CRO-eu.com
Studeni 20, 2019, 02:09:16 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 2 3 [4] 5 6 ... 10
 31 
  : Svibanj 26, 2018, 18:32:17  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Dan otvorenih vrata na Pantovčaku: Službe za spašavanje

Klikni za uvećani prikaz



U Uredu predsjednice na Pantovčaku održan je Dan otvorenih vrata na temu "Službe za spašavanje - uvijek uz nas kad je najteže".

Pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Hrvatske gorske službe spašavanja prikazali su vježbe spašavanja, a Hrvatski Crveni križ, Hrvatski zavod za hitnu medicinu i Javna vatrogasna postrojba Grada Zagreba izložili su opremu i prijevozna sredstva.

"Kad se dogodi nesreća, prvo pomislimo na vatrogasce, bolničare, liječnike, spasioce iz HGSS-a, pa je primjereno da ih se sjetimo i u trenutcima kada nam njihova pomoć srećom nije potrebna, kazala je u prigodnom govoru predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović.

Foto: Jupi
Tekst: http://vijesti.hrt.hr/


 32 
  : Svibanj 05, 2018, 17:39:22  
Autor Marica - Zadnji post Marica

Pjesma o Topuskom

Vilo topuskinjo

Kad me ljuta kostobolja snadje
pomoći si ni odkuda ne nadje,
nego venu bez ikakva lieka,
kao janje bez majkina mlieka,
onda tebi vilo topuskinjo,
čudotvornog izvora svetinjo,
ja pribjego i u tvoje vrelo
spustih jadan moje tužno tielo.
No gle čuda ne za dugo vreme,
spade s mene ljuto bolno breme.
Čujte braćo rieč nek se ori
po svem svetu slavski gdje se sbori,
od sjevera do široka juga,
bolna braćo iz bliza i daleka,
tec’te ovamo evo vode lieka,
ovdje teče iz zemnoga krila,
sveta voda živa iz obila,
sama teče blagodat nebesna,
koja sva zla proganja tjelesna.
Topusko vrelo i vruće blato
više vriedi nego suvo zlato.
Bože mili hvala ti do vieka,
što mi dade u Topuskom lieka.

15. listopada 1903

Između 1937 i 1945 godine

Između 1937 i 1945 godine

Ovu pjesmu pjeva uz gusle po Baniji Vaso Eror, rodjen 25. prosinca 1840. u Dragotinju kraj Maje (Glina). Kaže da je u kolievci osliepio, pa sad, nekad iz bogate kuće, - živi od guslanja i pjevanja o starim junacima i o Jelačiću banu, a od nedavna, kad ga ljuta kostobolja snađe, a pomoći si ni odkuda ne nađe, - i o čudotvornoj vodi Topuskoga, kuda se je bolan utekao, a i pomoći našao. Sada pako iz zahvalnosti spjevao ovu pjesmu, da podmladi staru slavu ljekovitih toplica, koje čeka bolja budućnost, kada se izgradi banovačka željeznica.

S. Gojtan (Osiek)

 33 
  : Svibanj 05, 2018, 17:34:54  
Autor Marica - Zadnji post Marica

Mollinaryevo vrelo


Vrelo u čast vojnog zapovjednika i značajnog vojnog graditelja Mollinarya * podignuto je na kraju parka Opatovina 1877. godine. Vrelo je kamena konstrukcija u podnožju malog uzvišenja koje je otkopano i obzidano kamenim podzidom u čijem je središnjem dijelu široki kameni stup s metalnom instalacijom iz koje curi voda u mali metalni lavabo. Iznad lavaboa je metalna ploča s natpisom i vitičistim dekorativnim reljefom u uglovima. Uz bočni podzid je sa lijeve i desne strane po jedan mali kameni stolić u obliku kamene ploće na kamenom postamentu koji su služili čestim posjetiteljima koji su se duže zadržavali oko izvora.


Tekst: Županijski zavod za prostorno uređenje Sisačko – Moslavačka županija

________________________
* Antun barun Mollinary od Monte Pastella, glasoviti zapovjedajući austrijski general i glavar vojne krajine.
 * Titel, Bačka, 8. ili 9.10.1820  † Soave kraj Coma, Lombardija, 26.10.1904.


 34 
  : Svibanj 01, 2018, 20:58:50  
Autor Marica - Zadnji post Marica

I još jedna masovna grobnica Hrvata!

Oko 300 metara od ruševine jedne od pavelićevih rezidencija, u blizini Vile Rebar i u nastavku ulice Lonjšćina, ili udolini do nje, tamo je masovna grobnica u kojoj je nađeno 800 kostura s prstenjem dočasničke domobranske škole, neki su sa žicom povezani po dvoje.
Nađeno je nešto identifikacijskih pločica njemačkih vojnika pa čak i "Nivea" krema iz 1944.
Dio zarobljenika je od partizana smaknut metkom u glavu, a dio na brzinu, ruskim automatima tzv. špaginima PPŠ-41.


Kosti se misle prebaciti na Udbinu, u Crkvu hrvatskih mučenika.

Humak u sjeni

U sjenama stare žalostne vrbe
Ponovno stoji humak mali.

Junaka azura, junaka neba
Nesretna sudba pod njega svali.

... I nesta onaj...!, kojeg herojem zvaše,
Nesta zauviek sa tog svieta.

Zabrujaše žalostne melodije
Na nestanak mladoga svieta ...

I dugo će humak u sjeni ostat,

Ko znamen junačtva i slave.

A vjerni će unuci djedova svojih
Junačka djela da nastave!...

Marijan v. Kroupa, 15.09.1943

Do masovne grobnice ne možete doći jer se još iskapa ali možete pored ograde upaliti svijeću.

Naš zadatak je da ne zaboravimo ove mrtve koji su voljom, ljubavlju i patriotskim žarom sav svoj trud i napor uložili za našu slobodnu Hrvatsku.
Ne smijemo zaboraviti našu hrvatsku vojsku koju naš omrženi "osloboditelj" ponižavajući naziva "ustaše".
"Osloboditelji" nisu nikad i nikad neće moći poniziti hrvatsku časnu i hrabru vojsku, u kojoj su se hrabro borili naši djedovi, očevi i drugi domoljubi.

Zločini "osloboditelja" su još uvijek naše tamne tajne Drugog svjetskog rata, a naš hrvatski žločin je da njihovoj djeci tzv. "poratnim socijalistima" dajemo mjesta u hrvatskoj politici, kulturi i društvu.

Sve dok u Hrvatskoj "djeca osloboditelja" diktiraju naše ponašanje i cenziraju naše misli širiti će se lanac osvetničkog pohoda i mržnje.

Mi moramo konačno zaustaviti nekritično pro-europsko i pseudo-moderno ponašanje Hrvata.
Mi moramo konačno prestati se plašiti bilo koga i bilo čega.
Mi moramo biti beskompromisni, radikalni hrvatski nacionalisti, pravaši i starčevićanci jer mi se ne možemo družiti s onima, koji nam zabadaju nož u naša leđa, da nas onda "bratski" zagrle.

 35 
  : Travanj 25, 2018, 22:04:22  
Autor Marica - Zadnji post Marica

Draga Lidija,

sjedim za pisaćim stolom i misli mi lete od Mie pa do Vaših fotografija iz Tounja. Otkad je Mia umrla pa sve do danas, kada sam dobila Vaš Mail, nisam imala snage reagirati na bilo što i na bilo koju temu.

Hvala Vam za ove najnovije fotografije od kipa žene i muškarca koji ipak nisu iz tako davne prošlosti kako sam ja pretpostavljala. Sin Marije i Franje Čavrak ne samo da je tako sačuvao svoje roditelje od zaborava, nego im je, u širem smislu, osigurao trajni znak i svjedočanstvo u našoj povijesti. Sada svi znamo ime zadnjeg mlinara i kada je mlin prestao raditi.

Zadnji mlinari na Tounjčici Marija i Franjo Čavrak

Sin Mirko Čavrak postavio im je spomenik, a ja im namjenjujem ovu pjesmicu kao znak poštovanja.

Tounjčica


Gore zapadne vatre iza zelenih gora,
i ljubičasto velo
pokriva kamenitu krajinu.
Iz dubokih zjala sivih pećina
zeleni se i pjeni vijugavo kroz strme klance
smaragdna i snena Tounjčica.

Tiho prolazi pjenušavim slapićima
niz mlinice, uspavljivo šumeći
i ljulja se zelenom dubinom.
Ispod lukova tounjskog mosta
što ga čuvaju četiri kamenita viteza,
stražeći stražu bez izmjena već dva vijeka.


Dva viteza, kamenitih prsiju i silnih mišića,
oštro gledaju kroz šljem putnika koji mostom dolazi.

A dvojica mrko ga prate za ledjima, dok most ne ositavi,

istodobno oštro dočekujući novog došljaka.

Na štitu mu ukrštena zublja sa cvijetom.
Kamen cvijet na mir miriše,
a nezapaljena luč na
misiju Slavenstva ….


Samotno se iza gore mjesec radja
i bisernim plaštom ogrće usnulu krajinu.
Kameni se kamenita krajina i ljeska

okamenjenim sjajem na jezivoj mjesečini.

Uspravno stoje i mramorkom šute kameniti vitezovi

čuvajući mistične tajne mjesečne noći.

Mrtvo zapljuskuje ispod dvospratnih lukova i
zelena Tounjčica u jesenskoj hladnoj noći.

Sjena se miče. Živ stvor dolazi! Odjekuju koraci.
O, to ja živa Tounjčica, sa bijelim mekim licem,

i tamnim kosama, što na rezedu mirišu, i živom toplom dušom!

O dođi mi, dođi, draga, ja dugo već čekam na
mostu!

Daj mi toplu ruku Tvoju, bijelu mramornu,
kao mliječna mjesečina.
Daj da izbliza pogledam Tvoje tamne oči,
iz kojih mir izvire i smireni pogladi teku.

O lijepa i draga Tounjčice, mnogo sam mislio na Te!

Daj da ti kosu milujem i osjetim Tvoju mirnu toplu dušu

pijući je kroz usne, pod velikim plaštom
zvjezdane jesenske noći, i govoreći ti o ljubavi!


Zlatija Turkalj
1. prosinca 1923.

U istom trenutku razmišljam o starim zanatima, civilizaciji i industrijalizaciji.

-   Da li se je u Osmanskom Carstvu Hrvat mogao baviti mlinarstvom?
Koliko je meni poznato zanatima su se smjeli baviti samo ljudi islamske vjere (tabadžija, sarač itd).

-   Što je ljudima taj "razvoj zemlje" i svim tim takozvanim "industrijaliziranim zemljama" dao, a što oduzeo?

O tome što smo postigli s "razvojom i povećavanjem, " neću danas pisati nego samo o jednoj važnoj stvari koju smo izgubili, a to je o fizički bliskom druženju, koje služi i za zabavu ali i za stvaranje identiteta i integracija u društvo.

Civilizaciji i industrijalizaciji je donjela duboku promijenjenu svijest i ponšanja našem narodu.
Nemamo više Starčevića ali zato previše Plenkovića.…. političara koji tjeraju vodu na svoj mlin. U suštini su mlinari uvijek strepili od poplava. Danas bogati mlinar mogao je sutradan uslijed poplave potpuno osiromašiti.

I tu je razlika između mlinara i političara: Da li voda teče ili ne, plaća ide …
Nestali su mlinari i tabadžije ….a napredak? Napredak nam zadaje mnogo briga!


 36 
  : Prosinac 26, 2016, 10:39:42  
Autor Marica - Zadnji post Marica


Dragi prijatelji,
dragi Hrvati,
dragi katolici,

kako bi bila tmurna, pusta, hladna i tužna zima bez Božića!?
Možda je zato još uvijek za nas katolike upravo Božić najveći blagdan u godini jer on širi svjetlost u najtamniji kutak ulica, koliba pa i ljudskih duša.

Božić je za mene, pogotovo ovih dana kada sam bez orijentacije, svjetionik usred tame. On je moja orijentacija.

Većina od nas misli s radošću na prošlu Misu polnoćku, na božićne pjesme, na zajedničku večeru i kuću punu smijeha i radosti. Većina!

Ali ima nas koji smo sami, koji ne želimo društvo, koji ne možemo, kao pahuljice snijega s kaputa, tugu sa nas otresti. Ima nas koji se ovih dana osjećamo prazni, iztrošeni, izgorjeli: bez osjećaja, bez energije. Kada zvonjenje telefona osjećamo kao napad, kada su dani puni opterećenja, a noći nedonose nikakav oporavak. Ujutro čekamo na ponoć, u ponedjeljak na nedjelju. Iz dana u dan čekamo ….... i nadamo se.

Tako i danas, sutra, preksutra, do Silvestrova pa do Uskrsa ….

Nakon duge i teške bolesti moje mame mislila sam putovati svjetom, biti slobodna kao ptica u zraku, biti nedodirljiva za one na zemlji i za one koji visoko lete. Jedne ljetnje večeri zvonjenje telefona polomilo mi je krila i srušilo me na tvrdu hladnu zemlju. Vijest, da mi je kćerka dobila moždani infarkt, da ga najsigurnije neće preživjeti i pored četiri reanimacije, nije mogla ubiti u meni onu moju dječju nadu koju sam si sačuvala na svim trnovitim putevima moga života. Nakon mjesec dana kome, moja kćerka je progledala i prepoznala me. Od tada obadvije vodimo borbu od jutra do sutra. Nikada do tada nije nam Bog bio bliži. On je danas naš pojas za spasavanje, svjetionik i savjetnik. Njega pitamo, njega slušamo i njemu se zahvaljujemo da smo živi. Život je najveći poklon!

Neka svima vama preostali dani ove godine donesu puno radosti i vremena za obitelj i prijatelje.

Želim vam svima blagoslovljen i miran Božić bez gužve i buke, a u 2017. posebno zdravlje, sreću, uspjeh i ispunjenje vaših želja.

Srdačno vas pozdravlja

vaša Marica

 37 
  : Srpanj 18, 2016, 19:02:52  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Cijenjene dame i gospodo,

ono što je ministar Vlaho Orepić ovih dana učinio svojom odlukom glede mirnih prosvjednika u SRBU je ponavljanje zločina iz 1941. nad nedužnim hrvatskim pukom u drugoj formi, istim je svijesno temeljno povrijedio EU povelju 1481 kao i 1096, a to je presedan u takozvanoj demokraciji EU-a i RH kao članici iste.EU i UN ne smiju to prežmiriti i ponašati se kao ona poznata tri indijska majmuna!

Sehr verehrte Damen und sehr geehrte Herren,

was Minister Vlaho Orepić dieser Tage mit seiner Entscheidung gegen friedlichen Demonstranten in SRB tat ist die Wiederholung des Verbrechens in anderer Form aus dem Jahr 1941, das an der unschuldigen Zivilbevölkerung Kroatiens damals verübt wurde. Damit wurde wissentlich und gründlich die EU Resolution 1481 und 1096 verletzt und missachtet, das ist einmalig in der Geschichte der Demokratie in der EU von der Seite eines Mitglieds. EU und UN dürfen das nicht übergehen und übersehen, somit ein Verhalten demonstrieren wie jenen drei indischen Affen!

Sine ira et studio,

carlo   

 38 
  : Srpanj 18, 2016, 13:56:57  
Autor Marica - Zadnji post Marica

G. Iliji Šikiću ''Gromovniku'' tajniku HAZUD-a u Baselu

 

Srce domoljuba

Čija l' ruka braći pismo piše
U noćima samoće i tmine?
Tko to duhom Hazlerovim diše,
Tko li ćuti boli Domovine?

Kom' u srcu plamti vatra živa
Pa nam grije domove predaka?
Velebita vilu tko doziva,
Da opjeva ličkoga junaka?

Tko li 'kopa' kroz Brozove jame,
Tražeć kosti blajburških patnika?
Tko li čuva vjekovječne zname'
Nezavisne države, vojnika?

Nije lako domoljubom biti
Žrtvovanje za stijegom se krije,
Al' je časno trobojku nositi,
Branit ime Majke Kroacije.

Oj Ilija, hrabri ''gromovniče'',
U oku ti povijest roda blista.
S ličkog kama sivi soko kliče:
''Branitelju nacije i Krista!''

Krijepi, jačaj HAZUDD-ove ljude,
 Trudu, muci, nek prevrši mjera.
'Slunjski hrast' nam kad svenuo bude,
Ostat će ti breme od Hazlera.

Breme nosi, priznanje ne traži,
Suzna dol je staza trnja, gruba.
U čas smrti Domovini kaži:
-  UZMI, MAJKO, SRCE DOMOLJUBA.

Marija Dubravac Brisbane

 39 
  : Srpanj 17, 2016, 17:42:51  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Hrvatima je zabranjeno javno okupljanje ali nije izlet u Srb!

-   Srbima, samo Bog zna iz kojeg razloga, je javno okupljanje na hrvatskom tlu odobreno.
-   Hrvatima nitko, tog zakona nema, ne može zabraniti otići na izlet u hrvatsko naselje Srb.


Izlet znači jedno malo putovanje, jedna vožnja, pješačenje ili duge šetnje u prirodi radi odmora ili rekreacije, koje su često u grupi, kao što su obitelj, organizacija ili klub (često spontano) kao tzv. "Pozdrav prirodi i stanovništvu". Da li će se na tom izletu pjevati domoljubne pjesme i nositi zastave ovisi o izletnicima jer nema zakona koji to propisuje i određuje.

Izlet također znači boravak na otvorenom područje kao što su to jedno naselje, planine, potoci, jezera i šumene koje je slobodno dostupno javnosti.
A tko može Hrvatu zabraiti da se slobodno kreće sam ili u grupi po svojoj državi? Država to je njezin narod!

Sloboda okupljanja zajamčena je u "Općoj deklaraciji o pravima čovjeka (čl. 20.) i glasi:
-   Svi Hrvati imaju pravo na okupljanje, bez prethodne obavijesti ili odobrenja mirno i bez oružja.

Izlet i javno okupljanje moramo razlikovati. Dok izlet ima najviše prirodom i zdravljem povezane razloge, javno okupljanje prati jedan zajednički, većinom, politički cilj. Što se tiče minimalnog broja osoba i svrhi javnog okupljanja, postoji neslaganje u argumentaciji. Broj osoba varirira (najmanje) između dvije i sedam kod javnog okupljanja dok kod izletnika je neograničen.

No, zakon se slaže, da se jedna osoba i kad javno prati svoj mirno i bez oružja politički cilj ne može na osnovu zakona ni spriječiti ni privesti.

Ajmo s prijateljima 27.07. na izlet u Srb i pjevajmo jednoglasno!

Lijepo li je Hrvat biti
majko, hvala ti
Ljubit Boga blizeg svoga
tu i umrijeti
Sad pogledaj sa visine
oce Domovine
Pravaska te krila nose
s tim se ponose
Za dom spremni i slobodu
hrvatskome rodu ...

PS: Srb u Lici, koji se spominje još 23. lipnja 1342., nije dobio svoj naziv od Srba već od srpa i tako otegnuto (kao srp) se do danas izgovara.

 40 
  : Srpanj 17, 2016, 00:19:45  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Drugi hrvatski iseljenički kongres


Predavač: Dr. Tomislav Đurasović

Nove političke strukture u Hrvatskoj bude skoro izgubljenu nadu i očekivanja kod izvandomovinskih Hrvata

Šibenik, 1. - 3. srpnja 2016.

Naš 1. Hrvatski iseljenički kongres od 2014. godine završio je Rezolucijom od deset prijedloga i evo prođoše pune 2 godine, a da nam nikada nitko od naslovljenih primatelja u Hrvatskoj ne dade do znanja da se potrudio iste prijedloge barem i pročitati.

Rezoluciju smo završili porukom hrvatskom općinstvu: Hrvatska je iseljenička majka, a o majci se uvijek lijepo govori.

No, je li baš tomu tako!?

Mi smo u zajednici s ostalim domovinskim sinovima majci sagradili velebnu i prekrasnu nacionalnu državu, obećali joj svaku pomoć, a onda si ju bez nadzora i kontrole ostavili samu pod istim krovom s nestašnom i zlom čeljadi, koja si priskrbiše upravu domaćinstva, majku nam izoliraše, mostove nam miniraše, a državu nam do rasula dovedoše.

Ako našu majku, ako, dakle, hrvatsku državnost promatramo iz ovoga kuta i kao jedan organizam u kojem gornji dio tijela predstavlja Hrvatsku, a lijeva i desna noga Hrvate u BiH i Hrvate u izvandomovinstvu, onda je, sudeći po nazadovanju i stagnaciji hrvatskog suvereniteta i prosperiteta, dijagnoza kristalno jasna: Hrvatski organizam je bolestan u duhu, duši i tijelu.

Sv. Pavao u prvoj poslanici Korinćanima (12,26) kaže: "Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi. Ako se jednom udu iskazuje čast, s njim se raduju svi udovi".

Sv. Pavao, a kao da je već tada imao pred očima današnje probleme hrvatske države, ističe i naglašava savršeno jedinstvo koje imamo u različitosti, jer svaki od nas je poseban i unikatan. Odnosno, svi udovi i organi su povezani u jednu domovinu, u jednu državu, i ako svi funkcioniraju ispravno, tada je i društvo zdravo.

Kako u zadnje dvije godine, to ćemo zasigurno slušati i na ovome Kongresu kako se majka (domovina) i njena raseljena djeca (izvandomovinstvo) slabo poznaju, odnosno kako se čini da je domovina postala ravnodušna prema svojem iseljeništvu.

Maćehinski, ma, neprijateljski, odnos posljednjih političkih struktura u Hrvatskoj prema vlastitom iseljeništvu doveo je do skoro potpune učmalosti i stagnacije svih ovih udova hrvatskog organizma.

Sve odlike i vrednote koje čine jedan narod narodom srozale su se i dotakle dno dna.

Za one zle ukućane, koji su cijeli život inhalirali indoktrinirani jugokomunizam, a pozivajući se na "veliki dio građana" koji navodno stoji iza njih, za njih je Hrvatska "slučajna država" i zlorabe ju kao svoj poligon veličanja jugounitarizma i titoizma.

Za njih smo mi Hrvati izvan Hrvatske bili i ostali stvarni, ili u najmanju ruku potencijalni, neprijatelji.

Zato i jesu one najupornije od nas, a koji smo došli pripomoći u oslobađanju, prizna(va)nju i ustrojstvu države već temeljito počistili iz Hrvatske, a potom su nas sustavno i uspješno izbacili i iz izbornog procesa.

Katastrofalne posljedice njihove vladavine osjećaju se u svakome segmentu društva i očituju se kao mentalni obrazac jednoumlja, isključivost i nekritički duh.

Drugi pol na hrvatskom političkom podneblju, iliti desna politička opcija, rešpektira navodno hrvatsko iseljeništvo, ali nažalost samo deklarativno. Obećavaju nam i zaklinju se predano raditi na ostvarenja hrvatskih probitaka i općem društvenom boljitku, a ako im uspije doći na vlast čvrsto si vrata zatvaraju i vrlo brzo zakažu na ispitu podjele između javnih i privatnih interesa, glavnom uzročniku korupcije.

Verbalna agresija, diskriminacija i istinska netrpeljivost prema hrvatskom iseljeništvu personificiranom u, sad već bivšem, premijeru Oreškoviću, progovara najslikovitije iz poruke prvog čovjeka iz HSS-a, koji 5. svibnja ove godine na N1 televiziji izjavi: “Oreškoviću je vrijeme da se što prije vrati u Kanadu i bude domoljub iz Kanade”. Pametnome dosta!

Ergo, jedni nas potpuno odbacuju, a drugi nas naoko prihvaćaju, ali ne uvažavaju.

U posljednjih 15 godina hrvatski političari i institucije ne iznjedriše nam niti jednu nacionalnu viziju; nijedan plan iliti realan prijedlog, nijednu strategiju, a koji bi moralno i materijalno obnovili Hrvatsku te osnažili hrvatski nacionalni identitet u kojem bi se prepoznao najveći broj Hrvata. Njima je domicilno stanovništvo postalo teret i najviše bi im odgovarala država Hrvatska bez nacionalnoga i kršćanskoga identiteta.

Oblikovali su hrvatsko društvo čiji je temeljni biljeg nejednakost sa svim relevantnim socijalnim pukotinama, s ideološkim, političkim, vjerskim i socijalnim problemima.

A Hrvatska je bolje zaslužila, nego li očekivati ishod borbe između ideoloških blokova, između prošlosti i budućnosti, između "mi i oni". Jer, sve te njihove opcije evociraju na bitku dva škorpiona u čaši. Svaki od njih može drugome polučiti otrovni smrtonosni ubod, ali pri tom reskirajući i svoj život. Hrvatska javnost mora odbaciti političke škorpione i ultimativno birati one koji nastupaju sa izričitim MI-osjećajem i protežiraju prokušane vrednote, kao: domoljublje, red, radna etika i stegovnost.

Njima očito nedostaju ozbiljna vizija sadašnjosti, a još više budućnosti.

Umjesto borbe protiv bezperspektivnosti oni tjeraju hrvatsku mladež iz domovine "savjetujući" im: 'Idite van u Zapadnu Europu...'.

Upravo ti i takvi gotovo pa uništiše sve hrvatske nade, posebice njezinu mladost od preko 200.000 duša i to školovanu mladost koja bi bila čimbenikom tako potrebite demografske obnove u ova vremena kad je demografija jednako važna, ako ne i važnija od ekonomije.

Hrvatski duhovni identitet, a uz njega logičkim slijedom i drugi kao nacionalni, vjerski, kulturni, jezični su ugroženi i očito danomice gube na snagi i intenzitetu.

Ako uistinu nada umire posljednja, onda je naša nada već na infuziji.

15.000 Hrvata godišnje više umire, nego ih se rodi, a duplo toliko mladih napušta Hrvatsku.

Poslije strašnog hrvatskog egzodusa svršetkom Drugoga svjetskog rata, te masovnog iseljavanja 60- i 70-tih godina prošloga stoljeća, mnogi stariji Hrvati evo doživljavaju i treći masovni bijeg i neviđeni odljev mozgova iz obje hrvatske države.

Iseljavanje moje generacije, kao i mnogih prethodnih, prouzročiše politički teror i siromaštvo. Danas, kad imamo svoju državu, bahata partitokracija vladajućih struktura podijeli nam društvo na "mi i oni", uruši nam gospodarstvo i zaduži Hrvatsku prema vani do opasne razine od 90 % BDP-a (= Bruto domaći proizvod). Put od dužnika do ovisnika i nije tako dalek. Ta ovisnost svakim danom sve dekadentnije gura državu pod utjecaj sila koje rastaču hrvatski identitet i razjedinjuju hrvatski narod.

Političke strukture, za koje je Hrvatska "slučajna država", a ohrabreni šutnjom i malodušnosti velikog broja birača i znatnog dijela hrvatske intelektualne i akademske zajednice, te svojom politikom stečajeva i otkaza, protjeraše mlade Hrvate iz domovine i ukradoše im perspektivnost i nadu u bolju budućnost.

Mladima je stopa nezaposlenosti ekspanzirala na 46 %, pa Hrvatska zauzima treće mjesto u Europskoj uniji, iza Španjolske i Grčke. Od ulaska u Europsku uniju 350 liječnika je napustilo Hrvatsku, a 1.300 studenata medecine zatražilo je od hrvatske liječničke komore popratnu dokumentaciju za rad u inozemstvu.

U drugoj domovini Hrvata, u BiH, skoro 70 % mladeži nema posla, ili ne rade na poslovima odgovarajućima njihovoj diplomi.

U bavarskoj metropoli München-u registrirno je u veljači 2013. godine 27.500 Hrvata, a danas, tri godine kasnije, ta se brojka točno podvostručila. Poučna misao "Na mladima svijet ostaje" izrodila se danas u domovinskoj Hrvatskoj u krilaticu "Mladima samo bijeg ostaje".

Masovna nezaposlenost, bezperspektivnost i korupcija ubijaju i posljednji zračak nade u bolje sutra i erudiraju vjeru u državu, narod i sustav i pospješuje razdor i polarizaciju hrvatskog društva i tjeraju hrvatsku mladež tamo, gdje si vide bolju egzistencijalnu uvjetovanost, a to je skoro uvijek izvan domovine. To su stvarni razlozi frustracije i odlaska mlade generacije. I tko si još kod ovakove egzistencijalne ugrozbe pomišlja na zasnivanja obitelji i potomstvo.

Bez obzira koju tezu mi prihvatili, da li onu: tko ima mladu generaciju, ima i budućnost, ili drugu: onaj tko ima budućnost ima i mladu generaciju, uvijek slijedi logički zaključak: Mladi su budućnost svakoga društva, no, oni su i ogledalo i korektiv društva.

I ne zaboravimo, preko 70% ispitanika vole svoju domovinu, ali, eto, ona im tu ljubav ne uzvraća. Ali, ljubav prema majci je jedno, a izgubljeno povjerenje prema vladajućim strukturama u Hrvatskoj nešto drugo.

Ljubav, istinu i pravicu nije dovoljno samo isticati, nego ih treba i izboriti. Gladni, prevareni, protjerani i razočarani dizali su bune i vodili revolucije, nekada oružjem, danas se to učinkovito radi glasovanjem. Najvažnije je pri tome shvatiti važnost glasovanja i mogućnost da ono što se jednom izabere, može već drugi put i promijenuti.

Nevjerojatno je i samo kod nas Hrvata moguće, da dvije trećine birača u domovini i 93% u izvandomovinstvu bira - tu naoko domoljubniju opciju na izborima u RH -, a ta ista opcija nema niti jedan važniji medij u svojim rukama. Koliko je to tragično i porazno za državu znano je svima koji smo upoznali utjecaj tih medija na ionako nekritičnog hrvatskog birača. Tako se, evo već petnaest posljednjih godina hrvatsko društvo nalazi u permanentnom političkom kriznom diskursu i negativnim podticajima politike u procesima društvenih transformacija, promjena.

Hrvatskom iseljeništvu, koje je naviklo i odraslo u demokratskim standardima u slobodnom svijetu, ljudska je i nacionalna zadaća: pomoći najnovije hrvatske izgnanike - te mlade i još neiskusne ljude - i poučiti ih početnim koracima demokracije. Naša je obveza izboriti im i zajamčiti pravedniji model glasovanja, te ih otvoreno uputiti da su njihovo sveto pravo i obveza srušiti vlast koja im nije omogućila život u svojoj domovini i izabrati vlast za koju misle da će im omogućiti uvjete za povratak i život u Hrvatskoj. Pojasniti im da su u krivu oni Hrvati, pa makar se tu radilo i o njihovim najbližima, koji danas izlaze na birališta i glasuju, kako to sami kažu, za manje zlo, jer se pri tome zaboravlja da zlo ostaje zlo, pa ako mu se ukaže prigoda, vrlo brzo od maloga se iznjedri veliko zlo.

Domovinska Hrvatska još uvijek nije u javnosti razvila osjetljivost za skladnu suradnju sa Hrvatima koji žive izvan Hrvatske. Umjesto da se Hrvate izvan granica Hrvatske na svaki način pa i izbornim zakonodavstvom veže s maticom zemljom, nas se drastično ograničava i/ili onemogućuju nam elementarna ljudska prava. Dva milijuna obespravljenih Hrvata izvan RH ne mogu sudjelovati u odlučivanju o svojoj nacionalnoj politici.

Još od 2000. godine Hrvatska nikad nije išla sa sustavnom politikom prema iseljeništvu, izuzev deklarativnih najava o uspostavi kojekakvih odbora, Državnog ureda i koordinacijskih tijela. Najavljivane su i nove strategije i posebni zakoni koji će sustavno urediti odnose između domovinske i iseljene Hrvatske, pa umjesto toga iznjedriše nam onaj sramotni članak 45. Ustava RH u kojem stoji:
"...u izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom...".
Ova zakonska regula, koju izglasaše i tadašnja vlast i oporba izrazita su diskriminacija i ne kosi se samo sa zdravim razumom nego li i s odlukom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Presuđujući u predmetima u Grčkoj, Velikoj Britaniji, Mađarskoj i Moldaviji, sud je jasno presudio da je izuzimanje ili ograničavanje izbornoga prava iseljenim državljanima – nezakonito.

Upravo zakonske regule, kao gore spomenuti članak 45. i nametnuti model glasovanja, gdje nam se ponude na izbor 3 zastupnika, a da niti jedan od njih ne dolazi iz hrvatskog izvandomovinstva - razlozi su za razočarenje i rezignaciju Hrvata izvan granica RH, što rezultira izuzetno niskom izlaznosti na izbore.

Sudeći po najvećem broju procjena u dijaspori živi jednak broj Hrvata kao i u Hrvatskoj. Čak i i službeni državni podaci pišu da više od tri milijuna Hrvata živi izvan granica RH, od čega oko dva milijuna s pravom glasa. U XI. izbornoj jedinici, dakle, jedinici iseljeništva i Hrvata u BiH, glasovalo je kod posljednjih izbor za Hrvatski sabor ukupno 28.944 birača. Izuzimajući glasove iz BiH, stvarni broj glasova hrvatskih iseljenika iznosi: 8.900, iliti zastrašujuće malen postotak od 0,55% (s BiH to je 0,75%) i jedva odražava broj onih kojih se stvarno tiče politika u Hrvatskoj. Tako napr. U UK živi oko 10 000 Hrvata, a glasovalo ih je samo 9-ero; odnosno u Španjolskoj samo troje, a u Portugalu i u Irskoj glasovalo je po dvoje Hrvata. Ta izlaznost kod posljednjih parlamentarnih izbora je manja čak i od broja nevažećih glasačkih listića.
Broj od 8.900 glasača je gotovo tri puta manji od broja ljudi koji godišnje napusti Hrvatsku, a zbog nemogućnosti da ostvare dostojan život.

Izvandomovinski Hrvati, dakle, godišnje pošalju do 3,8 % BDP, a najviše 0,55% ih glasuje na izborima.

U svojoj poznatoj Propovijedi na Gori Isus reče: "Ne opirite se onome tko je zao. Naprotiv, ako te tko ošamari po desnom obrazu, okreni mu i drugi" (Matej 5:39). I dok hrvatsko izvandomovinstvo i dalje šamaraju, mi im okrećemo i drugi obraz i nastojimo i dalje ostati susretljivi i dobronamjerni prema domicilnoj Hrvatskoj.

Prema statistici UN-a bili smo i ostajemo jedna od najizdašnijih dijaspora na svijetu.

Što za obitelji, što za štednju ili investicije hrvatski iseljenici šalju godišnje u Hrvatsku (Šterc na HTV, 4.01.2016.) 2,4 mlrd. US$, a to su 2 milijarde i 133 milijuna EURO-a, odnosno 16, 1 milijarda hrvatskih kuna. To je jedno od najvećih ulaganje stranog novca u Hrvatsku. Ovaj iznos ne samo da je tri puta (!) veći od Austrije, koja je tradicionalno najveći ulagač u Hrvatskoj (prema podacima Hrvatske narodne banke, izravna ulaganja iz te države u 2012. godini iznosila su 683,6 milijuna eura!), nego hrvatsko iseljeništvo u domovinu pošalje više novca nego što iznose sveukupna izravna strana ulaganja!

Gledajući dakle i sa ove ekonomske strane, iseljeni Hrvati bitno utječu na hrvatski proračun i naravno da nas se tiče tko će i kako raspolagati s našim novcima. I što više i mi i svakodnevnica te političke i birokratske strukture kritiziramo, to oni i njihove pristaše zbijaju sve čvršće redove oko sebe.

Odgovornost za te manjkavosti je izričito na hrvatskoj državnoj politici i to je glavni razlog što je među hrvatskim iseljenicima izgubljeno povjerenje u državnu politiku.

I Hrvatski sabor i predsjednica RH i kao vlada moraju konačno djelovati kao integrirajući čimbenik, što podrazumijeva spajanje onih povijesno-političkih analiza i interpretacija koje se temelje na istini, pravdi, humanizmu i domoljublju – silnicama i poveznicama koje bi trebale spajati sve Hrvate, ma gdje oni bili, jer nema hrvatske državnosti bez potpuno integriranog svakoga Hrvata.

Hrvatsko izvandomovinstvo je jedan kvalitetni i domoljubno ustrojeni kontiniuum i bez obzira gdje živijeli, mi mislimo i skrbimo i o našem nasljedstvu, o našim korijenima, djedovini, ostavštini naših roditelja i o našem nasljedstvu.

Mi u iseljeništvu imamo i nudimo Hrvatskoj ono što joj najviše nedostaje, kao: moralno-etičke vrline, stručnu izvrsnost, domoljublje, demokratsko iskustvo, samoodgovornost, djelotvornost u poslovanju i iznad svega drukčiji pristup i prema poslu i prema državi. U hrvatskom izvandomovinstvu je na tisuće uspješnih i utjecajnih pojedinaca u gospodarskom i financijskom menadžmentu, informacijskom i show-businessu, te znanstvenika, umjetnika, književnika, športaša i golemi broj onih u državnim administracijama i političkom životu država u koje smo se iselili.

Jedini uvjet za to je osmišljavanje zajedničke strategije razvoja Hrvatske, koja bi uključila organizacijske, kreativne i finacijske sposobnosti iseljeništva, iako nam je dobro znano, sve ovo što iseljeništvo nudi ovisi o političkoj volji i o socijalnoj i nacionalnoj pomirljivosti u Hrvatskoj.

Zato nas ohrabriše činjenice, prvo prije 18, a onda i prije 6 mjeseci, kad su na čelne pozicije države izabrane osobe, vične svjetskim demokratskim procesima, osobe koje smo priželjkivali i koje uživaju naše povjerenje.

Smatrali smo to početkom sazrijevanja hrvatskoga političkog bitka, pa ta punoobećavajuća vremena iznjedriše i temu moga današnjeg izlaganja: Nove političke strukture u Hrvatskoj bude skoro izgubljenu nadu i očekivanja kod izvandomovinskih Hrvata.

I, evo, ponovo nastupiše previranja, pad vlade i Sabora, novi izbori, i neizvjesna, moždačak i najkritičnija vremena u životu mlade hrvatske države. Uza sve unutarnje i vanjske otpore, domovinska Hrvatska će morati napraviti značajniji pomak naprijed i pružiti ruku prema iseljenoj Hrvatskoj, koja tu ruku već dugo čeka i koju će zasigurno prihvatiti.

Ovaj značajni iskorak za bolju budućnost hrvatske ne smijemo zahtjevati i očekivati samo od novih političkih struktura u Hrvatskoj, nego li, i prije svega, od svih nacionalno-svjesnih Hrvata, koliko u domovini Hrvatskoj, isto toliko, ako ne možda i više, od Hrvata u BiH i nas Hrvata u izvandomovinstvu.

Hrvatsko izvandomovinstvo je bilo i ostalo nepresušivo vrelo u obnovi hrvatske demografske, gospodarske i socijalne strukture. Samo uspostava zdrave organske veze i novi standardi odnosa prema iseljeništvu pretvoriti će iseljeništvo u integralni dio hrvatske zajednice i pridonijeti novom i uspješnom razvoju Hrvatske. Poslije toga zajedno ćemo mjenjati ustav, zakon o državljanstvu, izborni zakon, te niz drugih zakona i zakonskih regula koji definiraju državni poredak RH i koji nas danas drže na odmaku. Tek kad svi Hrvati ostvare pravo i budu imali i zakonsku, ali i tehničku mogućnost, što izravnim izlaskom na birališta, što dopisnim glasovanjem, što elektronskim glasovanjem i na jedinstvenoj nacionalnoj listi odlučivati o budućnosti hrvatske države, tek tada možemo ustvrditi: Mens sana in corpore croatia sano ("zdrav duh u zdravom hrvatskom tijelu").

Hrvatsko izvandomovinstvo i demokratske snage u Hrvatskoj moraju pod hitno sve poduzeti da se ova 2016. godina, koja započe kao godina nade i očekivanja ne pretvori u "annus horribilis", odnosno godinu užasa, kako to njezini zloguki proroci i akteri očekuju.

Završiti ću riječima kardnala Bozanića: "...hvalevrijedni su pokušaji ujedinjenja hrvatskih društvenih, akademskih i kulturnih institucija te Crkve za plodonosniju povezanost hrvatskoga nacionalnoga bića u Domovini i iseljeništvu. Tko želi vidjeti dobre plodove, tko želi dobro Domovini, nastojat će uvažavati njezine temeljne vrijednosti, razgovarati, omogućiti rasprave i susrete... U ova vremena raznih kriza traži se i novo hrvatsko zajedništvo".

Dr. Tomislav Đurasović, publicist i politički emigrant u Njemačkoj
http://www.drugi-hrvatski-iseljenicki-kongres.com/index.php


 Str: 1 2 3 [4] 5 6 ... 10
Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!