Albanska imena i prezimena
Zajedno s Vlasima, i mimo njih, selilo se s jugoistoka albansko pučanstvo. Ali neki Albanci već su u srednjem vijeku u dalmatinskim gradovima poput kipara A. Alessija u Splitu.
Neki drže da bi se i u nekim dubrovačkim prezimenima: Resti/Rasti, Gradi (1234), Ljuština ... moglo tražiti albanske korijene (prof. Ž. Muljačić, osobno priopćenje).
Albanci su i kasnije doseljavali iz sjeverne Albanije (kraj oko Skadarskoga blata) i osnovali
- naselje Arbaniju uza samostan Sv. Križa na Čiovu,
- selo Arbanase na istočnom rubu grada Zadra,
- gradić Peroj u Istri, nastanili ga Crnogorcima i nazivali ga po arbanaskoj riječi perroi <perrua "potok':
Albanci su u XVIII. st. naselili donedavno
hrvatska naselja Hrtkovce i Nikince u Srijemu.
Njihova kršćanska imena u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima potvrđuju da je to bio živalj pretežito gradske kulture
vrlo blizak dalmatskim Romanima. Njihova je imenska formula bila, kao u Romana i Hrvata, dvoleksemna: osobno ime te gentilno ime pretka i mjesto iz kojega su potjecali (Giergi Docelsse "Dukljanin", Gon Dešpalj, De Spal(i); Lesh Bušat, selo Bussati kod Skadra, Lesh Touz, selo Tuzi pod Prokletijama na obali Skadarskoga blata itd.
Rabili su kršćanska i narodna imena i nadimke: Lješ (< Aleksandar),
Bencho (<Benedictus),
Dminko (< Dominicus)
Dmitr (< Demetrius),
Giergi (< Georgius),
Gin/Gon/Jon (< Johannes).
Barda (: bardh "bijel"),
Progon, Drita (= Svjetlana),
Gronemiri (="lijepa žena'),
Vogali ("malen"),
Sesa ("crn'),
Mira ("dobar"). |
Albanaca je u Dubrovniku krajem srednjega vijeka bilo mnogo. Oni su bili trgovci, obrtnici, umjetnici. Potjecali su najviše iz gora sjeverne Albanije.
Među hercegovačkim Vlasima navode se od početka XIV. stoljeća:
Burmasi: alb. hur "
čovjek" i madh "
velik, visok"). Vidi K. Jireček, o. c., 48-51.
