nastavi pisati po zemlji, a oni koji dovedoše ženu, kad to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim počevši od starijih (Iv 8,9).

I osta Isus sam – i žena s njime.

Sada započinje razgovor, pravi razgovor između Isusa i žene grješnice o grijehu, o oproštenju... „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“
...

I mi „bacimo kamen“, ponekad čak i prvi kamen,  na osobe koje znamo i ne znamo!

Povećana slika > u galeriji >http://cro-eu.com/galerija-fotografija/displayimage.php?album=lastup&cat=0&pos=0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Svibanj 19, 2008, 02:39:12 »


Prosjaci


O kako je lijepo nedjeljom prošetati pustim gradom. Nigdije na autobuskim stajalištima nema ljudi koji se guraju i gledaju u smjeru autobusa što opet nekoliko minuta kasni -  Vrijeme je novac!

Malo dalje, pored male cvijećarnice „Der Holländer”, pred izlozima robne kuće H & M, nikada ne zastanem, kad mi nešto treba žurno uđem u trgovinu, uzmem, platim i odem – Vrijeme je novac!

Nedjeljom, naravno jer nedjeljom trgovine nisu otvorene, sve je mirno i čisto na ulici, nema staraca, mladih bezkućnika i majki sa dijetetom koje pred izlozima s ispruženom rukom moljakaju za koji euero.

Ponekada, kad sam raspoložena, spustim im po koji novčić ili nekoliko cigareta, ponekad okrenem pogled u drugom smijeru da ne vidim te drhtljive ruke i tužne poglede. Ponekad mi smetaju i pomislim: „ E ti starče, da si u mlade dane rntačio a ne lumpovao, nebi tu sada sjedio“, a kod mladića toviranih ruku „Ljenčino jedna, da ti ja financiram rakiju i cigarete“. Kod majke s dijetetom me peče savijest, ne radi majke već radi dijeteta ali i tu u sebi nađem opravdanje za moj okrenuti pogled i moju škrtost „Pa zar se ja trebam brinuti za tvoje dijete, što si ga rodila kad znaš da ga ne možeš da hraniš“ ili "Ti imaju vremena".

Nisam ponosna na tu, ponekad, moju škrtost, na ti nekoliko zašteđenih novčića ali i tu nađem opravdanja: „ Pa tko bi nadao toliko centi i euero za sve te prosjake ispruženih ruku!“

Danas ih nije bilo pred izlozima, danas nisam morala okrenuti glavu na drugu stranu ulice, danas nisam morala razmišljati dali da dam ili ne i danas nisam morala da žurim – Vrijeme nije novac!

Kod kuće – uz kavu  - opustila sam se na kauču – vrijeme nije novac! Razmišljam o poslu, novcu i prosjacima. Ne sjećam se da sam prije 10 – 15 godina viđala toliko prosjaka na ulicama. Ne vjerujem da ih je toliko bilo ili ih ja nisam primjećivala? Ne nije ih bilo – bilo je više posla i socijalna skrb za siromake bila je veća i bolja, bar tako mislim.

Ali jedno je očigledno, upadljiva a to je jaz između siromaka i bogataša. Danas svaki peti EU-građana tj. oko 100 milijuna živi na rubu egzistencije. Sve više ljudi ima sve manje za svakodnevni život koji svaki dan sve više košta. Za bolesne i majke, samice sa dijecom mislim da je danas život najteži. Dok bolesna starica razmišlja hoće li kupiti danas kuruh ili lijek, mlada majka razmišlja kuda s dijecom i kako naći posao. Nestale su velike-obitelji i s njima podrška, stabilnost i koordinacija.

Sve više žurimo za nečim, hoćemo i moramo, i sve više nam guta dan koji još uvijek ima samo 24 sata.

Kako zadovoljiti sve obaveze-troškove i imati vremena za sebe i druge.

Danas imamo svega "više" a ostaje nam sve manje a najmanje nam ostaje vremena za razmišljanje što je vrijeme od nas učinilo.

U tom smislu želim vam svima dovoljno novaca i da imate vremena da ga potrošite.

Vaša Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Svibanj 27, 2008, 20:38:33 »


Moderna inkvizacija

Danas mi je jedan dragi prijatelj, zaobilazno, postavio pitanje o inkvizaciji (latinski inquisto - traženje, istraga). Sama riječ inkvizicija, kao i svaka riječ, dobiva kroz postupak svoju težinu.

Naravno da sam tu temu odmah odbacila daleko od mene.

-   Što me briga, što se je do prije 400 godina dešavalo! Pomislih u sebi jer nisam htjela priznati da je to još uvijek, nakon stoljeća i stoljeća, vruća tema i da sam nesposobna diskutirati bez presude. Dali je to uopće moguće?

Diskusija me podsjeća na nogometno igralište u kojem igraju dva tima i u kojem lijevo i desno sjede ljudi – puni emocija.

I tako sam odlutala, u mislima, od "sportskog" stadiona pa došla u današnji svijet – moj svijet.

-   Dali nije inkvizacija:

1.   Krađa biološkog i intelektualnog bogatstva trećeg svijeta

2.   Ekološka prijetnja prehrambenom lancu

3.   Zagađenje, iscrpljenje i privatizacija vode (Prema procjeni Svjetske banke, "U sljedećem će se stoljeću ratovi voditi oko vode." )

4.   Trgovina. Danas se svime se može trgovati i sve je na prodaju - geni, stanice, biljke, znanje, voda, pa čak i zagađenje.

5.   Rat. Politika neke države usmjerena na širenje neposredne ili posredne kontrole nad vanjskim teritorijima

6.   Osobna kapitalizacija – nepravedna podjela kapitala, orjentacija prema "ja" a ne prema "mi"

7.   Promjena individuuma – moralnih vrijednosti.

Dali mi nismo u inkvizaciji, dali mi ne vodimo ovaj svijet prema lomači?

"Za dom spremni" – lijepo! Samo čiji dom, "moj" ili "naš"?

U tom smislu, pozdravljam vas širom svijeta – našega svijeta.

Vaša Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Lipanj 19, 2008, 12:56:26 »


Dragi prijatelju ,

hvala ti na e-mailu. Razumijem te i tu modernu današnju pojavu "manjak vremena". Sat nam je postao najvažniji pratilac kroz dan, godinu i život. I koliko se god trudimo, vremena ćemo imati sve manje i manje.

Dali je to još kvaliteta života?

Kako znati čega trebamo imati više a čega manje. Svi se slažemo da je najvažnije zdravlje koje je potrebno za trčanje s vremenom ili nečega drugoga.

Ne želim se miješati u ničiji život jer i ja nemam za to vremena, a niti ga si uzimam, i da filozofiram o životu drugih već samo ustanovljavam, da se ovaj svijet do nesvjestice, sve brže i brže okreće. Kuda?

Gdje je početak i kraj toga kruga, ima li ga? Što ćemo postići s tim "austronautskim" letovima? Kada na zemlji nismo sretni čemu onda putovati na mars?

Sve radimo u žurbi, kupujemo, hranimo se, pozdravljamo prijatelje, diskutiramo u prolazu, razmišljamo samo prije spavanja jer ranije nemamo vremena. Pisma prijateljima ne pišemo na lijepom, u miru s ljubavi, izabranom papiru s perom i tintom. Već odavno je našu korrespodenciju preuzela elektronska pošta i telefon na kojem razgovor počima od prilike ovako: "Samo kratko, da ti se javim. Žurim, nemam vremena …. drugi puta ćemo duže … ali sada nemam vremena"

Sve manje razumjevanja, sve više nesuglasica jer nemamo vremena da u miru saslušamo, da u miru pročitamo. Čak nemamo vremena za plakanje i oplakivanje naših mrtvih, za duge i česte posijete bolesnika u bolnici, za nemoćnu staricu prevesti preko ulice koja već autoputu liči i za sve one "bezvrijedne" stvarčice koje nas sretnim čine.

Dali smo sretni sa satom na ruci, na pisaćem stolu, na noćnom ormariću pa i u kupatilu koji nam je doneo "red" ali i sterilnost? Sve je određeno, podijeljeno na sekunde, svuda i svakuda moramo stići na vrijeme!

A kada, kuda i dali  ćemo uopće "stići"?

Ali ostavimo odgovor za sutra … danas nemamo vremena!

Misli na tebe

Tvoja Marica

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Lipanj 22, 2008, 02:48:29 »


Velike i sitne ribe

Velike ribe lovile su pred sobom male ribice i hvalile se: „Ma tko ste vi, tako male i plašljive! Pogledajte nas, kako smo velike i jake. Nitko nam ništa ne može!“ i nastave dalje pred sobom da love male - sitne ribice.

Najednom se raširi u vodi velika mreža koju su ribari  popreko u more spustili. Kada se je mreža napunila polako su ju ribari izvlačili na kopno. Mreža je sve teža i teža i uža bila i velike ribe nisu više mogle izmaknuti svojoj sudbini.

Male ribice gledale su iz mora gore, u zrak, prema visećim mrežama i mislile u sebi:  Pa baš nije tako loše biti „sitna riba“

Aesop   
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Lipanj 22, 2008, 09:25:15 »


Dvije žabe

Sunce je malu baru skoro izsušilo kada su  dvije žabe krenule na put u potrazi za hranom. Naveče su stigle do jednoga seljačkoga imanja gdje su našle jedan veliki lonac pun mlijeka u koji su odmah skočile.

Kada su se dosta napile, želile su izaći iz lonca. Ali kaliko god su se trudile i praćakale se u glatkom i mokrom loncu svaki puta su se okliznule i pale ponovo u mlijeko.

Kad ih je već snaga napustila i noge bolile od umora kukala je jedna žaba: "Nama nema spasa. Ma što ćemo se truditi kad je sve uzalud!“ Spustila se u mlijeko i utopila se.

Druga žaba nije izgubila nadu. Ona se bacakala i praćakala cijelu noć sve do zore. I u jutro kad je sunce zasijalo kroz prozor vidila je da sjedi na čvrstom komadu maslaca. Sa svom snagom digla se je na noge, skoknula preko lonca i hop … hop .. skakutajući živa i zdrava vratila se kući.

Aesop
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Lipanj 24, 2008, 10:03:15 »


Dobro jutro,

jutros rano mi je jedan prijatelj poslao e-mailom ovaj spot. Dugo sam razmišljala dali da mu javno, tu na forumu, dam odgovor.

Ne želim ovaj forum da upotrebljavam za bilo čije političke svrhe i ovo će ostati iznimka. Pišem javno jer mi je velika želja da se već jednom ta sramotna mržnja iskorijeni.

________________________________________

Dragi V.,

hvala na spotu  http://www.youtube.com/watch?v=DRRTyoxrIFQ
I ti si čudo živo, svašta nađeš! Ja sam uvijek rekla da je Mesić pre iskren za političara. Iako različiti i ne usporedljivi Mesić, Račan i Paraga imaju jedno zajedničko a to je nesebičnu iskrenost, ostaju iskreni iako su svjesni da je na njihovu osobnu štetu, idu uspravno iako se uporno ruši-o njihov image !

Meni je jako žao, iskreno žao, da mi – narod nikada nećemo saznati cijelu istinu što se je zbivalo i zbiva iza „zavjesa moći“.
 
Naravno da se uvijek može bez rata samo kad se hoće!

Skratila sam desetljetne priče na jednu rečenicu!!!!!!!!

Zato mislim da moramo iskreno, bez vrijeđanja o svemu da pričamo jer inače će nam ostati onaj neprijatelj tko nam je od uvijek bio prijatelj!

Pričati moramo, drugoga izlaza nema! Istina je jedini put u našu i naše dijece budućnost!

A ti si opet radikalan! Pa nemoj tako! Beograd i Beograđani su drag narod i treba da smo najbolji prijatelji i da se poštivamo bar kao dobri susijedi.

________________________________________

"Sa Beogradom uvijek, pod Beogradom nikad" rekao je Stjepan Radić.

Ako je Hitler bio lud, nisu svi Njemci. Werner-a von Braun su Amerikanci“ na rukama“ odnjeli u USA!

Mi naše političare ne treba da nosimo na rukama ali trebamo da cijenimo, bar kod nekih, njihovu iskrenost.

Još jednom hvala na spotu.

Tvoja Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #9 : Lipanj 26, 2008, 09:04:25 »


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #10 : Lipanj 26, 2008, 21:12:18 »




Mudrome čovijeku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svijet.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #11 : Srpanj 07, 2008, 00:35:46 »


Ekskluzivnost i aktualnost

Sijećate li se starih filmova i scena gdje prodavač još kasno u noći raznosi „ekstra-izdanje“ – najnovije vijesti?


Ta žurnalistička aktualnost, kada su prodavači još ne osušenom tintom na novinama vičući „ekstra izdanje!“prodavali najnovije vijesti,  je već odavno i isključivo komercijalno orijentirana.

Danas čitamo isti tekst i gledamo iste fotografije od „The New York Times“ pa do „The Canberra Times“ .

Slično je i sa TV serijama. Big Brother, prvi puta na nizozemskoj TV 1999, danas se emitira u 70 zemalja.


Iznimke su povjesne reportaže. Bilo bi malo čudne fotografije novijeg datuma. Tu nije problem ekskluzivnost već objektivnost i neutralnost.

Ponekada je knjiga neusporedljiv izvor informacija.

Vaša Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #12 : Srpanj 30, 2008, 03:18:23 »


Ljenčariti se isplati
Dali da – da, ili da – ne? Ovo toplo ljetno popodne je tako primamljivo, zamamano kao zgodan muškarac s velikom porcijom sladoleda u ruci. Stojim na prozoru i promatram, „flirtam“ sa mojom u vrtu ležaljkom.

Ah, kako bih rado, tako rado, bila malo lijena, ali ja sam htjela i ja sam morala natrag za pisaći stol. Želila sam napisati još jedan post za forum. Uprkos tome, možda će sutra biti kišovito i hladno! Dali da – da ili da – ne?

Ipak i kad bih poslušno i odvažno sjela za računalo, moju glavu i moje prste preopteretila, tko će mi garantirati, da ću uspijeti ono što sam naumila? Ponekad čeznem za mirom, tišinom i snovima o pjenušavim morskim valovima čak više nego za sutrašnjim danom. Možda ta čežnja nije baš tako luda, bezumna, možda je ona razumna? Da, tako nemoćna od umora s takorekuć isplaženim jezikom i sa nervoznim, ustrašivim čelom ništa pametnog ne bih napisala, znam.

Isto tako znam, da nam ponekad ništa drugo ne preostaje nego naše termine – dužnosti ispuniti. Ali ja isto tako znam, da imam najbolje ideje, najpreciznija riješenja i odgovore kad ništa ne radim i kada ništa ne razmišljam, kad se opustim, napornost i trud isključim i kad sve oko mene zaboravim.

Jedan leptir leti preko bijelih i vanile ruža, mačak moga susjede, crn s jednom bijelom točkom na desnom oku – pravi bećar, pokušava ga uloviti. Skakuće, zamahuje šapom, maše repom ali uzalud; leptirić mu proleti pored „nosa“, odleti do ruža i vrati se već ljutome mačku.

Jedan debeli sivi oblak proteže se preko vrta, za trnutak pokrije sunce i odplovi dalje u susjedne vrtove. Ja ležim u mojoj zelenoj ležaljci i slušam razgovore dijece. Ispred vrta, parkira se jedan auto, najprije se zalupiše jedna vrata zatim druga. Čujem muški glas: „Ma, maco, nisam ju ni pogledao..“, žena: „Lažeš, jesi! Ja sam vas promatrala!

Lagani vijetrić njiše nepokošenu travu. Dali sam ja zaspala?  Ja sam bila tako daleko, daleko!  A htjela sam za moj pisaći stol i nešto pametno napisati pa ako ne to onda barem suđe staviti u mašinu i vratiti brdo knjiga u regale. Zašto se ja ne dižem iz ležaljke i obavim sve te poslove, ja sam inače vrijedna i marljiva osoba?

Besposlica je početak svih poroka – nije li tako?

Možda je suprotno točno: Nerad je početak svakoga rada, svih ideja, preduvjet je zdravlje. Ja sam vrijedna osoba, tako su me odgojili. Ja sam lijena osoba, toga su me htijeli odučiti – moj cijeli život, što je kod mene stvarno bilo nužno.

Ali kada sam lijena, to sam naučila, osijetila i doživila, onda vidim dan, obaveze i stvari  sa drugi očima sa lijenim očima takorekuć sa distancijom.  Sve oko mene mijenja svoju vrijednost i cijenu, što je važno – manje je važno ili čak nevažno. Sve se „pomiče“ što u žurbi i trčanju za terminima nije moguće o čemu čak nisam ni pomislila da razmislim.

Ja se protežem u mojoj ležaljci, mačak se je udobno legao ipod moje ruke žmirka zadovoljno u sunce i prede.

Ah kako si želim tako opušteno, tako zadovoljno i predeno na cijeli svijet žmirkati.

Jedan leptirić proleti preko mene i mačka, mačak lijeno gleda za leptirićem – ljenčariti je ponekad korisnije nego loviti, mislim, da to upravo misli mačak – zijeva, proteze se sve do moga pazuha i zaspe. I ja zijevam, protežem se. Sunce je nestalo iza krovova kuća. Zahladilo je u sijeni, u vrtu. Koliko sati bi moglo da bude?

Ajmo se mi sada ustati i nešto  pametno raditi, slažeš li se, pitam ljubazno mačka. Mačak prede, fiksira me i potrča lebdećem na travi listu. Ja sam uzela svoje naočale, novine, knjigu – veče je. Sad ću napisati post  „Na današnji dan“ – tužan događaj. Sigurno neću pisati o šetnji, na ležaljci, mojih misli.

Ah kako je lijepo ljenčariti, u mašti odlutati, zalutati, ne biti nađen i vratiti se zadovoljan i pun energije natrag u realnost. I dok sjedam za pisaći stol pjevušim „Vraćam se živote tebi, tebi na obaveze stare.....“ ili to ide ovako „Vraćam se Liko tebi, tebi na obale Gacke, vraćam se Liko tebi, tebi pod zidine stare....“ ili ide drugačije? Ma nije važno! Važno je otići i vratiti se!

Ljenčariti se isplati!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #13 : Srpanj 31, 2008, 08:50:25 »


Prosječna neto plaća u svibnju 4.890 kuna

Prosječna bruto plaća po radniku u svibnju 2008. godine iznosila je 7.179 kuna i u odnosu na travanj 2008. godine nominalno je veća 0,3%, a realno je manja za 0,8%, jer je rast potrošačkih cijena bio brži od rasta plaća. Prosječna neto plaća po radniku u svibnju 2008. godine iznosila je 4.890 kuna i u odnosu na travanj 2008. godine nominalno je veća 0,4%, ali realno je manja za 0,7%.


Poslodavci u državnom vlasništvu isplaćuju veće plaće radnicima od onih u privatnom vlasništvu. U državnom je sektoru prosječna neto plaća isplaćena u svibnju 2008. godine bila 24,8% veća od one isplaćene u privatnom sektoru. Prosječna neto plaća u svibnju 2008. godine u privatnom sektoru bila je za 8,8% niža od državnog prosjeka, dok je u državnom sektoru veća za 13,8% od prosjeka.


Prosječne plaće najveće u djelatnosti financijskog poslovanja

Prosječna neto plaća po područjima djelatnosti u svibnju 2008. godine kretala se od 7.660 kuna u djelatnosti financijsko poslovanje, do 3.502 kune u djelatnosti ribarstva. Dakle, u  omjeru 2,2 prema 1, što znači da su u ribarstvu prosječne neto plaće manje za 4.158 kuna od prosječnih plaća isplaćenih u sektoru financijskog poslovanja. Sektor financijskog poslovanja (gdje su prosjeci najveći) ima 56,7% veće neto plaće od republičkog prosjeka. U odnosu na prosječne neto plaće isplaćene na razini Republike Hrvatske, u svibnju 2008. godine ribarstvo zaostaje 28,4%. Za prosjekom Republike Hrvatske zaostaju i djelatnosti hotela i restorana 20,9%, građevinarstvo 15,1%, trgovina 15,6%, prerađivačka industrija 8,3%, poljoprivreda, lov i šumarstvo 7,8%, privatna kućanstva sa zaposlenim osobljem 4,1% te  ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti 0,2%.

U ostalim djelatnostima  prosječne neto plaće veće su od državnog prosjeka. Veći prosjek od republičkog bilježi se u ovim granama djelatnosti: financijsko poslovanje 56,7%, javna uprava i obrana, obvezno socijalno osiguranje 20,7%, zdravstvena zaštita i socijalna skrb 15,9%, opskrba električnom energijom, plinom i vodom 12,6%, prijevoz, skladištenje i veze 11,3%, rudarstvo i vađenje 10,5% te poslovanje nekretninama i iznajmljivanje 8,5%.
 
Najviši prosjek neto plaća u gradu Zagrebu, a najniži u Međimurskoj županiji

U svibnju 2008. godine kod svih županija osim u Gradu Zagrebu bilježi se zaostajanje plaća u odnosu na republički prosjek. Ovakva kretanja plaća po županijama prisutna su već duže vrijeme. Prosječne neto plaće isplaćene po županijama u svibnju 2008 godine kretale su se od 3.740 kuna u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, do 5.610 kuna u Gradu Zagrebu, dakle razlika je čak 1.870 kuna. Po visini prosječno mjesečno isplaćene neto plaće iza Grada Zagreba slijede Dubrovačko-neretvanska županija s prosjekom od  4.841 kunu, Primorsko–goranska s 4.764 kune , Istarska s 4.715 kuna te Zadarska županija s 4.420 kuna.

Najniži prosjek neto plaća po radniku u svibnju 2008. godine uz Bjelovarsko-bilogorsku županiju bilježe i Međimurska županija s 3.755 kuna, Vukovarsko-srijemska 3.780 kuna, Varaždinska 3.923 kune, Krapinsko-zagorska 3.952 kune, Virovitičko-podravska 3.960 kuna te Ličko-senjska 4.133 kune.

Značajan dio primanja radnika čine i isplate naknada materijalnih prava vezanih uz radni odnos. Za naknade materijalnih prava radnika (dnevnice u zemlji, prijevoz radnika, terenski dodatak, nagrade, pomoći, poklon djeci, božićnice, itd.) u svibnju 2008. godine isplaćeno je ukupno 279,1 milijun kuna, od čega najviše za  prijevoz na posao i s posla 54,5%, dnevnice u zemlji 9,4%, terenski dodatak 8,9%, regres za godišnji odmor 7,4% itd.

Isplaćena sredstva za neto plaće u razdoblju siječanj –svibanj 2008. godine

Pravne osobe u Republici Hrvatskoj su za bruto plaće u svibnju 2008. godine isplatile sredstva u ukupnom iznosu od 6.846,1 milijun kuna, što je nominalno više za 1,1%, (realno nije bilo promjene ) od isplata u travnju 2008. godine. Za neto plaće u svibnju 2008. godine isplaćeno je 4.663,4 milijuna kuna, što je nominalno više za 1,2%, a realno za 0,1% od onih isplaćenih u travnju 2008. godine.

Kumulativno promatrano u razdoblju siječanj – svibanj 2008. godine sredstva za bruto plaće isplaćena su u iznosu od 33.479,8 milijuna kuna i bilježi se njihov nominalni rast od 10,2%, a realni  4,0% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U istom razdoblju sredstva za neto plaće isplaćena su u iznosu od 22.836,1 milijun  kuna i nominalno su veća za 9,2%, a realno za 3,0% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

Kumulativni rast potrošačkih cijena bio je sporiji od rasta sredstava isplaćenih za plaće pa su plaće uz nominalni rast i realno rasle. U razdoblju siječanj - svibanj 2008. godine u odnosu na isto razdoblje prethodne godine rast potrošačkih cijena iznosio je 6,0% , a u svibnju u odnosu na travanj 2008. godine se bilježi njihov rast 1,1%. Realni rast plaća izračunava se tako da se indeks nominalnog rasta plaća deflacionira indeksom rasta potrošačkih cijena.

Detaljnije u FINA-inoj Informaciji o isplatama plaća i naknada vezanih uz radni odnos u veljači 2008. godine

Izvor: http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=895
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #14 : Kolovoz 08, 2008, 23:05:03 »


Na Brijune doputovao kralj Saudijske Arabije

Na Brijunske otoke doputovao je Abdulah Bin Abdul Aziz, kralj Saudijske Arabije i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, priopćeno je iz ureda za odnose s javnošću Nacionalnog parka Brijuni.


Kralj Abdulah, članovi njegove obitelji i pratnja na Brijune su doplovili s čak tri broda i to "Golden Odysseyem" duljine 74 metra, "Golden Shadowom", duljine 59 metara, te "Golden Ospreyem", duljine 28 metara.


Visoki gosti uživaju u blagodatima Brijunskih otoka, a za kupanje i sunčanje odabrali su Mali Brijun. Saudijski kralj na Brijunima će se zadržati do sutra kada će nastaviti plovidbu prema Dalmaciji.

Brijuni, 08.08.2008., 19:21 http://dnevnik.hr/vijesti/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2 3 ... 16
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!