Uskoci koji su došli s plemićkim titulama nisu još imali plemićke povlastice jer nisu bili na hijerarhijskoj ljestvici senjskoga društva. Senjski plemići i građani zadržali su različite povlastice, koje vojnici koji su služili u posadama nisu imali.
Civilna i vojna uprava u gradu Senju, koji je još od rimskog razdoblja imao dugu tradiciju gradskog života, bila je integrirana u jednu cjelinu, jer grad Senj nije bio nikada isključivo vojni grad.
Civilni dio života, dakako, odvijao se po kodeksima Statuta iz 1388., kada je grad priznavao vlast krčkih knezova Frankopana.
23 Između domaćih senjskih obitelji i novopridošlih uskoka često su sklapani brakovi pa se i na taj način jedan dio doseljenog življa inkorporirao u grad i gradski život.
Daničići, jedna od najslavnijih uskočkih obitelji podrijetlom iz Bosne, ženidbenim vezama bili su povezani s plemićkom obitelji Verones, Mikulanić
24 , Blagajić, Hreljanović i Homolić.
Prema jednom rodoslovlju obitelji Daničić iz 18. st.,
Juraj Daničić mlađi, uskočki vojvoda, oženio se oko 1580. Helenom Verones koja je pripadala starom senjskom plemstvu obitelji Verones. Obitelj Verones doselila se u Senj iz Italije, iz grada Verone. Njegov brat Matija bio je oženjen Katarinom Mikulanić, ko ja je bila kćerka uskoka građanskog podrijetla iz obitelji Mikulanić, koja će kasnije od cara Rudolfa II. dobiti plemstvo i grb.
Nekoliko plemićkih obitelji vodi podrijetlo iz Italije, a to su: Milanes, Marchioli, Verones, Carina, Bassan-Sacchi, Demelli, Sussani, Benzoni, Strozzi, Marotti, Petazzi, De Ponte, Della Rovere, Barbo, Cardinalibus, Locatelli, De Spalatin, Zandonati, Caballini, Palegriani, Tausani, Rubelli, Moretto, Desanti, Scarpa, Costtelioni, Benzoni, Gismano i Minoli.
Većina talijanski plemićkih obitelji bila je ženidbenim vezama povezana s mnogim hrvatskim plemićkim obiteljima i te su obitelji uglavnom bile pohrvaćene.U popisu koji je objavio Mile Magdić nalazi se i popis građanskih porodica senjskih (familie citta dine di Segna).
25 Većina tih građanskih obitelji dobile su plemstvo zbog različitih doprinosa, a to su uglavnom bile domaće i doseljene obitelji koje su branile grad i čiji su članovi bili u vojnim posada a ne samo Senja nego i drugih gradova na prostoru Senjske kapetanije. Ove građanske obitelji uzdignute su u rang senjskih plemića, a neki su kao znak plemićke časti imali i kamene grbove na ulaznim portalima svojih kuća.
Bilo je slučajeva da su istaknuti pojedinci da bi podigli svoj ugled sami uzimali grb, npr.
trgovačka obitelj Bobuš. Grb je za njih bio znak časti i dostojanstva u gr du Senju jer su oni bili imućni trgovci i bogati građani. Neki plemići zadržali su se u Senju duže vrijeme,
neki su napustili grad u drugoj polovi ci 19. st., kada Senj gospodarski slabi poslije izgradnje pruge Zagreb – Rijeka i uvođenja parobroda u pomorski promet, tako da se sva trgovina i promet prebacila u Rijeku.Grad Senj i grad Bakar gospodarski slabe, opada broj stanovništva, a mnoge plemićke obitelji napuštaju Senj i odlaze u prosperitetnije gradove, u Rijeku, Karlovac i Zagreb.
Plemstvo grada Senja bilo je hrvatsko-ugarsko (Nobilis Hungariae Croatiae ac Slavoniae) te plemstvo Svetog Rimskog Carstva (Nobilis Sacri Romani Imperii), plemstvo Austrijskih nasljednih zemalja (Regnorumque Dominiorum haereditariorum), austrijsko carsko plemstvo, ugarsko i kranjsko plemstvo, dok
papinskog plemstva nije bilo u gradu Senju.
Mnogi plemići pripadali su plemstvu grada Senja i bili su uneseni u protokol senjskih plemića – patricija, tj. senjskog gradskog patricijata.
Mnogi dobivaju austrijsko ili ugarsko grofovstvo i barunat kao i pravo na proširenje svoga plemićkog grba s novim pridjevcima. Nekima je dodijeljeno odlikovanje viteza, Carskog ili zlatom ovjenčanog viteza (eques aureatus), za tim Red anđeoske zlatne Konstantinove vojske Sv. Jurja
26 , Orden podvezica, utemeljen 1439., Orden zlatno runo Habsburgovaca kao nagrada za zasluge i vjernost vladaru, utemeljen 1429., Red željezne krune III. razre da i Red Franje Josipa.
Vitezovi Reda željezne krune III. razreda imali su pravo zatražiti od vlada ra nasljedno viteštvo koje se uglavnom i dobivalo. Priznavanjem i dodjeljivanjem plemstva od strane Austro – Ugarske
pojedine plemićke obitelji dobivaju nove pridjevke koji postaju sastavni dio njihova imena kod tituliranja. Austrijsko plemićko vi eštvo i barunat dobivao se promaknućem u plemićki stalež i dodjeljivanjem plemićke diplome, odnosno grbovnice. Bilo je dosta senjskih plemića i plemićkih obitelji koje su odlikovane Redom Željezne krune ili Redom Franje Josipa, a svako od ovih navedenih odlikovanje nosilo je viteški naslov.
Grbovi senjskih plemića uglavnom pripadaju tzv. razdoblju mrtve heraldike (16.– 18. st.), a nekoliko grbova je iz razdoblja 19. stoljeća. U stilskom pogledu grbovi uglavnom nose osobine razdoblja u kojem su nastali te su renesansne i barokne izvedbe, a odlikuju se bogatim dekorativnim elementima i različitim ukrasima.Nekoliko kamenih grbova iz grada Senja pripada razdoblju gotike i renesanse.
Iz 20. st. nema grbova jer se nakon propasti Austro – Ugarske 1918. grbovi nisu dodjeljivali.Najviše je plemićkih naslova i grbova dodijeljeno u 18. st., kada je plemstvo gospodarski ojačalo svoj položaj i ugled na ljestvici senjskog društva i pripadnosti nobilima. Raspon starosti senjskih plemićkih grbova ide od 14. st., a obuhvaća vladavinu krčkih knezova Frankopana, hrvatsko – ugarsko razdoblje i austrijsko, odnosno razdoblje vladavine loze Habsburgovaca.
__________________________________
23 Radoslav Lopašić, Spomenici Hrvatske krajine, knjiga III. (Monumenta 15. 16. i 20.), 1899.str. 392.–393. i 406.–409.
24 O podrijetlu plemićke obitelji Mikulanić raspravlja se u: I.O.H.K.R., Croatica fa sc. 12., 1607., br. 25., od 25. ruj na 1607.
25 Mile Magdić, Popis patricijskih i građanskih porodica senjskih od godine 1758., Časopis Starine br. 17., Zagreb 1885., str. 49.–53. Ovaj popis slučajno je pronađen u Gradskom arhivu koji je izgorio tijekom bombardiranja Senja u Drugom svjetskom ratu, listopada 1943.
26 Ovo odlikova je ustanovio je Fridrik III. godine 1486. za doprinos i požrtvovanje u obrani protiv Turaka. Sveti Juraj, svetac i vitez, bio je zaštitnik grada Senja, pa je zato ovo odlikovanje senjskim plemićima bilo najdraže.
Enver Ljubović profesor na Gimnaziji u Senju . |  | |