CRO-eu.com

Lika => Kronika Krbave i Udbine kroz stoljeća => Autor teme: Marica - Prosinac 29, 2010, 08:52:15



Naslov: Komić
Autor: Marica - Prosinac 29, 2010, 08:52:15

Komić

Lovački dvorac Ivana Karlovića

Narod u Lici priča i danas o svojem banu Ivanu Karloviću i njegovih djelih, pa o sjajnih dvorih i bogatstvu u njima; priča o nasrtajih i nedjelih Turaka, pa o konačnoj propasti ponosnih dvora.

A kako da se pred narodom utare uspomena na tako slavna kneza, kad su njegovi predji gospodovali u ovih stranah preko dva i pol stoljeća, a on dva puta zasjeo na bansku stolicu.

Još i danas vidjevaju se podrtine Karlovićevih dvora i dvoraca. Na Karloviće sjećaju nas takodjer imena njekih visova u krbavskoj okolici. - Više sela Komića ruševine su Karlovića dvora, a u selcu Kurjaku, što leži desno od ceste sa Udbine, izpod visa Matićeva gradina, razabiru krbavskoga kneza Kurjaka, koji za vrieme Bele lV. zagospodova Krbavom. - Sad i negda! – Kolika razlika. Tuj nekad ponosni dvori i hram gospodnji, sada njekoliko kukavnih kućarica - živa sirotinja.

Više sela Mutilića, izpod Udbine uzdiže se vis Ivanov-vrh (1093 m.) na kojem se nalaze ruševine jednoga od Karlovićevih gradova. Malo niže eno pečine u kojoj se nadju komadi finijeg posudja. - Priča narod, da je Karlović imao bezbroj krupne i sitne stoke, koja je pasla po pašnjacih oko Ivanova vrha. Vareniku (sladko mlieko) da su na cievi pretakali sa Ivanova vrha u nedaleki dvor u Komiću, i to u obzidanu jamu, koja se i danas vidja. Duboka je preko 3 metra, a ima 1 metar naokrug. To je bila nakapnica.

Sjeverno od Jošana, na domak drazi Duboko, vis je Karlovac. Dvoja su t.z. Karlovića korita: jedan kao nastavak Kozje drage, nedaleko visa Ozeblin u Plješivici; druga izpod visa Komić, na kojem su ruševine dvora. U Kozjoj drazi eno takodjer ruševina njeke Karlovićeve sgrade, za koju se kaže da je bila lovački dvorac Ivanov.

Njemu je spadao i grad na visu Samograd kod Komića, pa ona sgrada, koje se ostanci vide niže potoka Suvaje na t. zv. "Crvenih greda". - A kamo ostali gradovi u pet hrvatskih župa!

Njekad silni, jaki i bogati gradovi, a danas – hrpa kamenja.

U veoma zanimivom gorskom kraju nalazi se podor Karlovićeva lovačkoga dvorca. Sa Udbine otvara se prekrasan vidik na ravnu Krbavu tj. od Bunića, pa na visove oko Komića i Mutlića. Najljepši je vidik sa gradine više rimo-katoličke crkve. Samo se moraš trsiti, da zoru prevariš; onda ti je užitak razgledati okolicu sa one uzvisine (850 metara). Svrneš li okom desno prema visu Ozeblin (1 657 m.) opazit ćeš u planini kao njeku pukotinu, lievo od nje vis Brusnić, koga bočine krasi kovilje, desno vis Rudi Lisac. To je t.z. Kozja draga, u kojoj se nalaze ruševine lovačkoga dvorca. – Podjimo u taj gorski zakutak; ne ćemo požaliti.

*

Sa Udbine vodi zavojita cesta sve podnogu u ravnu Krbavu. Na podnožju gorskoga pleća, na kojem je gore Udbina, nanizalo se kuća, što čine t.z. Pod-Udbinu. Tuda romoni ponomica Krbava, okrećuć liep broj mlinskih kolesa. Ta u povjesti našoj poznata voda postaje od potoka Bukovca i Gečeta, pa vrela Točak.

Kad si prešao preko Krbave, upravi korake do crkvice sv. Marka, koju je sagradio podporom naroda njeki kapetan pred pedeset i više godina.

U cielom onom kraju ne možeš naći struk mirisavog smilja, a oko te crkvice ima ga, i to samo u daljini od dvadeset metara.

Prije su dolazili Turci na to mjesto i tu klanjali. Tu je uz Krbavu bila sa za Hrvate nesretna bitka dne 9. (11.?) rujna 1493.

Iduć prama planini eto nas do podora neke crkve, gdje se razstaje put od ceste vodeće preko Selišta i Smrdalje do na vis Kuk. - Narod priča, da je to bila rimska crkva. Dali je tu stajala crkva ili kakova druga zgrada, ne može se zapravo reći.

Tu počima ulaz u Kozju dragu, a okrenut je prema jugu. Zanimiva je ta draga, jer te sjeća na alpinske drage. Mislio bi, da ćeš naći tu goli krš – pustoš i divljačinu. Niš od toga! Bočine su se okitile liepom šumom, ponajviše crnogoricom. Tu i tamo opaziš litica, kako strše poput kula u vis; pa i te litice okitio grm i razno bilje.

Svuda tajanstveni mir, samo čuješ od časa do časa klikot orla. Put je dosta dobar, te se može po njem i na kolih. Dok su knezevi krbavski držali svoj dvorac u tom gorskom zakutku, vijala se tom dragom dobro utrta cesta.

Put se pomalo uzdiže, bočine se sad razmaknu sad sbliže. Može se reći, da ja širina drage dvadeset do dvadeset i pet metara. Njezin smjer ide prama sjeveru i sjevero-iztoku, a duljina joj mjeri oko šest kilometara.

Nakon tri četvrta sata puta evo nas do mjesta, gdje se draga ciepati počima. Lievo odlazi jedna panoga sjevernim pravcem, a desno druga iztočnim smjerom. Pred tobom, na brežuljku, koji je u savezu sa jednim plećem visa Borovac, eno ostataka Karlovićeva lovačkoga dvorca, koji se pred tri i pol stoljeća ponosito uzdizao u onoj gorskoj tišini.

Davna i davna oživljavala su hrvatska gospoda taj samotni zakutak. A tko će znati kakove su se tu krojile osnove za dobrobit domovine.

1. od 2


Naslov: Komić
Autor: Marica - Prosinac 29, 2010, 08:55:00

- Sad je sve mrtvo i pusto.

Ostavimo za koji čas to mjesto, pa podjimo desnim dielom drage, što odlazi podno visa Rudi Lisac. Svud gorska ljepota, kamo okom makneš. Eno i dva vrelca, nazvana "Karlovića vrela" susretaju te, pa ako si ožednio, a ti ugasi žedju i odmori se časak. – Volja li te krenuti dalje, bit će nešto mučna puta, dok ne dodješ na t. z. Radinu poljanu, koja daje dobro planinsko sieno. Sa te poljane možeš sve podnogu kroz t. z. "Srneću dragu" saći na Lapačko polje.

Sa Radine poljane možeš na najviši vršak u Plješivici
- Ozeblin (1657 m.)

Lievi dio drage odlazi u duljini od kojih 5 km., te se zove "Karlović-korito".
Krasna je to draga, pukla smjerom meridijana. Bočine su ošumljene. ima tu i pitko vrelo, na desnu stranu. Ta draga završuje šumskim krajem, koji nazivaju "Karlovica".

*

Spomenuli smo, da se podor lovačkoga dvorca nalazi na brežuljku, koji je gore zaravanast, a u savezu stoji sa gorskim plećem.

Vanjski zidovi dobro su mjestimice sačuvani; ima ih u visini do 7 metara, a nad jednim prozorom obstoji još svod. Sudeć po užljebinah (jame na zidovih, gdje su njekad grede stajale) bio je dvorac na jedan sprat sazidan. Poznadu se i pregrade u zgradi, a bilo je puškarnica u zidovih. Dvorac je gradjen u obliku pačetvorine, te mu je duljina oko 15, a širina 12 metara. - Pročeljem je bio okrenut prama sadašnjem izvornom putu.

- Meni se čini, da je taj dvorac bio za nešto drugo sazidan, a ne da se gospoda u njem sakupljaju i prije i poslje lova. Kome je poznat život i djelovanje Ivana Karlovića, taj će biti na čistu, da on nije tu zgradu podigao, toga radi, da mu bude njekom vrsti Tusculama. Suviše je bio okupljen koje državnimi poslovi, koje opet obranom svoje djedovine od nezasitnog napadača Turčina, koji mu napokon sve ote što se njegovim u ovih stranah brojilo.

Meni je jasno, da je onoj dvorac bio neka vrst tvrdjice u tom gorskom kraju.

lz nje se je imao braniti prolaz kroz Kozju dragu u Krbavu. Znamo da se iz Kozje drage može preko Radine-poljane u Srneću dragu doći, koja izbija na lapačku stranu. Tuda je mogao Turčin neopaženo u Krbavu provaliti.

Dvorac je bio sagradjen na takvu mjestu, da se je iz njega moglo na tri strane vidjeti; onda tu nije draga nego deset metara široka. A čemu da se za lovačke svrhe gradi za tako ogroman dvorac i providja puškarnicami? Ne bje Karloviću do, lova, nego do obrane svojeg djedovine.

Gledajuć podor dvora u Kozjoju drazi reda ti se pred dušom slika za slikom iz one dobe,kad posljednji od roda knezova Karlovića, ne dobivajuć pomoći od svoga kralja, brani sam svoj zavičaj, te ga mora nakon mnogogodišnjega ljutoga boja ostaviti, da se po njem šepiri Turčin.

Bolne duše ostavljaš one ruševine, upravo ih nerado stavljaš, pitajuć sa pjesnikom:

Oj gdje su vaši davni gospodari,
i ta njina gdje je slava?
Da, pitaj. pitaj! - Kamen ti ne sbori.
Gdje? pitaj! – "Gdje" ti jeka odgovor!
. . . . . .
*

Spomenusmo, da narod i danas priča o Karloviću, pa o bogatstvu u dvorovih. Za čudo je, da se u narodu nije uzdržala uspomena na majku mu Doru i sestru Jelenu.

Nisam mogao čuti ni one priče, što ju navodi R. Lopašić u "Dva hrvatska junaka", da je naime Karlović bio oteo djevojku Mandu Bogdanovićevu i zato morao pobjeći iz Like.

Ubilježio sam pako ovu, koja dabome neodgovara povjestnoj istini.
Narod je plaćao Karloviću trećinu. To je bilo nesnosno po narod, pa se dogovore poglavice, da će poći do kneza, ne bi li im dozvolio četvrtinu davati. Karlović je tada boravio u dvoru u Kozjoj drazi. (Priča se naime, da je zimi stanovao na Komiću a ljeti u Kozjoj drazi.) Jednoga dana krenuše svi do kneza.

Kad su pošli u dvorac, prepadoše se i povratiše, samo jedan, koji je naprvo išao, unidje.

Videć se samim bijaše mu težko pri duši, a bojeć se opet kneževe srčbe ovako će izmaknuti: "Došao sam kneže javiti, da smo se dogovorili, e će nam biti lakše radi računa, ako ti mjesto trećine budemo davali polovicu prihoda".

Knez je bio time zadovoljan; ali kad narod nije mogao izmoći, popali kuće i razbježa se koje kuda.

To će biti preinačena ova neosnovana izjava plaščanskoga popa Mihajla Bunčića, koji je god. 1701 na sudu kazao, da je Karlović Liku sam oplienio, zato da su je Turci lahko osvojiti mogli.

Ivan Devčić, 1. rujna 1899.
2. od 2


Naslov: Odg: Komić
Autor: Marica - Siječanj 03, 2011, 09:26:12

[...] Općinski NOO Udbina: Komić uništen, Kurjak — ostala jedna kuća. U Visuću je hrana djelomično uništena. Klapavica i Krcana su siromašna selca. U zasijavanju neće trebati pomoći. Stanje sa govedima je vrlo teško. Visuć sa 1.420 stanovnika imade 240 goveda. Komić sa 850 stanovnika 93 goveda. Kurjak sa 578 stanovnika 63 goveda, a Mutilić sa 437 stanovnika 16 goveda. Čitavu napuštenu zemlju neće moći obraditi, jer je ima 1000 rali. Ta zemlja je vrlo rodna četiri puta rodnija od vlasničke zemlje, pa je riješeno da se dade u besplatno uživanje seljacima kako bi se u što većoj mjeri obradila, pošto se za napolicu ne pojavljuje dovoljan interes. [...]

Knopfmaher Mara - Davor Gavrin:
Novi dokumenti za povijest ZAVNOH-a 1943. godine


Naslov: Komić
Autor: Marica - Ožujak 03, 2011, 13:56:05

Komić u Krbavi

Ime toga mjesta prvi put se spominje g. 1397. Suvremeni naime pisac Paulus de Paulo veli, da je kralj Sigismund 6. veljače 1397. iz Knina pošao u Komić. (Tu je već tada bilo sjedište knezova krbavskih.) Sačuvala nam se listina, kojom je krbavski knez Pavao g. 1468. "u svome gradu Komiću" darovao Ivanu Gusiću svoju zemlju "u pokrajini Lici". Krbavski knez Karlo, brat spomenutoga Pavla, izdao je u Komiću g. 1469. ispravu, kojom plemiću Ivanu Benkoviću, kaštelanu Zvonigrada, za 100 dukata prodaje svoju zemlju Franovšćinu. U Komiću je stanovao i Karlov sin: Ivan Karlović, knez krbavski. On je svoju sestru Jelenu udao za kneza Nikolu Zrinskoga (oca istoimenog junaka sigetskoga). Knez Ivan Karlović g. 1509. posjeduje u Krbavi još samo 3 »grada« (t. j. utvrđena dvorca), poimence: Komić, Udbinu i Podlapčec. Ove mu gradove u travnju g. 1527. oteše Turci. Krsto Frankopan javlja 29. svibnja 1527. senjskomu biskupu Franji Jožefiću, da bosanski paša "sada tvrdi (utvrđuje) Udbinu, Mrsinj i Komić".

Turci su Komić u svojoj vlasti držali 162 godine, t. j. od g. 1527. do g. 1689. Ispod tvrđe naseliše "Vlahe", čiji potomci pod imenom Srbi tamo živu još i danas. Selo je Komić g. 1857. brojilo 60 kuća, u kojima stanovahu 592 žitelja. Svi su žitelji grčko-istočne vjeroispovijesti. U selu imaju grčko-istočnu crkvu sv. Nikole, a od g. 1874. i pučku školu.

Na visokom i strmom brdu Saranča povrh sela Komića vide se još i danas ruševine tvrđe, koju narod zove "Karlovića dvori". (Tu je sačuvana uspomena na hrvatskoga bana Ivana Karlovića, koji bijaše posljednji knez krbavski.) Po sačuvanim se ruševinama razabire, da je tvrđa bila 90 metara duga, a 60 metara široka. U istočnom dijelu tvrđe bijaše kapelica 12 metara duga, a 5 metara široka. Tečajem vremena propade veći dio zidova te kapelice; najbolje se sačuvao istočni zid, koji je visok 4 hvata. Tvrđa je imala 3 nakapnice (cisterne), koje su većinom porušene; ipak se još i sada sakuplja voda u najširoj nakapnici, koja je 2 hvata duboka, a ograđena u četverokut tesanim kamenjem. Tvrđa se naslanjala prema sjeveru i zapadu na gotovo okomitu pećinu, na koju se jedva može četveronoške uspeti. Ta je pećina služila tvrđi kao toranj; na njoj se nalazi ravnjak, koji je u poprečno 4 hvata širok, a ima također već zatrpanu nakapnicu.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske


CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved.