CRO-eu.com
Prosinac 13, 2018, 15:02:34 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Udio djece u jugoslavenskim logorima  (Posjeta: 5472 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« : Prosinac 27, 2008, 22:09:41 »


Udio djece među stradalim Folksdojčerima
u jugoslavenskim logorima (1944.-1948.)

Odnos prema djeci je odnos prema
budućnosti čovječanstva.
(Josip Broz Tito)

Sudbina njemačke/folksdojčerske djece (napose njihova logorska stradanja) u prijašnjoj Jugoslaviji potkraj i poslijeDrugoga svjetskog rata nepoznata je, prešućivana i u historiografiji neobrađena te u javnosti nepoznata tema. Ujedno je ona i jedna od najbolnijih tema poslijeratne jugoslavenske povijesti, iako je u podunavskošvapskoj historiografiji i publicistici prisutna još od prvih poslijeratnih godina.

Prvi je na tragičnu sudbinu njemačke/folksdojčerske djece u jugoslavenskim logorima upozorio Leopold Rohrbacher, 1 a o njihovoj sudbini u prijašnjoj Jugoslaviji potkraj i poslije Drugoga svjetskog rata prvi je, pak, opširnije pisao Adalbert Karl Gauss. 2 Slijede knjige Karla Springen- schmidta, 3 a pozornost zaslužuje i knjiga Anne Niklos-Nyári. 4 Također su, potom, vrijedni te zanimljivi i radoviJosefa Haltmayera. 5 Slijede prilozi Elisabethe Kuhn, 6 Antona Scherera 7 i Franza Fillipsa–Renatza. 8

O sudbini njemačke/folksdojčerske djece u poslijeratnoj Jugoslaviji, napose o njihovima logorskim stradanjima vrijedne i zanimljive podatke donose i brojni drugi autori, primjerice Wendelin Gruber. 9 I u brojnima tzv. zavičajnim knjigama (Heimatbücher), monografijama o pojedinim mjestima u kojima su Nijemci nekada živjeli, objavljivanima u izdanjima zajednica iseljenih, izbjeglih i prognanih Nijemaca iz prijašnje Jugoslavije,
također se nalaze nezaobilazni podaci o poslijeratnoj sudbini folksdojčerske djece u jugoslavenskim logorima.

Brojno gradivo i svjedočanstva o sudbini njemačke/folksdojčerske djece donose, usto, i zbornici dokumenata Savez nog

_______________________________
1 Ein Volk ausgelöscht. Die Ausrotung des Donauschwabentum in Jugoslawienin den Jahren von 1944 bis 1948, Salzburg, 1949.

2 Kinder im Schatten, Salzburg, 1950.

3 Das goldene Medaillon. Schicksal eines verschleppten Banater Kindes, Salzburg, 1953, i Janitscharen? Die Kindertragödie im Banat, Wien, 1978.

4 Nachruf auf verlorene Jahre, Karlsruhe, 1991.

5 Die verlorenen Schwabenkinder, u: Gerhardsbote, Jg. 24, Nr. 7, Stuttgart, 1979, i Die verlorenen Schwabenkinder - eine Kindertragödie ohnegleichen, u: Donauschwaben Kalender 1991, Aalen, 1990.

6 Schreien und Weinen in der Nacht. Eine Kindheit im jugoslawischen Vernichtungslager Rudolfsgnad), Der Donauschwabe, Jg. 42, Nr. 44, Aalen, 1. November 1992.

7 Waisen wurden adoptiert. Selbst Kinder wurden Opfer des Tito – Regimes, na i.mj., Jg. 44, Nr. 13-14, Aalen, 10. April 1994, i 'Moja ruka putuje sa ujakom se rukuje'. Eine deutsches Kinderschicksal im Nachkriegsjugoslawien, na i.mj., Jg. 44, Nr. 16, Aalen, 24. April 1994.

8 Ein Donauschwäbisches Kinderschicksal. Der Weg der Anni Barba aus Kikinda nach Deutschland, na i.mj., Jg. 44, Nr. 13-14, Aalen, 10. April 1994.

9 In den Fängen des Roten Drachen. Zehn Jahre unter der Herrschaft Titos, Jesttenten, 1989.


 
- 1 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #1 : Prosinac 27, 2008, 22:16:06 »


ministarstva za prognanike, izbjeglice i ratom oštećene osobe (Bundesministerium für Vertriebene, Flüchtlinge und Kriegschädigte), 10 pri čemu se javljaju i izdanja s poimeničnim popisima njemačke/folksdojčerske djece stradale u poslijeratnima jugoslavenskim logorima ili u drugima mjestima te na druge načine, 11 kao i sažeti pregledi sudbine Folksdojčera u prijašnjoj Jugoslaviji potkraj i poslije Drugoga svjetskog rata, koji, na temelju dosadašnjih istraživanja i spoznaja, sadrže i pokazatelje o sudbini njemačke/ folksdojčerske djece. 12

Od izdanja na hrvatskome i srpskom jeziku o sudbini djece Folksdojčera u poslijeratnima jugoslavenskim logorima donose podatke samo rijetki autori ili se oni navode u knjigama i raspravama, primjerice Nenada Stefanovića 13 i V. Geigera.14

Od prosinca 1944. do ožujka 1948. postojalo je, pak, sedamdesetak logora (različitih vrsta) za preostale Nijemce/Folksdojčere u prijašnjoj Jugoslaviji, u kojima su pretežito bili djeca, starije osobe i žene. Iako su sporni točan broj i namjena logora u koje su internirani ugoslavenski Nijemci, kao i broj interniranih i stradalih u logorima, nije sporno da se u svakom logoru umiralo. Prema svim pokazateljima, umiralo se, uglavnom, od bolesti, gladi, hladnoće i premorenosti. Likvidacije nisu bile masovne i učestale, no bilo je i ubijanja i zlostavljanja.

Indikativno je i neporecivo postojanje logora za djecu, radno nesposobne i starije osobe. Naime, dokumenti potvrđuju da su u logore upućivane cjelokupne njemačke/folksdojčerske obitelji s djecom, bez obzira na uzrast potonjih.

*

Odjeli unutrašnjih poslova pri Kotarskima narodnim odborima, kao i Gradski narodnooslobodilački odbori, a na temelju odluke Predsjedništva Antifašističkoga vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) od 21. studenoga 1944. godine, kojom se Nijemci tada proglašavaju kolektivnim krivcima i neprijateljima naroda,15 donosili su rješenja

__________________________________
10 Usp. Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Bd. V, Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, Düsseldorf, 1961, München, 1984, i Augsburg 1994, te Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Bd. II, Erlebnisberichte über Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München-Sindelfingen, 1993, napose Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Bd. III, Erschießungen - Vernichtungslager -
Kinderschicksale in der Zeit von 1944 bis 1948, München-Sindelfingen, 1995.

11 Usp., primjerice, Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Bd. IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito - Regime in der Zeit von 1944-1948, München-Sindelfingen, 1994.

12 Usp., primjerice, Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Stationen eines Völkermords, München, 1998.

13 Jedan svet na Dunavu. Razgovori i komentari, Beograd, 1996. i 1997., odnosno njemačko izdanje Ein Volk an der Donau. Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien unter dem kommunistischen Tito - Regime, München, 1999, pri čemu autor (prir.) donosi i nekoliko iskaza/svjedočanstava Folksdojčera koji su kao djeca prošli jugoslavenske logore.

14 Radni logor Valpovo 1945.-1946. godine. Dokumenti, Osijek, 1999., pri čemu autor (prir.) donosi i nekoliko iskaza/svjedočanstava Folksdojčera koji su kao djeca prošli Radni logor Valpovo, te Sudbina njemačke djece u logorima komunističke Jugoslavije (1944.-1948.), Republika Hrvatska, g. XLIX., br. 205, Zagreb, 2000.

15 Usp. Odluka o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile, Službeni list Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ), g. I., br. 2, Beograd, 6. veljače 1945., 13.-14, te S. Nešović (prir.), Zakonodavni rad Predsedništva AVNOJ-a i Predsedništva Privremene narodne skupštine (19. novembra 1944 – 27.
oktobra 1945) po stenografskim beleškama i drugim izvorima, Beograd, 1951., 11 i 17-20.


 
- 2 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #2 : Prosinac 27, 2008, 22:20:22 »


o podržavljenju imovine Nijemaca i njihovu protjerivanju u Njemačku, uz napomenu: Dok ne budu postojale mogućnosti za njihov transport isti će se nalaziti u logoru na prisilnom radu. Brojna tipska rješenja o oduzimanju imovine i progonu iz prijašnje Jugoslavije, odnosno interniranju u logore navode i bez iznimke djecu Nijemaca na koje se primjenjuje rješenje, jer:

/p/rovedenim izvidima utvrđeno je da su gore navedena lica po narodnosti Nijemci. Podsjetimo se, pri tome, Predsjedništvo AVNOJ-a, “u cilju zaštite ravnopravnosti naroda, kao i ravnopravnosti građana DFJ-a bez obzira na njihovu nacionalnu, rasnu ili versku pripadnost, na 13. sjednici 24. svibnja 1945. u Beogradu, a na prijedlog Zakonodavnog odbora jednoglasno je usvojilo Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje i razdora. Prema Ustavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) od 31. siječnja 1946. godine,čl. 21:

Svi građani FNRJ-a jednaki su pred zakonom i ravnopravni su bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest, štoviše:

Protivan je ustavu i kažnjiv svaki akt kojim se građanima daju privilegiji ili ograničavaju prava na temelju razlike u narodnosti, rasi i vjeroispovijesti i svako propovijedanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i razdora. 16 Ubrzo, nakon opće internacije Nijemaca, za rad nesposobna djeca (osobe mlađe od 14 godina starosti) su odvojena od roditelja i smještena u posebne logore. Prepuštena sami sebi, stradavala su od epidemija, gladi i zapuštenosti.

Prema njemačkim/folksdojčerskim podacima od 195.000 Nijemaca/Folksdojčera, koji su ostali u prijašnjoj Jugoslaviji, od kraja 1944. do početka 1948. u logore je internirano približno njih 170.000. Od toga ih je u logorima, od posljedica dizenterije, gladi, hladnoće, tifusa i zlostavljanja, umrlo približno 60.000. Do sada je, pak, poimenično identificirano 70 posto žrtava među pripadnicima njemačke nacionalne manjine. 17

Među stradalima znatan je broj djece. Najmanje ih je 5600 do 6000, i to prema najnižim pokazateljima, stradalo u poslijeratnima jugoslavenskim logorima za Folksdojčere.

Prema njemačkim/folksdojčerskim navodima i podacima u te je logore internirano približno 45.000 djece Folksdojčera, pri čemu ih je, pak, više od 6000 (13 posto) i stradalo. 18 Od kraja 1944. do početka 1948. bilo je, među na razne načine i pod različitim okolnostima stradalim Folksdojčerima u prijašnjoj Jugoslaviji, djece stradale

iz Banata 2512,
iz Bačke 2368,
iz Slavonije 422,
iz Srijema 315 i
iz Baranje 137.
19

Od toga je u jugoslavenskim logorima za Folksdojčere

iz Banata stradalo njih 2471,
iz Bačke 2318,
iz Slavonije 357,
iz Srijema 268 i
iz Baranje 133.
20
___________________________________
16 Ustav FNRJ, Službeni list FNRJ, s. l., Beograd, 1946., 12.
17 Usp. Leidensweg der Deutschen..., n.dj., Bd. IV.
18 Usp. Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien..., n.dj., 243.
19 Usp. Leidensweg der Deutschen..., n.dj., Bd. IV, 1025.
20 Usp. isto, 1029.


 
- 3 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #3 : Prosinac 27, 2008, 22:29:39 »


Potom su, prema podacima iz 1995. godine, poimenično utvrđena 5582 u logorima stradala djeteta. Od toga je od gladi umrlo njih 5524, ubijeno ih je 14 te natjerano u smrt četvoro, uz još 40 nestala djeteta. Tome treba pridodati 32 stradala djeteta u bijegu iz logora ili nakon toga, pri čemu ih je desetoro ubijeno u bijegu, a jedno je nestalo, uz 21 dijete umrlo zbog posljedica nastalih boravkom u logoru. 21

Najnovija istraživanja navedene brojke još utemeljeno i uvećavaju. A u vrijeme kada su njemačka/folksdojčerska djeca u brojnim logorima u prijašnjoj Jugoslaviji umirala od gladi i tifusa, usvojen je prvi jugoslavenski Ustav (1946.), koji je posebno mjesto posvećivao društvenoj brizi o djeci, odnosno u kojemu je proklamirano je načelo o posebnoj brizi države za djecu:

Država naročito štiti interese matere i djeteta (čl. 24) /.../, /a/ /m/aloljetne osobe stoje pod naročitom zaštitom države (čl. 26). 22

Unatoč svemu, folksdojčerska su djeca u to su vrijeme i dalje stradavala u jugoslavenskim logorima. Napose je tragična bila sudbina djece u logoru Knićanin (Rudolfsgnad) uBanatu, u kojemu je, primjerice, 30. travnja 1946. godine, od približno 18.000 interniraca, bilo 8288 (46 posto) djece do 14 godina. 23 O tome, primjerice, u svom iskazu svjedoči Lorenz Baron, rođen 1932. godine:

Najteža je bila zima 1946. godine. Četiri dana oko Božića nije bilo hrane. Tada su počela masovna umiranja. Rekli su nam da zbog velikog snega nije bilo moguće voziti hranu. Mi nismo imali ništa, sve nam je bilo oduzeto. Ni komad sapuna, ni šerpu, ni lonče. Od drva ništa, i kad su ljudi trgali plotove ili razvaljivali šupe onda su stražari pucali i ubijali koga su zatekli; onoga ko nije uspeo pobeći. /.../. S početka je dnevno umiralo 70, zatim po stotinu, mislim da je granica bila 120. Ujutru su prolazili dugačkim seljačkim kolima. Mrtvi su izbacivani u hodnik ili na ulicu. Obično su ih zamotavali u njihove krpare. Na groblju smo ih slagali u četiri reda. Kad je nadošla Tisa, leševi su isplivali, bili su suviše plitko zakopani.

Dan i noć su žene nosile zemlju da zatrpavaju već zatrpane. /…/. Najstrašnije su stradala deca u logoru. /.../ /U/ gostionici Vitman smeštana su deca pred smrt. Umirala su od gladi. Nekima je lice trunulo, zubi ispadali. Stanovao sam preko puta, /.../ i cele noći slušam tiho ječanje, nisu imali ni snage da plaču. Ostavljeni su bili da umru, nekoliko stotina dece. 24

Slično svjedoči i Jakob Sohl-Daxer, također rođen 1932. godine:

Za Božić 1945. komandant logora je zabranio pet dana hranu. Za ceo januar 1946. dobio sam 750 grama hleba. Ljudi su umirali kao muve u jesen. Žene nisu prijavljivale smrt dece, deca nisu prijavljivala da su umrli baba ili deda, kako bi dobili njihovo sledovanje. Najteže je bilo krajem januara 1946. godine. Počeo je tifus.

Svakog dana je umiralo sve više ljudi. /…/. I danas vidim jednoga dečaka, imao je devet godina, koji je ličio na smrt. Samo kosti, velike oči i debeli trbuh. U rukama je nosio nokšir, koji nije mogao da drži od hladnoće i bolesti. Molio me je da mu sasvim napunim, jer mu braća, sestre i baba već nekoliko dana nisu ništa jeli. Kada sam nasipao - sve mu je ispalo iz ruke. Odmah se bacio na zemlju da nešto uhvati ustima. /…/.

Mnoga deca su imala, kao i ja, skorbut, nedostatak vitamina C. Kod bolesne dece su se otvarale rupe na obrazima, i kroz njih se videli zubi, koji su istruleli i jedan po jedan ispadali . 25

_________________________
21 Usp. isto, Bd. III, 945, i Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien.., n.dj., 313.

22 Ustav FNRJ, n.dj., 13-14.

23 Usp. Leidensweg der Deutschen..., n.dj., Bd. III, 476, i Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien..., n.dj., 242,

24 Nepodignuti krst u Knićaninu, u: N. Stefanović (prir.), Jedan svet na Dunavu..., n.dj., 126-128.

25 Prolećno buđenje mrtvih, u: isto, 137-139.

- 4 -

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #4 : Prosinac 27, 2008, 22:44:44 »


A ne razlikuje se ni iskaz internirca Heinricha Köllera, rođenog 1933. godine:

Kada smo mi u zimu stigli u Knićanin tamo više nije bilo ničega za hranu. Zatekli smo samo potpuno ispražnjene kuće po čijim slamnatim podovima su spavale, zbijene, hiljade ljudi, dece i staraca. /.../ /S/ve od drveta već je bilo utrošeno za grejanje. Domaće životinje su nestale iz sela, raznete su kao ratna nagrada zaslužnim partizanima. Preživljavali smo hraneći se divljim psima i mačkama, koji su se namnožili, jer su njihovi gospodari otišli još pre godinu dana. Lovili smo ih rukama, golim dlanovima. /…/. Prva umiranja od gladi počela su pošto smo pohvatali sve mačke. Pacove nismo jeli, barem ja to ne znam, ali su oni jeli nas.

Noću su se šunjali po gredama tavanice i odatle skakali za vratove. Bili su ugojeni, stomaci su im se vukli između šapica. Hranili su se našim mrtvima i od onoga što bi uspeli na brzinu da otkinu sa živih. Obično, parče kože sa vrata.

Prošnja u obližnjim selima, Perlezu i Čenti, bila je još jedan način da preživimo. Samo što je trebalo pobeći iz logora, iskrasti se neopažen i vratiti. Bežali smo iz Knićanina obično noću. 26

Slično svjedoči i Wendelin Gruber, rođen 1914. godine, ali o sudbini njemačke/folksdojčerske djece u logoru Gakovo u Bačkoj. 27

Prehrana je logoraša, svi su svjedoci sukladni u tome, bila više no oskudna. O tome, primjerice, u svom iskazu svjedoči Stefan Schwob iz Mrzovića pokraj Đakova, rođen 1930. godine, a koji je s obitelji bio interniran u Krndiji: /U logoru/ je hrana bila jako loša, sve su kuhali bez masti i soli, dobili smo malo kukuruznog kruha. Za doručak smo dobili čaj /…/. Sa djecom sam i ja išao više puta u šumu trnove grane i hrastove kore za čaj donijeti. Stražari su nas puškama pratili u šumu. Morali smo pjevati ‘Slavonski smo mali partizani, mi volimo svoj rodni kraj’!

Kao dječaci smo bili u logoru svugdje, tako i kod stražara. Poslije njihovog jela smo i mi došli da vidimo jesu li nešta ostavili na tanjuru, a onda smo to mi smjeli da pojedemo. 28

Matica umrlih za Radni logor Valpovo poimenično sadrži, pak, od svibnja 1945. do svibnja 1946. godine 1015 umrlih osoba (muških i ženskih). Među njima je u starosti do 14 godina života umrlo 86 djece. U starosti do jedne godine života (godišta 1944., 1945. i 1946.), dakle dojenčadi, umrlo je njih 55 (od toga ih je četvoro i rođeno u Radnom logoru Valpovo). 29

Tešku i tragičnu sudbinu njemačke/folksdojčerske djece u tom logoru opisuje, primjerice, vlč. Peter Fischer, rođen 1912. godine, 30 a prehranu, koja je bila izrazito loša, Stjepan Binski iz Belišća, rođen 1935. godine, koji je s obitelji 1945. bio tamo interniran:

Kao posljedica takove hrane ubrzo se javlja dizenterija. Kako nema ni doktora niti lijekova starci i mala djeca počinju prvi umirati. Uši i stjenice posebna su napast. /…/. Glad je počela uzimati svoj danak među iscrpljenim logorašima. Prvo umiru male bebe, koje majke ne mogu dojiti jer nemaju mlijeka. Drugi na redu su starci. 31

____________________________
26 Tri uniforme tate Kelera, u : isto, 155-156.

27 Prema: In den Fängen des Roten Drachen..., n.dj., 90.

28 Prema: V. Geiger, Logor Krndija. Zatočeništvo u vlastitim kućama, Hrvatsko slovo, g. IV., br. 165, Zagreb, 19. lipnja 1998., 17, odnosno Logor Krndija sudbina Folksdojčera, Uznik, br. 1, Zagreb, u siječnju 2000., 16.

29 Usp. V Geiger (prir.), Radni logor Valpovo..., n.dj., 259-333.

30 Usp. Leidensweg der Deutschen..., n.dj., Bd. II, 769, i Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien..., n.dj., 243.

31 Prema: V. Geiger (prir.), Radni logor Valpovo..., n.dj., 422-423.

- 5 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #5 : Prosinac 27, 2008, 22:50:02 »


Već tijekom 1946. počinje izuzimanje djece bez roditelja i staratelja (koji su u međuvremenu u logoru ubijeni ili umrli, ili su odvojeni od djece) iz logora i njihovo razmještanje po brojnim domovima za ratnu siročad. Mnogima je to, doduše, spasilo život, ali se smatra da je dosta djece na taj način izgubilo svijest o svojoj obitelji i o svom porijeklu.

Djecu bez roditelja ili staratelja smještalo se u dječje domove, gdje su smjela govoriti samo slavenski (hrvatski, makedonski, slovenski, srpski jezik). A tamo ih se i preodgajalo. 32

Zanimljivo je, pri tome, da na otvoreno pismo (Offenen Brief) o tragediji 40.000 folksdojčerske djece i njihovih roditelja u prijašnjoj Jugoslaviji, koje je u siječnju 1950. objavljeno u Salzburger Nachrichtenu, Eleanor Roosevelt, predsjedavajuća Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava nije reagirala. 33

Spašavanje i zbrinjavanje folksdojčerske djece i njihovo povezivanje s obiteljima u Austriji i Njemačkoj otpočelo je, pak, posredstvom Međunarodnoga Crvenog križa te humanitarnima djelovanjem i nastojanjima pojedinaca (od strane Crvenog križa u prijašnjoj Jugoslaviji napose nastojanjima i zauzimanjem doktorice Milošević). 34

Time je, ipak, većina njemačke djece, napose kada su uspostavljene veze između jugoslavenskoga i njemačkog Crvenog križa, upućena u Austriju i Njemačku. Prva je skupina (35), posredstvom Međunarodnoga Crvenog križa, upućena 29. ožujka 1950. iz Jugoslavije u Austriju (25) i Njemačku (10).

Potom slijede druge skupine, pa su, sve do potkraj 1959. godine, njemačka/ folksdojčerska djeca upućivana u Austriju i Njemačku. Sveukupno je, posredstvom Međunarodnoga Crvenog križa, iz prijašnje Jugoslavije upućeno 2259 djece (1541 u Njemačku, 647 u Austriju i 71 drugdje). 35

Neutvrđen broj njemačke/folksdojčerske djece usvojile su, pak, hrvatske, srpske i druge obitelji. No, mnoga su usvojena djeca kasnije ipak saznala za svoje porijeklo i sudbinuobitelji. Prema njemačkim/folksdojčerskim navodima više stotina (možda i tisuća) djece Folksdojčera, usvojeno iz jugoslavenskih domova za siročad, izgubilo je svoj identitet i zaboravilo svoje porijeklo. 36

*

Za razumijevanje sudbine Nijemaca/Folksdojčera potkraj i poslije Drugoga svjetskog rata, kao i za točniji uvid u antifašističku politiku i demokratsku praksu Titove komunističke Jugoslavije, poznavanje je pitanja sudbine njemačke/ folksdojčerske djece nezaobilazno i slikovito.

Mnoga pitanjai protupitanja o sudbini te djece u logorima, potom i domovima komunističke Jugoslavije još su neriješena i otvorena. O tome bi buduća istraživanja trebala dati zadovoljavajući odgovor.

_______________________
32 Usp. Leidensweg der Deutschen..., n.dj., Bd. III, 483-484.

33 Usp. isto, 479, i Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien..., n.dj., 253.

34 Usp. Leidensweg der Deutschen..., n.dj., Bd. III, 481, i Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien..., n.dj., 254.

35 Usp. Leidensweg der Deutschen..., n.dj., Bd. III, 491, i Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien..., n.dj., 254.

36 Usp. Leidensweg der Deutschen..., n.dj., Bd. III, 481, i Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien..., n.dj., 254.

- 6 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #6 : Prosinac 27, 2008, 22:53:31 »


Sažetak

Sudbina njemačke/folksdojčerske djece (napose njihova logorska stradanja) potkraj i poslije Drugoga svjetskog rata nepoznata je, prešućivana i u južnoslavenskima historiografijama neobrađena te u javnosti nepoznata tema. No, na temelju njemačke/podunavskošvapske historiografije i publicistike moguće je steći uvid i utvrditi najosnovnije pokazatelje o stradanjima Nijemaca/Folksdojčera u komunističkoj Jugoslaviji, pa tako i o sudbini njihove djece u logorima, potom i u domovima. Od 195.000 Nijemaca/Folksdojčera, koji su ostali u prijašnjoj Jugoslaviji, od kraja 1944. do početka 1948. u logore je internirano približno njih 170.000. Od toga je, od posljedica dizenterije, gladi, hladnoće, tifusa i zlostavljanja, umrlo približno 60.000 pripadnika njemačke nacionalne manjine. Među stradalima znatan je broj djece (osobe mlađe od 14 godina starosti). U komunističkim logorima prijašnje Jugoslavije, prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, život je, na razne načine, izgubilo približno 6000 djece Nijemaca/ Folksdojčera. Mnoga pitanja i protupitanja o sudbini te djece u logorima, potom i domovima još su neriješena i otvorena. Za razumijevanje sudbine Nijemaca/Folksdojčera potkraj i poslije Drugoga svjetskog rata, kao i za točniji uvid u antifašističku politiku i demokratsku praksu komunističke Jugoslavije, poznavanje je pitanja sudbine njemačke/ folksdojčerske djece nezaobilazno i slikovito.

Zusammenfassung

Das Schicksal der deutschen/volksdeutschen Kinder (vor allem in den Lagern) gegen Ende und nach dem Zweiten Weltkrieg war ein unbekanntes, verschwiegenes, in den südslawischen Historiographien nicht behandeltes und in der Öffentlichkeit nicht bekanntes Thema. Aufgrund der deutschen/donau-schwäbischen Historiographie und Publizistik ist es aber möglich, Einsicht zu gewinnen und die grundlegenden Indizes über die Verluste der Deutschen/Volksdeutschen und das Schicksal ihrer Kinder in den Lagern und später Heimen im kommunistischen Jugoslawien festzustellen. Von 195.000 Deutschen/ Volksdeutschen, die im ehemaligen Jugoslawien geblieben sind, wurden vom Ende 1944 bis zum Beginn 1948 ungefähr 170.000 in den Lagern interniert. Davon sind ungefähr 60.000 Angehörige der deutschen nationalen Minderheit an den Folgen der Dysenterie, des Hungers, der Kälte, des Typhus und des Mißbrauchs gestorben. Unter den Gestorbenen ist eine beträchtliche Anzahl von Kindern (Personen unter 14). Nach den Ergebnissen der bisherigen Forschungen haben in den kommunistischen Lagern im ehemaligen Jugoslawien ungefähr 6000 Kinder der Deutschen/Volksdeutschen auf diese oder jene Art und Weise ihr Leben verloren. Zahlreiche Fragen und Gegenfragen über das Schicksal dieser Kinder in den Lagern und später in den Heimen sind ungelöst und offen geblieben. Um das Schicksal der Deutschen/Volksdeutschen gegen Ende und nach dem Zweiten Weltkrieg zu verstehen, und um eine genauere Einsicht in die antifaschistische Politik und die demokratische Praxis des kommunistischen Jugoslawien zu gewinnen, ist es unumgänglich, das Schicksal der deutschen/volksdeutschen Kinder zu kennen.

Autor:
Dr. sc. Vladimir Geiger
vidi > Dr. sc. Vladimir Gajger

- 7 -

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7762



« Odgovor #7 : Prosinac 27, 2008, 23:00:40 »



Klikni na listu da se poveća

Fotografije: Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!