CRO-eu.com

Zanimljivo i poučno => 10-listopad => Autor teme: Marica - Listopad 06, 2008, 12:14:39



Naslov: 10. ♥ listopad - zlatni oktobar - lišće opada - berba
Autor: Marica - Listopad 06, 2008, 12:14:39

6. listopada 1918. osnovano Narodno vijeće SHS

Od Države Slovenaca, Hrvata i Srba do Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca


Tri dana nakon što je njemački vojni stožer silama Antante ponudio primirje - što je bio i prvi nagovještaj skorog završetka rata - u Zagrebu se 6. listopada 1918. stvara Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba.

Vijeće su sačinjavali zastupnici u Hrvatskom saboru, južno slavenski zastupnici u Austrijskom parlamentu kao i u saborima austrijskih krunovina. Uz njih je trebalo izabrati po jednog zastupnika na svakih 100.000 stanovnika južnoslavenskih pokrajina - de facto, ove su zastupnike odredile stranke.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Narodno_vijece_SHS.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Narodno_vijece_SHS.jpg)

Narodnom vijeću koje je brojalo oko 150 zastupnika predsjedavao je Antun Korošec iz Slovenske narodne stranke. Za potpredsjednike su izabrani Hrvat Ante Pavelić (zubar) iz Starčevićeve Stranke prava i Srbin Svetozar Pribićević, predstavnik Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru.

Prije osnivanja Vijeća, Pribićević se klonio ofenzivnih aktivnosti u zemlji kako bi izbjegao sukobe s tada još vladajućim strukturama, ali sada je ubrzano preuzimao vodeću ulogu u Vijeću.

Mladi car Karlo 1. - prema ugarskom i hrvatskom brojanju kralj Karlo IV. - nasljednik 1916. umrlog Franje Josipa 1., najavljuje u proglasu od 16. listopada 1918. federalno preuređenje austrijske polovine Monarhije.

Kako se manifest nije odnosio na Translajtaniju, Narodno vijeće ga odbacuje: niti je obećavao preuređenje hrvatsko-ugarskih odnosa, niti je predviđao ujedinjenje Hrvatske-Slavonije s Dalmacijom.

Jedan dan nakon proglašenja čehoslovačke države, 29.listopada 1918. godine, Narodno vijeće objavljuje raskid državno-pravnih veza s Dvojnom Monarhijom i stvaranje Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Ta je država de facto priznata od vlade u Beču, koja joj prepušta flotu usidrenu u Puli.

Država SHS polagala je pravo na vlast u Hrvatskoj-Slavoniji, Bosni i Hercegovini, u Vojvodini, uz to u svim južnoslavenskim pokrajinama austrijske polovice Monarhije, dakle Dalmaciji, Istri, Gorici, Kranju, južnoj Štajerskoj i dijelovima Koruške.

Ubrzo po zaključenju primirja između članica Antante i Austro-Ugarske (3. studenoga), započinju predstavnici srpske vlade i zagrebačkog Narodnog vijeća 6. studenoga u Ženevi pregovore o konkretizaciji planova za stvaranje zajedničke južnoslavenske države.

Tako je već 9. studenoga objavljena Ženevska deklaracija u kojoj se najavljuje stvaranje Države Srba, Hrvata i Slovenaca uz pretpostavku da će i Crna Gora pristupiti novoj državnoj zajednici. Ali još prije proglašenja zajedničke države, skupština u Podgorici se 26. XI. izjasnila za priključenje Srbiji.

Ženevska je deklaracija predviđala daljnje djelovanje kako Narodnog vijeća u Zagrebu, tako i vlade Kraljevine Srbije. Njihovi zajednički poslovi trebali su biti vanjska politika, vojska, mirovni pregovori, ratna i trgovačka flota, a svaka strana imala bi pravo odrediti polovicu od broja ministara za zajedničke poslove.

Konačno uređenje države trebalo je biti prepušteno Ustavo-tvornoj skupštini. O načinu odlučivanja u skupštini - apsolutnom ili dvotrećinskom većinom - Ženevska se deklaracija za razliku od Krfske nije odredila. Stroga simetrija privremeno zamišljene državne strukture podsjećala je na Austro-ugarsku nagodbu, razlika se ogledala u činjenici da zajednički vladar nije bio predviđen.

Ženevski zaključci ipak nikad nisu bili ostvareni, jer ih je daljnji razvitak događaja brzo pretekao. Sada kada je uz pomoć sila Antante povratila svoj državni teritorij, srpska vlada je sebe vidjela na pobjedničkoj strani dok je Narodno vijeće smještala među gubitnike.

Kako je pod tim uvjetima za srbijansku političku elitu ravnopravnost mlade države Narodnog vijeća s Kraljevinom Srbijom bila neprihvatljiva, ministar Pašić povlači svoj potpis sa Ženevske deklaracije.

Na drugoj strani, zagrebačko Narodno vijeće nije bilo u stanju spriječiti prodor Talijana sa sjeverozapada i jedva je održavalo red unutar države.

Većina vojnika koji su dezertirali pri slomu fronte sklonili su se u šume u tzv. "zeleni kadar". U ovoj situaciji Narodno vijeće početkom studenoga poziva srbijanske trupe na teritorij Države SHS.

Narodno vijeće zaključuje 24. studenoga da će ponuditi vlast srpskom prestolonasljedniku Aleksandru Karađorđeviću i tako - za razliku od namjera izraženih u Ženevskoj deklaraciji - odmah izabrati zajedničkog vladara.

Aleksandar je od lipnja 1914. regent u Srbiji nakon što se njegov otac, kralj Petar, pod pritiskom "Crne ruke" povukao iz političkog života.

Deputacija Narodnog vijeća odlazi u Beograd opremljena Naputkom za pregovore prema kojem je prvi cilj uspostava zajedničkog zakonodavnog državnog vijeća. Daljnje su točke u Naputku bili zahtjevi da u zajedničkoj vladi, pokraj resornih ministara, budu predviđeni i predstavnici povijesnih teritorija, a zemaljske vlade imale su i dalje postojati.










_______________ 1.
(http://cro-eu.com/uploader/uploader/Vjesala.gif)


Naslov: 06. 10. 1918. - osnovano Narodno vijece SHS
Autor: Marica - Listopad 06, 2008, 12:32:07

Ustavotvorna skupština trebala je s dvotrećinskom većinom odlučiti o državnoj formi.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Od_drzave_Slovenaca%2C_Hrvata_i_Srba_do_Kraljevine_Srba%2C_Hrvata_i_Slovenaca.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Od_drzave_Slovenaca%2C_Hrvata_i_Srba_do_Kraljevine_Srba%2C_Hrvata_i_Slovenaca.jpg)
Klikni na fotografiju da se poveća

Jedini odlučni protivnik zaključka od 24. studenoga bio je vođa Hrvatske pučke seljačke stranke Stjepan Radić, prema čijem je mišljenju Narodnom vijeću nedostajala legitimacija za tako dalekosežnu odluku. Radić se pribojavao jednog novog centralizma, sad pod dinastijom Karađorđevića, te je upozoravao Vijeće da neoprezno ne odbacuje vlastitu povijesnu tradiciju.

Ni on, doduše, nije stavljao u pitanje zajednički državni okvir za Slovence, Hrvate i Srbe, nepovjerljiv je bio samo prema brzom djelovanju pod dojmom naivnog oduševljenja ujedinjenjem.

Još prije nego se deputacija Narodnog vijeća uputila prema Beogradu, sastalo se u Novom Sadu Narodno vijeće Vojvodine, u kojoj su, inače, već od proglašenja primirja 3. studenoga stajale srpske trupe.

Neovisno o zagrebačkom Narodnom vijeću, vojvođansko Vijeće proglašava 25. studenoga priključenje Vojvodine Kraljevini Srbiji.

Deputacija Narodnog vijeća predaje princu regentu Aleksandru 1. prosinca 1918. godine adresu koja je, u usporedbi s Naputkom Narodnog vijeća, bila puno općenitije sastavljena; tako posebice začuđuje da način glasovanja za budući ustav nije ni spomenut.

Aleksandar je zamoljen da spriječi talijansko napredovanje i pomogne u odbijanju talijanskih zahtijevanja na temelju Londonskog ugovora od 1915. godine.

Na to je princ regent proglasio "ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne Države SHS u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca", završavajući izjavu uzvikom: "Živio cijeli srpsko-hrvatsko-slovenski narod!".

O unutarnjem uređenju nove države nije u proklamaciji bilo ni riječi.

Ambivalentnost nastanka ove države - kao ujedinjenja južnih Slavena ili kao proširenja Srbije - vjerno se ogleda u prvoj rečenici brošure Jugoslavija izašle 1927. na njemačkom u seriji "Izvješća o istočnoeuropskim zemljama" u gradu Breslau:

Kao rezultat Prvoga svjetskog rata nastala je od Srbije
po teritoriju i broju stanovnika puno značajnija
'Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca' (Jugoslavija).
Ova je država stvorena na temelju dragovoljnog ujedinjenja
triju grana jugoslavenskog naroda koji je još davno, u VI. stoljeću,
iz područja Karpata doselio na Balkanski poluotok.

Stare državne institucije djelovale su još neko vrijeme: hrvatskoga bana sada je postavljao princ regent. Vlada nove zajedničke države imenovana je 20. prosinca. Iako su se sve stranke složile da ministar predsjednik bude Nikola Pašić, na ovo je mjesto princ regent ipak imenovao Pašićevog stranačkog kolegu Stojana Protića. Pašića je odbio iz osobnih razloga. Ministrom vanjskih poslova imenovan je Ante Trumbić iz Jugoslavenskog odbora, a resor unutrašnjih poslova povjeren je Svetozaru Pribićeviću iz zagrebačke Hrvatsko-srpske koalicije. Privremeno narodno predstavništvo, sastavljeno od izaslanika iz svih povijesnih pokrajina, počet će 1. ožujka 1918. godine djelovati kao zajedničko zakonodavno tijelo.

Seosko žiteljstvo Hrvatske i Slavonije bilo je tijekom cijele 1919. godine zahvaćeno nemirima zbog poreznih nepravilnosti i novačenja, te se sve više priklanjalo Radićevom zahtjevu za jednom, hrvatskom, seljačkom republikom.

Sam Radić proveo je neko vrijeme u zatvoru. Kad je u jesen 1920. država provela u Hrvatskoj dotad nepoznato službeno žigosanje stoke - kakvo je inače u Srbiji bilo otprije uobičajeno - pobojali su se hrvatski seljaci da je to možda priprema za naknadno oduzimanje stoke. U trokutu Zagreb - Sisak - Bjelovar dolazi do otvorene pobune koju su tek vojska i policija uspjele slomiti.

I zamjena novca je u nekadašnjim austro-ugarskim krajevima prouzročila veliko nezadovoljstvo. Pri označavanju starih novčanica oznakom nove države, isplaćivano je samo 80% vrijednosti - službeno se to tumačilo kao način borbe protiv inflacije, dok je u stvarnosti vlada koristila tako ubrana sredstva za otplaćivanje državnih dugova. Iako je kurs dinara prema kruni 1918. iznosio 1 : 2, promjena valute, u prvoj polovici 1920., odvijala se prema kursu 1 dinar za 4 krune.

Još jedan od razloga nezadovoljstva bilo je automatsko preuzimanje časnika i podčasnika srpske vojske u novu vojsku, dok su pripadnici nekadašnje austro-ugarske vojske preuzimani samo u pojedinim slučajevima i to na temelju zahtjeva; u napredovanju i primanjima ova je grupa također bila diskriminirana.

I prema vanjskoj slici i zapovjednoj strukturi nova je vojska stajala potpuno u tradiciji Kraljevine Srbije. Među časnicima dominiraju Srbi; postotak Hrvata iznosio je 1938. godine -deset posto.









Izvor:
Ludwig Steindorf,
2006., str. 155. -159.
(http://cro-eu.com/uploader/uploader/Vjesala.gif)


Naslov: 06. 10. 1939. - Rođen Bruno Ante Busic
Autor: Marica - Listopad 06, 2008, 18:20:58

Bruno Ante Bušić, sin Josipa i Ane rođene Petrić, rođen je 6, listopada 1939. godine u Vinjanima kod Imotskog.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/B__Busic.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/B__Busic.jpg)

Majku je izgubio rano, a otac koji je bio odvjetnik umire 1964. godine. Gimnaziju je pohađao u Imotskom i završio 1960. u Splitu.

Već 1964. godine diplomirao je gospodarske znanosti na Zagrebačkom Sveučilištu, a slijedeće godine radi u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske II Zagrebu. Jedan je od najistaknutijih djelatnika Hrvatskog proljeća.

Bruno Bušić je pisao u brojnim listovima i časopisima: Polet, Hrvatski književni list, Vidik, Studentski list. Kritika, Dubrovnik, Hrvatski tjednik. Svačić, Književni zbornik Zajednice samostalnih pisaca TIN.

U emigraciji je od rujna 1975. godine, gdje piše u raznim listovima a 1978. godine sa svojim suradnicima pokreće vlastiti, Hrvatski list. Priredio je i napisao predgovor knjizi: Ivan Bušić -Roša, Hajdučki harambaša, Liber Verlag, Mainz 1977., stranica 160.1

Kobna noć

Udba je dugo planirala atentat na Bušića. Kobne večeri, 16. listopada 1978., Bušić je bio u Parizu. Tri dana prije nekamo je putovao izvan Francuske, a uoči ubojstva otišao je na neki sastanak. S kime se Bušić sastajao tih dana, nije ustanovljeno. Pretpostavka je da su i ti sastanci bili dio plana o ubojstvu. Bušić je u Parizu odsjeo kod starog i pouzdanog Hrvata Petra Brnadića, u pariškoj četvrti Bellevilleu 57.

Bušić se vraćao poslije 23 sata. Ubojica je čekao u blizini i kada je Bruno zakoracio u mračno dvorište, jugoslavenski je atentator pucao u Bušića s leđa, iz pištolja, kako je u istrazi ustanovljeno, kalibra 7,65, standardna naoružanja jugoslavenske vojske.

Okolni stanari čuli su pucnjeve i tiho zapomaganje. Jedna stanarka, Hrvatica po imenu Čačko, vidjela je ubojicu - “onižu osobu u koznom kaputu kako se povlači na ulicu i nestaje iza neosvijetljena ugla”. Bušićev domaćin Petar Brnadić dotrčao je u dvorište, kleknuo do njega, podigao mu glavu i, osjetivši krv na rukama, upitao: “Bruno, tko te ubi?” Bušić je pokušao nešto reći, ali ga je snaga napustala. Umro je desetak minuta poslije.

Bušićev pogreb u Parizu podsjećao je na oproštaje od državnika. Na ispraćaj je došlo tisuće Hrvata iz cijeloga svijeta.

Njegov je grob bio prekriven stotinama vijenaca u nacionalnim bojama. No, njegova uspomena u svijesti Hrvata i njegovo mjesto u hrvatskoj borbi za neovisnost veći su od materijalnih obilježja. Bušićeva je smrt, koliko je god teško pala svakome hrvatskom domoljubu, toliko bila poticaj da se za pravedan cilj nikada ne posustaje i ne predaje.2

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Pismo_Bruno_Busic.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Pismo_Bruno_Busic.jpg)

Original Brunino pismo od 17.VI.1978 poslano iz Londona 3


Izvor:
__________________________________
1   Nakladnik: Hrvati iz Vancouvcra. B. C . Kanada
     Rudolf Arapović Washington. D. C. 1979
2   http://www.hic.hr/dom/266/dom02.htm
3   http://kresounitedstates.spaces.live.com/blog/cns!3A407CFFE2531632!1535.entry


Naslov: 15. 10. 1874. - Osnovano Hrvatsko planinarsko društvo
Autor: Marica - Listopad 15, 2008, 14:31:18

OSNOVANO HRVATSKO PLANINARSKO DRUŠTVO

Hrvatsko planinarsko društvo (HPD) jedno je od najstarijih. Povjesničari tvrde da je najstarije europsko planinarsko društvo osnovano u Londonu 1857. Hrvatsko je osnovano 15. listopada 1874. u Zagrebu kao dvanaesto u Europi.

Planinarenja je u nas naravno bilo i prije, ali tek osnutkom društva počelo je sustavno bavljenje tom aktivnosti.

Začetnik, pokretač svega, bio je doktor Đuro Pilar, osnivač znanstvene mineralogije i geologije Sveučilišta u Zagrebu, kojeg je oduševila zamisao mladog upravnog činovnika Bude Budisavljevića o osnutku planinarskog društva. Bitna je činjenica da su osnivači i prvi planinarski djelatnici bili mnogi tadašnji znanstvenici i kulturni radnici. Prvi predsjednik HPD-a bio je doktor Josip Šloser-Klekovski - liječnik, botanik i entomolog, zatim su se tu našli ilirac enciklopedist Ljudevit Vukotinović, doktor Spiridon Brusina, zoolog, doktor Mijo Kišpatić, mineralog i petrograf, doktor Petar Matković, geograf, književnik August Šenoa.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/2-Pilar%2C_prof__dr__Gjuro%2C_1144%2C_tisak-ZAD-DAZ.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/2-Pilar%2C_prof__dr__Gjuro%2C_1144%2C_tisak-ZAD-DAZ.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/3-Bude_Budisavljevic-17_-29_07_1843_-22_01_1991_upravni_cinovnik_i_knjizevnik-Marica_Drazenovic.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/3-Bude_Budisavljevic-17_-29_07_1843_-22_01_1991_upravni_cinovnik_i_knjizevnik-Marica_Drazenovic.jpg)

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/4-Josip_Sloser-Klekovski_-_1801-1882-lijecnik%2C_botanik_i_entomolog.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/4-Josip_Sloser-Klekovski_-_1801-1882-lijecnik%2C_botanik_i_entomolog.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/5-Ljudevit_Vukotinovic-1813-1893-_ilirac_enciklopedist.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/5-Ljudevit_Vukotinovic-1813-1893-_ilirac_enciklopedist.jpg)

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/6-Spiridon_Brusina-1845-1908.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/6-Spiridon_Brusina-1845-1908.jpg)(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/7-Kispatic_Mijo%2C_zoolog%2C_dr.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/7-Kispatic_Mijo%2C_zoolog%2C_dr.jpg) 

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/8-Petar_Matkovc-1830-1898.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/8-Petar_Matkovc-1830-1898.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/9-August_Senoa-1838-1881.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/9-August_Senoa-1838-1881.jpg)

Tridesetak društvenih povjerenika djelovalo je u mjestima koja su bila polazišta na obližnje planine. Priređivani su izleti, obilježavani planinarski putevi, građena prva skloništa.
Već 1877. sagrađena je na Sljemenu drvena piramida - vidikovac.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/1-2-Sljeme-drvena_piramida-vidikovac-1270-ZAD-DAZ.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/1-2-Sljeme-drvena_piramida-vidikovac-1270-ZAD-DAZ.jpg)
* klikom na sličice dobit ćete slike većih dimenzija

Godinu dana poslije zagrebačka gradska općina podiže i lugarsku kuću, prvu u Hrvatskoj.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/1-1-Sljeme-nova_planinarska_kuca-1271%2Cf_-ZAD-DAZ.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/1-1-Sljeme-nova_planinarska_kuca-1271%2Cf_-ZAD-DAZ.jpg)
* klikom na sličice dobit ćete slike većih dimenzija

Uskoro se diljem Hrvatske osnivaju planinarska društva, postavljaju se temelji speleologiji, gorskoj službi spašavanja, vodičkoj službi. Planinarenje postaje sastavnicom života mnogih građana željnih boravka u prirodi i na čistu zraku. Nedjeljom i blagdanom mnoštvo ljudi hrli u planine kako bi gibanjem i drugim aktivnostima pripremilo svoj organizam za nove napore.


Izvor:
Tekst: http://www.hrt.hr
Fotografije:
1-1-Sljeme, nova planinarska kuca-1271,f. - ZAD-DAZ
1-2-Sljeme, drvena piramida-vidikovac-1270-ZAD-DAZ
2-Pilar, prof. dr. Gjuro, 1144, tisak-ZAD-DAZ
3-Bude Budisavljevic-17. (29) .07.1843.- 22.01.1991.upravni cinovnik i knjizevnik-iz privatne zbirke Marice Drazenovic
4-Josip Šloser-Klekovski - 1801-1882-lijecnik, botanik i entomolog-www.crohis.com
5-Ljudevit Vukotinovic-1813-1893- ilirac enciklopedist-www.crohis.com
6-Spiridon Brusina-1845-1908-zoolog, postavio temelje razvoju biologije u Hrvatskoj-www.crohis.com
7-Kispatic Mijo, zoolog, dr-www.crohis.com
8-Petar Matkovic-1830-1898-geograf i statisticar. Jedan od osnivaca Statistickog ureda Hrvatske i Slavonije-www.crohis.com
9-August Senoa-1838-1881-knjizevnik. Istaknuti romanopisac-www.crohis.com

(http://cro-eu.com/uploader/uploader/Planinari.gif)


Naslov: 18. 10. 1845. - Rođen je Hermann Bollé, arhitekt
Autor: Marica - Listopad 18, 2008, 07:52:12

HERMANN BOLLÉ – ARHITEKT I RESTAURATOR

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/30-Katedrala-Herman_Bolle_ispred_Katedrale-668.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/30-Katedrala-Herman_Bolle_ispred_Katedrale-668.jpg)
Hermann Bollé ispred zagrebačke Katedrale

Hermann Bollé rođen je 18. listopada 1845. godine u Kölnu gdje je završio realnu gimnaziju i višu rajnsku obrtnu graditeljsku školu.

S nepunih devetnaest godina, 1864. godine započinje stjecati stručnu praksu u graditeljskoj tvrtci svoga oca, a tri godine kasnije prelazi u atelier graditelja Heinricha Wiethasea.

Od 1872. do 1879. godine radi kod poznatog bečkog arhitekta i restauratora Friedricha von Schmidta i to u odjelu za gradnje izvan Beča.

U tom razdoblju više puta boravi na studijskim putovanjima, pa tako na svome putu po Italiji, tijekom 1876. i 1877. godine, upoznaje Izidora Kršnjavoga, koji će s biskupom Josipom Jurajem Strossmayerom utjecati na Bolléovu odluku da svoj profesionalni put nastavi u Hrvatskoj.

U lipnju 1876. godine Hermann Bollé prvi put boravi u Hrvatskoj i to na gradilištu katedrale u Đakovu.

U rujnu iste godine izražava spremnost da se trajno nastani u Hrvatskoj ukoliko su ideje oobnovi zagrebačke prvostolnice zaista ozbiljne.

U ljeto 1878. godine donosi konačnu odluku opreseljenju u Zagreb koju će realizirati u jesen sljedeće godine.

U graditeljskom opusu Hermanna Bolléa tipološki su gotovo podjednako zastupljene stambene, javne kao i sakralne građevine.

Pokraj tih projekata bavio se nekim posebnim arhitektonsko-urbanističkim zadaćama kao što je sklop groblja na Mirogoju, dok važan segment njegova rada predstavljaju i restauratorski zahvati uglavnom vezani uz sakralnu arhitekturu.

Sve do svoje smrti 17. travnja 1926. godine, Bollé će izuzetno aktivno sudjelovati kako na arhitektonskoj tako i na cjelokupnoj kulturnoj sceni Zagreba i Hrvatske.

Promišljenim prenošenjem bečkih uzora koje upotpunjuje prepoznatim talentom i kreacijom, Hermann Bollé sudjeluje u transformaciji Zagreba u moderni srednjoevropski grad kao i u formiranju njegovog metropolitanskog karaktera koji ga i danas određuje.

Izvor:
http://www.nijemci-zagreb.com
http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200510/6.pdf
http://daz.hr/zad/


Naslov: Ante Bruno Busic - hrvatski Che
Autor: Ante_Bruno_Busic - Listopad 20, 2008, 07:39:20
30 godina od smrti velikog hrvatskog sina Ante Brune Bušića!

VINJANI DONJI - U Vinjanima Donjim, nedaleko od Imotskog, 6. listopada 1929. godine rođen je Ante Bruno Bušić, hrvatski domoljub, karizmatični prognanik iz 70-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije. Ovog četvrtka se navršava punih 30 godina od njegove smrti u Parizu i ovaj tekst je omage domoljubu kao  sjećanje, nezaborav.

Nije bio navršio ni 40-tu godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj pariškoj veži, iz zasjede sustigao metak plaćenog ubojice, vjerojatno UDBE, zloglasne jugoslavenske policije koja je, premda je mijenjala nazive, zauvijek ostala poznata pod tim imenom.

Međutim, Bruno je bio na nišanu još nekih obavještajnih službi čijim državama nezavisna Hrvatska nije bila po volji.

Vrlo je rano, već u sedmom razredu, prvi put došao u sukob s režimom pa mu je zabranjeno školovanje u svim jugoslavenskim školama. Ipak je maturirao 1960. u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao već 1965. godine.

Zaposlio se u tvrtki Geoistraživanje, a sredinom 1965. godine dobio je posao asistenta u Institutu za historiju radničkog pokreta. Iduće godine osuđen je na kaznu zatvora zbog stajališta suprotnih službenoj ideologiji.

Tada bježi u Austriju, ali se vraća i ponovno radi u Institutu kod doktora Tuđmana. Odlaskom Tuđmana s mjesta direktora i Bušić mora napustiti Institut. To je vrijeme početka Hrvatskog proljeća i Bruno se 1969. godine zapošljava u novopokrenutom Hrvatskome književnom listu.

Nakon što je list prestao izlaziti, Bušić odlazi u Pariz. Vraća se početkom 1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika.

Hrvatsko proljeće doživjelo je slom. Bušić je 12. prosinca 1971. uhićen i osuđen na zatvor iz kojeg izlazi potkraj 1973. godine. Osuđen je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja jugoslavenske stvarnosti koju će uskoro, i na vlastitim leđima, iskusiti na dubrovačkome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazočnosti policije.

Tada ilegalno odlazi u London gdje piše za Novu Hrvatsku, stalno mijenjajući boravišta. Promiče ono što će se poslije ostvariti: pomirenje sinova ustaša i partizana kao uvjet stvaranja hrvatske države.

Bavi se promidžbom u Hrvatskome narodnom vijeću, no čitavo ga vrijeme prate agenti i 16. listopada 1978. pucaju u onoga koji će postati idolom borbe za hrvatsku slobodu.

S pariškoga groblja Le Pere Lachaise njegovi posmrtni ostaci preneseni su na Mirogoj, među braću koji su u Domovinskome ratu dostigli plemenite Brunine zamisli.

BRUNO hvala ti još jednom za sve što si učinio za svoju i za našu Hrvatsku..!!
Nije bio navršio ni 40-tu godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj pariškoj veži, iz zasjede sustigao metak plaćenog ubojice, vjerojatno UDBE, zloglasne jugoslavenske policije koja je, premda je mijenjala nazive, zauvijek ostala poznata pod tim imenom. Međutim, Bruno je bio na nišanu još nekih obavještajnih službi čijim državama nezavisna Hrvatska nije bila po volji. Vrlo je rano, već u sedmom razredu, prvi put došao u sukob s režimom pa mu je zabranjeno školovanje u svim jugoslavenskim školama. Ipak je maturirao 1960. u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao već 1965. godine. Zaposlio se u tvrtki Geoistraživanje, a sredinom 1965. godine dobio je posao asistenta u Institutu za historiju radničkog pokreta. Iduće godine osuđen je na kaznu zatvora zbog stajališta suprotnih službenoj ideologiji. Tada bježi u Austriju, ali se vraća i ponovno radi u Institutu kod doktora Tuđmana. Odlaskom Tuđmana s mjesta direktora i Bušić mora napustiti Institut. To je vrijeme početka Hrvatskog proljeća i Bruno se 1969. godine zapošljava u novopokrenutom Hrvatskome književnom listu. Nakon što je list prestao izlaziti, Bušić odlazi u Pariz. Vraća se početkom 1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika. Hrvatsko proljeće doživjelo je slom. Bušić je 12. prosinca 1971. uhićen i osuđen na zatvor iz kojeg izlazi potkraj 1973. godine. Osuđen je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja jugoslavenske stvarnosti koju će uskoro, i na vlastitim leđima, iskusiti na dubrovačkome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazočnosti policije. Tada ilegalno odlazi u London gdje piše za Novu Hrvatsku, stalno mijenjajući boravišta. Promiče ono što će se poslije ostvariti: pomirenje sinova ustaša i partizana kao uvjet stvaranja hrvatske države. Bavi se promidžbom u Hrvatskome narodnom vijeću, no čitavo ga vrijeme prate agenti i 16. listopada 1978. pucaju u onoga koji će postati idolom borbe za hrvatsku slobodu. S pariškoga groblja Le Pere Lachaise njegovi posmrtni ostaci preneseni su na Mirogoj, među braću koji su u Domovinskome ratu dostigli plemenite Brunine zamisli.

http://www.poskok.info/Drustvo/In-Memoriam-30-godina-od-smrti-velikog-hrvatskog-sina-Ante-Brune-Busiaa.html


Naslov: 24. 10. 2008. - Ubijen Ivan Pukanic
Autor: Ante_Bruno_Busic - Listopad 25, 2008, 00:41:40

Ivo Pukanić rođen je 21. siječnja 1961. godine u Zagrebu. Novinarstvom se bavi od svoje osamnaeste godine. Nakon diplomiranja na Fakultetu političkih nauka, radi u Vjesnikovim izdanjima a 1991. godine počeo je raditi u tjedniku Globus kao urednik. Krajem 1995. godine s grupom novinara napušta EPH i osniva Nacional, u kojem je glavni urednik do 2000. godine. Danas je predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njenih vlasnika. Proglašen je novinarom godine 1999. godine. Nakon toga dobio je još nagradu Hrvatskog novinarskog društva i za istraživačko novinarstvo 2000. godine i nagradu za intervju godine s generalom Antom Gotovinom 2003. godine. Oženjen je i otac je jednog djeteta.

http://www.nacional.hr/en/articles/author/35/


Naslov: 08. 10. 1991. - Dan neovisnosti
Autor: Marica - Listopad 07, 2009, 23:35:08

Dan neovisnosti

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/OLUJA-MOHR_HR.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/OLUJA-MOHR_HR.jpg)

Dan neovisnosti, 8. listopada, dan kada su, prije 18 godina, zastupnici na sjednici donijeli povijesnu odluku o prekidu državno-pravnih veza s bivšom Jugoslavijom.

Time je, ostvarena stoljetna težnja hrvatskog naroda da živi u samostalnoj i neovisnoj državi.

U ratu koji nam je bio nametnut ljudi su dali svoju mladost, zdravlje i živote a njihova ostavština naša je sloboda.

Foto: http://www.morh.hr


Naslov: 8. listopad – Dan neovisnosti
Autor: Marica - Listopad 08, 2010, 09:20:24

8. listopad – Dan neovisnosti

Kud god je u prošlosti Hrvatska pogledala, vidjela je jače ili ekonomski moćnije susjede: Njemačko Carstvo i Austriju, Otomansko Carstvo i Mletačku Republiku, u prošlom stoljeću, ekspanzije željnu Italiju, čak i prije nekoliko godina prejaku Ex-Jugoslaviju.

Od te slabosti su Hrvati ojačali,  prijetnja stvara koheziju*!

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Branitelji%20na%20Plitvickim%20jezerima.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Branitelji%20na%20Plitvickim%20jezerima.gif)
Branitelji na Plitvicama

Hrvati danas slave 8. listopad – dan neovisnosti, oslobođenje od nepravde i strane dominacije. 8. listopad je odlučujući datum povijesnog značaja za Hrvatsku.

Mi Hrvati slavimo ovaj dan sa Hrvatima širom svijeta i to je potrebno. Mi, samo i mi moramo biti krojači naše budućnosti, našega morala i našega osjećaja za pravdu.

8. listopad je za sve nas, dan sjećanja na ono što su ljudi morali trpjeti. On je također dan koji nas podsjeća na tijek naše povijesti.

Nesmijemo zaboraviti koliko je Hrvatska žrtvovala za svoju neovisnost; bombardiranje, pljačke, zapaljena sela, beskućnici  i izbjeglice širom svijeta.
Svaki Hrvat je, na neki način, postao od 1991., ponovo žrtva.

Većina Hrvata bila je spremna dati svoj život za svoju neovisnost. Danas znamo da sve to nije bilo uzaludno i besmisleno, iako su mnogi izgubili svoje najmilije i stajali pred ruševinama svojih domova.

Pogled unatrag je bolan; 12 000 Hrvata je izgubilo život u borbi protiv neljudskog rata neprijatelja.

Nitko neće zaboraviti teške patnje Hrvata koje su 8. listopadu slijedile.

Mi doista imamo razloga da slavimo 8. listopad jer to je bio pravi put u neovisnost i koji je sjeme nade za bolju budućnost.

8.  listopad je dan sjećanja. Sjetiti se znači; nezaboraviti domoljube kao Starčevića, Radića i druge, nezaboraviti sve naše žrtve koje su dale život za stoljetni san – neovisnost.

Sjetimo se danas u žalosti svih mrtvih od rata i tiranije. Sjetimo se posebno dijece koja su ostala bez roditelja, protjeranih i mučenih. Sjetimo se Plitvica, Vukovara, Dabra ... silovanja i pljačke, mučenja, gladi i bijede, patnje kroz strah od uhićenja i smrti, patnje i gubitak svega.
Sjetimo se razaranja Hrvatske.

Sjetimo se hrvatskih žena koje su oplakale svoje očeve, sinove, muževe, braću i prijatelje, koje su silovane, zaklane i kojima se za grob ne zna.

Miloševićevu nedosežnu mržnju i neprestano kršenje ljudskog dostojanstva, Hrvati su platili krvlju.

Sjećanje je iskustvo, to iskustvo stvara nadu.

Sjetimo se Hans-Dietrich Genschera – Njemačke, Amerike i mnogih drugih koji su nam u to vrijeme pomagali. Sjetimo se Hrvata u dijaspori koji su nas svojim privatnim sredstvima podržavali.

8. listopad 1991. je početak Hrvatske slobode i ljudskog dostojanstva.

Svatko voli svoju domovinu, tu se Hrvati ne razlikuju od drugih naroda.

8. listopad je dan s kojim smo dobili i hrvatske putovnice, s kojima su nam vrata u svijet otvorena i za koje nam naš neprijatelj zavidi.

Kada razmišljam o tome što je naš neprijatelj sa razaranjem Hrvatske postigao onda nemam odgovora.

_________________________
* Kohezija (politička) u politici i gospodarstvu povezanost države i naroda protiv vanjskih neprijatelja i smetnji.

Marica

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20putovnica-cro-eu_com.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20putovnica-cro-eu_com.gif)
Hrvatska putovnica


Naslov: Čestitka povodom Dana neovisnosti
Autor: Ante_Bruno_Busic - Listopad 08, 2011, 03:22:21

Svim Hrvaticama i Hrvatima čestitamo Dan neovisnosti.
Sjetimo se svih onih koji su kroz povijest, žrtvovali svoj život da bi danas imali slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku.

8.10.1991 g. Hrvatski Sabor je utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više, kao takva, ne postoji. Bio je to dan kada je Hrvatska izašla iz tamnice naroda SFRJ i postala nezavisna i samostalna.

Ujedno, danas je prilika da svi zajedno razmislimo da li ćemo svojevoljno ukinuti ovaj dan, da li ćemo poništiti odluku Hrvatskog Sabora iz 1991. g., da li ćemo obezvrijediti sve žrtve koje smo dali u borbi za neovisnost i bezglavo odreći se svoje neovisnosti i pristupiti EU?

I zato, na referendumu, recite NE - EU !

NE ukidanju vlastite neovisnosti !

NE ucjenama i hapšenju naših heroja!

EU - NE !

http://www.hsp-zagreb.com/predsjednik/436-cestitka-povodom-dana-neovisnosti


Naslov: Odg: Čestitka povodom Dana neovisnosti
Autor: Marica - Listopad 08, 2011, 13:26:32

Dan neovisnosti

Nezavisnost ili neovisnost stanje je nacije ili države, u kojoj njezini stanovnici samostalno donose odluke na području svog teritorija. http://hr.wikipedia.org/wiki/Nezavisnost

Na današnji dan Hrvati su žrtvovali svoj život za svoju neovisnost i djelomično ju realizirali. Taj dan odlikuje Hrvate zbog hrabrosti "ustati se" protiv tuđih interesa.

Ali taj dan treba da nas podsjeti, da neovisnost nije samo "državna neovisnost u međunarodnom pravu" nego borba koja ne smije stati na granicama našeg teritorija.

Neovisnost stoji i za:

1.   ekonomsku sigurnosti
2.   individualnu odgovornost
3.   obranu međusobnih utjecaja
4.   slobodu misli i govora
5.   slobodu protesta i kretanja

(1)   Dali broj nezaposlenih i onih koji kreditima financiraju svoj standar negovori suprotno?
(2)   Dali korupcija u našoj zemlji govori o individualnoj odgovornosti?
(3)   Dali predizborna lažna obećanja pojednih političara govore o individualnoj odgovornosti?
(4)   Kako se branimo protiv utjecaja politike na našu individualnu slobodu?
(5)   Kako se branimo protiv utjecaja Crkve na naš moral?
(6)   Dali smo stvarno slobodni misliti – glasno misliti – a da ne izgubimo radno mjesto i slobodu kretanja?

Neovisni smo tek onda kada smo emancipirani, odgovorni i svoj vlastiti gospodar.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sloboda.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sloboda.jpg)
Neovisnost je luksuz koji si samo genije mogu dozvoliti

Želim svima građanima Hrvatske neovisnost od druge-treće ... osobe kao i financijsku i vjersku neovisnost - slobodu.

Vaša Marica


Naslov: 10. ♥ listopad - zlatni oktobar - lišće opada - berba
Autor: Marica - Listopad 18, 2011, 22:44:45

19. listopad 1941., Zagreb

Pismo Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Okružnom komitetu KPH za Karlovac kojim se potvrđuje formiranje Kotarskih komiteta KPH za Gradac i za Kladušu, obavještava o formiranju Glavnog štaba NOP odreda Hrvatske i imenovanju njegovih članova, o izmjenama komandnog kadra u Štabu NOP odreda Korduna i Banije i izmjenama u sastavu Operativnog partijskog rukovdstva pri Okružnom komitetu KPH za Karlovac. Objašnjava ustrojstvo štabova u NOP jedinicama i način uključenja omladine i NOP odrede, traži se izvođenje obuke sa novomobiliziranim borcima.

Original, pisan rukom, latinicom, 21 X 15 cm, 1 list
IHRPH, Zgb, KP-186/15
Objavljen u Zbornik VII, tom V, knj. 1, dok. br. 71, str. 208—210

_____________________________
1 Mjesto nastanka dokumenta utvrđeno je na osnovu tadašnjeg sjedišta Centralnog komiteta KPH
2 Pismo je napisao Andrija Hebrang


Naslov: 10. ♥ listopad - zlatni oktobar - lišće opada - berba
Autor: Marica - Listopad 18, 2011, 22:45:44

19. listopada 1943., Mljet

Likvidacije petorice Mlječana, koje su lokalni partizani bez ikakva sudskog postupka ubili, bacivši ih u samostanske hambare 19. listopada 1943. Tada su ubijeni mjesni svećenik, troje civila i jedna trudna žena.


Naslov: Odg: 06. 10. 1939. - Rođen Bruno Ante Busic
Autor: Ante_Bruno_Busic - Listopad 19, 2011, 01:47:44

Bruno Ante Bušić, sin Josipa i Ane rođene Petrić, rođen je 6, listopada 1939. godine u Vinjanima kod Imotskog.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/B__Busic.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/B__Busic.jpg)

Majku je izgubio rano, a otac koji je bio odvjetnik umire 1964. godine. Gimnaziju je pohađao u Imotskom i završio 1960. u Splitu.

Već 1964. godine diplomirao je gospodarske znanosti na Zagrebačkom Sveučilištu, a slijedeće godine radi u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske II Zagrebu. Jedan je od najistaknutijih djelatnika Hrvatskog proljeća.

Bruno Bušić je pisao u brojnim listovima i časopisima: Polet, Hrvatski književni list, Vidik, Studentski list. Kritika, Dubrovnik, Hrvatski tjednik. Svačić, Književni zbornik Zajednice samostalnih pisaca TIN.

U emigraciji je od rujna 1975. godine, gdje piše u raznim listovima a 1978. godine sa svojim suradnicima pokreće vlastiti, Hrvatski list. Priredio je i napisao predgovor knjizi: Ivan Bušić -Roša, Hajdučki harambaša, Liber Verlag, Mainz 1977., stranica 160.1

Kobna noć

Udba je dugo planirala atentat na Bušića. Kobne večeri, 16. listopada 1978., Bušić je bio u Parizu. Tri dana prije nekamo je putovao izvan Francuske, a uoči ubojstva otišao je na neki sastanak. S kime se Bušić sastajao tih dana, nije ustanovljeno. Pretpostavka je da su i ti sastanci bili dio plana o ubojstvu. Bušić je u Parizu odsjeo kod starog i pouzdanog Hrvata Petra Brnadića, u pariškoj četvrti Bellevilleu 57.

Bušić se vraćao poslije 23 sata. Ubojica je čekao u blizini i kada je Bruno zakoracio u mračno dvorište, jugoslavenski je atentator pucao u Bušića s leđa, iz pištolja, kako je u istrazi ustanovljeno, kalibra 7,65, standardna naoružanja jugoslavenske vojske.

Okolni stanari čuli su pucnjeve i tiho zapomaganje. Jedna stanarka, Hrvatica po imenu Čačko, vidjela je ubojicu - “onižu osobu u koznom kaputu kako se povlači na ulicu i nestaje iza neosvijetljena ugla”. Bušićev domaćin Petar Brnadić dotrčao je u dvorište, kleknuo do njega, podigao mu glavu i, osjetivši krv na rukama, upitao: “Bruno, tko te ubi?” Bušić je pokušao nešto reći, ali ga je snaga napustala. Umro je desetak minuta poslije.

Bušićev pogreb u Parizu podsjećao je na oproštaje od državnika. Na ispraćaj je došlo tisuće Hrvata iz cijeloga svijeta.

Njegov je grob bio prekriven stotinama vijenaca u nacionalnim bojama. No, njegova uspomena u svijesti Hrvata i njegovo mjesto u hrvatskoj borbi za neovisnost veći su od materijalnih obilježja. Bušićeva je smrt, koliko je god teško pala svakome hrvatskom domoljubu, toliko bila poticaj da se za pravedan cilj nikada ne posustaje i ne predaje.2

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Pismo_Bruno_Busic.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Pismo_Bruno_Busic.jpg)

Original Brunino pismo od 17.VI.1978 poslano iz Londona 3


Izvor:
__________________________________
1   Nakladnik: Hrvati iz Vancouvcra. B. C . Kanada
     Rudolf Arapović Washington. D. C. 1979
2   http://www.hic.hr/dom/266/dom02.htm
3   http://kresounitedstates.spaces.live.com/blog/cns!3A407CFFE2531632!1535.entry



kako sam ovo propustio heheeh


Naslov: 31. listopada
Autor: Marica - Listopad 31, 2013, 08:52:36

31. listopada

Zagreb zavijen u crno: 19 osoba tramvaj linije 13 odvezao u smrt

 http://www.youtube.com/v/b3KgjnziVSY?version=3&feature=player_detailpage

tv_kalendar@hrt.hr



Naslov: Sretan dan hrvatske neovisnosti
Autor: Marica - Listopad 08, 2014, 07:20:21

Svima Hrvatima i svima ljudima koji, iako samo gosti, Hrvatsku vole i poštivaju želim sretan dan hrvatske neovisnosti. Želim im pravo na samoodređenje, želim im sposobnost i pravo neprijatelje isključiti iz državne zajednice.

Marica

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srce_hrvatsko-logo.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srce_hrvatsko-logo.gif)

HRVAT

Ne dirajte u Hrvata potomak je slavnih ljudi.
Kud korača svuda nosi hrabro srce usred grudi.
Ne dirajte u Hrvata, on je borac, vatra živa.
Ne boji se krvi, rata, ljubav za dom ne sakriva.
Ne dirajte u Hrvata, on je slika mrtvog djeda.
Poštenje mu dušu hvata, tuđe neće svoje ne da.
Ne dirajte u Hrvata, po svijetu mu leže kosti,
Rad' tuđinca nepoznata podnio je žrtve dosti.
Ne dirajte u Hrvata, svakome će pomoć dati,
Srce mu od suhog zlata, takvi su vam svi Hrvati.
Hrvatska je zemlja sveta neka čuje svaka neman,
Dok je vijeka, dok je svijeta, Hrvat bit će za Dom spreman!

Marija Dubravac Melbourne, 1970.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srce_hrvatsko-logo.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srce_hrvatsko-logo.gif)

ČESTITKA DANA NEOVISNE DRŽAVE HRVATSKE

Hrvatski državotvorni, stvaralačko-radni, obranbeno-hrabri, domoljubno-vjerni, ljubavlju i slogom protkani Hrvatski narode u lijepoj i bogatoj Domovini Hrvatskoj i aktivni u Dijaspori, s bojovnim osloboditeljskim troskokom od Kvaternikovih ustaša, 9. listopada 1871. preko onih od 10. travnja 1941. do Hrvatskih braniteljica i branitelja 1991. ostvario si svoj povijestni san,  svoju željenu NEOVISNU DRŽAVU HRVATSKU!

Svima palima za nju u cijeloj povijesti, neka je vječna slava, a vama Hrvatske braniteljice i Hrvatski branitelji svaka čast, srdačna čestitka i neizmjerna hvala za ostvarenje naše drage i ljubljene NEOVISNE DRŽAVE HRVATSKE!

Uz kitu cvijeća i najljepšu sliku Hrvatskih branitelja i osloboditelja od genocidnog srbskog agresora, čestitamo vam Dan hrvatske neovisnosti i želimo vam da zajedno s Hrvatskim narodom ostvarite red, rad, mir, sreću i blagostanje svima žiteljima Lijepe naše Domovine Hrvatske. Bog i Hrvati!

Želje za Sretan sretan Dan Neovisnosti Države Hrvatske 8. listopada upućuje uz mnogo srdačnih pozdrava Vama i Vašim najmilijima Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore HAZUD/D u Zagrebu i Baselu.

Vaši - osobno i ispred HAZUD/D-a
Ilija Šikić - tajnik     
Emilija Herceg - dopredsjednica     
Dragan Hazler – predsjednik
i čelnici u Hrvatskoj: Nada Landeka, Srećko Sladoljev, Petar Vučić, Petar Vulić...


Naslov: Odg: Sretan dan hrvatske neovisnosti
Autor: Marica - Listopad 08, 2014, 21:49:37

Svima Hrvatima i svima ljudima koji, iako samo gosti, Hrvatsku vole i poštivaju želim sretan dan hrvatske neovisnosti. Želim im pravo na samoodređenje, želim im sposobnost i pravo neprijatelje isključiti iz državne zajednice.

Marica

Jakov Sedlar: Hrvatska ljubavi moja

http://www.youtube.com/v/2n3U9GGS7AA?version=3&feature=player_detailpage



Naslov: Dragan Hazler - 80 godina moga antijugoslavenstva
Autor: Marica - Listopad 10, 2014, 17:27:13

Antijugoslavenstvo Dragana Hazlera započelo je točno 10. listopada 1934. godine

Poginuo je viteški kralj Aleksandar
Bilo je jutro 10. listopada 1934. godine. Pred mojom kućom veselo su se s nam trojicom igarala, stričeva i Turkaljeva djeca. Nadpandut se pojavio nadstražar - pandur Mića Sminderovac zvani Čašan, kretao se Starom cestom nizbrdo nosio bubanj ispred sebe i stao pred našom kućom pa zabubnjao i uzviknuo: "Čujte narode i počujte! Jučer je junački poginuo naš viteški kralj Aleksandar Drugi Karađorđević. U znak žalosti za njegovim kraljevskim veličanstvom svaka obitelj treba izvjesiti državnu zastavu na pola koplja ili crnu zastavu. Molim da se tome poslu pristupi odmah. O drugim događanjima izvještavat ćemo preko dana."

Tek kasnije mi je postalo jasno zašto je nadpandur Čašan baš tu stao
Tu je bila jednokatna stanbena zgrada, u kojoj su živjele 4 obitelji. Prizemno desno 6-člana obitelj krojača Ivice Turkalja: Ivica, Milka, Dragutin, Slavko, Margita i Zdravka. Lijevo je stanovala udovica Barbara Devčić s odraslim sinom Tomislavom, zvanim Braco i jednim učenikom iz Primišlja, s imenom Veljko Gruber.

Na prvom katu desno stanovala je obitelj Lukačević, suprug činovnik u Poreznom uredu i vrlo lijepa supruga. Imena sam im zaboravio. Imali su radio aparat. Gospođa Lukačević je je mene kao dijete jako volila i pozivala me slušati i gledati tu čudnu kištricu, iz koje se pjeva ili govori. Gospođa Lukačević je imala na obrazu jednu bradavicu, koju si je sama odrezala škarama, od čega je dobila otrovanje i umrla. Bio sam jako žalostan jer sam već poznavao smrtni odlazak u nepovrat...

Na lijevoj strani stanbene zgrade, na prvome katu u 3-sobnom stanu živjela je obitelj odvjetnika Dr. Antuna Kuharića: otac, majka i dvoje djece. Sin se je zvao Jožica, a mlađoj kćeri se ne sjećam točno imena. Mislim da se je zvala Nadica. Oko 1937. su preselili u kuću Ive Radočaja i pred početak Drugog svjetskog rata Kuharići su odselili iz Slunja u Vinkovce. Ovdje ću dodati da je obitelj Kurariće posjećivao za vrijeme ljetnih ferija Antunov brat Franjo Kuharić, student bogoslovije, postupno svećenik, biskup, nadbiskup zagrebački i kardinal.

U susjednoj kući od pokojne Nančike Kovačević stanovao je Joso Gračan komotar sa suprugom Jelenom, koju su radi grbe na leđima zvali "Gobica". Bila je činovnica u Kotarskom uredu. Imali su kćer Ljubicu, vršnjakinju moga mlađeg brata Josipa - Jože...

Ispred i iza moje kuće u redu bile su mnogočlane obitelji strica Ivice Hazlera (12 članova), strica Ive Jurašina s potomcima (14 članova) i moga djeda Luke Hazlera (dvoje ljudi - dada i baba). Tu, u mojem najbižem susjedstvu je bilo, što odraslih, što djece uz pridošle susjede najmanje stotinu ljudi, koji su slušali nadpandurovu poruku.

10. listopada 1934. u Slunju bio je lijep sunčani dan
Već ujutro na pomolu je bio lijepi jesenski dan. Radi smrti kralja Aleksandra nije bilo školske obuke pa se je oko moje kuće okupilo mnoštvo djece. Uz kuću su bile dvije loze penjaćice. Na njima je bilo tu i tamo zaostalo pokoje zrno grožđa oko kojega su oblijetale ose i bumbari.

Dio odraslije djece je štapovima proganjalo ose i bumbare, a mi manji smo se igrali pod hrvatskom zastavom, koju je moj tata Joso izvjesio odmah iza pandurovog bubnja jednako, kao za dolazak našeg zastupnika Dr. Lovre Sušića u Slunj. Bila je to velika hrvatska zastava: Crven, bijel i plavi, prećena pjesmom: Naš je barjak pravi...

Četvorica žandara s noževima na puškama vode dvojicu svezanih ljudi
Najednom se pojavila četvorica žandara s noževima na puškama pred našom kućom, Dvojica su vodila svezane naše susjede: Milu Kovačevića - Peka i Tonu Štefanca s nadimkom Šepo. Druga dvojica žandara su srušila našu zastavu, otišla u kuću i izvela iz kuće moga tatu Josu s postolarskim fertunom ispred sebe. Uhitili su ga za postolarskim pankelom pri radu za kruh svagdanji. Trebalo je iz postolarskog čekića zbrinjavati 7-članu obitelj i suuzdržavati djeda i baku.

Kad su žandari izvodili moga otca i počeli ga pred kućom vezati pojavila vrlo uzbuđena moja mama Francika, koja je svojim ogulinsko-kameničkim govorom uzviknala: "Dico, branimo tatu od frdektera!"

Svi smo kao jedan zajedno s mamom navalili na žandare, da im otmemo tatu. Žandari su počeli nemilosrdno nas mlatiti. Svatko je dobio svoju batinu. Ja sam dobio pljusku, od koje sam pao na srušenu hrvatsku zastavu i plakao kao što plaču bezpomoćna i ponižena djeca. Nisu bolje prošla ni moja starija braća Milan i Nikola. Žandari su im dijelili pljuske, a majka je dobila  najviše žandarskih batina, čak i puščanim kundakom jer im je otimala svoga muža, našega tatu. Otac im je smireno prigovarao, da im ne valja. što čine. Na to se žandari nisu obazirali i odveli su u zatvor trojicu ljudi iz moje ulice. Govorilo se u Slunju, da su pozatvarali više od 50 ljudi - slunjskih Hrvata. Svi su ostali u zatvoru tri dana i tri noći i morali su platiti novčane kazne.

Majka je opet izvjesila hrvatsku zastavu i izgovorila neki blagoslov
Otac je odveden u zatvor, a mi nemoćna hrvatska družina ostasmo plakati uz srušenu hrvatsku zastavu pred našom hrvatskom kućom u hrvatskome Slunju, Stara cesta broj 1.

Naša majka, ponos Hrvatica tješila je nas - svoju djecu, podigla je i opet izvjesila na našu kuću Hrvatski barjak: crven, bijel i plavi. Uz to je našto izgovorila ili zapjevušila kroz suze. Takve su onda bile sve naše majke, Hrvatice, vjernice, kućanice, radnice, vrtlarice, poljarice - poštene u duši i u tijelu zdrave i uzorne Hrvatice.

Iza žandarskog zločina sa zastavom i s našim tatom, ostali smo pred kućom mi braća Hazleri, Milan, Nikola i ja  zajedno sa stričevom djecom: Jurom, Antom, Mijom i Tomom (bilo je još mlađih: naši josip - Joža i Zvonko i stričevi: Lucija, †Luka, Marija, Marko i Ivan). Svi smo djetinjom maštom kovali osvetu žandarima. Tako se je u nas kovalo i kalilo hrvatstvo.

Ja se dobro sjećam, da sam započeo mrziti kralja, Kraljevinu Jugoslaviju, žandare i sve u jugoslavenski državnim odorama... Bilo je to točno 10. listopada 1934. godine.

Od toga dana do danas, 10. listopada 2014. ja sam 80 godina antijugoslaven i životno djelujem kroz djetinjstvo i mladost, kroz školovanje i studije, uz svoj obiteljski i stručno-znanstveni rad samo za Hrvatsku.

Odustajem od životopisa
Ovdje bi trabao započeti životopis, ali za njega treba pisati barem jednu knjigu, a vrijeme do moga odlaska je sve kraće. Posudit ću jednu radosnu misao za ovo predvečerje, za završetak rođendana moga antijugoslavenstva. Dok ovo pišem, čujem kako me prati jesenja glazba na obali duboke i široke baselske Rajne, koja je progutala 1484. godine hrvatskog i europskog reformatora Andriju Jamometića. Sasjekli su ga inkvizitori i u bačvi zaliveno smolom bacili Rajnu...

Život svjetluca ovdje, jato golubova oko mene očekuje svagdanju rižu, u obližnjem parku glazba svira i mladost se raduje. Moje misli odlaze daleko kao u smiraj dobre noći u kojoj se sanja kao zbilja: "Hrvatska usnuh te lijepo, dah ljubavi osjetih tvoj; dome moj neka i ovo veče k tebi plove moje misli i daj mi, kad me vrijeme pozove mehki ležaj na slami našoj iz slunjskog polja i grabarja."

O kako je lijepo, kad možeš nekoga i nešto voliti, a ja imam djecu svoju i unuke u Hrvatskoj, imam narod moj i imam najveću radost u pojmu i u biću, koje se zove moja i naša Hrvatska.

Živjela naša Hrvatska i nikad više u Jugoslaviju. U tim mislima ovjenčano živim, s njima ću otići, a odlazeći čvrsto ću vjerovati, da će naša Hrvatska postati i ostati država mira, reda, domoljublja, rada, pune zaposlenosti i sigurnosti za sreću i blagostanje Hrvatskoga naroda.

Za dom i domovinu Hrvatsku - Spremni!

Dragan Hazler - Hrvat iz Slunja, djelatnik u dijaspori

Basel, 10. listopada 2014. - u 80-oj obljetnici moga antijugoslavenstva



Naslov: Dr. Dragan Hazler: S Josipovićem kao i s Mesićem
Autor: Marica - Listopad 11, 2014, 11:01:56

Antijugoslavenstvo Dragana Hazlera započelo je točno 10. listopada 1934. godine

Poginuo je viteški kralj Aleksandar
Bilo je jutro 10. listopada 1934. godine. Pred mojom kućom veselo su se s nam trojicom igarala, stričeva i Turkaljeva djeca. Nadpandut se pojavio nadstražar - pandur Mića Sminderovac zvani Čašan, kretao se Starom cestom nizbrdo nosio bubanj ispred sebe i stao pred našom kućom pa zabubnjao i uzviknuo: "Čujte narode i počujte! Jučer je junački poginuo naš viteški kralj Aleksandar Drugi Karađorđević. U znak žalosti za njegovim kraljevskim veličanstvom svaka obitelj treba izvjesiti državnu zastavu na pola koplja ili crnu zastavu. Molim da se tome poslu pristupi odmah. O drugim događanjima izvještavat ćemo preko dana."
 

S Josipovićem kao i s Mesićem

Iz Hrvatske i iz dijaspore dobivam razne prijedloge za predsjednika RH
Ne znam kako početi pa za uvod donosim najnoviji članak od osobe, koju vrlo poštivam i respektiram. Prije toga članka i kao refleks na stotinjak raznih mišljenja i prijedloga o budućem predsjedniku ili predsjednici upozoravam sve Hrvatice i Hrvate, koji mi pišu i one druge da bi nam se s Josipovićem mogla dogoditi repriza Mesić.
Evo toga članka s adresom cijenjene pošiljateljice radi zaokružene istine kao polazišta za rasprave:

"Gesendet: Freitag, 10. Oktober 2014 um 04:16 Uhr
Von: "Kornelija Pejcinovic" <kppekora786@gmail.com>
An: "Dragan Hazler" <Dragan.Hazler@gmx.net>
Betreff: Re: Na jedan autobiografski članak vezan uz smrt kralja Aleksandra

Poštovani g. Hazler,
Hvala Vam za ovo Vaše sjećanje, za ove žive i tragične slike iz Vašeg djetinjstva i naše povijesti. Iako ste stigli do broja od 80 u brojenju godina ipak pišite svoja sjećanja pa dokle stignete.

Evo i jednog drugačijeg sjećanja na atentat i smrt kralja Aleksandra. Moja mama je rodom iz Gline koja je uvijek do kraljevine Jugoslavije bila hrvatska, a naseljavanje srpskog življa je počelo stvaranjem trojedine kraljevine a nastavljeno nakon 1945. Moja mama je rodjena 1926. 1934 godine je imala 8 godine. Na nju je  smrt kralja Aleksandra ostavila poseban dojam kojeg se sjećala čitavog života. Na vijest o smrti kralja Aleksandra svi seljani Joševice, 4 km udaljene od Gline, su  pjevali od veselja, a kad su žandari došli da ih otjeraju u zatvor mojoj mami je ostala u sjećanju slika povorke ljudi koji pjevaju noseći  jastuk pod rukom  znajući da idu u zatvor.

Inače moj djed je bio školovani austrijski policajac i pričao je da je u buretu prevozio  kralja Petra koji se incognito i ilegalno vraćao preko austrijskog teritorija u Srbiju. Kasnije kad je saznao da je vozio srpskog kralja govorio je da bi ga s buretom bacio u vodu da je onda znao što vozi. Tako su Hrvati rastakali Austrougarsku da bi odmah uskočili u još gore ropstvo. Tako su stvorili samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku da bi odmah uskočili u EU i NATO ropstvo. Ima nešto masohističko u hrvatskoj svijesti. Inače kad pozivate da Hrvati glasuju za Kolindu Grabar Kitarović pitam Vas da li znate da je ona članica grupe Bilderberg, da nije ne bi mogla biti duznosnik NATO-a. U jednom tekstu Josipa Jovića u ožujku ove godine sam u analizi kandidata za hrvatskog predsjednika države pročitala da Josip Jović, kojega kao domoljuba i novinara izuzetno cijenim to izričito kaže navodeći razloge za izbor Kolinde Grabar Kitarović. "Kažu da je članica Bilderberg grupe, pa što, neka nas ima i tamo".

Od čovjeka tako izvanrednog političkog analitičara nisam mogla razumjeti toliku neobavještenost.

Najsrdačnije Vas pozdravljam i želim Vam da zadržite bistru  pamet i dug i zdrav život i da pišete memoare. Srdačan pozdrav! Kornelija

P.S.
Mario Monti, član Bilderberga i Trilateralne komisije je za dvije godine provodeći njihove direktive upropastio kao predsjednik vlade Italiju, a Lukas Papademos iz istog gnjezda je uništio Grčku.

Žalosno je da nemamo čestitu i snažnu političku ličnost koja bi se znala othrvati izazovima ovog vremena."

* * *

Sadržaj ovog pisma vrlo repektiram i autoricu, Prof. Korneliju Pejčinović vrlo poštivam. Iz njenog pisma uzimam zadnju rečenicu i podebljat ću je:
 
"Žalosno je da nemamo čestitu i snažnu političku ličnost koja bi se znala othrvati izazovima ovog vremena".

Nažalost, nemamo snažnu ličnost s Hrvatskom u srcu, u hrvatskoj politici!
Jadna je Hrvatska, koju vode razne Pusićke, Mesići, Josipovići, Milanovići, Stazići, Kaini i u njihovim redovima srodni  nesposobnjaci, čak mrzitelji i neprijatelji Hrvatske.

Nisu ništa bolji ni Sanaderi, Polančeci, Šeksi, Šukeri, Karamarki... Razlika između KPJ/SDP i KPJ/HDZ je samo u tome, što SDP-ovci nose crvene knjižice u džepovima a HDZ-ovci ih drže u ormaru.

Tko očekuje plodove od Mirele i ORAH-a u zabludi je. Ako nešto pišljivaca i urodi to ide u hambar KPJ/SDP-a...

Hrvatska treba domoljubne, poštene, stručne, sposobne i marljive političare, a takvih nam za sada nije dao Bog niti ih je rodila majka zemlja Hrvatska.

Sve što imamo je politička osrednjost i ta nema svoga JA, nego se jednim dijelom oslanja na crvenu, a drugim dijelom na crkvenu podršku. Od ovih ništa.  

"Reformirani" crveni su nas doveli u ovu bijedu labirintskog bezizlaza, a tko može očekivati izbornu pomoć od Crkve, kad je ovaj od svih hvaljeni papa Franjo izričito zabranio hrvatskome kleru svako miješanje u politiku.

Uostalom, u najjačim katoličkim središtima poput Rijeke, donedavno i Zagreba vlada KPJ/SDP od početka srbskog genocidnog i okupacijskog rata (kojeg mi pogrešno nazivamo domovinski rat) do sada. Što tek reći na kaptolski Zagreb, iz kojega državom Hrvatskom vlada Pantovščak s crveno agnostičkim zmijama na čelu s poskokom Ivom Josipovićem.

Dosadašnji vladari svih razina i vertikala su upropastili Hrvatsku!
Jedni i drugi, još jedanput pojašnjeno, da se znade: KPJ/SDP i KPJ/HDZ su svestrano upropastili Hrvatsku. Pri krađi jedni su drugima držali lojtru, a nakon krađe u skrivečkom bijegu su jedni za drugima vikali: "Držte lopova!"

Neubrojivo i neizbrojivo mnogo je počinjeno šteta od tih mirnodobskih "patriotskih" zlotvora i ne ću njihovim imenima obterećivati nedužna slova.

Hrvatska treba mirnu revoluciju i Hrvatski opći preporod! O tome je već mnogo pisano i zboreno u svima molovima i durovima, a sve je ostalo kao gluhome: "Dobro jutro tugo!"

Moram "okrenuti ploču" s preporoda na izbore jer sam jutros dobio točno 27 mailova. Ozbiljni ljudi, s kojima se poznam i njima (sa stavovima pridruženi!) koje ne poznam kritiziraju me jer sam u nedavno objavljenome članku stao uz predsjedničku kandidatkinju gđu Kolindu Grabar Kitarović.

Jedan od najozbiljnijih ljudi, antikomunist, visokoobrazovani čovjek do kojega zaista mnogo držim predlaže za predsjednika čovjeka, od kojega nikada u životu nisam čuo ni ime ni prezime, dakako NITI bilo koju učinkovitost.

Ne ću u ovom pisanju poimence spominjati nikoga je ću upasti u jalovi posao međusobnog dopisivanja za kojega nemam ni vremena ni snage. Umjesto pojedinačno, svima upućujem samo jedan odgovor:

Nama će se s Josipovićem dogoditi repriza Mesić Isto tako smo rasipali glasove na nekoliko Mesićevih protukandidata, što je njemu, uz pomoć medija i "prijatelja" omogućilo pobjedu. Tek ću pripomenuti, da smo mi u Baselu ustrojili čak jednu trajnu predizbornu promičbenu anketu za jednog ozbiljnog kandidata. Naš kandidat, inače Hrvat i Čovjek pisano s veliko "H" i veliko "Č" pomogao je indirektno sa svojim glasovima pobjedu udbašu Stjepanu Mesiću.

Ne rasipavajmo glasove na više natjecatelja jer to koristi samo poskoku Josipoviću!
Molim sve moje kritičare, da nakon pobjede ove komunističko-agnostičke spodobe Josipovića ne računaju na moje rame za plakanje.

Mi moramo maknuti Josipovića s predsjedničkog trona pa makar na to mjesto došao crni vrag ili crna vražica, kad nemamo "anđela". Dalje neka razmišljaju pojedinci iz ove jutrošnje 27-orice mailaša i oni replikaši nakon moga stava, kojim sam podržao kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović jer je ona jedina osoba, koja može poraziti Josipovića.

Naime, da "razrijedim žuč" iz taštine onog dijela mojih kritičara, koji igraju na kartu Dr. Milana Kujundžića, nedvojbeno im izjavljujem:
          "Kad bi se radilo o izboru između Dr. Milana Kujundžića i gospođe Kolinde Grabar Kitarović, ja Dragan Hazler sam za Dr. Milana Kujundžića!" Jesam li jasan poštovane gospođe i gospodo kritičari i replikaši?!

Ovdje se radi o zmijurini Josipoviću iza kojega su mediji i "pigra masa" Prema sadašnjem stanju i prilikama Dr. Milan Kujundžić vodi ispred raznih "bezimenjaka" poput žabe, koja je vidjela da se podkiva konja pa je i ona digla nogu za podkivanje.

Vodi Dr. Milan Kujundžić i ispred Ante Đapića, kojeg je na kandidatsku listu uvrstio crveno-agnostički protuhrvat Ivo Josipović, koji će s glasovima "pigre mase" oslabiti Kolindu i daleko iza nje Kujundžića pa će protuhrvatski crvendać Josipović pobijediti već u prvome krugu.

Ne ću o ovome više pisati i molim "moje protivnike" da me poštede od svih uvjeravanja ove ili one verzije. Ja, Dragan Hazler sam dušom i tijelom i čitavim svojim bićem protiv Ive Josipovića jer je on protuhrvatska zmijurina, čak opasnija od tzv. alternativne nobelovke - zlovenke Vesne Teršelič i od velečetnika Milorada Pupovca. Nota bene!

Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek spreman!
Dragan Hazler - hrvatski djelatnik - antifašist i antikomunist

Basel, 11. listopada 2014.


Naslov: Dan kravate, 18. listopada 2014.
Autor: Marica - Listopad 18, 2014, 11:14:07

Uz Dan kravate, 18. listopada 2014.
(Članak je dopunjavan od dana prve objave u Hpd Vjesniku, 17. rujna 1995).

Ovaj, niže napisani članak je više puta objavljivan, kad je u Hrvatskoj obnavljan kult i proizvodnja kravate. Davao sam ga čak drugima da ga objavljuju samo da se ukorijeni, razvije i proširi kult ovog svjetki poznatoga hrvatskog odjevnog nakita, kojeg su Francuzi preuzeli i proširili ga u modu cijelog svijeta. Mišljenja sam, da mi Hrvati  i danas premalo promičemo ovaj svjetki prihvaćeni modnoodjevni nakit.
 
Predlagao sam raznim načinima, da razvijemo najveću proizvodnju kravata. Od toga ništa, a naša tekstilna industrija se gasi, marljive žene u Kamenskome i drugdje nemaju posla umjesto da te marljive ženske ruke proizvode milijune kravata.
 
Predlagao sam da se na svima modnim revijama u Hrvatskoj nađe i kravata, ali hrvatski modni kreatori su ostali gluhi na moj prijedlog.

Dopunjavam naknadno, da je hvale vrijedan podhvat izveden s kravtom vezanom oko Arene u Puli.

Predlažem da ustrojimo jedinicu Hrvatske vojske u Domovini i u NATO-pstrojbama s hrvatskom kravatom.

Hrvatski biskupi i svećenici bi trebali u svoje ruho ukomponirati kravatu.

Postanimo svjstni da je kravata još jedino zadržani hrvatski narodni izum i zato joj dajmo i povećavajmo značaj.
 
Trebali bismo imati najveću industrijsku proizvodnju kravata u svijetu. Zašto to ne učinimo?!

Predlagao sam da se uz oko 200 poznatih vezova kravate (taj podatak je iz njemačke literature i ne znam zašto HTV u emisiji Dobro jutro od 18. listopada 2012. Hrvatska navodi 85 vezova?), uključe i dva hrvatska: izvorni kako je taj okovratnik bio vezivan kod civila i vojnika u Hrvatskoj vojnoj krajini, kolijevci kravate i vezom, koji se rabi na seljačkome biču (kandžiji). Ništa od toga, a u HTV-kalendaru slušamo da ima 87 vezova kravate, dok zapadnoeuropska literatura o kravati navodi preko 200 vezova.

Predlagao sam da uz internacionalizirani naziv kravata, uvedemo i izvorni hrvatski naziv hrvatka, o kojemu je u doba davnog crvenog mraka pisao pjesnik Zlatko Tomičić vezano uz Liku, a u Slunjskome kraju se i danas takav oblik vezanja šala naziva hrvatka. Eho nisam čuo.

Nisam lokalpatriot, nego Hrvat ponosan na čitavu Hrvatsku, ali istine radi valja reći, da hrvatska kravata ili hrvatka potječe s prostora od tri Graničarske pukovnije: Otočke, Slunjske i Oguulinske jer su je vojnici iz tih pukovnija donijeli na europska ratišta.. kao znak međusobnog raspoznavanja.

Ne bi nam štetilo, da kravatu ili hrvatku vežemo uz Plitvička jezerta, iz kojih se glavni krak kravate produžuje Koranom. Dalje prepuštam kravatu, odnosno hrvatku i Koranu pjesničkoj mašti Antuna Nemčića, zapisanoj u stjenovite podloge najljepših Plitvičkih slapova:

Čas mirnim tokom, čas divljim skokom - S naše gore u daleko sinje more!

Zaista imaju štošta zajedničkoga: ukrasni hrvatski biseri Plitvička jezera, njihova jezerska i planinska kći prekrasna Korana i proizvod hrvatske narodne mašte inspiriran tom bezgraničnom ljepotom, nazvanom hrvatski:  hrvatka, međunarodno imenovana kravata.

Mi Hrvati smo poznati po tome, da ne znamo ni proizvesti, ni istaknuti ni prodati svoje pa se ne treba čuditi, da nismo svjetski proizvođači niti prodavači svoga vlastitog izuma i omiljenog proizvoda hrvatke ili kravate.
Ne znam, može li se uopće kupiti kravata na Plitvičkim jezerima kao hrvatski suvenir ili su je zamijenile japanske patke i kineski šljam?! Utoliko vjerojatnije jer su se HTV-kalendarovci potrudili pronaći u staroj Kini, nešto slično hrvatskoj kravati. Drugi narodi ističu što je njihovo i ne pomućuju niöim svoje autorstvo. Ali, mi nismo samo Hrvati. Naši horvatski Zagorci običavaju reći: "Em sme Horvati i bedaki!"

Naši umjetnici bi trebali mapraviti operetu ili srodnu scensku izvedbo o krvati. HTV bi trebala ugraditi u svoju "špicu" simbol kravate.

Toliko kao samokritika nama svima, uz obljetnički dan kravate, 18. listopada 2010. Slijedi nepromijenjeni stari prilog:

Hrvatska je domovina hrvatke ili kravate
Hrvatska je domovina kravate. Tako je predstavljaju modni časopisi, leksikoni, enciklopedije, proizvodjači tekstila, industrija boja, trgovačke kuće, desetak knjiga posvećenih isključivo kravati, a nije rijedak slučaj naći nešto o tom ukrasnom odjevnom predmetu svakodnevnog i svečanog odijevanja u dnevnim listovima i raznim časopisima.
Dana, 16. studenoga 1995. godine HTV je u svome 1. programu posvetila skoro jednosatnu emisiju o kravati kao odjevno ukrasnom predmetu, kojim  je Hrvatska najveći "osvajač" u svijetu.

Stranci pišu i govore više o hrvatskoj kravati, nego mi Hrvati
Zanimljivo je, da stranci pišu više o kravati, nego mi Hrvati, koji smo je dali svijetu. Koliko mi je poznato ne postoji nijedna hrvatska knjiga, koja bi bila posvećena samo kravati. Razlog leži u tomu, što su Hrvatskom sve do pred nešto više od pet godina vladali tudjinski režimi, koji su ne samo zapostavljali, nego su nasilnim metodama spriječavali svako isticanje i širenje hrvatskog imena u svemu, a napose u nazivu jezika, naroda, države, vjere i onih vrlina, sadržaja, proizvoda, prava, svojstava, itd. u kojima je hrvatsko ime predstavljalo svijetu i Hrvatski narod u nečemu lijepomu i uzornomu. Obzorom, da je u kravati ili hrvatki, kako se  je naziva  u središnjoj Hrvatskoj sadržano ime Hrvata - naroda, koji je taj ukrasno odjevni predmet dao cijelom svijetu, bilo je prema propisanoj i provodjenoj cenzuri nepoželjno pisanje o kravati. U današnjoj, suverenoj i neovisnoj državi Hrvatskoj kravata doživljava svakodnevno svoj preporod: pisanjem o njoj,  uzornim modnim kreacijama, proizvodnjom,  marketinškim zbivanjima i ukrasno-odjevnom primjenom.
Koliko god možemo i trebamo biti zahvalni svima strancima, a napose Francuzima, što su kravatu proširili u cijeli svijet i s njom i hrvatsko ime, mišljenja sam, da se hrvatski stručnjaci trebaju još više i svestranije posvetiti kravati, tako da postanemo najveći proizvodjači kravate u cijelom svijetu.

Ne znam jesam li u pravu, kad kažem, da mi sami premalo znamo o našoj kravati. Tako na primjer, ne znamo točno iz kojeg hrvatskog kraja potječe. Doduše, središnja Hrvatska, koja se uglavnom poklapa s prostorom Senjsko-Modruške biskupije, sada Riječko-Senjskom nadbiskupijom pripisuje sebi: ličku kapu, ličke natikače i okovratni vuneni rubac s ličkim vezom, iz kojeg se je razvila hrvatka, koju su Francuzi nazvali kravata.

Ako to odgovara povijesnoj istini, trebali bi Hrvati iz Like, dotično s tla bivše Senjsko-Modruške biskupije pisati više o kravati. Koliko je meni poznato osim narodne predaje u spomenutom kraju, o hrvatki pisao je jedino pisac i hrvatski pjesnik prof. Zlatko Tomičić iz Ličkog Sv. Roka i Dr. Dragutin Pavličević,  istaknuti hrvatski povjesničar  i znanstvenik rodom iz Luke Krmpotske kraj Novog Vinodolskog.  

Vrijedno je u znaku zahvale spomenuti i znanstvenog savjetnika  i upravitelja arhiva HAZU, Dra Petra Strčića, koji u "Nedjeljnoj" od 20. siječnja l995. pod naslovom "Nadgrobni spomenik za moravske Hrvate"  donosi sliku Magdalene Slunjske  iz Frielištofa kao stare Slunjanke, jedne od onih prognanih u "dijasporu dijaspore" (snimljenu 1904. godine) i ova Slunjanka nosi hrvatku, koju su bez sumnje donijeli sa sobom prognani Slunjani još u 16. stoljeću.

U prilog mogućeg ličko-krbavskog izvora hrvatke, odnosno kravate ukazuje naziv Krbava, poznat i kao Krobava, izveden  iz starog naziva za taj kraj Crobavia. Prema tom nazivu Austrijanci zovu sve Hrvate polušatrovačkim izrazom Krobate ili Krabate,  ponegdje i Krawate, a zna se, da su Francuzi baš po toj riječi nazvali naš okovratni odjevni nakit hrvatku -  kravata.
Poznati su mi još neki ukazi, koji vode hrvatku - kravatu na "ličko-krbavski mlin", ali smatram, da to treba znanstveno dokazati, a sve dotle ukazi ostaju samo na razini mogućega ili lijepe priče. Ovdje ću samo pripomenuti, da i stari Slunjani svrstavaju sebe u ličko-krbavski dio Hrvatske (Krobavije), a nerado su sve donedavno prihvaćali iskrivljenu tudjicu Kordun od cordon.

Tuđica Kordun (franc. cordon) je istisnula naše stare nazive?
U slunjskoj osnovnoj školi prije Drugog svjetskog rata učili smo, da se središnji dio Hrvatske oko Plitvičkih jezera nazivao Krobavija (Crobavia).  U sastav Krobavije ulazila je: Krbava, Lika i Slovinje. Naziv Slovinje, zemljopisno: Slunjsku ploču, vojnički Slunjsku pukovniju, crkveno Dekanat slunjski i administrativno Slunjski kotar zamijenila je tuđica Kordun.

Ta tuđica izvorrno cordon ima u fnacuskom jeziku više značenja. Evo ih prema Bratoljubu Klaiću u Rječniku stranih riječi: " 1. pogranična straža, obrana; lanac kula stražara uzduž granice, sigurnosni pojas stražarskih tornjeva, karaula; 2. odred stražara (vojnika) kao zaštita ili pratnja; 3. raspored vojske za obranu zemlje po pojedinim odredima na prometnim vezama koje vode od neprijatelja; 4. Izbočina na kamenim zgradama, atula od niza kamenih ploča; 5. vrpca, traka, konop, uže, lenta; Kordon saniter v. cordon sanitaire (isto Klaić):  franc. (cordon - straža, sanitaire - zdravstven) kao politički termin označuje pojas zemalja kojima se neka država nastoji okružiti kako bi se izolirala od drugih; prva primjena toga izraza pripisuje se francuskom političaru Georgesu Clemenceauu (čit. Žorž Klemanso),  1841-1929. (inače tremin potječe iz 19. stoljeća kada je označavao zaštitu nekog područja od epidemije".

Nijedno od ovih značenja francuskog izraza cordon i hrvatske iskrivljenice kordun nema opravdanja za nijednu zamjenu iskonskih naziva vezanih za Slunjski kraj oko rijeke Korane. Uzme li se kao opravdanje naziva Kordun za prostor Slunjske pukovnije u Hrvatskoj Vojnoj krajini, čini se nepravda svima drugima pukovnijama od Gospićko-Ličke do Petrovaradinske...
August Šenoa je napisao pjesmu pod naslovom Kordun i iz njenog sadržaja proizlazi da je pjesnik pod tim naslovom obuhvatio čitavu Hrvatsku vojnu krajinu  ili Kroatische Militärgrenze, koja se je protezala od Knina Koranom uzvodno te kupom Savom pa i Dunavom do Rumunjske granice.

U prilog Lici i Krbavi - Krobaviji kao kolijevki hrvatke ili kravate valja podsjetiti, da u bivšem kotaru Perušić postoji selo, koje se zove Kravate.

Nije hrvatka ili kravata bila donedavno samo nazivom maćehinski zapostavljana u Hrvatskoj, nego svestrano. Tako na primjer, ne znamo mi niti otkad se hrvatka koristi kod nas, koji su naši izvorni vezovi i koliko ih ima, je li ona bila općenarodni hrvatski odjevni ukras i ujedno zaštita od hladnoće ili je bila svojina viših slojeva ili je kao takova služila hrvatskim častnicima i vojnicima kao znak raspoznavanja u ratu ili oznaka pripadnosti odredjenoj jedinici.. Dakako, ova pitanja manje zanimaju strance, kad pišu o kravati pa ih ne dotiču u knjigama i inače.
 
O ovakovim, inače vrlo važnim detaljima s hrvatskim predznakom ne piše u knjizi Francoisa Chaillea "Velika povijest kravate", koja je prošle godine izašla u Parisu i na nju se osvrće Vjesnik prema portugalskom "Homen Magazine".

Ne pišu o takvim, nama u prilog podatcima niti druge strane knjige, koje se bave našom hrvatkom - kravatom. Polazeći od značaja spomenutih podataka, navest ću ovdje samo neke od knjiga o kravati, koje posjeduje Knjižnica HAZU/D u Baselu:

1. Davide Mosconi & Riccardo Villarosa: Fliegen und Krawatten, Du Mont Buchverlag, opisuje sve značajke i vrline pa čak i kravatu kao umjetnički i psihološki predmet te donosi sa slikama točno 188 vezova kravate, ali nijednoga, čak ni povijesno ne naziva hrvatskim.

2.  Stefan Thull: Krawatten - Das Handbuch, Ullstein Sachbuch - knjiga od 142 stranice. Autor se godinama bavi kravatama i izdaje godišnje kalendar pod naslovom: Krawatten-Kunst-Kalender i ima vjerojatno najveću zbirku kravata u svijetu. Štoviše svoju zbirku naziva "Krawattivitaeten" i smatra ju umjetničkom zbirkom.

 3. Jozsef Rakosi: Krawatten und Fliegen nach der Technik von Ute Patel-Missfeldt, Eulen-Verlag,  ide s kravatama u suvremenu umjetnost, izvodeći ih na pr. karikaturistički, kubistički, itd. sa stanovitim poukama, koje ukazuju na našu svakodnevicu s obadva predznaka kao: zaštita okoliša i karikaturističke kritike današnjih zala i propusta. Proizvodjačka izvedba kravata je u raznim materijalima pa i u pozlatama, a zanimljivo je da daje naglasak na uzajamnost kravate s godišnjim dobama.

 4.  Dieti G. Fausel:  Krawatten aus Seide - selbstbemalt , Frech-Verlag, Stuttgart,  donosi uzorke kravata kao moguće modele za oslikavanje i šivanje. Takodjer se posvećuje vezanju kravata...

Nabrajanje još nekoliko djela i arhivske zbirke o kravatama, koju posjeduje HAZUD u Baselu odvelo bi ovaj prilog u prekomjernu obširnost  pa se umjesto toga zadovoljimo s navedenim primjerima knjiga, koje su spomenute, da bi ih mogli zainteresirani bavitelji kravatama i hrvatski kravatolozi naručiti, ako ih nemaju.

Iako su spomenute knjige prikazane samo poimence s najskromnijim osvtom na njihov sadržaj smatram da je i to nešto, s čim se može pobuditi ljude u Hrvatskoj na intenzivnije i svestranije bavljenje kravatama.
 
Već godinama uvjeravam Hrvate, da se hrvatka - kravata može, treba i mora bolje kapitalizirati: zaposlenošcu djelatnika, kreativnošću umjetnika, nadahnućem modnih stručnjaka, pisanjem o njoj stručnih knjiga i doktorskih disertacija, proizvodnjom takvih razmjera, da Hrvatska postane najveći izvoznik vlastitih kravata u cijeli svijet.

Na odgovarajućem fakultetu ili umjetničkoj akademiji Hrvatskih sveučilišta valjalo bi uvesti predmet Kravatologija. O još nekim značajkama i mogućim podhvatima s kravatama pisao sam više puta u Hpd Vjesniku (dok je izlazio!) pa ovdje ne ću to ponavljati. Ponovit ću zaključno samo jednu misao:

Hrvatska može, treba i mora u svome interesu maksimalno kapitalizirati našu hrvatku - kravatu.
Hrvatka ili kravata trebala bi biti u središtu pažnje svih hrvatskih modnih revija i dakako trebamo ustrojiti modni časopis pod naslovom Hrvatka - Kravata.

Basel, 17. rujna 1995.                     Mr.sc. Dragan Hazler

P.s. U Hrvatskoj je mnogo učinjeno na promociji kravate od 1995. do 2014. ali ona još uvijek nije istaknuta u modnim revijama i nije potvrđena točna zavičajna kolijevka kravate, ne proizvodim industrijski kravate za cijeli svijet, nemam ni operetu niti srodan scencki prikaz kravate. Nemamo nijednu pjesmu posvećenu kravati. D.H.

Ovaj članak je nešto dopunjen, možda indirektnim pojmom cordon, ali to ima svoje opravdanje. Dodat ću da bi valjalo obraditi kravatu kod Moravskih Hrvata, koji dokumentarno dokazivo potječu iz Slunjskog i Ogulinskog okružja. Pogledati knjigu od Dragutina Pavličevića MORAVSKI HRVATI - Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994. s obiljem slika, iz kojih se vidi da čak i čuvarica gusaka nosi kravatu.
Ovo je pitanje za znanstveno istraživanje hrvatke ili kravate. Naime, kravata je dobila svoj međunarodni legitimitet kroz 30-godišnji rat 1618-1684. Treba li ovdje podsjetiti eventualno zainteresirane čitatelje, da je Tridesetgodišnji rat započeo na prostoru Moravske, u kojoj su tada živjeli Hrvati, kao najbrojniji narod. Naši prijatelji Česi su razselili Moravske Hrvate iza Drugog svjetskog rata jer su navodno u velikom broju bili naklonjeni Nijemcima.
Dopisano 18. listopada 2012. i 18. listopada 2014. poslano u javnost, dozvoljeno za objavljivanje svima, kojima je stalo do prezentacije hrvatskog izvornog predmeta HRVATKE (Tomičić i Hazler), koju su Francuzi nazvali kravata i kao ukrasni odjevni predmet proširili i cijeli svijet.
S KRAVATOM SMO HRVATSKIJI HRVATI I S KRAVATOM SMO POVEZANI SA SVIMA NARODIMA SVIJETA. NA TAKAV DOSTOJANSTVENI VEZ UTKAN U ČOVJEČANSTVO NAŠEG PLANETA BUDIMO PONOSNI ŠTO SMO HRVATI. D.H.
Dopisano u Baselu 14. listopada 2014.

O kravati treba pisati tijekom čitave godine i skretati pozornost na kravatu svakog dana jer je kravata plod odjevno-ukrasne mašte naših predaka, na svetome hrvatskome tlu. D.H.


CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved.