Licko plemstvo i njegovo heraldicko znakovlje

[Marica]

Ličko plemstvo i njegovo heraldičko znakovlje
kao činjenice kulturnog naslijeđa i identiteta

Enver Ljubović
profesor na Gimnaziji u Senju

O ličkom plemstvu

U starom hrvatskom pravnom i društvenom uređenju postojalo je rodovsko i feudalno plemstvo.
Rodovskom plemstvu su pripadali članovi nekog od 12 poznatih hrvatskih plemena zapisanih u tekstu sporazuma "Pacta Conventa" iz 1102. godine, a feudalnom plemstvu su pripadali plemići čiju zemlju su obrađivali zavisni seljaci.

Kao i u drugim dijelovima Hrvatske tako je i u Lici plemstvo proizašlo iz narodnog plemstva i onog feudalnog koje se počelo stvarati nakon 1102. godine, kada je Kraljevina Hrvatska stupila u ugovorni savez s Kraljevinom Ugarskom.

U Kolomanovim darovnicama treba, dakako, tražiti početak postanka hrvatskog plemstva, a nikako u doseljenju. ¹ U vrijeme narodne dinastije u cijeloj Hrvatskoj gotovo da nije ni bilo plemstva. Ličko praplemstvo nije propalo nego se u početnim fazama feudalizma prilagodilo novo nastalim prilikama i okolnostima.

Stanovnici ličkih gradova imali su veći društveni položaj nego feudalni podanici, pa tako ličko žiteljstvo srednjovjekovni izvori često spominju pod nazivom jobagioni, tj. oni ko ji su imali prava plemića te su mnogi među njima domogli se plemićkog statusa. ²

Ličko plemstvo je nastalo iz vremena starohrvatske društvene hijerarhije i društvenog raslojavanja. Veoma važan nositelj nacionalnog identiteta u cijelom Hrvatskom kraljevstvu bila je srodnička povezanost stanovništva, a to se sadržava u pojmu "plemići dvanaest plemena Kraljevstva Hrvatskog" (nobiles duodecim generatio num regni Croatiae).

To rodbinsko povezivanje bilo je bez sumnje simbo etničkog identiteta i "nacionalne svijesti". ³

Nakon 1102 godine lički plemići postojali su kraljevskim imenovanjem, a ne prema rodoslovnom naslijeđu. Ovdje se mijenjaju prilike pa je umjesto narodnog plemstva nastalo feudalno plemstvo koje je potvrđivao sam kralj. ⁴

Srednjovjekovne isprave od 12. do 14. st. spominju mnoga hrvatska lička plemena kao i područja na kojem su obitavali (Čudomirići, Karinjani-Lapčani, Gusići, Kurjakovići od roda Gusića, Čačkoviči, Poletčići, Mogorovići, Jamometi, Tugomirići, Lačničići, Hreljac-Petričevići, Izačići, Kobasići, Krčelići, Hržići i Batrakovići.

Dakako, najznačajni je mjesto među ličkim plemstvom u srednjem vijeku pripada krbavskim knezovima Gusićima, iz čijeg roda je bio i Pavao Gusić jedan od dvanaest predstavnika hrvatskog plemstva koji su sudjelovali 1102. godine pri izboru Kolomana za hrvatsko-ugarskog kralja. Barunska grana Gusića podijelila se u 18. st. u dvije grane obitelji, a plemenu Gusića pripadali su knezovi Izačići i Krčelići. ⁵ Novijih feudalnih posjednika u Lici nije bilo mnogo, ali su u 14. st. u svome vlasništvu imali gotovo cijelu Liku. ⁶

Od 13. do 15. st. imamo tri vrste plemstva: plemstvo 12 hrvatskih plemena, do nacionalno plemstvo (vlastela) i ono plemensko plemstvo tzv. didiće. ⁷

U 15. st. u Lici kao i u drugim kontinentalnim dijelovima Hrvatske javlja se armalno plemstvo koje umjesto plemićkog dobra dobiva od vladara, po najviše kralja ili cara plemićki list s grbovnicom. O plemenitih ljudi gradokmetskog podrijetla oko 1510. godine u Lici je bilo 45 naselja s oko 500 kuća s oko 2000 stanovnika. ⁸

Od 15. st. ostaje u Lici i cijeloj Hrvatskoj samo armalno plemstvo koje dobiva nove naslove kao npr. naslove grofa i baruna, pa ta ko Draškovići postaju grofovi, a Gusići baruni.

Mnogi su lički plemići dobili plemstvo i grb u 15. st, a o čemu svjedoči i Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595., kao npr.

Rubčići-Rupčići, Orlovčići, Vladimirovići (Rukavine), Vukovići, Kovačići. Vilići, Novakovići, Bačići, Bosnići, Rajkovići, Mrgetići, Grubišići, Križići i drugi. 9

Prije nego što su je Osmanlije pokorili, Lika je bila dobro naseljena s mnogo plemićkih kurija, a mnogi plemići su se odselili u sigurnije krajeve Hrvatske ili izvan Hrvatske.

Oslobođenjem Like krajem 17. st. Lika je naseljena novim stanovništvom (Bunjevci, Gorani, pravoslavni, Primorci). Godine 1714. Lika postaje dio Vojne krajine, a 1746. nastaje novo uređenje Vojne krajine, a Lika biva proglaše na carskom zemljom s obvezom muškaraca da kao carski podanici služe vojsku.

Posebice je bilo zanimljivo razdoblje od 1750. do 1848. godine u kojem nastaje lički časnik, a krajiško društvo ostaje i dalje društvo privilegiranih statusa. Od 18. st. u novo nastalim društvenim i političkim prilikama plemićki naslovi su se dobivali dodjelom pojedinih vrsta odlikovanja, napose onih vojničkih.

Područje u kome su se Ličani posebice istaknuli bilo je vojništvo, pa ni jedan kraj u Hrvatskoj nije dao toliko generala i podmaršala austrijske vojske.

U novo nastalim društvenim i političkim prilikama, u vrijeme austrijske carice Marije Terezije koja je ustanovila 1755. godine odličje Red Marije Terezije i njezinih nasljednika plemićki naslovi su se dobivali dodjelom pojedinih vrsta od likovanja, napose onih vojničkih (Red Sv. Stjepana, Red Željezne krune i Leopoldov red).

Sva ova odlikovanja nosila su pravo na uvrštenje u plemićki stalež i pravom na grb. ¹⁰

_________________________________
1 Miho Barada, Postanak hrvatskog plemstva, Časopis za hrvatsku povijest, knjiga 1, sve zak 3,
Zageb, 1943., str. 215.

2 Mirko Marković, Ličani kroz prošlost, naklada Jesenski-Turk, Zagreb, 2001., str. 31.–32.

3 Ivo Rendić Miočević, Oživjela Hrvatska (problemski priručnik hrvatske povijesti u 16., 17. i 18. st.),
Školska knjiga, Zagreb, 2004., str. 40.

4 Vjekoslav Klaić, Hrvat ka plemena od 12. do 16. st., Rad 130, Zagreb 1897., str. 14.–16. i Vjekoslav Klaić, Rodoslovlje krbavskih knezova od plemena Gusić, JAZU, Rad 134., Zagreb, 1898., str. 190.–214.

5 Mirko Marković, Ličani kroz prošlost, Naklada Jesenski-Turk, Zagreb, 2001., str. 55.

6 Mirko Marković, nav. dj., str. 35.

7 Miho Barada, Postanak hrvatskog plemstva, Časopis za hrvatsku povijest, knjiga 1, svezak 3,
Zagreb, 1943., str. 218.

8 Stjepan Pavičić, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 41, JAZU,
Zagreb, 1962., str. 41.

9 Enver Ljubović, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad,
Zagreb, 2003., st. 42.

10 Enver Ljubović, nav. dj., str. 42.

- 1 -

[Marica]

Tako je npr. odličje carskog viteza nosilo dobivanje nasljednog plemstva, a plemićka diploma koju je dodjeljivao vladar postojala je punovažna tek kada je obznanjena i prihvaćena na sjednici Hrvatskog državnog sabora.

Plemstvo u vrijeme Habsburgovaca imalo je plemićke naslove:

knez, grof, barun, vitez i plemić,

a lički plemići su uglavnom nosili naslove grofa, baruna, viteza i plemića dok kneževski naslov nitko s ovih prostora nije nosio.

Mnogi lički časnici nosili su nova odlikovanja bez obzira na vjeru i podrijetlo, a 1757. godine ozakonjeno je pravo zaslužnih časnika, koji su bili neplemićkog podrijetla, da posli je 30 godina vojne službe mogu steći nasljedno plemstvo. ¹¹
Plemićki stalež su stekle poznate starješinske (časničke) obitelji koje su stoljećima pripadale krajiškom gornjem sloju, a mnogi su dospjeli do neposredne blizine habsburških careva i nadvojvoda.

Plemićki stalež stekle su poznate časničke obitelji zbog revnosti u izvršavanju vojničkih dužnosti, kao npr. Oreškovići, Tomičići, Čanići, Vrkljani, Došeni, Jovanovići, Filipovići, Vučetići, Devčići, Kneževići, Holjevci, Vukovići, Kolakovići, Rastići, Budisavljevići, Drakulići, Vukasovići, Mesići, Sertići, Jurkovići, Tomljenovići, Rukavine i drugi. ¹²  

Tako se u Lici formira vojničko plemstvo koje je imalo zadaću da brani prostor Vojne krajine, koji je često bio ugrožen upadom Osmanlija s područja Bosne i Hercegovine.

Zato je i ta realnost ratničkog načina života koji je dominirao svakodnevicom ličkog čovjeka vidljiva u grbovima svih ličkih plemića-časnika koji su dobili plemstvo i grb od vladara za vojničke zasluge. Često različitim simbolima u grbu prepoznajemo njegova nositelja, a svojim stilskim osobinama i likovima predstavljaju vrijeme i sredinu gdje su nastali i kada su nastali.

Grbovno znakovlje Like je agresivnije od nekih drugih dijelova Hrvatske zbog stalne obrane vlastitog ognjišta i državnih granica na prostoru cijele Vojne krajine uz granicu s Bosnom i Hercegovinom.

Primarna i osnovna funkcija svakog grba je da adekvatno i trajno identificira pojedinca, obitelj ili društvene grupe. ¹³

Grbovi vojničkog plemstva u Lici uglavnom obiluju likovima različitog oružja, obrambenim zidinama i kulama, tipičnim životinjskim i ljudskim likovima oboružanim sabljama ili mačevima u borbenom stavu, a najizrazitiji i najznakovitiji lik u spomenutim grbovima je lik odsječene glave Osmanlije s brkovima koja je nabodena na sablju.

Ovaj heraldički lik nalazi se samo u grbovima ličkih časničkih obitelji i nigdje drugdje u Hrvatskoj.

Sablja kao heraldički simbol u grbovima za padnoeuropske i srednjoeuropske heraldike nepostoji. Sablju krivošiju uvijek zamjenjuje ravni mač pa je sablja, dakle tipičan hrvatski, od nosno uskočki heraldički simbol. ¹⁴

Osim oružja u grbovima je zastupljen različit životinjski svijet, ponajviše lav i orao, te su ovi životinjski likovi najčešći i naj omiljeniji likovi u ličkoj heraldici. Od mitoloških bića zastupljen je jednorog, grifon (oro lav) koji je ovdje došao utjecajem srednjoeuropske heraldike, te triton i zmaj.

U grbovima ličkih plemića čest motiv su i nebeske pojave, kao. npr. zvijezda, polumjesec, trobrijeg i rijeka pa nekoliko grbova obiluje spomenutim likovima. ¹⁵

Od biljnog svijeta u heraldici ličkoga plemstva zastupljeni su kao heraldički motivi: ljiljani, ruže, tulipani, krošnje stabla ili grane, snop žita i vinova loza.

Svi plemićki grbovi koji se danas zajedno s grbovnicama nalaze u arhivima, muzejima, knjižnicama i privatnim zbirkama potomaka plemićkih obitelji pružaju dragocjene podatke za proučavanje vremena i prilika u kojima su nastali te su heraldički spomenici ponekad i jedini povijesni izvori o osobama na koje se od nose.

Upravo zbog toga heraldika ili grboslovlje u posljednjih nekoliko godina dobila je izuzetno veliko značenje jer dakako, danas mnogi istražuju svoje korijene i traže biljeg svoga identiteta i istosti sa samim sobom. ¹⁶

__________________________________________________
11 Drago Roksandić, sv. I, str. 46. i 47.

12 Dragutin Pavličvić, O pučanstvu Krbave, Like i Gacke s posebnim osvrtom na Bunjevce, Krbavska bitka i njezine posljedice (katalog Znanstvenog skupa), Hrvatska matica iseljenika i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1997, str. 219.–220.

13 Dubravka Peić Čaldarović, Grbovi hrvatskog plemstva-činjenice kulturnog naslijeđa i identiteta, Povijesni prilozi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2006., str. 88.

14 Enver Ljubović, nav. dj. str. 44.

15 Likovi nebeskih pojava bili su dosta omiljeni u vrijme Hrvatskog narodnog preporoda po ugledu na "ilirski grb“ ili tzv. ljeljivu, a to je bilo vrijeme širenja nacionalnih ideja, a posebice afirmacije i hrvatskog književnog jezika i kulture uopće.

- 2-