CRO-eu.com

U Splitu igraju nogomet momčad crnogorske "Budućnosti" i splitski "Hajduk".
To je, kao što je poznato, za Splićane, ljubitelje nogometa, uvijek predstavljalo veliki spektakl. Već tri dana titogradska "Budućnost" je, uz malobrojnu pratnju, i mušku i žensku, u Splitu.

Uz gromko skandiranje stigli su u Split da se pripreme za derbi s "bilima" .

S obzirom da su Crnogorke podosta konzervativne i povučene, na čudo Splićanima došlo je dosta mladih, vitkih crnogorskih žena, navijačica "Budućnosti".

To je razveselilo mlade Splićane, koji ne praštaju ni jednoj strankinji, koja dođe u njihov grad i još k tome ne navija za Hajduk. Crnogorci su dobri i društveni ljudi, ali samo ako su bolji od drugoga.

Tri dana bilo je dugo u Splitu, pa se za to vrijeme moglo sklopiti i prijateljstva, pa i ljubavi, jer je bilo vremena i na pretek.

To su tri duga ljetna dana. Marinko mali upoznao se s lijepom Crnogorkom Ivanom. Bila je tanka, visoka, kao da je iz naših dubrovačkih Konavala, a ne iz Crne Gore. Marinko je dosta truda uložio, dok se Crnogorka oslobodila stege, koja vlada nad ženama u Crnoj Gori.

Bilo im je lijepo šetati tri dana po divnom Marijanu i oko njega.

Misli Marinko: "Ajme meni, majko moja, kako će se rastat kad me mala puno voli. A ja ka ja, Gospe ti, koliko bih ja ima žena, kad bi sve oženija koje me vole."

Plače Crnogorka Ivana kao kiša, suza joj suzu stiže.

Marinko je miluje i pita: - ća ti je, ća plačeš, Gospe moja, ali sam ti nešto loše učinija?

- Ma nisi - veli Crnogorka - bilo mi je lijepo, samo ja plačem kud moja "Budućnost".

Kad je Marinko to čuo, veli: - Ajde, Gospeti, navijaj za Hajduka, ne moraš za "Budućnost", sad već kad si u Splitu, ne će nitko znati da nisi navijala za " Budućnost".