CRO-eu.com

Lika => Lika danas => Autor teme: Marica - Svibanj 14, 2011, 14:07:54



Naslov: Ličani danas
Autor: Marica - Svibanj 14, 2011, 14:07:54

Ličanin iz Crikvenice uspio sevdahom oboriti Sarajevo

(http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/vijesti/regija/lika-senj/licanin-iz-crikvenice-uspio-sevdahom-oboriti-sarajevo/342389-1-cro-HR/Licanin-iz-Crikvenice-uspio-sevdahom-oboriti-Sarajevo_print_image.jpg) (http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/vijesti/regija/lika-senj/licanin-iz-crikvenice-uspio-sevdahom-oboriti-sarajevo/342389-1-cro-HR/Licanin-iz-Crikvenice-uspio-sevdahom-oboriti-Sarajevo_print_image.jpg)
Juraj Kovačević zaljubljen u glazbu

Kada sam išao u 1. razred osmoljetke prvi puta sam čuo gramofon. Naježio sam se od miline i ushita. Bio je to Safet Isović i početak moje ljubavi prema sevdahu - ispričao je crikvenički Ličanin Kovačević.

SMILJAN Kada je prije četiri i pol desetljeća mlađahni Smiljančanin Juraj Kovačević okušao sreću na tadašnjem "Prvom pljesku" što ga je organizirao Dom JNA u Gospiću svi su se nemalo iznenadili. Sa svojih 15 godina bio je najmlađi natjecatelj i u vrijeme kada su top-listama gospodarili Beatlesi, Juraj je publiku i žiri osvojio sevdahom Safeta Isovića "Kad bi znala što mi srcu značiš". Ta se ljubav nastavila i traje do današnjih dana. Jurja je život nosio preko granice, živio je u Njemačkoj i SAD-u. Nakon povratka u Hrvatsku prije deset godina skrasio se u Crikvenici. Umjesto da s godinama opada ljubav prema pjesmi, kod našeg je sugovornika to išlo obratno.

 - Od kada znam za sebe volim pjesmu i glazbu ne doživljavam kao nešto uobičajeno. Uvijek sam živio za glazbu, nikada od glazbe. Nakon  povratka u 49. godini sam počeo školovati glas i mogu reći da dobro pjevam. Bilo je brojnih ponuda za ozbiljnije angažmane jer sam povremeno javno nastupao i uvijek osvajao srca publike. Kada sam otišao u mirovinu, umjesto zasluženog odmora ja sam se još čvršće "uhvatio" glazbe. Ipak, sevdah ostaje moja najveća ljubav. Znate, ima u toj glazbi i tekstovima ono nešto čarobno, što život prikazuje u posebnom svjetlu. Mnogi su me pitali: kako to da ti kao Ličanin pjevaš sevdah? Nikada nisam znao točan odgovor na to pitanje. Sevdah sam osjećao i na određeni ga način živio.

Teslin susjed bez struje

Pjevao je Juraj i pred uglednim imenima tadašnje jugoslavenske estrade i od svih dobio komplimente i preporuku - snimi nešto. Prvi poziv za snimanje singl-ploče stigao je iz Beograda '72., ali je to odbio. Nije želio biti profesionalni pjevač. Prvi nosač zvuka snimio je tek u mirovini. Godine 2002. snimio je CD s duhovnim pjesmama za Međugorje. Sve je tada osupnuo zvonkim glasom, pjevajući na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Dio skladbi komponirao je Juraj, dio njegov pokojni prijatelj Romeo Santini i još neki suradnici Nijemci. Slijedila je kompilacija pop-hitova različitih autora i brojne autorske pjesme. Jedna od njih je pjesma Gospić grade. U studiju Roberta Grubišića u Šmriki Juraj je intenzivnije krenuo sa snimanjem.

Živi za glazbu

Glazbeni trendovi dolaze i prolaze, a Juraj je našao način i u svojoj  glazbenoj duši pomirio pop, sevdah i crkvenu glazbu. Ide dalje kroz život kao amater koji živi za glazbu, a ne od glazbe.
 
– Tamo je nastao CD pod pomalo neobičnim nazivom "Sevdah s plavog Jadrana". Nasnimavali smo gudače, harmonike, tambure… Iako je moja kuća u Smiljanu na korak mjesta od rodne kuće Nikole Tesle, mi smo struju dobili tek 1958. Kada sam išao u 1. razred osmoljetke prvi puta sam čuo gramofon. Naježio sam se od miline i ushita. Bio je to Safet Isović i početak moje ljubavi prema sevdahu. Do sada sam snimio 30 njegovih skladbi, i to je dovoljno za dva CD-a.

"Narodu narodna"

Dio posla odradio je moj dobri prijatelj iz "Slavonskih lol" Mario Zbiljski iz Tenjskog Antunovca  u  svome  studiju. Svirali su mi glazbenici  od Pečuha, preko Slavonije, Zagreba, Rijeke, do Šmrike. U  studijima mojih prijatelja Marija i  Roberta uglavnom smo odrađivali snimanje instrumenata,  a vokale  sam najvećim dijelom snimio kod kuće, u mom malom studiju! Otišao sam lani u Sarajevo i  susreo se s  gđom. Enisom Hajdarević-Šojko, voditeljicom i urednicom čuvene emisije "Narodu narodna"  na BHR1. Poslije mi je pričala kako  je  pomislila "gdje će nama, bolan, jedan Ličan pjevat' sevdah usred Sarajeva"? Kada je preslušala snimke odmah me zvala i zamolila da budem gost u jednoj emisiji. Tako se dogodilo da je jedan Ličanin iz Crikvenice lani koncem kolovoza skoro sat vremena  gostovao u toj emisiji govoreći o sevdahu na jedan drukčiji način i na to sam vrlo ponosan, rekao nam je Juraj Kovačević.

Teks i foto: Marin Smolčić, 29. ožujka 2011 11:07

Članak je objavljen na: http://novilist.hr/hr/Vijesti/Regija/Lika-Senj/Licanin-iz-Crikvenice-uspio-sevdahom-oboriti-Sarajevo


Naslov: Manekenka iz Otočca - Sanja Burić
Autor: Marica - Svibanj 17, 2011, 11:02:10

Manekenke iz Otočca pomažu dječjem selu Lekenik

(http://www.lika-online.com/wp-content/uploads/2011/04/soslekenik01_prsa_29042011.jpg) (http://www.lika-online.com/wp-content/uploads/2011/04/soslekenik01_prsa_29042011.jpg)
Klikni za uvećani prikaz

Samozatajnim radom, osjećajem za potrebu pomaganja najugroženijim osobama, poglavito djeci, u gradu Otočcu bez velike pompe, samoisticanja i reklamiranja Sanja Burić pokrenula je uz pomoć članica Sekcije manekena, koja djeluje tri godine pri Gackom pučkom otvorenom učilištu Otočac, prikupljanje humanitarne pomoći za štićenike SOS – Dječjeg sela Lekenik, nedaleko Zagreba.

Akcija prikupljanja pomoći traje više od godinu dana, tako da su hvale vrijedne članice Sekcije manekena prikupile brojne donacije odjeće ,hrane, školskog pribora, sredstava za čišćenje, baby opreme ali i novčana sredstva koja se prikupe na humanitarnim revijama. Sanja Burić kaže da donacije isporučuju uglavnom krajem mjeseca ili ako donacije nisu potpune, onda svakog drugog mjeseca. U dječjem selu SOS-Lekenik je 107 djece i mladih bez roditelja i roditeljske skrbi, neovisno o njihovoj rasnoj, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, pruža im se ljubav i sigurnost u obiteljskom okruženju, trajan dom i obrazovanje za sretno i mirno djetinjstvo. Inače, SOS Dječja Udruga SOS Dječje selo Hrvatska djeluje od 1992. godine kao ravnopravan član SOS Kinderdorf Internationala, najveće svjetske nevladine organizacije za zbrinjavanje djece i mladeži, sa sjedištem u Innsbrucku u Austriji. Kako ističe Sanja Burić, Sekcija manekena grada Otočca djeluje već treću godinu za redom kao neprofitna organizacija, čiji su ciljevi :razvoj kulture i promidžba Grada Otočca na jedan poseban način; mladošću, prirodnom ljepotom, humanošću, solidarnošću. Spojem mode, zabave i humanitarnog djelovanja u društvu, osjećamo se ispunjeno i sretno jer smo učinili dobro djelo sebi i drugima oko nas.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Manekenka%20iz%20Otocca-Sanja%20Buric.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Manekenka%20iz%20Otocca-Sanja%20Buric.jpg)
Sanja Burić

Naš grad ima kvalitete koje još nisu došle do izražaja i uvjereni smo da će mo to promjeniti. Osim bogate prirodne baštine, sretni smo što smo srdačan, gostoljubiv i solidaran narod koji je uvijek spreman pomoći osobito kada su u pitanju djeca, kazala je Sanja.

Sanja je u svoje ime i ime članica sekcije zahvalila svim redovitim donatorima i ljudima dobroga srca istaknuvši da se iskreno nada da će im se priključiti još plemenitih ljudi u ovim humanim akcijama.
 
Dražen Prša / b

http://www.lika-online.com/manekenke-iz-otocca-pomazu-djecjem-selu-lekenik/

____________
Dražen Prša, poznati novinar svih hrvatskih medija, Otočan. (MD)


Naslov: Najteži Ličanin Danijel Rukavina važe 235 kg
Autor: Marica - Lipanj 04, 2011, 23:54:53

Najteži Ličanin Danijel Rukavina važe 235 kg

OTOČAC - Danijel Rukavina iz Hrvatskog Polja nedaleko Otočca sa 235 kg najteži je Ličan. Iako ima problema i sa vaganjem, kaže da se zadnji put vagao na stočnoj placi, jer ni jedna ga vaga ne može izmjeriti osim one stočne, na kojoj se važu konji, krave, telci i svinje. Iako je Rukavina nekoliko puta pokušavao da oslabi, skine kile, kaže da mu to nikako nije uspjevalo već da mu je dolazilo slabo, te se prepustio "čarima hrane".

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/1-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/1-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/normal_2-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/normal_2-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/3-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/3-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG)

-    "Uvijek moram nešto grickati a po mogućnosti to mora biti mesnato. Bilo što, kobasice, čvarci, kremenadli, šnicli...E a kad malo gricnem onda me uvati žeđ. Maznem odmah 5-6 piva i miran sam par sati".

Danijel tvrdi da sa 235 kg malo se teže kreće ali zato traktorom piči ko mladić. Kaže da je aktivan, po kući ima uvijek posla, a najviše oko stola. Omiljen je u društvu pa često prepričava svoje zgode od kojih jedna posebno nasmijava društvo:

-   "znam ja, kad sam raspoložen popiti 2 gajbe piva i bocu konjaka. Dvadesetak jaja, pet šest para kobasica, nekoliko kremenadla, brdo salate, a kila kruha mi je kao pecivo".

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/4-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/4-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/5-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/5-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG)

Danijel tvrdi da je jednom zgodom popio bocu rakije i da ga je ulovila policija kada je vozio tamić. Puvao sam u dreger i nije pokazao ništa, nije mi jasno kako ali nije  pokazao alkohol, tvrdi Rukavina. Danijel za zimu kako kaže „ zakolje“ po dvije tri  svinje, sprema 200 kg kiselog zelja i tonu krumpira što bi mu trebalo biti dosta do proljeća.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/6-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/6-Rukavina%20Danijel-najtezi%20covjek%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/7-Rukavina%20Nevenka%20supruga%20Danijela-najtezeg%20%20covjeka%20u%20Lici.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/7-Rukavina%20Nevenka%20supruga%20Danijela-najtezeg%20%20covjeka%20u%20Lici.JPG)

Danijel Rukavina visok je 183 cm i sa suprugom Nevenkom koja ima 110 kg  ima dvoje djece.

Obadvoje volimo jesti ali pogotovo domaće. Bez mesa nema ni ručka a ni večere, kaže supruga Nevenka.

Tekst i foto: Dražen Prša, novinar
Otočac, 22. 04. 2005., 04. 12. 2006., 04. 06. 2011.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Debela%20ljubav-cro-eu_com.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Debela%20ljubav-cro-eu_com.gif)
Debela ljubav
Dragi Danijele,

Gledam Vaše fotografije, napravljene u razdoblju od šest godina, i ne vidim ništa drugo osim jednog dragog čovjeka sa jako toplim očima i srdačnim osmjehom. No, ne mogu da si ne postavim pitanje zašto pretjerano puno i nekontrolirano jedete. Da Vam odmah na samom početku mojeg pisma naglasim, da sam ja protiv gladovanja i osoba koje svoj izgled prilagođavaju nekim modnim normama. Nitko ne može da tvrdi da su kosturi i čačkalice ugodne za oko i da zrače neku čar ali pretjeranu težinu nositi sa sobom, potiče me, kad jednu takvu osobu ugledam, da mu moram sav teret koji uz svoju težinu u rukama nosi, oduzeti, kao jednoj starici teški kofer.

Razlozi za Vaše pretjerano jelo-ovisnost, kao i kod svih koji s nečim pretjerivaju, su kompleksi manje vrijednosti i nedostatak ljudske topline što Vi, kao i svi ovisni, kompezirate kroz pretjeranu potrošnju raznih namirnica.

Ono što počinje kao kulinarska nagrada je samo zamjena za emocionalne probleme i prerašćuju u frustraciju koja se samo vrti o hrani, sljedećem obroku i sljedećem "trenutku smirivanja i zadovoljstva" kao kod ovisnika droga koji je u potrazi za idućim udarcem injekcije u žilu.

Zabluda je; nedostatak sreće zadovoljavati hranom bez gladi (iz dosade) ili odbacivati daleko od sebe svoju sram, kritične poglede garađana i pri tom se sve više izolirati od društva.

Dragi Danijele, rado bih, kada dođem u Otočac pozvala Vas na piće i uživala u Vašem društvu ali se plašim te ogromne količine tekućine u bocama na stolu kafića.

Ja znam, da Vi, za nekoliko mjeseci, Vaš izgled možete promjeniti i biti puno lakši, da jedno drugom pri susretu, od radosti ispruženih ruku, možemo potrčati.

Vaša Marica


Naslov: Odg: Ličani danas
Autor: prlelika - Lipanj 05, 2011, 14:59:37
Lijepo od tebe Marice napisano,
težnja srca tvoga bila je dobronamjerna ali nisi shvatila da nije riječ o tomu da Danijel ne želi oslabiti već da ne može, unatoč svim svojim pokušajima i željama. Neznam, ali mislim da je riječ o poremećaju u njegovom tijelu, tako da se podvrgavati kojke kakvim kurama mršavljenja ili operacijskim zahvatima donijelo bi više zla nego dobroga. Uostalom, ako čovijek uživa u jelu i piću i to ga čini sretnim, pustimo ga u njegovom traženju zadovoljstva.  :sladoled


Naslov: Tjelesna težina bolest ili nezasićena požuda
Autor: Marica - Lipanj 05, 2011, 17:53:31

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Montaza-Danijel%20Rukavina.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Montaza-Danijel%20Rukavina.jpg)  
Dragi prlelika,

nisam stručnjak nauke o hrani i prehrani da bih mogla tvrditi da nije uzrok nečije težine bolest ili da je to samo nezasićena požuda. Koliko ja vidim kod Danijela je vezivno tkivo rijetko i kroz težinu jako popucalo poput ribarske mreže koja se redovito krpa.
Danijelu bi se mogao suvišnio dio kože operativno odstraniti i želudac smanjiti. Pošto kod Danijela težina ugrožava zglobove i sve organe, troškove za operativni zahvat mora zdrastveno osiguranje da preuzme.
Danijel će uskoro, ako nešto ne poduzme, izgubiti svoj osmjeh.

[...] Vezivno tkivo povezuje stanice, tkiva i organe dajući im oblik i mehaničku potporu, služi u obrani organizma i prehrani organa [...] Više > http://hr.wikipedia.org/wiki/Vezivno_tkivo

Svi ovi stomačići nisu bolest već nezasićenost: > http://www.knutster.com/bilder/36854/dicker-bauch/


Naslov: Odg: Ličani danas
Autor: prlelika - Lipanj 05, 2011, 19:36:24
Ja zaista ovog čovijeka ne poznam.
Ako si mislila reći da bi ovakav mogao ili trebao biti naš Danijel, e onda si pogriješila.
Pa njega nitko više nebi više prepoznao,  a ljudi bi mislili da je neki gasterbajter zalutao u Hrvatsko polje.
Ipak, pokušaj vrijedan pažnje.  :haha


Naslov: Odg: Ličani danas
Autor: Marica - Lipanj 05, 2011, 19:49:26
Ja zaista ovog čovijeka ne poznam.
Ako si mislila reći da bi ovakav mogao ili trebao biti naš Danijel, e onda si pogriješila.
Pa njega nitko više nebi više prepoznao,  a ljudi bi mislili da je neki gasterbajter zalutao u Hrvatsko polje.
Ipak, pokušaj vrijedan pažnje.  :haha

Dragi prlelika,

kada dobro razmisli, Danijelu bi bilo dovoljno, da je samnom samo pod istim krovom, da skine kilažu. Ne samo da bi izgubio apetit već i živce.

Ma, neka onda ostane takav kakav je.  :pjevam


Naslov: Odg: Ličani danas
Autor: prlelika - Lipanj 06, 2011, 19:06:48
Marice, ako ti takvu dijetu preporučavaš i sigurna si u njenu uspješnost - " boravak s tobom pod istim krovom ", mislim da naša Lika nebi ni imala pravih Ličana. Sve bi to bili "twigi" Ličani, a što ti je Ličan ako nem a bar 100 kila...
 :viktoria


Naslov: Odg: Ličani danas
Autor: Marica - Lipanj 06, 2011, 19:39:46

Ma, naravno; što je muž "teži" na vagi, to bolje!

Zašto?

Pa, riziko da će mi biti nevjeran je manji!  

:ideja

Pametne Ličanke!


Naslov: Ličani danas
Autor: Marica - Srpanj 07, 2011, 22:15:21

ŽIVOT U PUŠNICI 2011.

http://www.youtube.com/v/k1iVW-jnrh0?version=3
http://www.youtube.com/v/k1iVW-jnrh0?version=3
Video: lokijeloki 03.07.2011
http://www.tvloki.com/


BAKA BORIĆ U 21. STOLJEĆU !?

http://www.youtube.com/v/eELaEK8Z7Ok?version=3
http://www.youtube.com/v/eELaEK8Z7Ok?version=3
Video: lokijeloki 04.03.2011
http://www.tvloki.com/

U 21. stoljeću naišli smo na srednji vjek. Samo nekoliko stotona metara od autoputa Zagreb-Split, u općini Brinje živi ako se to tako može nazvati stara osoba Zora Borić u 79. godini života, bez ikakvih civiliziranih uvjeta.

Danas smo je posjetili sa ekipom crvenog križa iz Otočca i uvjerili da mora ići u dom. Dragi gledatelji pogledajte ovaj prilog neka vam ostane u mislima da je i nekim teže nego nama a ipak je sretna i godinama živi u uvjetima kakvim ne bi poželjeli nikom.


DEDA ŠUTIĆ U GOLJAKU 2011

http://www.youtube.com/v/-zEiMeBQwNI?version=3
http://www.youtube.com/v/-zEiMeBQwNI?version=3
Video: lokijeloki  08.03.2011
http://www.tvloki.com/

Koliko je ono koštala Papina posjeta? Hm ... 12 ili 22 ili 32 ili 42 ili 52 milijuna kuna?
Koliko je koštao Teslin muzej u Smiljanu?
-   Sedam milijuna eura!

Hratska ima za skupe aute ministara novaca-novac naroda-poreznih obaveznika, samo nema za narod.

Aoj Liko, aoj Liko, aoj Liko voli li te iko ... kada tvoj narod živi bez struje i vode ... aoj Liko ... aoj Liko ... naša diko.

Marica


Naslov: Dva Ličana - Ive i Mate
Autor: Marica - Srpanj 08, 2011, 08:52:10

IVE I MATE

Ispričat ću vam jednu običnu, tokom stoljeća vjerovatno mnogo puta doživljenu priču. Priču o vjernosti, ljudskosti i rodnoj grudi. Ništa posebno.

Među slikovitim ličkim brežuljcima, na obalama bistre rijeke uglavilo se selo, mirni i radišni ljudi, trošne i skromne kućice. Kako je selo bilo etiketirano kao protunarodno, malo je tko mogao dobiti posao u rodnom kraju. Ljudi su odlazili u svit, "trbuvom za kruvom".

Međutim, 2-3 kuće u selu bile su bolje i ljepše, a pred njima se parkirali stojadini i lade. To su bile kuće finih, osviještenih ljudi, prekaljenih boraca i antifašista. Kako samo 2-3 kuće u selu?.. Hahaha.. ne znamo, valjda su svi ostali bili glupi.. ili..

Jedna od tih boljih, ljepših kuća, smještena je na samom raskršću s kojeg asfaltirani put vodi do susjednog, pravoslavnog sela. To je kuća našeg Ive, pravog čovika i komuniste, mjesnog partijskog činovnika.

Taj je čovjek, ako ćemo se sada prestati zafrkavati, bio svakom loncu poklopac, pa mu smeta zvonjava crkvenih zvona, pa mu smeta mjesni blagdan, pa gleda slavi li itko Božić. I tako stalno, 30 godina. Sredinom 80-ih g. počelo se pripovjedati o Međugorju i pisac ovog teksta išao je jedne nedjelje na misu, a drug Ivo uređuje dvorište,  proširuje. Trebalo je maknuti gromade kamenja da se mogu parkirati traktor i lada. Svijet priča da je neradni dan, ali za udarnike je svaki dan radni dan. Ivo je bio čovjek koji se svakom znao narugati, i svakog podcijeniti, pa nije mogao a da se i tada ne naruga riječima "Idete li se pokloniti svojoj Gospi, sprčim joj ga, hehehehe".

Naravno, ljudi su otišli svojim putem..

Nekoliko dana kasnije, minirajući isti taj kamen, drug Ivo je od eksplozije mine ostao bez obje ruke i obje noge. Umro je nakon nekog vremena.

Čovjek bi pomislio da su djeca pametnija od roditelja i uviđaju njihove greške, ponekad da, ali.. Ivo je imao sina jedinca, Matu….. Matu, svog novog pionira. Nije volio učiti, ali  malo poodrastavši, Mate se pokazao kao pravi ćaćin sin, ravno iz Beograda naručio je sliku ni Titinu, ni Staljinovu, nego upravo sliku druga Lenjina..

Na kući su skinute zavjese, a svatko tko prolazi nije mogao a da ne zamijeti veličanstvenu sliku. Kao i otac, i Mate je bio žestoki borac za narodna prava, za kompartiju i sve što uz to ide.

Naravno, nitko od njih nikada u životu nije nešto radio, penzija je bila zarađena već samom titovkom i petokrakom.Ali smrću druga Ive, pomalo su presahnuli prihodi, tako da je mladi Mate trebao i za kruh zaraditi. U to vrijeme su se počeli vraćati i prvi tvz. gastarbajteri iz Njemačke, sa boljim automobilima, obnavljati kuće, kupovati traktore - razlika se počela smanjivati. Tako se naš Mate zaposlio u lokalnoj miliciji, kao prometnik. Naravno, netko nenaviknut na bilo kakav rad i disciplinu ne može dugo tako. Našavši se bez posla, drug je Mate smislio dobar posao; obukavši staru milicijsku uniformu, zaustavljao bi automobile i naplaćivao kazne, dok ga nisu uhvatili.
 
I mogli bismo mi tako još, da nije počela tvz. balvan revolucija. okruženo sa svih strana srpskim selima. Naše malo selo moralo se obraniti. Postavljene su seoske straže, a nabavljeno je i respektabilno naoružanje od cca 4 puške. Mladići, Matini prijatelji, čuvali su svojn dom. Puške su se predavale sljedećoj smjeni, i tako danima ali vrag nema mira. Mate je pomislio na svog oca Ivu, na njegovu penziju bez rada, na mogućnost koja mu se nudi. Zamišlja Mate sebe, ulazi u "oslobođeno" selo, na bijelom konju, s titovkom na glavi. I tako, jedne noći,napustivši svoje prijatelje i selo, Mate odjene uniformu rezervista JNA, ukrade seosku pušku, i pobjegne narodnoj vojsci, u susjedno selo.. hehehe.. oteo je "ustašama" 25% naoružanja , rekao bi njegov ćaća.

Međutim, nije dobro izračunao, u susjednom selu nisu bili partizani iz njegovih snova, nego beli orlovi i arkanovci iz Srbije.Mate je razoružan, prebili su ga, pokazivali na krajinskoj tv. kao jedinog poštenog Hrvata i na kraju otjeran u tada još mirnu Bosnu.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ive%20i%20Mate%20-%20kuca%20%281%29.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ive%20i%20Mate%20-%20kuca%20%281%29.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ive%20i%20Mate%20-%20kuca%20%282%29.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ive%20i%20Mate%20-%20kuca%20%282%29.JPG)
Ivina i Matina kuća, 02. 04. 2006., 08:43

Sada je navodno u Njemačkoj, kuću su mu porušile granate njegovih prijatelja, a on. ... Ima li Mate obraza da se vrati u rodno selo? Ima li Mate snage da u oči pogleda ljude koje je izdao i okrenuo im leđa.. to nitko ne zna.. jer, imaju oni debelu kožu, obraz kao đon cipele.. kako narod kaže..

Koliko je takvih Iva i Mata još među nama?

Teks i foto: Jupi
• • • • •

Ništa nije teže i zahtijeva više karaktera od nesebičnosti i morala (MD)


Naslov: Kada budem veliki, ja ću biti Likota!
Autor: Marica - Studeni 05, 2011, 14:54:49

Kada budem veliki, ja ću biti Likota!

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Pravi%20Likota.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Pravi%20Likota.JPG)
Klikni za uvećani prikaz

Kada je mali Zagrebčanin, došao u posjetu svome stricu i vidio kako ovaj odmah popravi strininu mašinu za veš, dok njegova mama danima čeka na majstora, a on jadan na opranu majicu svoga sportskog kluba, čudio se je i pomisli: Tako brzo mašinu popraviti mogu samo Ličani. Kada budem veliki i ja ću biti Ličan!

I strinina palenta s čvarcima bila je puno ukusnija nego griz s cimtom što mu je mama kuhala. I opet pomisli mali Marko: Kada budem veliki, oženiti ću samo Ličanku!

Bilo je već veče kada su mali Zagrebčanin i njegova mama krenuli kući. U kući kod strica bilo je ugodno toplo, stric je izvadio svoj alat i rezbario jedan lijepi ormarić, a strina je poklonila malom Marku stričevu ličku kapu.

Vani, na ulici mama će Marku: - De, skini sine tu kapu, ljudi nas gledaju!
Marko pogleda u mamu i ponosno odgovori: - Neka gledaju i neka znaju, da ću i ja kada budem veliki, kao stric, biti Ličan!

Marica


Naslov: Odg: Ličani danas
Autor: Markokr. - Studeni 05, 2011, 23:12:04
 :ljubimte

Eh moj Marko.
Lika je posebni komadic zemlje na ovom svitu.
Svi bjeze iz nje a nitko je nebi rado napustil. Bodljikava je, ohola je, nepristupacna a tako draga....
Nema mnogo za dati ali sto dobijes - dobijes od srca. I slatko je.
Liku ili volis ili mrzis. A u svakom slucaju te privlaci kao magnet.
Lika je samo jedna na svjetu.

Marko (Imenjak ili Jimenjak po licki )


Naslov: Liko moja tamburice stara
Autor: Ante_Bruno_Busic - Studeni 06, 2011, 07:25:20

Liko moja tamburice stara

http://www.youtube.com/v/HQbcgIs1NTU?version=3&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/v/HQbcgIs1NTU?version=3&feature=player_detailpage...
 
Liko moja tamburice stara,
kad zasviraš u srce me diraš.

Selo moje zavičaju mili,
puste staze kud smo prolazili.

Daj zapivaj molim te divojko
da ja vidim jel ti srcu gorko.

Srce će mi puknuti na pola,
dođi dragi izvadi ga bola.



Naslov: Biti Likota znači; biti bistra uma, vrle duše
Autor: Marica - Studeni 06, 2011, 09:03:46

Citat:
Eh moj Marko.
Lika je posebni komadic zemlje na ovom svitu.
Svi bjeze iz nje a nitko je nebi rado napustil. Bodljikava je, ohola je, nepristupacna a tako draga....
Nema mnogo za dati ali sto dobijes - dobijes od srca. I slatko je.
Liku ili volis ili mrzis. A u svakom slucaju te privlaci kao magnet.
Lika je samo jedna na svjetu.

Marko (Imenjak ili Jimenjak po licki )

Marko, Marko sunce žarko,

Lika je ženskog roda (femininum), zar ne?
Jer ovo što ti pišeš možeš na svaku ženu primijeniti. I ja se osjeća s tvojim komentarom oslovita. Hahahaha

Ali šalu nastranu!

Iz Like se je oduvijek bježalo jer je Lika jedina majka koja je sve od sebe dala a nikada nije ništa od svojih sinova dobila. Da ne idemo dalje, počmimo od našeg velikoga generala i posljednjeg zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine, vojnog upravitelja Dalmacije i Crne gore. Sposoban Ličan, nema što drugo da se o njemu kaže. Rođen je u listopadu i umro u listopadu – vaga! Vage su najbolji političari jer imaju feeling kako se po ledu kretati a da ne pukne. Ta osobina je Ličanima u genima. I upravo zbog toga feelinga Ličani su bili i dobri borci – branitelji svojih granica. Slavu nisu nikada dugo uživali jer je malu Liku pregazila-prekotrljala masa agresora, Turaska, Kraljevina Srbija i Titova Jugoslavija, koji su od ličkih junaka učinili državne neprijatelje. Što je tim Ličanima preostalo ili da izgube glavu kao Frankopani ili život u dijaspori?

Za napuštena velebitska sela je samo Tito odgovoran jer je zabranio držanje koza. Hahaha, to je bila njegova verzija za učenike prvoga razreda a malo stariji su znali, da je komunistička vlada istjerala Ličane s Velebita, oduzimaćuj im egzistenciju, jer su samo tako komunisti mogli "očistiti" Liku od križara i drugih političkih neprijatelja.

Ta komunistička-centralistička politika zadržala se je ne samo u Lici već i u cijeloj Hrvatskog do dan danas. I upravo taj centralizam tjera još uvijek Ličane iz Like. Sve što je državno Vlada prenosi u neke veće gradove kao što je u Otočcu prenešen sud u Gospić, to je samo jedan primjer. Hidrocentralu u Švici, to je već "lanjski snijeg" –  to ni ne spominjemo više, danas se "pitaju" Senj i Gspić. Dali je tu, pored naše Vlade, i Crkva svoje prste imala u toj centralizaciji umješane?!?

Činjenica je da u Otočcu rastu privatne, ne domaće, prodavaonice (Konzum, Lidl, Plodine) kao gljive iz zemlje. Kakva logika: Da bi narod iz Otočca i okolnih sela mogli u Otočcu, da kupe hranu moraju imati posao ili u Gospiću ili Senju ili još puno dalje od svoga doma! Pa ako je jednom Otočanu radno mjesto u Gospiću, grad Gospić profitira najviše od njegovog poreza a ne trgovina prehrane u Otočcu tj. grad Otočac.

Politika je oduvijek bila najveći neprijatelj Like.

Kako čujem gospđ. Kosorka dolazi 08. 11. u Otočac ali ne da povrati Otočcu njezinu administraciju već da prereže vrpcu na novom spomeniku braniteljima i da malo to proslavi uz pjesmu i zdravu ličku hranu.

Rezala je i još uvijek reže HDZ Ličanima komadić po komadić njezine egzistencije pa i volje obstati u Lici.

Majka Lika plače i moli Boga, da njezini praunuci - mlade Likote, sruše ovu centralističku Vladu kojoj je Lika isto što je vuku ovca.

Zato se i ja radujem izjavi maloga Marka koji ne sanja biti policajac, vlakovođa, vatrogasac ili političar već sanja biti Likota – sposoban tu i sad popraviti – ispraviti što je pokvareno.

Biti Likota znači; biti bistra uma, vrle duše – dobar sin majci Liki.

Pusica svima Likotama

Marica


Naslov: Ličani danas
Autor: Markokr. - Studeni 06, 2011, 11:04:39

 :ljutito

Lika.
Istina Mare.
To je isto jedinstveno i karakteristicno za Liku.
Sud je u Gospicu a izdavaci kojekakvih dokumenata potrebnih za sud su u Otoccu. Malenkost od nekoliko kilometara i nebi bilo ni za zaliti se da nasi cinovnici ne izmisljaju uvjek neke nove dokumente i ceduljice.
Treba ti cedulja pa moras po cedulju da bi dobio tu cedulju. A da dobijes onu prvu cedulju moras otici u Otocac i vratiti se u Gospic po potrebnu cedulju za koju ti ali treba jos jedna cedulja iz Otocca za koju ti nitko nista nije rekao. Krenes ujutro po tu cedulju koja ti je potrebna da dobijes sve druge cedulje i ako su ispred tebe dvoje ljudi koji trebaju isto nekakve cedulje mozes taj dan slobodno odpisati jer u DESET sati je marenda a u DVANAEST sati je rucak a u JEDAN sat je zavrsetak primanja stranaka.
Ukratko. Meni je za jedan Dokument trebalo PET cedulja. Sto u Otoccu sto u Gospicu. I TJEDAN dana godisnjeg odmora.
I to je Lika.
Jedinstvena u svjetu ali je ipak volim.
Aoj Liko ravnija od Srijema....
 :viktoria


CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved.