CRO-eu.com
Srpanj 27, 2017, 08:47:35 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2 3 ... 10
 1 
  : Prosinac 26, 2016, 09:39:42  
Autor Marica - Zadnji post Marica


Dragi prijatelji,
dragi Hrvati,
dragi katolici,

kako bi bila tmurna, pusta, hladna i tužna zima bez Božića!?
Možda je zato još uvijek za nas katolike upravo Božić najveći blagdan u godini jer on širi svjetlost u najtamniji kutak ulica, koliba pa i ljudskih duša.

Božić je za mene, pogotovo ovih dana kada sam bez orijentacije, svjetionik usred tame. On je moja orijentacija.

Većina od nas misli s radošću na prošlu Misu polnoćku, na božićne pjesme, na zajedničku večeru i kuću punu smijeha i radosti. Većina!

Ali ima nas koji smo sami, koji ne želimo društvo, koji ne možemo, kao pahuljice snijega s kaputa, tugu sa nas otresti. Ima nas koji se ovih dana osjećamo prazni, iztrošeni, izgorjeli: bez osjećaja, bez energije. Kada zvonjenje telefona osjećamo kao napad, kada su dani puni opterećenja, a noći nedonose nikakav oporavak. Ujutro čekamo na ponoć, u ponedjeljak na nedjelju. Iz dana u dan čekamo ….... i nadamo se.

Tako i danas, sutra, preksutra, do Silvestrova pa do Uskrsa ….

Nakon duge i teške bolesti moje mame mislila sam putovati svjetom, biti slobodna kao ptica u zraku, biti nedodirljiva za one na zemlji i za one koji visoko lete. Jedne ljetnje večeri zvonjenje telefona polomilo mi je krila i srušilo me na tvrdu hladnu zemlju. Vijest, da mi je kćerka dobila moždani infarkt, da ga najsigurnije neće preživjeti i pored četiri reanimacije, nije mogla ubiti u meni onu moju dječju nadu koju sam si sačuvala na svim trnovitim putevima moga života. Nakon mjesec dana kome, moja kćerka je progledala i prepoznala me. Od tada obadvije vodimo borbu od jutra do sutra. Nikada do tada nije nam Bog bio bliži. On je danas naš pojas za spasavanje, svjetionik i savjetnik. Njega pitamo, njega slušamo i njemu se zahvaljujemo da smo živi. Život je najveći poklon!

Neka svima vama preostali dani ove godine donesu puno radosti i vremena za obitelj i prijatelje.

Želim vam svima blagoslovljen i miran Božić bez gužve i buke, a u 2017. posebno zdravlje, sreću, uspjeh i ispunjenje vaših želja.

Srdačno vas pozdravlja

vaša Marica

 2 
  : Srpanj 18, 2016, 17:02:52  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Cijenjene dame i gospodo,

ono što je ministar Vlaho Orepić ovih dana učinio svojom odlukom glede mirnih prosvjednika u SRBU je ponavljanje zločina iz 1941. nad nedužnim hrvatskim pukom u drugoj formi, istim je svijesno temeljno povrijedio EU povelju 1481 kao i 1096, a to je presedan u takozvanoj demokraciji EU-a i RH kao članici iste.EU i UN ne smiju to prežmiriti i ponašati se kao ona poznata tri indijska majmuna!

Sehr verehrte Damen und sehr geehrte Herren,

was Minister Vlaho Orepić dieser Tage mit seiner Entscheidung gegen friedlichen Demonstranten in SRB tat ist die Wiederholung des Verbrechens in anderer Form aus dem Jahr 1941, das an der unschuldigen Zivilbevölkerung Kroatiens damals verübt wurde. Damit wurde wissentlich und gründlich die EU Resolution 1481 und 1096 verletzt und missachtet, das ist einmalig in der Geschichte der Demokratie in der EU von der Seite eines Mitglieds. EU und UN dürfen das nicht übergehen und übersehen, somit ein Verhalten demonstrieren wie jenen drei indischen Affen!

Sine ira et studio,

carlo   

 3 
  : Srpanj 18, 2016, 11:56:57  
Autor Marica - Zadnji post Marica

G. Iliji Šikiću ''Gromovniku'' tajniku HAZUD-a u Baselu

 

Srce domoljuba

Čija l' ruka braći pismo piše
U noćima samoće i tmine?
Tko to duhom Hazlerovim diše,
Tko li ćuti boli Domovine?

Kom' u srcu plamti vatra živa
Pa nam grije domove predaka?
Velebita vilu tko doziva,
Da opjeva ličkoga junaka?

Tko li 'kopa' kroz Brozove jame,
Tražeć kosti blajburških patnika?
Tko li čuva vjekovječne zname'
Nezavisne države, vojnika?

Nije lako domoljubom biti
Žrtvovanje za stijegom se krije,
Al' je časno trobojku nositi,
Branit ime Majke Kroacije.

Oj Ilija, hrabri ''gromovniče'',
U oku ti povijest roda blista.
S ličkog kama sivi soko kliče:
''Branitelju nacije i Krista!''

Krijepi, jačaj HAZUDD-ove ljude,
 Trudu, muci, nek prevrši mjera.
'Slunjski hrast' nam kad svenuo bude,
Ostat će ti breme od Hazlera.

Breme nosi, priznanje ne traži,
Suzna dol je staza trnja, gruba.
U čas smrti Domovini kaži:
-  UZMI, MAJKO, SRCE DOMOLJUBA.

Marija Dubravac Brisbane

 4 
  : Srpanj 17, 2016, 15:42:51  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Hrvatima je zabranjeno javno okupljanje ali nije izlet u Srb!

-   Srbima, samo Bog zna iz kojeg razloga, je javno okupljanje na hrvatskom tlu odobreno.
-   Hrvatima nitko, tog zakona nema, ne može zabraniti otići na izlet u hrvatsko naselje Srb.


Izlet znači jedno malo putovanje, jedna vožnja, pješačenje ili duge šetnje u prirodi radi odmora ili rekreacije, koje su često u grupi, kao što su obitelj, organizacija ili klub (često spontano) kao tzv. "Pozdrav prirodi i stanovništvu". Da li će se na tom izletu pjevati domoljubne pjesme i nositi zastave ovisi o izletnicima jer nema zakona koji to propisuje i određuje.

Izlet također znači boravak na otvorenom područje kao što su to jedno naselje, planine, potoci, jezera i šumene koje je slobodno dostupno javnosti.
A tko može Hrvatu zabraiti da se slobodno kreće sam ili u grupi po svojoj državi? Država to je njezin narod!

Sloboda okupljanja zajamčena je u "Općoj deklaraciji o pravima čovjeka (čl. 20.) i glasi:
-   Svi Hrvati imaju pravo na okupljanje, bez prethodne obavijesti ili odobrenja mirno i bez oružja.

Izlet i javno okupljanje moramo razlikovati. Dok izlet ima najviše prirodom i zdravljem povezane razloge, javno okupljanje prati jedan zajednički, većinom, politički cilj. Što se tiče minimalnog broja osoba i svrhi javnog okupljanja, postoji neslaganje u argumentaciji. Broj osoba varirira (najmanje) između dvije i sedam kod javnog okupljanja dok kod izletnika je neograničen.

No, zakon se slaže, da se jedna osoba i kad javno prati svoj mirno i bez oružja politički cilj ne može na osnovu zakona ni spriječiti ni privesti.

Ajmo s prijateljima 27.07. na izlet u Srb i pjevajmo jednoglasno!

Lijepo li je Hrvat biti
majko, hvala ti
Ljubit Boga blizeg svoga
tu i umrijeti
Sad pogledaj sa visine
oce Domovine
Pravaska te krila nose
s tim se ponose
Za dom spremni i slobodu
hrvatskome rodu ...

PS: Srb u Lici, koji se spominje još 23. lipnja 1342., nije dobio svoj naziv od Srba već od srpa i tako otegnuto (kao srp) se do danas izgovara.

 5 
  : Srpanj 16, 2016, 22:19:45  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Drugi hrvatski iseljenički kongres


Predavač: Dr. Tomislav Đurasović

Nove političke strukture u Hrvatskoj bude skoro izgubljenu nadu i očekivanja kod izvandomovinskih Hrvata

Šibenik, 1. - 3. srpnja 2016.

Naš 1. Hrvatski iseljenički kongres od 2014. godine završio je Rezolucijom od deset prijedloga i evo prođoše pune 2 godine, a da nam nikada nitko od naslovljenih primatelja u Hrvatskoj ne dade do znanja da se potrudio iste prijedloge barem i pročitati.

Rezoluciju smo završili porukom hrvatskom općinstvu: Hrvatska je iseljenička majka, a o majci se uvijek lijepo govori.

No, je li baš tomu tako!?

Mi smo u zajednici s ostalim domovinskim sinovima majci sagradili velebnu i prekrasnu nacionalnu državu, obećali joj svaku pomoć, a onda si ju bez nadzora i kontrole ostavili samu pod istim krovom s nestašnom i zlom čeljadi, koja si priskrbiše upravu domaćinstva, majku nam izoliraše, mostove nam miniraše, a državu nam do rasula dovedoše.

Ako našu majku, ako, dakle, hrvatsku državnost promatramo iz ovoga kuta i kao jedan organizam u kojem gornji dio tijela predstavlja Hrvatsku, a lijeva i desna noga Hrvate u BiH i Hrvate u izvandomovinstvu, onda je, sudeći po nazadovanju i stagnaciji hrvatskog suvereniteta i prosperiteta, dijagnoza kristalno jasna: Hrvatski organizam je bolestan u duhu, duši i tijelu.

Sv. Pavao u prvoj poslanici Korinćanima (12,26) kaže: "Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi. Ako se jednom udu iskazuje čast, s njim se raduju svi udovi".

Sv. Pavao, a kao da je već tada imao pred očima današnje probleme hrvatske države, ističe i naglašava savršeno jedinstvo koje imamo u različitosti, jer svaki od nas je poseban i unikatan. Odnosno, svi udovi i organi su povezani u jednu domovinu, u jednu državu, i ako svi funkcioniraju ispravno, tada je i društvo zdravo.

Kako u zadnje dvije godine, to ćemo zasigurno slušati i na ovome Kongresu kako se majka (domovina) i njena raseljena djeca (izvandomovinstvo) slabo poznaju, odnosno kako se čini da je domovina postala ravnodušna prema svojem iseljeništvu.

Maćehinski, ma, neprijateljski, odnos posljednjih političkih struktura u Hrvatskoj prema vlastitom iseljeništvu doveo je do skoro potpune učmalosti i stagnacije svih ovih udova hrvatskog organizma.

Sve odlike i vrednote koje čine jedan narod narodom srozale su se i dotakle dno dna.

Za one zle ukućane, koji su cijeli život inhalirali indoktrinirani jugokomunizam, a pozivajući se na "veliki dio građana" koji navodno stoji iza njih, za njih je Hrvatska "slučajna država" i zlorabe ju kao svoj poligon veličanja jugounitarizma i titoizma.

Za njih smo mi Hrvati izvan Hrvatske bili i ostali stvarni, ili u najmanju ruku potencijalni, neprijatelji.

Zato i jesu one najupornije od nas, a koji smo došli pripomoći u oslobađanju, prizna(va)nju i ustrojstvu države već temeljito počistili iz Hrvatske, a potom su nas sustavno i uspješno izbacili i iz izbornog procesa.

Katastrofalne posljedice njihove vladavine osjećaju se u svakome segmentu društva i očituju se kao mentalni obrazac jednoumlja, isključivost i nekritički duh.

Drugi pol na hrvatskom političkom podneblju, iliti desna politička opcija, rešpektira navodno hrvatsko iseljeništvo, ali nažalost samo deklarativno. Obećavaju nam i zaklinju se predano raditi na ostvarenja hrvatskih probitaka i općem društvenom boljitku, a ako im uspije doći na vlast čvrsto si vrata zatvaraju i vrlo brzo zakažu na ispitu podjele između javnih i privatnih interesa, glavnom uzročniku korupcije.

Verbalna agresija, diskriminacija i istinska netrpeljivost prema hrvatskom iseljeništvu personificiranom u, sad već bivšem, premijeru Oreškoviću, progovara najslikovitije iz poruke prvog čovjeka iz HSS-a, koji 5. svibnja ove godine na N1 televiziji izjavi: “Oreškoviću je vrijeme da se što prije vrati u Kanadu i bude domoljub iz Kanade”. Pametnome dosta!

Ergo, jedni nas potpuno odbacuju, a drugi nas naoko prihvaćaju, ali ne uvažavaju.

U posljednjih 15 godina hrvatski političari i institucije ne iznjedriše nam niti jednu nacionalnu viziju; nijedan plan iliti realan prijedlog, nijednu strategiju, a koji bi moralno i materijalno obnovili Hrvatsku te osnažili hrvatski nacionalni identitet u kojem bi se prepoznao najveći broj Hrvata. Njima je domicilno stanovništvo postalo teret i najviše bi im odgovarala država Hrvatska bez nacionalnoga i kršćanskoga identiteta.

Oblikovali su hrvatsko društvo čiji je temeljni biljeg nejednakost sa svim relevantnim socijalnim pukotinama, s ideološkim, političkim, vjerskim i socijalnim problemima.

A Hrvatska je bolje zaslužila, nego li očekivati ishod borbe između ideoloških blokova, između prošlosti i budućnosti, između "mi i oni". Jer, sve te njihove opcije evociraju na bitku dva škorpiona u čaši. Svaki od njih može drugome polučiti otrovni smrtonosni ubod, ali pri tom reskirajući i svoj život. Hrvatska javnost mora odbaciti političke škorpione i ultimativno birati one koji nastupaju sa izričitim MI-osjećajem i protežiraju prokušane vrednote, kao: domoljublje, red, radna etika i stegovnost.

Njima očito nedostaju ozbiljna vizija sadašnjosti, a još više budućnosti.

Umjesto borbe protiv bezperspektivnosti oni tjeraju hrvatsku mladež iz domovine "savjetujući" im: 'Idite van u Zapadnu Europu...'.

Upravo ti i takvi gotovo pa uništiše sve hrvatske nade, posebice njezinu mladost od preko 200.000 duša i to školovanu mladost koja bi bila čimbenikom tako potrebite demografske obnove u ova vremena kad je demografija jednako važna, ako ne i važnija od ekonomije.

Hrvatski duhovni identitet, a uz njega logičkim slijedom i drugi kao nacionalni, vjerski, kulturni, jezični su ugroženi i očito danomice gube na snagi i intenzitetu.

Ako uistinu nada umire posljednja, onda je naša nada već na infuziji.

15.000 Hrvata godišnje više umire, nego ih se rodi, a duplo toliko mladih napušta Hrvatsku.

Poslije strašnog hrvatskog egzodusa svršetkom Drugoga svjetskog rata, te masovnog iseljavanja 60- i 70-tih godina prošloga stoljeća, mnogi stariji Hrvati evo doživljavaju i treći masovni bijeg i neviđeni odljev mozgova iz obje hrvatske države.

Iseljavanje moje generacije, kao i mnogih prethodnih, prouzročiše politički teror i siromaštvo. Danas, kad imamo svoju državu, bahata partitokracija vladajućih struktura podijeli nam društvo na "mi i oni", uruši nam gospodarstvo i zaduži Hrvatsku prema vani do opasne razine od 90 % BDP-a (= Bruto domaći proizvod). Put od dužnika do ovisnika i nije tako dalek. Ta ovisnost svakim danom sve dekadentnije gura državu pod utjecaj sila koje rastaču hrvatski identitet i razjedinjuju hrvatski narod.

Političke strukture, za koje je Hrvatska "slučajna država", a ohrabreni šutnjom i malodušnosti velikog broja birača i znatnog dijela hrvatske intelektualne i akademske zajednice, te svojom politikom stečajeva i otkaza, protjeraše mlade Hrvate iz domovine i ukradoše im perspektivnost i nadu u bolju budućnost.

Mladima je stopa nezaposlenosti ekspanzirala na 46 %, pa Hrvatska zauzima treće mjesto u Europskoj uniji, iza Španjolske i Grčke. Od ulaska u Europsku uniju 350 liječnika je napustilo Hrvatsku, a 1.300 studenata medecine zatražilo je od hrvatske liječničke komore popratnu dokumentaciju za rad u inozemstvu.

U drugoj domovini Hrvata, u BiH, skoro 70 % mladeži nema posla, ili ne rade na poslovima odgovarajućima njihovoj diplomi.

U bavarskoj metropoli München-u registrirno je u veljači 2013. godine 27.500 Hrvata, a danas, tri godine kasnije, ta se brojka točno podvostručila. Poučna misao "Na mladima svijet ostaje" izrodila se danas u domovinskoj Hrvatskoj u krilaticu "Mladima samo bijeg ostaje".

Masovna nezaposlenost, bezperspektivnost i korupcija ubijaju i posljednji zračak nade u bolje sutra i erudiraju vjeru u državu, narod i sustav i pospješuje razdor i polarizaciju hrvatskog društva i tjeraju hrvatsku mladež tamo, gdje si vide bolju egzistencijalnu uvjetovanost, a to je skoro uvijek izvan domovine. To su stvarni razlozi frustracije i odlaska mlade generacije. I tko si još kod ovakove egzistencijalne ugrozbe pomišlja na zasnivanja obitelji i potomstvo.

Bez obzira koju tezu mi prihvatili, da li onu: tko ima mladu generaciju, ima i budućnost, ili drugu: onaj tko ima budućnost ima i mladu generaciju, uvijek slijedi logički zaključak: Mladi su budućnost svakoga društva, no, oni su i ogledalo i korektiv društva.

I ne zaboravimo, preko 70% ispitanika vole svoju domovinu, ali, eto, ona im tu ljubav ne uzvraća. Ali, ljubav prema majci je jedno, a izgubljeno povjerenje prema vladajućim strukturama u Hrvatskoj nešto drugo.

Ljubav, istinu i pravicu nije dovoljno samo isticati, nego ih treba i izboriti. Gladni, prevareni, protjerani i razočarani dizali su bune i vodili revolucije, nekada oružjem, danas se to učinkovito radi glasovanjem. Najvažnije je pri tome shvatiti važnost glasovanja i mogućnost da ono što se jednom izabere, može već drugi put i promijenuti.

Nevjerojatno je i samo kod nas Hrvata moguće, da dvije trećine birača u domovini i 93% u izvandomovinstvu bira - tu naoko domoljubniju opciju na izborima u RH -, a ta ista opcija nema niti jedan važniji medij u svojim rukama. Koliko je to tragično i porazno za državu znano je svima koji smo upoznali utjecaj tih medija na ionako nekritičnog hrvatskog birača. Tako se, evo već petnaest posljednjih godina hrvatsko društvo nalazi u permanentnom političkom kriznom diskursu i negativnim podticajima politike u procesima društvenih transformacija, promjena.

Hrvatskom iseljeništvu, koje je naviklo i odraslo u demokratskim standardima u slobodnom svijetu, ljudska je i nacionalna zadaća: pomoći najnovije hrvatske izgnanike - te mlade i još neiskusne ljude - i poučiti ih početnim koracima demokracije. Naša je obveza izboriti im i zajamčiti pravedniji model glasovanja, te ih otvoreno uputiti da su njihovo sveto pravo i obveza srušiti vlast koja im nije omogućila život u svojoj domovini i izabrati vlast za koju misle da će im omogućiti uvjete za povratak i život u Hrvatskoj. Pojasniti im da su u krivu oni Hrvati, pa makar se tu radilo i o njihovim najbližima, koji danas izlaze na birališta i glasuju, kako to sami kažu, za manje zlo, jer se pri tome zaboravlja da zlo ostaje zlo, pa ako mu se ukaže prigoda, vrlo brzo od maloga se iznjedri veliko zlo.

Domovinska Hrvatska još uvijek nije u javnosti razvila osjetljivost za skladnu suradnju sa Hrvatima koji žive izvan Hrvatske. Umjesto da se Hrvate izvan granica Hrvatske na svaki način pa i izbornim zakonodavstvom veže s maticom zemljom, nas se drastično ograničava i/ili onemogućuju nam elementarna ljudska prava. Dva milijuna obespravljenih Hrvata izvan RH ne mogu sudjelovati u odlučivanju o svojoj nacionalnoj politici.

Još od 2000. godine Hrvatska nikad nije išla sa sustavnom politikom prema iseljeništvu, izuzev deklarativnih najava o uspostavi kojekakvih odbora, Državnog ureda i koordinacijskih tijela. Najavljivane su i nove strategije i posebni zakoni koji će sustavno urediti odnose između domovinske i iseljene Hrvatske, pa umjesto toga iznjedriše nam onaj sramotni članak 45. Ustava RH u kojem stoji:
"...u izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom...".
Ova zakonska regula, koju izglasaše i tadašnja vlast i oporba izrazita su diskriminacija i ne kosi se samo sa zdravim razumom nego li i s odlukom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Presuđujući u predmetima u Grčkoj, Velikoj Britaniji, Mađarskoj i Moldaviji, sud je jasno presudio da je izuzimanje ili ograničavanje izbornoga prava iseljenim državljanima – nezakonito.

Upravo zakonske regule, kao gore spomenuti članak 45. i nametnuti model glasovanja, gdje nam se ponude na izbor 3 zastupnika, a da niti jedan od njih ne dolazi iz hrvatskog izvandomovinstva - razlozi su za razočarenje i rezignaciju Hrvata izvan granica RH, što rezultira izuzetno niskom izlaznosti na izbore.

Sudeći po najvećem broju procjena u dijaspori živi jednak broj Hrvata kao i u Hrvatskoj. Čak i i službeni državni podaci pišu da više od tri milijuna Hrvata živi izvan granica RH, od čega oko dva milijuna s pravom glasa. U XI. izbornoj jedinici, dakle, jedinici iseljeništva i Hrvata u BiH, glasovalo je kod posljednjih izbor za Hrvatski sabor ukupno 28.944 birača. Izuzimajući glasove iz BiH, stvarni broj glasova hrvatskih iseljenika iznosi: 8.900, iliti zastrašujuće malen postotak od 0,55% (s BiH to je 0,75%) i jedva odražava broj onih kojih se stvarno tiče politika u Hrvatskoj. Tako napr. U UK živi oko 10 000 Hrvata, a glasovalo ih je samo 9-ero; odnosno u Španjolskoj samo troje, a u Portugalu i u Irskoj glasovalo je po dvoje Hrvata. Ta izlaznost kod posljednjih parlamentarnih izbora je manja čak i od broja nevažećih glasačkih listića.
Broj od 8.900 glasača je gotovo tri puta manji od broja ljudi koji godišnje napusti Hrvatsku, a zbog nemogućnosti da ostvare dostojan život.

Izvandomovinski Hrvati, dakle, godišnje pošalju do 3,8 % BDP, a najviše 0,55% ih glasuje na izborima.

U svojoj poznatoj Propovijedi na Gori Isus reče: "Ne opirite se onome tko je zao. Naprotiv, ako te tko ošamari po desnom obrazu, okreni mu i drugi" (Matej 5:39). I dok hrvatsko izvandomovinstvo i dalje šamaraju, mi im okrećemo i drugi obraz i nastojimo i dalje ostati susretljivi i dobronamjerni prema domicilnoj Hrvatskoj.

Prema statistici UN-a bili smo i ostajemo jedna od najizdašnijih dijaspora na svijetu.

Što za obitelji, što za štednju ili investicije hrvatski iseljenici šalju godišnje u Hrvatsku (Šterc na HTV, 4.01.2016.) 2,4 mlrd. US$, a to su 2 milijarde i 133 milijuna EURO-a, odnosno 16, 1 milijarda hrvatskih kuna. To je jedno od najvećih ulaganje stranog novca u Hrvatsku. Ovaj iznos ne samo da je tri puta (!) veći od Austrije, koja je tradicionalno najveći ulagač u Hrvatskoj (prema podacima Hrvatske narodne banke, izravna ulaganja iz te države u 2012. godini iznosila su 683,6 milijuna eura!), nego hrvatsko iseljeništvo u domovinu pošalje više novca nego što iznose sveukupna izravna strana ulaganja!

Gledajući dakle i sa ove ekonomske strane, iseljeni Hrvati bitno utječu na hrvatski proračun i naravno da nas se tiče tko će i kako raspolagati s našim novcima. I što više i mi i svakodnevnica te političke i birokratske strukture kritiziramo, to oni i njihove pristaše zbijaju sve čvršće redove oko sebe.

Odgovornost za te manjkavosti je izričito na hrvatskoj državnoj politici i to je glavni razlog što je među hrvatskim iseljenicima izgubljeno povjerenje u državnu politiku.

I Hrvatski sabor i predsjednica RH i kao vlada moraju konačno djelovati kao integrirajući čimbenik, što podrazumijeva spajanje onih povijesno-političkih analiza i interpretacija koje se temelje na istini, pravdi, humanizmu i domoljublju – silnicama i poveznicama koje bi trebale spajati sve Hrvate, ma gdje oni bili, jer nema hrvatske državnosti bez potpuno integriranog svakoga Hrvata.

Hrvatsko izvandomovinstvo je jedan kvalitetni i domoljubno ustrojeni kontiniuum i bez obzira gdje živijeli, mi mislimo i skrbimo i o našem nasljedstvu, o našim korijenima, djedovini, ostavštini naših roditelja i o našem nasljedstvu.

Mi u iseljeništvu imamo i nudimo Hrvatskoj ono što joj najviše nedostaje, kao: moralno-etičke vrline, stručnu izvrsnost, domoljublje, demokratsko iskustvo, samoodgovornost, djelotvornost u poslovanju i iznad svega drukčiji pristup i prema poslu i prema državi. U hrvatskom izvandomovinstvu je na tisuće uspješnih i utjecajnih pojedinaca u gospodarskom i financijskom menadžmentu, informacijskom i show-businessu, te znanstvenika, umjetnika, književnika, športaša i golemi broj onih u državnim administracijama i političkom životu država u koje smo se iselili.

Jedini uvjet za to je osmišljavanje zajedničke strategije razvoja Hrvatske, koja bi uključila organizacijske, kreativne i finacijske sposobnosti iseljeništva, iako nam je dobro znano, sve ovo što iseljeništvo nudi ovisi o političkoj volji i o socijalnoj i nacionalnoj pomirljivosti u Hrvatskoj.

Zato nas ohrabriše činjenice, prvo prije 18, a onda i prije 6 mjeseci, kad su na čelne pozicije države izabrane osobe, vične svjetskim demokratskim procesima, osobe koje smo priželjkivali i koje uživaju naše povjerenje.

Smatrali smo to početkom sazrijevanja hrvatskoga političkog bitka, pa ta punoobećavajuća vremena iznjedriše i temu moga današnjeg izlaganja: Nove političke strukture u Hrvatskoj bude skoro izgubljenu nadu i očekivanja kod izvandomovinskih Hrvata.

I, evo, ponovo nastupiše previranja, pad vlade i Sabora, novi izbori, i neizvjesna, moždačak i najkritičnija vremena u životu mlade hrvatske države. Uza sve unutarnje i vanjske otpore, domovinska Hrvatska će morati napraviti značajniji pomak naprijed i pružiti ruku prema iseljenoj Hrvatskoj, koja tu ruku već dugo čeka i koju će zasigurno prihvatiti.

Ovaj značajni iskorak za bolju budućnost hrvatske ne smijemo zahtjevati i očekivati samo od novih političkih struktura u Hrvatskoj, nego li, i prije svega, od svih nacionalno-svjesnih Hrvata, koliko u domovini Hrvatskoj, isto toliko, ako ne možda i više, od Hrvata u BiH i nas Hrvata u izvandomovinstvu.

Hrvatsko izvandomovinstvo je bilo i ostalo nepresušivo vrelo u obnovi hrvatske demografske, gospodarske i socijalne strukture. Samo uspostava zdrave organske veze i novi standardi odnosa prema iseljeništvu pretvoriti će iseljeništvo u integralni dio hrvatske zajednice i pridonijeti novom i uspješnom razvoju Hrvatske. Poslije toga zajedno ćemo mjenjati ustav, zakon o državljanstvu, izborni zakon, te niz drugih zakona i zakonskih regula koji definiraju državni poredak RH i koji nas danas drže na odmaku. Tek kad svi Hrvati ostvare pravo i budu imali i zakonsku, ali i tehničku mogućnost, što izravnim izlaskom na birališta, što dopisnim glasovanjem, što elektronskim glasovanjem i na jedinstvenoj nacionalnoj listi odlučivati o budućnosti hrvatske države, tek tada možemo ustvrditi: Mens sana in corpore croatia sano ("zdrav duh u zdravom hrvatskom tijelu").

Hrvatsko izvandomovinstvo i demokratske snage u Hrvatskoj moraju pod hitno sve poduzeti da se ova 2016. godina, koja započe kao godina nade i očekivanja ne pretvori u "annus horribilis", odnosno godinu užasa, kako to njezini zloguki proroci i akteri očekuju.

Završiti ću riječima kardnala Bozanića: "...hvalevrijedni su pokušaji ujedinjenja hrvatskih društvenih, akademskih i kulturnih institucija te Crkve za plodonosniju povezanost hrvatskoga nacionalnoga bića u Domovini i iseljeništvu. Tko želi vidjeti dobre plodove, tko želi dobro Domovini, nastojat će uvažavati njezine temeljne vrijednosti, razgovarati, omogućiti rasprave i susrete... U ova vremena raznih kriza traži se i novo hrvatsko zajedništvo".

Dr. Tomislav Đurasović, publicist i politički emigrant u Njemačkoj
http://www.drugi-hrvatski-iseljenicki-kongres.com/index.php


 6 
  : Srpanj 16, 2016, 17:47:35  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Drama u Srbu

A-HSP-u PRIJETE UHIĆENJEM, obrušili se na Orepića: ‘Krivotvori dokumentaciju s Pupovcem i svrstava se na stranu Velike Srbije’

Autohtona – Hrvatska stranka prava nema namjeru napustiti navedeni prostor radi očuvanja demokracije i poštivanja zakona RH.

U subotu 16. srpnja 2016. godine u jutarnjim satima pripadnicima A-HSP-a koji se nalaze u Donjem Srbu pristupio je načelnik policijske postaje Donji Srb i uručio rješenje o zabrani javnog okupljanja pod nazivom "Predavanje o Domovinskom ratu".

U obrazloženju se navodi da je 12. srpnja 2016. godine načelnik policijske postaje Gračac obavio razgovor s načelnicom Općine Gračac, kojom je prilikom utvrđeno da organizatoru javnog okupljanja nije izdano odobrenje od strane Općine Gračac za korištenje javne površine i postavljanje šatora i druge pokretne opreme na mjestu okupljanja u Donjem Srbu te da niti ranije nije dano usmeno obećanje izdavanja takvog odobrenja.

Iz A-HSP-a u priopćenju koje potpisuje Dražen Keleminec donose detalje slučaja:

Ovo je istina:  Dana 12. srpnja 2016. godine Dražen Keleminec i Željko Pavlic otišli su  načelnici Općine Gračac i zatražili izdavanje odobrenja za korištenje javne površine i postavljanje šatora.  Uvidom načelnice Općine Gračac,  ustanovljeno je da navedeno područje nije u vlasništvu Općine već da je  u vlasništvu Hrvatske.

Nakon toga,  policija mijenja iskaz u medijima i ne spominje Općinu Gračac kao vlasnika navedenog područja već mijenja iskaz da nismo pribavili odobrenje vlasnika, a  ne spominjući da je vlasnik Hrvatska.

Milorad Pupovac  šest godina  postavlja šator u Donjem Srbu, a koliko smo upoznati, od Hrvatske nikada nije tražio suglasnost i odobrenje i nikada policija od njega to nije zahtjevala.

U zabrani javnog okupljanja Autohtonoj – Hrvatskoj stranci prava u obrazloženju navode da je Srpsko narodno vijeće prijavilo javno okupljanje 4. srpnja 2016. godine, dakle prije od prijave javnog okupljanja u organizaciji Autohtone – Hrvatske stranke prava.

Ovo je istina: Autohtona – Hrvatska stranka prava javno okupljanje prijavila je u četvrtak 7. srpnja 2016. godine. Novi list došao je u Donji Srb 9. srpnja i u ponedjeljak 10. srpnja objavio izjavu predstavnika Srpskog narodnog vijeća Donji Srb,  Dragana Rodića da su oni prijavili javno okupljanje u petak 8. srpnja isti dan kao i mi. Oni u tom trenutku nisu znali da smo mi prijavili  svoje javno okupljanje u četvrtak 7. srpnja 2016. godine.

Ovo je lako dokazivo uvidom u izjavu predstavnika Srpskog narodnog vijeća Dragana Rodića koju je dao Novom listu.

Iz svega ovoga lako je zaključiti da ministar Vlaho Orepić krivotvori dokumentaciju u suradnji sa Miloradom Pupovcem i Srpskim narodnim vijećem.

Da je sve krivotvoreno i da se krši zakon RH, vidljivo je i u tome da su nam dozvolili da  budemo nazočni devet dana po našoj prijavi u Donjem Srbu. Naravno, Milorad Pupovac vršio je strašan pritisak i tražio naše uklanjanje i uhićenje Dražena Keleminca, a ministar Vlaho Orepić tražio je  način i rješenje kako da nas ukloni.

Ministar Vlaho Orepić svjestan je činjenica da je ovo  istina, da krši zakon RH, da udovoljavaja željama Milorada Pupovca.

Orepić poručio A-HSP-u: ‘Dosta je više, svoja neslaganja iskažite na društveno prihvatljiv i zakonima utemeljen način’

Od strane policije,  rečeno nam je da  svi koji se od ovog trenutka nalaze u krugu četničkog spomenik, a da ako izađu,  više se ne mogu vratiti što nas ometa i sprečava u podnošenju tužbe Upravnom sudu te na taj način onemogućava korištenje pravnog lijeka protiv njegovog rješenja što je iznimno bitno jer se predmeti te vrste obvezno rješavaju po hitnom postupku .
Od strane policije rečeno  nam je  da ako sami ne odem  do dana 16. srpnja 2016. godine, da će  u ranim jutarnjim satima odlučno reagirati i ukloniti nazočne i šator.

Autohtona – Hrvatska stranka prava nije kršila zakon RH, a zahtjev Milorada Pupovca da nas se ukloni i uhiti počeo se provoditi.

Autohtona – Hrvatska stranka prava nema namjeru napustiti navedeni prostor radi očuvanja demokracije i poštivanja zakona RH.

Ministar Vlaho Orepić ovim nezakonitim rješenjem napao je Domovinski rat  i svrstao se na stranu onih koji veličaju ideologiju Velike Srbije, podržava veličanje četničkih zločina nad nedužnim Hrvatskim narodom od 27. srpnja 1941. godine  na području Like i podržava agresiju na Hrvatsku koja je započeta 25. srpnja 1990. godine mitingom četnika u Donjem Srbu i huškačkim govorima Šešelja i Raškovića.

Autohtona – Hrvatska stranka prava poziva cijeli Hrvatski narod na jedinstvo protiv  onih kojima nije svetinja Domovinski rat, protiv svih onih koji danas rade na ideji Velike Srbije, protiv svih onih koji dozvoljavaju nošenje jugoslovenskih zastava i petokrake zvijezde, a s kojim se oznakama vršila agresija i ubijanje na Hrvatsku i Hrvatski narod do 1995. godine, protiv svih onih koji danas dozvoljavaju pod krinkom antifašizma  (komunizma) slavlja četničkih zločina u Donjem Srbu.

Autohtona – Hrvatska stranka prava poziva sve pravaše, branitelje i dragovoljce Domovinskog rata, Hrvatice i Hrvate da nam se ovog trenutka pridruže u Donjem Srbu  jer u  pitanju je  demokracija, jer  u  pitanju je  Domovinski rat , jer  u  pitanju  je  Hrvatska.

Autohtona – Hrvatska stranka prava neće dozvoliti Miloradu Pupovcu čija su oba  brata sudjelovala u agresiji na Hrvatsku,  da je on zakon RH, da on vrši silu i uhićuje članove Autohtone – Hrvatske stranke prava,  branitelje te dragovoljce Domovinskog rata uz pomoć ministra Vlahe Orepića.

Nismo imali straha krenuti u obranu Hrvatske 1990. godine, danas također nemamo straha od uporabe nezakonite sile od ministra Vlahe Orepića i Milorada Pupovca, stoji u priopćenju A-HSP-a.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/a-hsp-u-prijete-uhicenjem-obrusili-se-na-orepica-krivotvori-dokumentaciju-s-pupovcem-i-svrstava-se-na-stranu-velike-srbije-938815

Svi u Srb!


Srb je hrvatsko naselje, Srbi nemaju tamo što da traže
Po onoj Nikolićevoj: "Vukovar je srpski grad, Hrvati nemaju tamo što da traže".

 7 
  : Srpanj 16, 2016, 13:11:53  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Prekrijmo se sramom i skinimo svrab Srba

Godinama će trajati prijepori oko "prve puške" i "ustanku" u Srbu ukoliko država ne učini sve, dakle, koristeći cjelokupni aparat i represivnu silu koju ima radi utvrđenja činjeničnog stanja, a kao što znamo one postoje ili ne postoje. Dakle, kada one govore i "Bogovi" moraju šutjeti. Sasvim sam siguran, a to s punim pravom tvrdim iz iskustva i viđenja proteklih godina,  tkz. slavlja dana ustanka naroda i narodnosti Hrvatske ili kako su to, po mnogim pokazateljima, njegovi vinovnici generali JNA Đoko Jovanić i Danilo Damjanović Danić pisali, Ustanka naroda Hrvatske u Srbu i okolini, da bi ovogodišnja svetkovina bila uveličana najvišim državnicima i dužnosnicima da nije bilo nedavnog iskapanja nevino pogubljenih žrtava iz Dabine jame na Dabinom vrhu koje otkriva svu monstruoznost korumpirane i bezobzirne kaste koja uživa sve blagodati i ovozemaljsko kraljevstvo na vlastitom zločinu i njihovim žrtvama pod maskom antifašizma. Licemjeran istup krivotvorenja najbolje je sam obrazložio svojim govorom nitko drugi nego li profesor povijesti Dr. Markovina sa Splitskog fakulteta. Nazdravlje! Ima li toga igdje u svijetu!?

Nakon mise zadušnice prošle godine u Borićevcu, novinarima HTV-e sam spomenuo upravo jednu obitelj Ivezić koja je izgubila jedanaest svojih članova od ukupno 37 osoba prezimena Ivezić iz sela Brotnja. Više o tomu je pisao Josip Pavičić u knjizi "Dossier Borićevac" dočim sam ja osobno za ovu strahotu saznao prije desetak godina od cijenjenog don. Anđelka Kaćunka i moje profesorice iz srednje škole Ljiljane Vodanović, koja je u tom oslobođenju izgubila oca, Nikolu Bačića iz Ravnog Dabra, kojeg nikada nije upoznala rodivši se u Šibeniku svega par mjeseci prije no što joj je otac kao ustaški natporučnik išao s drugim oružnicima i to žandarima, dana 27. srpnja poslije 17 sati, u izviđanje događaja u Srbu. Da se radilo o najvišoj državnoj tajni za smrt svoga oca saznala je tek sada u Domovinskom obrambenom ratu od svoje majke Perke koja je taj podatak našla sasvim slučajno čitajući knjigu koju je Partijski komitet Obrovca dijelio sedamdesetih godina i koja je skupljala prašinu obiteljske knjižnice!?

Nikakve postaje ili utvrde, ni tada ni kasnije, oružništva u Srbu nije bilo kazali su mi, a o tome ni u toj knjizi niti u knjizi  izdatoj povodom četrdesetogodišnjice osnivanja 19. sjevernodalmatinske narodnooslobodilačke udarne divizije nema ni riječi koju je izdao Subnor Benkovac te priredili Petar Babić, general pukovnika, Dr. Gojko Jakovčev, pukovnik uz suradnike Antu Gvardiola, general majora i Vlade Maričića također general majora JNA, našeg anđela čuvara bratstva i jedinstva svih naroda i narodnosti i tekovina narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije. Da se razumijemo, svatko tko je iole sudjelovao u poštenom otporu protiv Hitlerovog programa i izazvanog rata, zaslužuje trajnu zahvalnost, no "igra" jedan bez glave dva bez duše, mora se prekriti sramom budući da se radi o smišljenom planu promašenog mentalnog sklopa i rasudbe.

Kada je jedna žena loze Ivezić, ostalo ih je samo sedam i nalaze se širom našeg planeta, čitala imena zvjerski umorenih od kojih je najmlađa žrtva imala samo dvije godine, nisam izdržao to ni slušati, plačući sam napustio misu pa nije ni zamisliti kako se najbliži srodnici žrtava osjećaju sve ovo vrijeme premda sam i sam doživio obiteljsku tragediju prije dvije godine pa bih trebao biti jak, no nažalost tijelo je klonulo.

Hvala dragom Bogu, PU Zadarska i Gorska služba spašavanja Split, razotkrili su strogo čuvanu tajnu od javnosti evo preko 73 godine i za to im velika, neizmjerna hvala i kako bi dobri ljudi kazali kapa do poda.

Za istaći je da je otvor jako mali sedamdesetak cm promjera i da otvor bio popunjen kamenim gromadama, neki kažu čak i zazidan šezdesetih godina da bi se prikrio stravičan zločin koji je i dan danas, ma koliko se god to činilo, u zaštiti hrvatskog Sabora, Predsjednika, Vlade i svih vladinih i nevladinih kvazi antifašističkih udruga i pojedinaca. Jedna osoba starija u Srbu mi je spomenula i jamu Golubinka uz napovid da je jako puno jama od Mazina do Srba pa se nadam da će se istražiti još poneka jer to je naša obveza budući da nitko nema pravo na tuđi život, ma tko on bio. Onaj tko ne shvaća da čovjek vrijedi više od cijeloga svijeta i prije Paklenih vrata bit će proklet. Tako umorene osobe smatrati ustaškom zmijom i "neprijateljima države i naroda" čisto je licemjerje tim više što nam to govore doktori pravne znanosti, povijesti, sociologije i politologije, nositelji Ustavnog poretka kada se zdušno zalažu za opstanak spomenika zločinu  nad brutalno pogubljenim osobama bez suda i bilo kakve presude. Može li takva strategija govoriti o nekim višim ciljevima na takvom zločinačkom fundamentu, posebice gdje je jasno opredjeljenje hrvatske države koja nastavlja slaviti prvu pušku i njene milodare u Lapačkoj dolini!? Takav svrab mora se skinuti sa Srba da postojeći i novi životi imaju zaslužen mir. Kako je to kazao M. Gandhi, nema prtine, staze niti  bilo kog drugog puta prema miru, mir je put.

Tvorac, mnogih "socijalističkih spomenika SRH-e" Jakov Blažević,  od kojih je najpoznatiji Jadral-Obrovac, napisao je predgovor knjizi "Svedočenje" tiskane 1988. godine u Beogradu, Gojka Polovine, rođenog u tom kraju, točnije Dobroselu, koja neprijeporno govori da u to vrijeme nije bilo vrsne razlike između komunista i četnika pa je ostalo nejasno tko je taj ustanak vodio i kakav mu je bio karakter. Ukratko, on tvrdi da je u tom vremenu pokušao zaustaviti pljačku, palež i ubijanje od povampirene rulje iz okolnih srpskih sela s posebnim osvrtom na selo Borićevac, koje je ranog jutra 2. kolovoza 1941. godine "zatrto u crnu zemlju". Štoviše Polovina priznaje strašna događanja u Lapačkoj dolini te u Kulen Vakufu za koja je kazao da su bila još strašnija i da su u tom činu sudjelovali i partizanski borci te politički i vojni rukovoditelji, a čemu oni koji to žele, mogu više saznati u knjizi Ivice Radoša, "Hrvatske kontroverze" s konkretnim svjedočanstvima, pa i od Kate Pejnović, narodnog heroja.

Navesti ću sam nekoliko činjenica koji potkrijepljuju udruženi zločinački pothvat kao najnoviju kategoriju pravne znanosti Haaškog suda.

Član CK KPJ-e, Marko Orešković Krntija, zadužen za Liku po svim vidovima odgovornosti, za sastanak talijana i četnika u Otriću nije znao. Gojko Polovina samovoljno na isti šalje Boška Rašetu, a mladi omladinac Đoko Jovanić potpisuje taj sporazum koji je također poslat kao uvjetno rečeno GONG. Jednostavno je pitanje, zašto je budući narodni heroj, Đoko Jovanić (najbliži suradnik također budućeg generala Danila Damjanića  Danića) potpisao Otrićki sporazum s Talijanima!? Saznavši za to Marko Orešković tražio je od Gojka Polovine privođenje pravdi Đoke Jovanića prema zahtjevu CK KPH-e, koji čin ovaj nikada nije učinio, naprotiv, ubrzo potom Marko Orešković nakon što je osnovao ustaničku brigadu 16. kolovoza 1941. biva ubijen u selu Očijevu na prijelazu u Bosnu i to od strane četnika na čelu s Gavrom Stanojevićem. Tek u proljeće 1942. godine,dolazi do razlaza komunista i četnika pa je i sam mladi član partije Gojko Polovina smijenjen jer su se strašni zločini upravo zbili pod njegovim zapovjedništvom. Dapače bio je osuđen na smrt, ali ovaj put Đoko Jovanić i jedna osoba prezimena Bogunović, inače ljubav Jovanke Broz, spašavaju njega. Ovoga Bogunovića Tita je dao utamničiti i pogubiti u Staroj Gradišci, a o kojem stratištu političkih disidenata možete saznati više u djelu akademika Mirka Vidovića „Sakrivena strana mjeseca“. Kakva se zavrzlana vodila i nakon toga, zorno pokazuje i činjenica da je Miko Tripalo oženio sestru Gojka Polovine, Smilju i to kao sedamnaestogodišnjakinju!? Sinjanin Tripalo, po mom sudu sudjelovao je tako u još jednoj navlakuši protiv vlastitog naroda  hrvatskih proljećara kojima Nikola Štedul ne vjeruje, eto niti dan danas.  Potvrdu možemo naći i u činjenici da je Jožo Durbaba jedan od zapovjednika 19. Dalmatinske divizije nakon sloma proljećara u jednom selu u zaleđu Zadra, organizirao  dvodnevnu svečanost, ni kim do li vodstvom omladine tadašnje SO Zadar!?

Nesumnjivo je da je bilo sve unaprijed planirano i dogovoreno između Talijana, koji nas i dan danas nazivaju Slavi, sa srpskom vječitom pretenzijom i besmislenim uvjerenjima da su arhe svega na što bodu u oči i ove činjenice.

Okrugli stol zajedničkog djelovanja, održan je već 23. srpnja 1941. godine u Benkovcu, najvjerojatnije u kući Dušana Starevića ( malobrojni stariji Benkovčani zandu da se bez njega nisu mogle ne kupiti nego zamijeniti niti mudante). Na sastanku talijanske prefekture s jedne strane pod okriljem talijanske kraljice Jelene (kći crnogorskog kneza Nikole Petrovića, koja ženidba je učinjena da bi se popravio rastom malen kraljevski dvor tako da i danas imate u Milanu na Corsu Emanuela trećeg u samom centru mramornu ploču s njegovim likom i kraljicom Jelenom koju Talijani vole lupiti da bi imali stasitu i vitku djecu) Radovani i Marusi, časnici kraljevske monarhije Italije te tri kapetana iz Štaba šestog korpusa.. Idejni začetnik je bio Niko Novaković poznatiji kao Longo, što bi u prijevodu s talijanskog moglo značiti dugo i blago, lagana, rekli bi dalmatinci longa bevanda. S druge strane potpisnici su bili Đoko Jovanić u ime Srpskog pokreta dočim su Srpsku delegaciju činili zastupnik tadašnje Skupštine Stevo Rađenović, bojnik Boško Rašeta  i poručnik Milan Lukić. Domarus i prevoditelj bio je komesar iz općine Zrmanja Veljko Budimir, kako to glavom i bradom u svom "Svedočenju" govori Simo Dubajić. Dakle, plan je bio taj da Talijani pripoje bespogovorno Knin, Gračac i Donji Lapac, a Talijani im pruže svekoliku pomoć radi formiranja autonomije pod okriljem talijanske kraljice i na taj način da se oslobode kobne zajednice s Hrvatima, što je kako to Simo Dubajić navodi bila povijesna prilika kao nikad do tada, a niti će se više otvoriti takva mogućnost.

Iskreno, pogodio je. Čuvari "vekovnih ognjišta" slomili su zube paradržavnim pokušajem formiranja tkz. SAO Krajine, po istoj teritorijalnoj liniji koja je još tada tj. 23. srpnja 1941. godine dogovorena u Benkovcu.

Nakon što su eto talijanski fašisti pomogli u antifašističkom ustanku u Srbu, što je apsurd do besvjesti, kako to da su prema podacima Zbornika NOR-a IV i V i kapitulacije Italije dana 29. kolovoza 1943. godine njemačke snage 721. puka 114. divizije preuzeli mjesta Kruge, Nebljusi, Kulen Vakuf, Donji Lapac i Borićevac te samo tri dana kasnije od istih snaga, Knin, Kistanje, Oklaj, Drniš i Benkovac "zarobivši" talijanske jedinice, a to će reći svoje saveznike!?

Zaključno uviđamo da nas je prosvjećenost na krivotvorine  zatiranjem istine i postupanje kontra razumu dovela u mrežu budala, a u čemu svoj obol daje i Crkva u Hrvata.

Nisam mjerilo ni koje stvari, bio sam sve i svašta, a samo sam želio biti čovjek i prijatelj svakome, griješnik kakav već jesam, ali ovo ne mogu prešutjeti.

Kako to HKC-a može uopće održavati svečanu misu za žrtve Borićevca na isti dan kada se održava proslava "prve puške" u Srbu. Štoviše, ako se taj skup zakaže u 10, sveta misa u Borićevcu je u 10 i 30, ako se zakaže skup u 11 sati , misa je u 11 i 30, ako je pak skup u 11 misa je u podne. Ne sudjeluje li onda Crkva u direktnoj potpori krivotvoriteljskom smetlištu?

Posebice, kada se točno zna, da je Borićevac spržen 2. kolovoza 1941. godine.

Dakle, dragi moji ljudi kojima je do Rebublike Hrvatske, ponavlja se ona Einsteinova, svijet ovaj nije loš zbog loših ljudi, kojih dakako ima, već zbog onih dobrih koji ništa ne čine.

Ante Baraba Miš

 8 
  : Srpanj 16, 2016, 12:43:17  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

Poziv Hrvata na skup i seminar u Srbu 27. 07. 2016


AUTOHTONA – HRVATSKA STRANKA PRAVA
Zagreb, Ilica 31 / www.hrvatskipravasi.hr
099 8276510

P O Z I V

domoljubima, branitelima, dragovoljcima Domovinskog rata, Hrvaticama i Hrvatima na dolazak u Srb i skup o Domovinskom ratu , početku agresije na Hrvatsku 25. 07. 1990. godine sa mitingom srba i četnika u Srbu i četničkim zločinima koji su započeli iz Srba 27. 07. 1941. godine u Boričevcu, Ivezićima i drugim dijelovima Like.

Održavanje skupa : 27. 07. 2016. godine / srijeda / s početkom od 11, 00 sati ispred četničkog spomenika u Srbu.

Milorad Pupovac i ove godine organizira na nepoznatoj lokaciji u Srbu slavlje četničkih zločina u Srbu i Hrvatskim kunama organizira dolaske iz Srbije, BiH i Hrvatske sljedbenike Velike Srbije .

POKAŽIMO IM SVOJIM DOLASKOM DA IDEJA VELIKE SRBIJE NEĆE PROĆI !

Srb je Hrvatska, tako će i ostati. Domovinski rat je svetinja.

Ponesite hrvatske barjake !

Bog i Hrvati !
Za dom spremni !
Autohtona – Hrvatska stranka prava
predsjednik, Dražen Keleminec

 9 
  : Srpanj 16, 2016, 12:05:25  
Autor zummann - Zadnji post Marica



Hrvat na papiru

Reci brate po srcu i duši
Koliko ti Domovina znači?
Muka njena da l’ i tebe guši,
Il’ iz tebe tek dvoličje zrači?

Jesi l’ društvo ljudi prevrtljivih
Što se grbom tobož pirlitaju,
A kad treba djelo na vidjelo -
U mišje se rupe sakrivaju.

Potajice smradnog titu slave,
Na dva stolca čitav život sjede.
Kukavičje sakrivaju glave,
Potajice petokraku slijede.

Prošlost našu proučit ne žele,
Zalud nudit domoljubne knjige.
Duše njine tek su voćke svele,
Rad hrvatstva ne more ih brige.

Lažno oko iz prikrajka gleda
Gdje patnici zbog pravde umiru,
Ne osjete bilo mrtvog djeda -
Hrvati su samo na papiru.

Marija Dubravac Brisbane

 10 
  : Srpanj 14, 2016, 22:31:38  
Autor Ante_Bruno_Busic - Zadnji post Marica

SDSS-ov propagator i huškač

[...] "Boje se pokazati da imaju veze sa Srbima i njihovim institucijama. Boje se prenositi svoju pripadnost srpskom narodu na nove generacije. Dakle, mnogi od Srba ne žive s osjećajem slobode, već s osjećajem straha", napisao je.
Dodao je da Srbe u povratničkim sredinama muči siromaštvo, a one u gradovima strah.
"Navest ću primjer o kojem sam nedavno slušao. U jednom gradu, a nije jedini s takvom pričom, vjernici nerijetko mole svog pravoslavnog svećenika da im u kuću ne dolazi u mantiji, već da do njih dođe u civilnom odijelu, a da mantiju obuče kad uđe u njihovu kuću ili stan", naveo je.
"U istom gradu čujemo da učenica koja dolazi u pravoslavnu crkvu na vjeronauk zbog u najmanju ruku nastavničinog netaktičnog komuniciranja u razredu otkriva njezin vjerski identitet i podvrgava je veoma neugodnim reakcijama ostalih učenika. A bez adekvatne nastavničine reakcije. Dakle, strahovi se podržavaju i potiču", napisao je. [...]


Srpska strategija: Propaganda straha

1.   Kada: 11 juli 2016
2.   Gdje: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/pupovac-srbi-u-hrvatskoj-zive-u-strahu
3.   Što: Srbi u Hrvatskoj žive u strahu

Danas, 14.7.2016.u 22:26 pročitala sam ovaj tekst i ne mogu se načuditi, da se u Hrvatskoj sve novine mogu vrlo lako zadovoljiti. Dnevno, najvjerojatnije zbog opstanka, hrvatske medije ne poštuju novinarski kodeks i krše zakone. Poštovanje istine mora za sve novine biti glavni prioritet.

Istraživanje činjenica je glavni instrument novinarske marljivost. Kvalitetne novine i dobar novinar se nikada neće zadovoljiti s neodređenim, nepoznatim, nejasanim i teško prepoznatljivim članovima kao " nedavno...u jednom gradu". Ta izjava je isto toliko vrijedna kao "Netko je nešto rekao". Takve izjave nisu ništa drugo nego gadljivo smeće.

Novine se moraju, pri nabavi informacija, koristiti poštenim metodama što znači upitati sugovornika: gdje, kad i tko. U slučaju izjave ovog Srbina, čije ime mi se gadi izgovoriti ili napisati (dopušteno izražavanje mišljenja), je riječ o neodređenim "činjeničnim" navodima i propagandi.

Ne mogu preći preko ove židovske i srpske propagande ohrabljene okrutnom hajkom medija s kojima vrieđaju Hrvate i šire laži.

Naravno da se pristaše i političare SDSS-a može označavati kao propovjednike mržnje ali što mi imamo od toga kad ih nitko ni ne pokušava spriječiti, a kamoli im zabraniti sijanje laži u domovini i inozemstvu?

Za Srbe propovjedníci mržnje su uvijek drugi, samo oni nisu. Tko istinu kaže za njih je odmah propovjednik mržnje i zlobe. Dokazi kao snažni argumenti nisu stil srpske manjine u Hrvatskoj, bar nisu od onog koji ih politički zastupa. Jer huškač kao što je taj mali Srbin se ne drži istine i stvarnosti, nego se igra s osjećajima i strahom. On svjesno prenosi neosnovan strah na birače i širu javnost, čak i u inozemstvo. Propovjednik straha se uvijek pokušava izjasniti na način koji će biti prihvaćen, a pritom misliti na sebične interese. On izaziva socijalnu krizu. Huškač ne može, i to mu nikad nije bila namjera, zadovoljiti potrebu ljudi za sigurnost i slogu.

Velike laži malih političara imaju samo jedan cilj: Biti tema dana - Nije mu važno što se o njemu govori, samo neka se govori.
Jedino sredstvo kojim se Slavko Goldstein i onaj (meni) gnjusni mali Srbin služe je: Strah!

Strah oduzima ljudima sposobnost da racionalno misle i da prepoznaju istinu od laži.

Do danas mi nije poznato da je u suverenoj Republici Hrvatskoj bilo koji član SDSS-a zlostavljan od hrvatskog naroda, da mu je zapaljena kuća ili auto dignut u zrak, a kamo li da je samo jedan srpski saborski zastupnik ubijen u Saboru (u hrvatskoj "narodnoj skupštini").

Ako želimo o strahu naroda, kroz povijest pa do danas, diskutirati onda temu strah prepustimo hrvatskom narodu jer njihova iskustva baziraju na činjenicama i imenima osoba, mjesta i datumima.

Sve što danas mali Slavko Goldstein i mali srpski izazivač i huškač namjeravaju, a nažalost im to uspjeva jer većina šuti, je zadovoljiti židovski i srpski lobi.

Ove dvije manjine, na čelu sa dvije poznate osobe, pumpaju u narod strah i mržnju.

To se mora zakonski zabraniti!

Da li demagog, buntovnik, izazivač, huškač rasist, nacist ili fašist mora se, u svojim izjavama, strogo pridržavati činjenica, a činjenice nisu izjave kao: "nedavno... u jednom gradu ... jedna učenica... u jednoj školi..."

-   Kad je to "nedavno" bilo? Datum!
-   U kojem gradu?
-   Učenica (ime ne moramo znati) kojeg razreda, naziv škole, ime direktora i nastavnika


S takvim podacima će argumentirati jedna solidna osoba.

Zar nas Hrvate stvarno misli, na ovaj način ocrniti i poniziti, jedan mali i bijedni srpski propagator straha?!

Takvi tipovi pojedinih manjina su dugoročno samo vic figure na političkoj sceni i ne smije ih se ni najmanje tolerirati jer su blamaža - zahvaljujući komunistima - za iovako nesolidnu hrvatsku politiku.

Ali što drugo možemo očekivati od hrvatskih političkih stranaka, pa i od Predsjednice koja je imuna na huškače isto kao što je njezina frizura otporna na oluju.
____________________

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/pupovac-srbi-u-hrvatskoj-zive-u-strahu

Hrvatska: židovska populacija u strahu
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.msg9652#msg9652


 Str: [1] 2 3 ... 10
Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!