CRO-eu.com
Travanj 20, 2019, 02:23:52 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vlaška prezimena  (Posjeta: 26080 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Siječanj 03, 2009, 17:54:11 »


Vlaška prezimena

Vlasi su nekoliko stoljeća živjeli izdvojeno u svojim katunima, organizirani u rodovskim, krvnim, srodničkim zajednicama. Živjeli su kao stočari dugo bez prezimena a čestim seljenjem na nova pasišta dugo i bez stalnih naselja.

Stoga vlaške ojkonimije na hrvatskom području gotovo da i nema.

Vlasi su "etnička i demografska tajna" na balkanskim prostorima. U Hrvata (dobri Vlasi na Hrvateh, kako su se rado predstavljali) imaju već u XII. stoljeću svoja naselja na Pagu (Vlašići). Još ranije prepoznaju se njihova imena i u dalmatinskim gradovima i na dinarskim pasištima.

Neki u Hrvatskoj su bili starosjedioci koji su se doseobom Hrvata povukli djelomično u dalmatinske, romanske gradove i većinom u gore na planinska pasišta, te su se postupno asimilirali s nadošlim Hrvatima. Od njih su se razlikovali jedino govorom, nošnjom i zanimanjem.

Drugi su se za kasnijih migracija doseljavali s istočnih krajeva s tromeđe hrvatsko-hercegovačko-crnogorsko-srpske. Vrlo rano započela je s njima gospodarska, a onda biološka i jezična simbioza koja je trajala vjekovima.

Oni su se od Hrvata razlikovali i vjerom. Vlasi su, rekli smo, živjeli po gorama, u katunima, bačilima, mandrama, košarama, stanirna. Uz dobra pasišta. Imali su mnogo djece, i bili su vrlo brojna populacija i, ako to štogod znači (a ne znači) u mnogima od nas teče dio vlaške krvi.

Nerazjašnjeno je pitanje autohtonih "kroatiziranih" Vlaha na današnjem hrvatskom prostoru od doseljenih pravoslavnih Vlaha, koji su se tek u XIX. st. u svojim kompaktnim enklavama, utjecajem Pravoslavne crkve, koja ih je pratila, izjašnjavali Srbima.

Dotad su uglavnom bili prepoznavani kao Vlasi i po ojkonimima: Vlašići, Vlaško Polje, Vlaške Moravice, nekoliko sela koja se po vlašku zovu Čići/Čiće i sl., po mikrotoponimima; Vlaške livade, Vlaško groblje, po hodonimima Mala Vlaška (Parva Valachia) u srednjovjekovnom slavonskom Svetačju, po mnogim ustaljenim izrazima: vlaški Božić, (stidljiva kao) vlaška mlada, vlaški post itd.

Mnoga vlaška imena naveo je K. Jireček prepoznavši ih, među ostalim, po njihovu postponiranom članu -ul pridodanom vlaškim svetačkim i hrvatskim narodnim imenima:

Dančul,
Markul,
Blasul,
Jadrul (Andrija),
Lovrul,
Anzul,
Krstul,
Produl,
Babul,
Dobrul,
Vlčul,
Bakul ... ,

koja su bila u uporabi u ranom srednjem vijeku u dalmatinskim gradovima, ali i u srpskim poveljama: Barbat, Bukor, Bun, Fečor, Singur, Surdul, Njegul, Ursul itd. (v. Zbornik Konstantina Jirečeka II., SANU, Beograd 1962,45-48).

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Siječanj 03, 2009, 18:09:07 »


Vlasi su bili svjesni svoje etničke pripadnosti. Tako se uz ime Kožul (< Kozma) iz XIII. st. navodi "ex eo genere Illyrice hominis qui se Romanos putant".

Rano su bili prihvaćeni od Hrvata i prepoznavaju se jedino stočarskim zanimanjem i planinskim (katunskim) prebivalištima. Mnogi već u ranom srednjem vijeku nose hrvatska imena:

Vukota,
Giljanović,
Radunel,
Voihna.

Već od najranije biološke i gospodarske simbioze dijele sudbinu Hrvata: ratuju zajedno, sele se s njima, daruju svoje (katoličke) crkve po Lici ... Zvali su se Vlasi Kraljevine Hrvatske, dobri Vlasi Svete krune Kraljevstva ugarskoga u Hrvatih, Valachi regni Croaticae.

Svoj su jezik do danas sačuvali u sjevernoj Istri (Ćićarija, npr. u Žejanima) i u nekim selima sjeveroistočne Istre (pod Učkom, npr. Stara Vas, Sušnjevica). Tek njih dvjestotinjak govori još vlaški (rekao mi je njihov istraživač i moj kolega G. Filippi).

Razne srednjovjekovne vlaške antroponime u Hrvatdkoj  ilustrirat ćemo s nekoliko osobnih imena (jer prezimena tada nisu imali): Bukal 1178. (: rum. bucalau "bravče čija je njuška crna"); Dančul (: rum. danciu m. "ciganče"); Kokor/Kokora/Kukor, Trogir 1274. (: rum. Cocor/cocoara "ždral" < lat. coculus); Korda/Kordić (: rum. cordea "velik zakrivljen nož"); Laurić, Trogir 1279. (: rum.laur "lovor"); Marlović/Marlata (: rum. mirlaciu "ovan za oplodnju"); Mirčeta (: slavo antrop. osnova Mir-, vrlo često ime i prezime u Vlaha: Mirče, Mirko ... ); Negoš, 1207, Bubnjani kod Zadra (: rum. negos "bradavičast"), Prle/Prlić, XII!. st. Trogir (: rum. pirlit "spaljen", odatle oronim Pirlitor "spaljena gora" ); Poropat (: rum. Jara pat "beskrevetnik"); Faraguna (:rum. fara guna "koji je bez gunja") ...

Potonja dva vlaška prezimena nalaze se u Istri i zajedno s hrvatskim migracijama do danas su sačuvana u gradišćanskih Hrvata, što je naziv vlah "zaručnik" sačuvan u moliških Hrvata uz arbanaško žensko osobno ime Drita (=Svjetlana).

Kasnijim doseobama od XVI. do kraja XVII. stoljeća od Srba, Crnogoraca i Hrvata nalaze se mnogobrojna  vlaška imena:

*   Bursać (: rum. bursa "torba", usporedi: Torbarina);
*   Čepo (: rum. cepos "gomoljast", Cepor "kapular";
*   Đupor (: rum. dupuros "šupljikast");
*   Durdov (: rum. durd "jak, stasit");
*   Đropulja/Dropulić (: rum. dropie "droplja, ptica močvarica",
           metaforički: "krupna    žena", P. Skok I, 443);
*   Furko (: rum. furca "rašlje"),
*   Kel/Kelan (: rum. chel "ćelav"< lat. calvus);
*   KUPRES/KUPREŠ (: rum. cupres "čempres" < lat. cypressus);
*   Kutrović/Kutrovac (: rum. cutra "blebetuša");
*   Lepur (: starorum. lepure "zec" < lat. lepus, -oris);
*   Luger (: rum. luger/lujer "izbojak", metaforički "potomak" );
*   Pariš/Parišić (: rum. piris "doušnik");
*   Roša/Rošić (: rum. rosiu, rosior "crvenkast").


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Siječanj 03, 2009, 18:15:12 »


Vrsni povjesničar Ivan Pilar u djelu Eine Geschichte Kroatiens- Serbiens und Bosniens (Bearbeitet von M. Ackermann, Bad Kissingen 1995.) govoreći o ovoj značajnijoj agrafnoj etniji koja u srednjem vijeku (i kasnije) luta balkanskim gorjem sve do Dinarida i Ćićarije navodi još ova prezimena:

Drakul,
Furtul,
Regul,
Šanišul,
Vidul,
Kutul,
Bambul,
Didul,
Musul,
Šišul,
Čirigul,
Šikul,
Mirča,
Balša,
Šola,
Bilbija,
Koran,
Boban,
Dejan,
Princip,
Sukara,
Bobara,
Vran,
Peleš,
Njegoš,
Maras,
Latas,
Vidas,
Dokman,
Durman itd.

Često se vlaška imena i prezimena katkada mogu prepoznati uz već spominjani postponirani član -ul u rumunjskom,  po sufiksima
-as (Bujas, Lukas),
-at (Mihat, Mačukat),
-or (Znaor, Kapor, Midžor),
-man (Radman, Šurman, Durman) itd., ali to nisu isključivo vlaški sufiksi.

Literatura:
I. Ostojić, Vlasi u Hrvata, vlastita naklada, Krapina 1967;
Zef Mirdita, Vlasi u historiograjiji, Zagreb 2004;
J. Jordan, Dictionar al numerol de Jamilie romanesti, Bukuresti 1983.
Vidi u Bibliografiji mnoge članke o seobama Vlaha (M. Marković, M. Valentić i dr.).

Petar Šimunović 2008., Knjiga 1, 100. -101.

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!