CRO-eu.com
Srpanj 23, 2019, 03:01:31 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Borić  (Posjeta: 10697 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Veljača 16, 2011, 02:08:36 »


Borići iz Kose

Kada sam napravila popis žrtvava Drugog svjetskoga rata iz Velikog Kuta >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2287.0 nisam ni slutila da ću imati mogućnosti, putem ovog foruma, upoznati praunuka prve drežničko-četničke žrtve, direktor PC Veterina i bivšeg predsjednik samoborskog HSP-a, dr.vet.med. Miljenka Borića.

Čitajući njegovu prvu poruku, od 14.02.2011., imala sam osjećaj kao da se u meni brana lomi. Suze su punile moje oči te se izlijevale i tekle jedna preko druge.

To je bio prvi izraz onoga što sam s dubokom zahvalnošću osjećala.

Poruka dr. Miljenka Borića je ujedno jedna od potvrda s kojima prepoznajem, da sam na pravom putu.

Svaka suza radosnica otvara mi veći i bolji pogled unazad - u prošlost Like i Ličana.

S dubokom zahvalnošću sačuvati ću, uz pomoć dr. Miljenka Borića, još jednog Ličana od zaborava - čovjeka kojeg smo samo kao prvu četničku žrtvu našeg kraja i samo s nadimkom "iz Kose" poznavali.

Točno, na minutu šest sati ranije, u 13:43 bio je kod mene potres jačine 4, 4 i dubine od 10 km.

♦ ♦ ♦

Lijepi pozdrav gđo. Draženović

kao prvo želim Vam čestitati na vrlo zanimljivim web stranicama na kojima ste skupili zadivljujući broj meni vrlo zanimljivih članaka, tema, slika i komentara.

Na registraciju me potaknula Vaša tema o žrtvama 2. sv. rata iz Velikog Kuta.

Ja sam praunuk Milana iz Kose kojeg spominjete kao prvu žrtvu četnika iz Drežnice.

Nakon toga moj je djed - također Milan uzeo svoju majku - Katu Draženović i ženu Katu Borić rođ. Mesić iz Razvale i otišao u Zagreb kod svog brata u Gračane. Od tada smo u Zagrebu gdje se rodio i moj tata Ljubomir, ja i moje četvero djece.

Kako je tata rano ostao siroče izgubio je veze s Likom i sa rodbinom. Mnogi su nestali za vrijeme rata (koliko ja znam tri strica i jedna teta) a oni koji su ostali nisu mu bili od pomoći pa se više posvetio obitelji. Deset godina proveo je u domu za djecu bez roditelja (iako mu je baka bila živa)i završio samo osnovnu školu, ali podigao mene i sestru na noge i napravio od nas ljude u koje je usadio svoje moralne poglede na život. Kako bi kod nas rekli - on je čovjek starog kova i sada zasluženo uživa u mirovini.

Mene je posao "vratio korjenima" jer sam kao dio mog terena obilazio Liku (radio sam u Plivi na prodaji veterinarskih lijekova - završio sam veterinarski fakultet) i u Brinju upoznao kolegu Željka Dasovića koji me je upoznao sa rođacima u Razvali i Kamenici.

Od tada redovito obilazim imanje u Kosi (na staroj karti iz 1910 na tom mjestu stoji Borići) i pradjedov grob u Križpolju.

Tako se Lika ponovo vratila u našu obitelj. Ja sam nakupio dosta literature o Lici, Brinju i Stajnci i sa velikim zadovoljstvom pratim novosti na Vašim stranicama, kao i Brinja i Stajnice.

Mi djeda nismo nikad zaboravili, ali tako nesretna sudbina mog oca udaljila ga je od korijena. Ja se već godinam trudim vratiti nas na mjesta kojima pripadamo.

Znam da su moji porijeklom iz Donje Kamenice i da je pradjed bio u Americi (našao sam ga na popisu useljenika na Ellis Island). Kad se vratio napravili su kuću u Kosi, a u Kamenici je ostao živjeti njegov brat koji je imao kćer i kojoj se priženio Mesić pa su oni sad preuzeli obiteljski nadimak - Modre.

Marka Mesića sam upoznao - on je zakupnik lovišta Kapela II i živi u Splitu a u Kamenici je izgradio apartmane kako bi potaknuo lovni turizam. Brat mu živi u Rijeci ali njega nisam upoznao.

Upoznao sam njihovu sad pokojnu majku koja mi je pričala da je imala i kćer koja je nesretno stradala (izgorila-užas). Nesretno ( iz sadašnje pozicije tragikomično) je završio i Milanov drugi brat koji je učio za svećenika i pobjegao pred mladu misu. Navodno ga je otac, koji je prodao dosta zemlje da ga  školuje tražio puškom da ga ubije zbog sramote koju je nanio obitelji. Po pričanju, navodno je otišao u Beograd i radio kao pisar kod nekog advokata i umro neposredno pred rat pa mu se od tada gubi svaki trag. Pretpostavljam da je određenu ulogu u njegovom školovanju ima kanonik Nikola Borić - župnik crkve sv. Marije na Dolcu (lepoglavski uznik zajedno sa bl. kardinalom Stepincem) za kojeg nisam uspio doći do podataka o porijeklu.

Jedina rodbina s kojom sam u kontaktu je tatin bratić Mile Mesić u Razvali koji se vratio iz Njemačke kad je otišao u mirovinu.

U Zagrebu sam upoznao mnoštvo Brinjaka od kojih neki još imaju neke rodbine u tom kraju, a većina više nikog. Upoznao sam i mnoge naše iz Kutine i Siska. Većina samo zna da su rodom od Brinja jer su se mnogi u te krajeve doselili između dva svjetsak rat.

Imam rodoslovno stablo na www.geni.com  pa se tamo može vidjeti ono što ja znam o svojima.

Sad šaljem malo slika bake i djeda i neke rodbine za koju ni ne znam točno tko su (svaka pomoć u prepoznavanju je dobrodošla). Od Draženovića poznam kolegu Danijela Futivića iz Velikog Trgovišća čija je mama od Draženovića i koji ima živu tetu u Zagebu koja kaže da joj je moja prabaka rod. Nisam pričao s njom ali sam siguran da bi bilo mnogo zanimljivih stvari zadoznati.


Slika br. 1
Klikni za uvećani prikaz

Na prvoj slici je moj djed - Milan ml. s čašom u ruci, a slijepi harmonikaš je Draženović, mislim da se zvao Miko. Ako se dobro sjećam priče svadba je tatine tete ili strine (Sertići ili Pavlovići).


Slika br. 2 i 3

Na drugoj slici je prabaka Kata Draženović, na trećoj pradjed Milan Borić,


Slika br. 4
Klikni za uvećani prikaz

na 4. pradjed Milan Borić i baka s nekom rodbinom ( mislim da su neke od njih snahe) pred kućom u Kosi, na


Slika br. 5
Klikni za uvećani prikaz

5. prabaka Kata Draženović s mojim tatom i pokojnim stricem dok su bili mali ( tata priča da je imala sestru udanu u Zagrebu kod nekih, mislim, Oberskih),


Slika br. 6
Klikni za uvećani prikaz

na 6. neka meni nepoznata rodbina.

(Ja predpostavljam, da je to onaj bračni par sa prve slike – mlada i mladoženja/ MD)

Do idućeg maila pozdrav,

Miljenko Borić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Veljača 16, 2011, 12:11:39 »


-   U vodstvu Hrvatske seljačke stranke za Općinski odbor Brinje, bio je Ivan Borić blagajnik

-   11. 03. 1806 upisan je kao dušobrižnik u brinjskoj župi Ivan Borić

-   Etnografski muzej u Zagrebu odkupio je jedan biljac i jednu šarenicu od Ivana Borića iz Osijeka

-   Jela Borić kazivačica narodnih pjesama iz Brinja

-   Marko Borić župnik u Munjavi, dobio 1. studenog 1873., župu Križpolje.

-   U Gospiću: " † Gospodarstveno družtvo za Liku i zanemarene dužnosti vlade". Tako se zove izgubljeno družtvo broj 2., pa se traži kod okružne oblasti i vlade po § 32. "Statuten des čkonomischen Vereines, gegršndet fšr den Bezirk des Kaiser Franz Josef Likaner 1. Grenz-Regiment. (Pravila i poslovnik gospodarstvenog družtva, utemeljenog za okrug cara Franje Josipa ličke prve krajiške pukovnije.) Tako u dva jezika štampana pravila gospodar. Družtva glase, potvrdjena od ratnog ministarstva Abth. 7. Nro. 11.091 17. rujna  1868. godine, Abth. 10. Nro. 4521 Gen. Gomm. U Zagrebu Jacobs, FML i Hrijan, kapetan. Predsjednik bijaše sam pukovnik Szimić.
Odbornici gradjanskog i vojnog stališa bijahu: Jenić, Iso Vujanović, Ristović, Welko, Major Došen, major Mileusnić, nadpop M. Tesla, štapski župnik (Stabs-Pfarrer) Kostrenčić, Jerko Rukavina, Juraj Prpić, Ivan Borić nadučitelj A. Knežević, major Starčević, mojor Vojvodić, major Zastavniković, kapetan kao blagajnik Šajatović i C. I. Balasko tajnik.
Primorac, 24. kolovoza 1877

-   [...] U Bosni je prvi, spomenicima utvrdjeni ban Borić, koji se spominje g. 1153 - 1163. Udara medjutim u oči, što grčki ljetopisac Cinnamus, kojemu je dobro poznat ban i banska čast u Hrvata, ne zove Borića banom, nego eksarhom (Βορίτζης .....), po čem možemo suditi, da dostojanstvo bana za Bosnu nije ni u 12. stoljeću bilo poznato u Carigradu. Čini se, da je banska čast za Bosnu izašla na glas tek u doba Kulinovo. No odatle ne bi se ipak moglo zaključiti, da se upravitelji Bosne prije Kulina i Borića nijesu zvali banima. [...]
Klaić Vjekoslav: Porieklo banske časti u Hrvata
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Veljača 25, 2011, 23:08:06 »


Miljenko Borić, predsjednik samoborskog HSP-a, dopredsjednik Županijskog vijeća HSP-a za Zagrebačku županiju i županijski vijećnik

HSP ide dalje!


Dr. Miljenko Borić, Samobor, 28.09.2007.

Miljenko Borić rođen je 1969. godine u Zagrebu, gdje je odrastao, školovao se i završio Veterinarski fakultet. Za Samobor je vezan od 1987., kada je upoznao suprugu Jasnu, Samoborku. Od 1996. godine s obitelji se za stalno nastanjuje u Samoboru, u Taborcu, u neposrednoj blizini svetog Mihala. Imaju tri sina, tinejdžera. Sudionik je Domovinskog rata od 1991. Radi u poduzeću Veterina u Kalinovici.

Radite u struci. Koji je točno vaš posao?

Veterina je proizvođač veterinarskih lijekova i moj posao kao doktora veterinarske medicine je stručna prezentacija tih lijekova mojim kolegama koji rade u veterinarskim stanicama, na farmama i svugdje gdje se radi sa životinjama. Radimo na području cijele Hrvatske i u mnogim zemljama svijeta, a ja sam zadužen za kupce u Hrvatskom zagorju, jednom dijelu Prigorja, Moslavini i Lici.

Kako ocjenjujete stanje u stočarstvu na našem području?

Stanje je katastrofalno. To se jako dobro vidi i osjeti u mom poslu. Propadaju seoska domaćinstva. Velika je vijest kada se otvori farma s dvije tisuća krava ili svinja, ali nije vijest kada pet ili šest ili čak deset tisuća ljudi proda po jednu ili dvije krave. A to se redovito događa u našim selima. Na selu su ostali uglavnom stariji pa kad se netko razboli ili umre, najprije se prodaje ono što je u štali. Osobno smatram da se selo sustavno uništava. Dosadašnja politika nije napravila ništa na održanju i zadržavanju ljudi na selu, jer se poljoprivreda tretira isključivo kao gospodarska grana, a zapravo je samo jedna od djelatnosti s kojom se ljudi na selu mogu baviti. Dakle, imamo svoju zemlju, za čiju slobodu je plaćena visoka cijena i koja je, nažalost, velikim dijelom pusta - nema ni ljudi, ni životinja.

Od kada ste član HSP-a?

Član sam HSP-a od prošlih parlamentarnih izbora. Na sam dan izbora poslao sam pristupnicu internetom. Postizborni potezi sadašnjeg premijera koji je radije koalirao sa Srbima koji su borili protiv Hrvatske nego s HSP-om smatrao sam izdajom svega za što sam se borio. To je i učvrstilo moje stajalište da je HSP jedina stranka koja štiti hrvatske nacionalne interese. Pokazalo se to i u ovih tri i pol godine vladavine HDZ-a, jer je nastavljena politika koju je do tada provodio i SDP. Stoga je točna konstatacija našeg predsjednika Đapića kada je na zadnjoj konvenciji HSP-a ustvrdio da se HDZ i SDP ponašaju kao politički blizanci.

Izbori su pred vratima. Što je HSP danas, što nudite biračima?

Hrvatska stranka prava je danas moderna stranka desnog centra, konzervativnog svjetonazora, koja visoko kotira u Hrvatskoj. Strah od HSP-a vidljiv je i iz istupa premijera, jer HSP najviše ugrožava upravo HDZ. Boje se opravdano, jer smo jedini štitili sve ono za što su se oni zalagali s "figom u džepu", a što su i pokazali svojim biračima ubrzo nakon izbora.

Na koje birače HDZ-a pretendirate?

Računamo na onaj dio birača koji je razočaran premijerovom vanjskom politikom i obećanjima da neće izdati generale i da će se ispraviti nepravda nastala privatizacijom. Tu prvenstveno mislimo na "male ljude" koji su sanjali san o Hrvatskoj kao samostalnoj zemlji u kojoj će moći uživati u stečenoj slobodi i živjeti od svog rada. Nažalost, ponovnim dolaskom na vlast HDZ nije napravio ništa; nastavljena je prijašnja politika. Već u prvoj privatizaciji Hrvatska je rasprodana stranim investitorima, prodane su banke i najdohodovnija poduzeća, a taj trend nastavlja se i danas prodajom poduzeća od strateškog interesa za državu i građane, a sve pod krinkom "slobodnog tržišta". Slogan HSP-a za ove izbore je "Sačuvaj svoj san", jer je upravo razočaranje građana dosadašnjom politikom vrlo veliko. Nismo dobili Hrvatsku kakvu smo sanjali, već imamo Hrvatsku najgoreg mogućeg kapitalizma, u kojoj su prava radnika, a i svih ostalih kategorija društva - seljaka, umirovljenika i mladeži - bitno narušena. Čak mogu reći da su ta prava i u socijalizmu bila puno, puno bolja. Dakle, HSP se prije svega zalaže za socijalno pravedniju državu, koju mi danas, nažalost, nemamo. Žalosno je kad vam ljudi neupitne ljubavi prema Hrvatskoj kažu da se u socijalizmu, ako izuzmemo pitanje politike, živjelo bolje.

Politički analitičari jednoglasni su u tvrdnji da HSP može koalirati samo s HDZ-om. U suprotnom će "utvrditi" svoj status u opoziciji.

Stanje u našoj politici je takvo da vrijedi ona: "Nikad ne reci nikad". Jedno je pozicioniranje stranaka prije izbora, a drugo je stanje nakon izbora. Mislim da je Samobor za to odličan primjer. Dakle, ako se s bilo kojom strankom usklade bitna politička pitanja i odredi što će tko odrađivati i čime se baviti, može se postići konsenzus s većinom stranaka. Osobno bih volio kada bi HSP osvojio dovoljno glasova da se napravi koalicija s HSS-om i HSLS-om, kao što je sada imamo u Slavonskom Brodu i da se Hrvatskoj ponudi novi - "treći put". No, najprije treba dobiti izbore, a onda će biti lakše i tražiti partnere. Retorika pred izbore se pooštrava, podvlače se crte, a mi smo tu da građanima kažemo što ne valja i predstavimo kako bismo to mi radili, jer još nismo imali priliku participirati u državnoj vlasti.

U nekim sredinama HSP je u koaliciji, odnosno participira u vlasti. Imamo primjer Osijeka, gdje su zapravo svi izgubili - i stranke i građani, a ima i dobrih iskustava. Kakva su zapravo iskustva HSP-a u koalicijama u manjim sredinama?

Teško je govoriti o situacijama o kojima saznajete samo iz novina. U slučaju Osijeka radi se o tri stranke koje se bore za iste birače i bilo je za pretpostaviti da će tu doći do nekog sukoba. No, poznajem situaciju u Zagrebačkoj županiji, gdje sam vijećnik, a, naravno, i situaciju u Samoboru. I u županiji i u Samoboru mi smo oporbena stranka. Kako se radi o lokalnom nivou, puno je važnije s kakvim ljudima želite suradnju od toga iz koje su stranke. Meni osobno najvažnije osobine političara na lokalnom nivou su tolerantnost i spremnost na dijalog, stručnost i sposobnost da se stavi u položaj malog čovjeka. Isto tako ne podnosim bahate, samodopadne političare koji sve gledaju s pozicija moći. I dok su u manjim sredinama važniji ljudi nego same stranke, na državnom nivou je situacija potpuno drugačija. Tu su u pitanju stvari od državnog interesa i ako stranke nisu sličnih svjetonazora, koalicija je teško moguća.

Svjedoci smo da su na lokalnoj razini zaista moguće sve vrste koalicija. Ima puno netipičnih slučajeva, dovoljno je samo spomenuti Veliku Goricu i Samobor. Kako vi doživljavate Samobor kao građanin, dakle ne samo kroz politiku?

Nakon deset godina, koliko živim u Samoboru, zaista smatram da je Samobor idealno mjesto za življenje u Hrvatskoj. Dakle, koga god pitate gdje bi volio živjeti, i ako se radi o kontinentalnom dijelu naše domovine, puno njih će izabrati upravo Samobor. I to je stvarno istina. No, Samobor nije samo usko područje oko centra grada, veće je široko područje koje obuhvaća i Žumberak i nizinski dio do Save, sve do Rakovog Potoka i Pavučnjaka. Kvaliteta života u samom Samoboru je zbilja vrlo dobra, gledajući mogućnost zadovoljavanja kulturnih potreba, edukacije i povezanosti s metropolom. Ipak, nije isto živjeti na području Grada Samobora ili u njegovoj okolici; dosta je frustrirajuće živjeti na području Grada Samobora, a izvan gradića koji se zove Samobor. Kvaliteta života tamo nije ni približno dobra kao u samom Samoboru. Tu se nameću problemi prometnica, školstva, dječjih vrtića, a nadasve prijevoza koji je izuzetno skup. Nama su kao stranci u tom smislu prioritet građani, a ne građevine.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Veljača 25, 2011, 23:10:07 »


Kad smo već kod građevina, najnovije otvorena je sportska dvorana, koja se planirala dugo godina, već od 2000. U sedam godina, dakle, uloženo je, prema podacima, 50 milijuna kuna. Što mislite o tome?

Od kada sam ušao u politiku uvijek iznova se čudim kako su svi projekti koje gradi država izuzetno skupi. Ni danas ne znam zašto je to tako i mislim da bi tu trebalo napraviti "dobru" reviziju. Zadnji primjer su i sportske dvorane za potrebe rukometnog natjecanja u Zagrebu i Osijeku, oko čijih cijena su se lomila koplja na lokalnoj, i ne samo lokalnoj, političkoj sceni. Dvorana u Samoboru je svakako bila potrebna. Mi smo se kao stranka zalagali da se uz dvoranu napravi i bazen, jer se projektu oko Šmidhena ne nazire kraj. Jer, čim se maknete iz Hrvatske, doduše, prema zapadu, gotovo svaka škola, primjerice u Sloveniji ili Austriji, da ne spominjemo dalje, ima nekakav bazen. I ne samo škole; svako imalo veće mjesto ima nekakvu multifunkcionalnu dvoranu, jeftinu i "drvenu" u kojoj se održavaju različite priredbe, sajmovi i slične manifestacije bez straha od vremenskih neprilika i sve to izgradi se, u odnosu na cijene kod nas, za nevjerojatno malo novca.

Prema rebalansu proračuna, u našem gradu se ustanovio "višak" od otprilike 33 milijuna kuna. Koji je vaš komentar?

Ovaj višak je zapravo žalosna činjenica da u Samoboru imamo višak ljudi, stanovnika, a manje industrije, jer porez na dobit od poduzeća ide državi, a porez na dohodak ide lokalnoj samoupravi. To i opet pokazuje da je Samobor zanimljiv za stanovanje i, naravno, za građenje stambenih objekata. Ono što mene osobno, a i sve nas u HSP-u smeta, je to da Grad Samobor, vrlo očito, pogoduje velikim investitorima. Višestambena izgradnja narušava izgled Samobora, smanjuje kvalitetu života u Samoboru i puni džepove investitora. Građani su izabrali vlast koja se mora brinuti za njih, a ne za ljude koji na Samoboru žele zaraditi. Kad tome pridodamo neispunjena predizborna obećanja, siguran sam da je aktualna vlast iznevjerila očekivanja građana. Uz to uvijek se nameće pitanje je li u tim rabotama i netko iz vlasti omastio brk. Samobor vidim u budućnosti kao grad obiteljskih kuća i kvalitetnog života, a ne kao grad od 80000 stanovnika.

Već duže vremena nedostaje vrtićkih i školskih kapaciteta. Od sljedeće godine dobivamo i status velikoga grada, a time nam na leđa padaju i druge brige.

Proračun Grada Samobora raste iz godine u godinu. Prema tome, nije problem financiranja, već preraspodjele sredstava. Zemljište se na veliko prodaje HDZ-ovim i HNS-ovim ljudima, dakle koalicijskim partnerima na vlasti u Samoboru, dok se s druge strane pojavljuje problem stanovanja za male ljude. Dakle, isto to što se prodalo njima, velikim investitorima, moglo se rasparcelirati, kao što je rasparcelirano Cvjetno naselje, i prodati građanima koji bi napravili obiteljske kuće. No, to očito nije bilo u interesu samoborske vlasti. Ne radi se u korist građana nego krupnog kapitala. Postavlja se pitanje prometa i parkiranja, jer Samobor postaje premalen za toliki broj vozila i stanovnika. Danas, primjerice, gotovo svi voze djecu u školu. Mislim da bi vlast u Samoboru puno bolje funkcionirala kada bi imala malo više sluha za građane i za ono što im građani u dobroj namjeri savjetuju.

Promet u Samoboru posebna je priča...

Planovi sadašnje uprave da se presele iz centra grada je za pohvalu. No, trebaju se preseliti i policija i sud i vatrogasci i svi ostali gradski i državni zaposlenici. Idealno mjesto bi bilo ono današnje prazne vojarne, jer tamo ima dovoljno mjesta i za predviđeni kampus i za gradsku i državnu upravu. Centar Samobora treba prepustiti turistima, a time i raznim manifestacijama i ugostiteljima.

To se već dugo planira, ali nikako da se ostvari. Primjerice, o preseljenju policije već su bile donesene i neke odluke.

Svejedno, to će se morati napraviti, jer ovakva situacija je dugoročno neodrživa i neizdrživa. Krenete li oko sedam na posao prema Zagrebu, dovoljno je da negdje kroz centar samo sretnete kamion Komunalca pa da se učas stvori kolona od dvjestotinjak metara. Također, nigdje u centru ne postoji mogućnost ugibanja kamiona dostave i ostalih većih vozila, a svemu tome su uzrok nesretni stupići. Kad već imamo "pauka", nismo trebali postavljati stupiće. Ili obrnuto. Mi smo davali i prijedlog da se parkiranje u centru Samobora ne naplaćuje za kratak period od 15 minuta, kako bi se ljudima omogućilo kupovanje u malim prodavaonicama i dućanima u centru, da ih se ne tjera u velike trgovačke centre. Jer, ako vas parking u centru košta 5 kuna, a isto toliko košta i kruh, tada ga nećete kupovati u malim pekarnicama u centru i oko centra, već u Konzumu ili slično.

Prije nekoliko dana održana je programska konvencija HSP-a. Kako izgledaju liste za izbore?

Liste još nisu definitivno sastavljene. One jesu ustanovljene, ali o njima sada ne bih govorio dok ne izađu u javnost. Na konvenciji su predstavljeni ključni ljudi, oni koji će biti nositelji svih aktivnosti unutar stranke prije izbora i na predstojećim izborima. Neki od njih su već dobro poznati javnosti, a neki su pak novi, ali sve redom ugledni i časni ljudi iz cijele Hrvatske. Imamo i novopridošlih, onih koji su se, razočarani u druge stranke, pretežno iz HDZ-a, skrasili u HSP-u. Tu su Mate Granić, stručnjak za vanjsku politiku, admiral Domazet Lošo, koji je vojni strateg i dobro poznaje geopolitičku situaciju Hrvatske danas... Mislimo da imamo dobru ekipu ljudi koja je u mogućnosti obnašati istaknute dužnosti u budućoj vlasti Republike Hrvatske.

Kako komentirate iznenadni odlazak vaših uglednih članova Rožića i Tadića iz HSP-a?

Moram priznati da je to bilo veliko iznenađenje za sve u stranci, tim više što su na nedavnoj programskoj konvenciji predstavljeni kao ljudi koji su uz ostale saborske zastupnike učinili jako puno u izgradnji ugleda stranke i njenoj promidžbi i od kojih se puno očekuje i nakon izbora. Najviše čudi što su to učinili upravo sad i to bez ikakve najave. Obrazloženje koje su naveli pomalo je smiješno za ljude koji su tako dugo u politici. Jer, ako niste spremni na pregovore i dogovore s drugim strankama, za ono što se zove političkom kuhinjom, bolje da se ni ne bavite politikom. Tako da sam uvjeren da su pravi razlozi za odlazak druge prirode i sigurno će vrlo brzo izaći na vidjelo. Bez obzira na to, nadam se da će obojica mojih stranačkih kolega nastaviti političku borbu za iste ciljeve za koje su se zalagali i u HSP-u bilo samostalno, u nekoj drugoj stranci ili pod okriljem neke od stranaka. U političkom životu to nije ništa novo i čudno. Sjetite se samo izdvajanja ljudi iz HDZ-a koji su osnovali DC, pa nakon toga Hrvatski blok i HIP. Kod svih stranaka prisutni su manji ili veći kadrovski potresi, ali velike stranke preživljavaju i kreću dalje. Uvijek ima i časnih ljudi koji nakon raspada manjih stranaka traže svoj put u nekoj drugoj stranci, kao što su gospoda Tadić i Rožić došli u HSP iz HSLS-a. Oni, kao i mnogi koji misle da mogu bolje, imaju apsolutnu slobodu sami birati svoju političku budućnost.

Mislite li da će njihov odlazak bitno utjecati na birače HSP-a?

Utjecati hoće, ali ne bitno, jer su naši birači okupljeni oko programskih ideja koje zastupa HSP o uistinu suverenoj i socijalno pravednijoj Hrvatskoj, a ne oko pojedinih osoba. Svi smo mi samo mali kotačići u političkom životu ove zemlje i nitko nije nezamjenjiv. Političari dolaze i odlaze s političke scene; sjetimo se samo pokojnih političara sa samog vrha naše politike - predsjednika Tuđmana i Ivice Račana, ali i nakon njih Hrvatska ide dalje. Zbog svega navedenog uvjeren sam u bolju budućnost HSP-a i da ćemo na predstojećim parlamentarnim izborima ostvariti rezultat koji će biti bitno bolji od dosadašnjih.

Robert Škiljan, 28.09.2007.
Glasnik Samobora i Svete Nedelje
Izdavač: Samoborfest d.o.o.

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Veljača 25, 2011, 23:16:26 »


Samoborski HSP i njihov predsjednik Miljenko Borić našli se u nemilosti predsjednika Ante Đapića

Gore nego u Sjevernoj Koreji!


Dr. Miljenko Borić, Samobor, 30.01.2009.

Predsjednik samoborskog HSP-a Miljenko Borić samo nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora našao se u nezavidnoj situaciji. Prepoznati kao unutarstranački oponenti Anti Đapiću, gradska podružnica i županijski ogranak našli su se u nemilosti vodstva stranke – navodno nisu priznati rezultati izbora unutar samoborskog HSP-a, županijski HSP je raspušten, a Miljenko Borić suspendiran. Navodno, jer o svim tim odlukama nemaju nikakve pisane potvrde vodstva stranke nego samo usmene obavijesti, kaže Borić.

Riječ je o nastavku obračuna sa strujama u stranci koje se ne slažu sa smjerom u kojem "pravaše" vodi Anto Đapić, objašnjava Borić, a koji je počeo nakon unutarstranačkih izbora u kojima su ogranci Zagrebačke županije stali uz Đapićevog protukandidata Peru Kovačevića. Od tada komunikacija između vodstva i tih ogranaka praktički ne postoji, a stanje je iz lošeg ovih dana prešlo u još gore, opisuje Miljenko Borić.

Što se događa sa samoborskom podružnicom HSP-a?

Kronološki gledano, prvi sukobi su se dogodili nakon što se i na prethodnim državnim izborima ponovila priča da su na visoka mjesta gurani ljudi bliski predsjedniku stranke, a velik broj časnih ljudi nikad nije uspio doći na te liste ili pozicije samo zato što su imali svoj stav. Mi u Zagrebačkoj županiji smo zato u vrijeme unutarstranačkih izbora stali na stranu Pere Kovačevića, odnosno, stali bi na bilo koju stranu suprotnu Anti Đapiću, jer se u stranci počelo događati da su ljudi koji su je stvarali odjednom postali nepodobni i izdajice, a mi smo smatrali da to nije tako. Htjeli smo probleme riješiti unutar stranke, međutim, na naše čuđenje, su ljudi koji do sada ništa nisu napravili za stranku progurani u sam vrh. Kako su se županijski i gradski ogranak deklarirali kao dio stranke koji misli suprotno onome što misli predsjednik, to nam je jako zamjereno.

Sada se dogodilo da stranka nije priznala rezultate izbora u samoborskom ogranku pod izgovorm da nisu plaćene članarine. Riječ je o tipičnom scenariju traženja dlake u jajetu, dok oni koji su bliski predsjedniku mogu raditi što hoće. Nakon toga je stigla informacija da je došlo do moje suspenzije, bez ikakve pisane obavijesti. Potom je stigla informacija da je ukinut i županijski HSP kojeg sam ja dopredsjednik, ali ni o tome nije stigla nikakva pisana potvrda. Postavljen je koordinator za Zagrebačku županiju, Stipo Ćorić, poznat po spominjanju u kontekstu afera u Zagrebačkim cestama, koji sad ponovno gradi županijsko vijeće i na te sastanke selektivno poziva ljude sklone predsjedniku.

Jeste li probali provjeriti kod vodstva što se točno događa?

U četiri godine od lokalnih izbora nismo imali niti jedan sastanak sa čelništvom stranke. Jedina komunkacija koja postoji je na osobnoj razini, mene s ljudima za koje znam da su članovi Glavnog stana. Međutim, službene komunikacije sa samom središnjicom nismo imali već neko vrijeme, niti jedan sastanak s predsjednikom stranke, niti njegovim tajnikom. Kad bismo nešto trebali obaviti to bi radili preko privatnih poznanstava unutar HSP-a, a mislim da to nije način na koji bi jedna ozbiljna stranka trebala i mogla funkcionirati.

Koji je konkretno vaš trenutni status u HSP-u?

Ne znam. Nisam ni od koga dobio pisanu obavijest o nečemu. Niti podružnica Samobor, niti ja osobno. Status nepoznat. Samo smo usmeno obaviješteni da nam neće priznati rezultate izbora, pod izgovorom da na njima nije bio niti jedan član Glavnog stana. Naravno, mi smo poslali pozive i predsjedniku i tajniku, ali se oni nisu pojavili. A sad je tumačenje da nam je zbog toga zbor podružnice stranke bio nelegalan. Znači, koliko god mi naših zborova održali, bit će nelegalni jer oni neće doći?! Rekli bi, silovanje demokracije.

Kako funkcionira samoborska podružnica? Jesu li aktivnosti zamrznute ili se radi kao da je stanje normalno?

Službeno samoborski HSP nije raspušten, ali ja kao predsjednik više ne sazivam sastanke, jer nemam zbog čega pozvati ljude. Pozovem ih kad znam da se nešto konkretno događa ili pred skupštinu županije da ih obavijestim o tome što se događa u županiji ili o pitanjima vezanim uz Samobor. No, nekakvih sastanaka s nekim političkim planom nemamo. Iskreno, čini mi se kao da svakih par godina HSP vrati brojčanik na nulu i kreće ispočetka, umjesto da se nastavi s neke točke koja je dosegnuta i da svake godine raste. Članstvo niti jedne stranke na području Zagrebačke županije, što odgovorno tvrdim, nema dovoljan broj glasova da bi nešto postigao zato što svi ovisimo o percepciji stranke u društvu putem medija. A mislim da HSP nikad nije imao ovako loš rejting u društvu kao što ga ima sad.

Neće baš ni ovaj istup pomoći u percepciji stranke. Pogotovo u predizborno vrijeme.

Činjenica je da u ovom trenutku stranka od nas očekuje isključivo poslušnost. Međutim, jedini način da se za nešto izborite je rad u stranci. Ja pozivam ljude da se uključe u politiku, u bilo koju stranku, jer samo tako mogu uzeti stvari u svoje ruke. Ali, ne očekujem da ulaskom u stranku ljudi isključe mozak i slušaju isključivo riječi predsjednika, jer ovo što se trenutno radi u HSP-u je gore nego u Sjevernoj Koreji, gradi se nešto što podsjeća na kult ličnosti. Ovo što govorim vjerojatno će biti sankcionirano od stranke, jer po našem statutu svaki medijski istup podliježe stegovnom postupku. Ja sam navodno suspendiran, bez da sam bio pozvan na Sud časti stranke, no možda ću nakon ovog intervjua konačno i biti pozvan pa da mogu reći i svoju stranu i da se počne nešto događati. Nadam se da će nakon ovog istupa doći barem do nekih pomaka u stranci. Ja neću otići iz HSP-a, osim ako me izbace, a ako me izbace, ja ću svejedno ostati pravaš. Kad tad će se situacija promijeniti, sa mnom ili bez mene.

Kakvo je raspoloženje među članovima ogranka?

Članovi su složni. Bez obzira tko bude postavljen za predsjednika, vršitelja dužnosti ili povjerenika, nas petnaestak koji činimo uže vodstvo ogranka smo vrlo složni. Isto je i na županijskoj razini. Uglavnom, svjesni smo da unutar stranke vjerojatno neće biti većih promjena pa se orijentiramo na pripreme za lokalne izbore, jer mislimo da se možemo izboriti za poziciju u novoj vlasti u Samoboru. Ovaj intervju nema namjeru otjerati ljude, nego baš naprotiv, pozvati ih da uđu u stranku i bore se za istinu, a ne za predsjednika stranke. U stranku čovjek ulazi radi njenog programa, a ne radi predsjednika, a žalosno je kad predsjednik ne poštuje ni program ni statut.

Što u slučaju ako dođe do službenog raspuštanja ogranka i službene suspenzije?

Pokušat ćemo se boriti za HSP koliko god to možemo. A sve drugo što ćemo napraviti mislim da će biti zajednička odluka kompletnog vodstva podružnice. Lokalna politika najčešće nema veze s državnom. Uvijek sam govorio da su koalicije uglavnom loša stvar, ali dok god će one biti moguće u smislu postizanja sinergijskog učinka njima će se moći nešto postići, pogotovo u sredinama poput Samobora gdje ima ljudi s kojima se može normalno razgovarati neovisno o stranačkoj pripadnosti. Zadnji intervju predsjednika pokazuje da je stao na stranu HDZ-a, prije nekog vremena je tjerao podružnice u koalicije sa SDP-om, a kakav će biti službeni stav stranke po pitanju koaliranja na lokalnoj razini - ne znam. Ali, to je sigurno tema o kojoj ću raspravljati s vodstvom podružnice stranke. Nismo zombiji, niti slijepi poslušnici, nego radimo ono što nam govori naša pravaška savjest.

Postoje li neki rokovi do kada situacija u stranci mora biti razriješena?

Ono što je čudno to je konspirativnost u odnosu prema toj problematici. Bilo je rečeno da će se prvo napraviti zborovi podružnica, pa županijska vijeća pa sabor stranke. No, krenulo se obrnutim smjerom i potpuno suprotno onome što bi neka logika demokracije nalagala. Postavljen je rok da se zborovi po podružnicama održe tijekom siječnja. Hoće li se to dogoditi ili ne i kako će stranka pokušati riješiti situaciju u Samoboru, vidjet će se vrlo skoro.

Što je sa sastavljanjem lista za lokalne izbore?

Nadam se da ćemo uspjeti sastaviti listu i da će je predsjednik stranke potpisati, jer je to po statutu obvezan. U slučaju da vidimo da od toga neće biti ništa razmišljat ćemo o drugim načinima. Ali, još uvijek vjerujemo da je stranka svjesna veličine podružnice u Samoboru i kvaliteta naših članova.

Kruno Solenički, 30.01.2009.
Glasnik Samobora i Svete Nedelje
Izdavač: Samoborfest d.o.o.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Veljača 25, 2011, 23:22:36 »


It's time to say goodbye!


Klikni za uvećani prikaz

Dr. Miljenko Borić povukao se je iz političkog života, u svoje slobodno vrijeme najdraže drži malu bebicu Luciju u naručju.

Malo je političara koji znaju kada je time to say goodbye.

Naš dragi Ličan ima i za to feeling (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!