|
Naslov: Vijesti iz prošlosti Autor: Marica - Studeni 24, 2010, 20:12:16 Orobljena lička pošta - 11. studenog 1907. Na pruzi Ogulin – Gospić počinjeno je veliko razbojstvo. Orobljena je naime pošta te odnešen novac u iznosu 35 – 40 000 kruna. Svota se neda točno ustanoviti, jer je u poštanskim vrećicama bilo dosta listova iz Amerike, u kojima se ne zna koliko je bilo novaca. Državnog je novca 29 000 kruna. Potanje o napadaju nije se moglo saznati. Željezna škrinja u koju se za vrijeme vožnje zatvaraju vrijednote, razorena je, po svojoj prilici dinamitom. O načinu razbojstva se takodjer ne zna ništa. Ima nekojih podataka, koji ne daju zaključivati, da je napadaj izveden po običnim razbojnicima. O razbojštvu je obavješteno ravnateljstvo pošte u Zagrebu kao i oružništvo. Iz Zagreba je već istražno povjerenstvo otišlo. Cijela će stvar biti po svojoj prilici vrlo zanimiva, no za sada se još nesmije ništa iznašati na javnu. Moslavački glasnik: list za gospodarstvo, obrt i okolišnu trgovinu Urednik Konrad Leustek Kutina, 1907. Naslov: Kapetan Mate - batine i hajduci Autor: Marica - Siječanj 29, 2011, 01:24:12 Kapetan Mate Bila su nekad blažena vremena i u kršnoj Lici, dok je oko kuća bilo više klenja i jasenja i dok javna i potajna dioba ne razkomada zadruga. Gdje se je prije na četiri vola oralo, bome tamo kasnije ni jednoga! Ali i za sretnijih dana bila su u Lici dva zla: batine i hajduci. Batinale se je sve u šestnajstu, višeput za koješta, a bilo ih je, koji su iz zlobe bili udareni tim žigom sramote. Zlo rodi samo zlo, pa se mnogi i mnogi otisnu zbog batina u Velebit među one, kojim je bila ledina i mahovina posteljina, a kamen tvrdi uzglavak. U vrieme, kad su se batine najviše banile, kapetanovao je s onkraj planine Kuka kapetan M. D. Je li kome bilo suđeno ućutjeli glogov kolac, pa makari ne bio vukodlak, smjestio bi se blizu klupice kapetan Mate, koji bi vazda sam brojio udarce. Nesreća je htjela, te se je ne malo svaki put kod broja 10 zabrojio, pa s nova batinanje odredio. Na ovaj način bi svaki nesretnjak potegnuo umjesto običajnih 25 više još jedno desetak. Svaki, koji bi se s klupe digao, sažalio bi kapetana, da ne zna ljudski ni do 35 brojiti, a da se ne pomete. Nu dođe jednom, što no rieč, i vrag po svoje. Putovao jednom kapetan Mate iz Lapca, najzdravijeg i najčišćeg mjesta u Licí; gdje ne treba nikakove apoteke, do li vode iz onih vrela, preko planine Kuka u Gospić k regimenti. Je li tko putovao preko Kuka te timor-planine, morao se je sjetiti ličkih hajduka. Tuda su se ovi najviše klatili i sa svojimi brašnari (jataci) ročili. Dapače su se na jednom proplanku u Kupu više put kamenom umetavali i janjce na ražnju vrtili, da su ih odozdo iz Lapca prostim okom častnici i ostali mještani gledali, a ništa im nisu mogli, jer topova nisu "fasovali", a kremenjače nebi mogle ni dobaciti. Kapetan Mate na kolih driemuckao i snivao, kako će kod svog pobratima Jove uživati, kad ga baš na samom vrhu Kuku, gdje se čuje samo glas kosovice i kukavice, zaustavi harambaša Čavlina do zuba naoružan i zagrmi mu: "Stoj, kapetane". Nije bilo druge, već poslušati hajdučkog kapetana, ako i nije bio u istoj rangslisti u kojoj bijaše kapetan Mate. - Kako je bio kapetan Mate otežak čovjek, to je mogao najlakše saći s kola na šarogu, gdje ga obuhvati nekoliko hajduka. Znao je kapetan dobro, da hajduci nikad nisu častnike zaustavljali sbog novaca, jer s te strane bijahu ovi lagani, već ako su kog i sreli, to bi mu se zagrozil, da ih potjerami ne uznemiruje i ne naganja. Ovog puta prevario se naš kapitan u računu. Hajdučki doček vriedio je nečem drugom. Hajduci htjedoše već jednom kapitana Matu naučiti brojiti do 25, a da se ne pomeće u brojenju. Pa ga i naučiše! Odsudi harambaša kapetanu 25, al se je kod izvađanja osude i ovaj više put zabrajao, da je jadnog kapetana usred planine na pol mrtva ostavio. Kapitan Mate, čim se je oporavio, zatražio je mir, te tako prestade ljude batinami nadarivati. Zli jezici govore, da se je isti kapitan u penziji obaćao o bodljikav štap, koji mu je bio uspomena hajdnčkog dočeka, pa daje i taj štap otišao s njim u grob kao i lanci s obretnikom Amerike. Bog dao Lici sretnija vremena, a očuvao ju batina, hajduka, a i onakovih račundžija ko što je bio kapitan Mate! F. Smiljančanin, 15. ožujka 1896. Naslov: Rakija ili lička mentalitet? Autor: Marica - Ožujak 02, 2012, 00:47:29 Rakija ili lička mentalitet? :milovati Tučnja među težaci. Pišu nam iz Siska, da su se prošle nedjelje u takozvanoj "švämi" velikokaptolskoj, poboli težaci Ličani i to Smiljančani i Pazarištani. Bilo ih do 30, te kad se napiše, porječkaše se, za tim stolci, čašami i bocami dok se i noža ne dohvatiše. Nekoliko ih je težko ubodeno. Gradska straža je bila brzo pri ruci, te najveće krivce zatvorila Banovac, 26. svibnja 1894. Naslov: Lička anekdota Autor: Marica - Prosinac 28, 2012, 00:04:33 Lička anekdota Iznio Ličanin nešto brašna na sajam. Eto i mušterije. I ova veli Ličanu: - Ovo brašno ne valja! - Ne valja – kaže i on. - Puno smeća! - Est, puno smeća! - Pa vlažno, mokro! - Est, est! - Pa pljesnivo! - Est vala, pljesnivo! – potvrđuje on. - A što ti to meni sve potvrđuješ? – pita ga mušterija u čudu. - A eto, pomažem ti lagati! Hrvatica, 1. rujna 1940 Naslov: Odg: Vijesti iz prošlosti Autor: max 2 - Prosinac 28, 2012, 21:25:45 Est dobro. Nasmija sam se. Ta riječ "est" ne znam kojeg je podrijetla dal latinskog kao ostatak romanizma ili skraćenica od jest, jer interesantno je da je Ličani dosta rabe kao potvrdan oblik za da, najvećim dijelom umjesto "da" vele "est", i u latinskom je to potvrdna riječ "est". Ma, Ličani su zakon za sve. Jedna mi je žena rekla da Ličani svagdje ulaze na uska vrata: neprimjetno i tiho. Naslov: "est" i "nuder" Autor: Marica - Prosinac 28, 2012, 22:28:48 I Vlasi su upotrebljavali riječ "est" ali i njemački časnici za vrijeme Habsburška Monarhija upotrebljavali su "ist" za "je" ili "jest". :razmisljam Ne znam dali ti je poznata veznica "nuder"? Znam da su ju Dabrani često koristili kada su htjeli skrenuti pažnju na neku drugu temeu ili pitanje.- Nuder ti meni reci kadi si bil .... "Nuder", nema svoje samostalno značenje kao ni: pa, tek, stoga, već, no i td. I kod "nuder" mislim da je riječ izvedena od ✧ njem. nu + der. Ali misliti ne znači znati. Potreban nam je jedan jezikoslovac. http://www.ffzg.unizg.hr/oling/ Naslov: Velika bol malog Ličanina Autor: Marica - Prosinac 29, 2012, 12:09:56 Velika bol malog Ličanina (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Mali%20Lican.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Mali%20Lican.jpg) Živio je u nekom selu kršne Like. Imao je kućicu, u njoj majku, oca, braću i sestre. Oko sela kamenite brdine, kamo je on vodio koze. To je bio život njegov do desete godine. Onda roditelji poslali maloga dječaka u zanat, ravno u Zagreb. Činio mu se beskrajno širokim svijetom. I kuće i ulice i ljudi, sve to mu je strahovito bezdnani kotao u kojem vri i kipi. Zna on, mora raditi, učiti, steći životno zvanje, ali u svojoj duši nosi prikrivenu i pritajenu bol za svojim malim ličkim seocem. Prolazio je ulicama, dobro odjeven, sita želudca, ali sa dubokim bolom u duši. Jednog dana među prolaznicima opazi gospođicu. Mali stane, skine kapicu i klikne. I gospojica stane, pomiluje ga po licu. Ta to je njegova učiteljica iz Like! Ona, koja ga je učila kod kuće čitati i pisati! - Kako ti je? - zapita ga ona. Ne može odgovoriti već pokrije lice rukama i gorko zaplače. Tješila ga i milovala. Mali se ne može utješiti. U času, kad je spazio učiteljicu, stvori se pred njime ličko seoce s malom kućicom, u kojoj su majka i otac i sestre. I vidi planinu i kamenita brda i plače. Učiteljica ga miri pa ide dalje. Mališan gleda za njom i ne može svladati bol, pa sjedne na prag dućana i gorko jeca. Sakupili smo se oko njega, ispitivali ga što mu se dogodilo. Ne zna on što se dogodilo, samo osjeća, da ga boli u prsima, plakao bi i do sudnjeg dana. Učiteljica opazivši ljude, vratila se i pričala što je maloga tako rastužilo. Zagrebčane diraju nježni osjećaji i u ovo grubo doba. Tješili ga i davali mu novaca, kupili u dućanu čokolade, bonbona, salame i kolača. Natrpali su mu pune džepove, punu ličku kapu i pune ruke – ali što to hasni! On samo gleda u svoju učiteljicu iz rodnog mu sela, dok ga ljudi darivaju – a niz njegovo lice rone debele suze, jer velika je bol malog Ličanina za rodnim krajem. Hrvatica, 01. siječnja 1940 Naslov: Saborski odjeci Autor: Marica - Svibanj 17, 2013, 10:43:26 Saborski odjeci Dana 22. rujna obdržavala se je pred ovdašnjim kot. sudom u Gospiću (sudac gosp. Petar Petaj) razprava proti gospode: - M. Pavlovića, veleposjednika iz Križpolja, - D. Krmporića, otočkom administratoru, - D. Marušića, dabarskom administratoru, - Fr. Banića, opanča i - Rukavine, trgovca iz Brloga koje je tužio drž. odvjetništvo da su zabranjenu knjigu "Prijateljska rieč hrvatskom seljaku" * među narodom, pred izbor za nar. Zastupnika za zagrebački sabor, širili. Državno odvjetništvo zastupa gosp. Subotić. Nakon rasprave od skoro dva sata proglasio je razpravni sudac sve optužbe nevinim. ____________ * Predpostavljam da je autor Stjepan Radić. MD Hrvat, 6. listopada 1897 Naslov: Zdravi Ličani Autor: Marica - Svibanj 17, 2013, 10:44:40 U Otočcu je 24. rujna 1910 umro, a uz svečani sprovod 26. rujna pokopan građanin otočki Blaž Sikočan u 75. god. života *. Ostavlja udovu i još malo nejako žensko dijete. Počivao u miru! Hrvat, 3. listopada 1910 _________ * Ako je ovo sa starošću istina, onda slobodno možemo tvrditi da su Ličani najzdraviji muškarci u Hrvatskoj. MD Naslov: lz prošlih dana ličke i otočke pukovnije Autor: Marica - Siječanj 21, 2014, 22:03:42 lz prošlih dana ličke i otočke pukovnije God. 1775. bijaše s proljeća takova poplava i studen, da polovinom svibnja nip bilo još ništa zelena vidjeti. God. 1784. bila je čudnovata godina. Tada je pao snieg mjeseca svibnja čak i uz more. Ljeto je bilo žarko i sušno. Dne 15. kolovoza. pade prva kiša, a za ovom odmali zavati snieg, te je mnogo blaga od ruke otišlo. God. 1785. bila je goropadna. Koncem travnja ležao je snieg na zemlji, a bilo ga preko četiri stope visine. Krme bješe nestalo, pa je blago nemilo stradalo. Mnoge kuće ostaše bez njega. Kako je bila na njem nestašica, morali su ljudi sami plug vući. God. 1786. bila je uajplodnija u tome stoljeću, re se je moglo više tisuća vagona žita u spremišta spraviti. God. 1789. bila je jako loša. U ljetnim mjesecima nastupi dugotrajna suša pa je po nalogu cara i kralja obavljena molitva svakidanja u svim crkvama Erdelja, Ugarske i Hrvatske, da se Bog smiluje i spusti kišu. God. 1790. bila je obilna. Zime skoro nije ni bilo, a snieg je bio samo malo pao i odmah se digao. God. 1803. bila je takova glad, ne samo u Liki nego u cieloj gorngoj krajini, kakove ne bilježi kronika ovih pukovnijs. Te godine dozvoljeno je, da se mogu koze držati. Jer je država narodu osim žita još i boba davala, nazvaše tu godinu "bobova godina". God. 1805. odrezali su lički i otočki vojnici prčine, do te godine morali su ih nositi što je veoma neprilično bilo za muškarce. God. 1815, bile su Otočcu ove kuće na kat: trgovaca Peratovića, poštara Franje Prpića, udove poštarice Prpić i gostioničara Hüblera. God. 1810. zapao je dne 19. rujna tako velik snieg i nastupila ciča zima, da se je mnogo ljudi i blaga smrzlo. God. 1825. izdan je reskript, da se Židovi ne smije u Vojnoj Krajini naseljivati. - Dan danas ne ima, koliko nam je poznato, ni jednoga Židova u našoj županiji. God. 1827. donosi se reskript, da se kazna od 100 batina većinom smatrati ima kao desetkratno trčanje šiba između 300 ljudi. A pa još neki uzdišu za onim vremenima! O sancta simplicitas! God. 1844., 1845. i 1847. bila je velika poplava u Krbavi i Bilopolju, koja je mnogo štete prouzročila. God. 1815. posvećena je zastava otočke pukovnije: Kumovala je kći računarskog nadporučnika Ivana Obućine. God. 1852. ne pade iše sela Kruga i Nebljusa ni kap kiše počam od svibnja do rujna. Država je pomagala ljude tih dvaju sela žitom i novcem. God. 1806. - dakle pred stotinu godine - bilo je rada i ploda od crne zemlje. Dao Bog, pa se njezina sestra - 1906. - u nju ugledala! – Iste godine vratili su se Ličani i Otočani s vojne, koja se vodila između Austrije i Francuzke. - Iste godine prošlo je kroz Liku 20.000 Francuza u Dalmacija, koja bila mirom u Požunu (1805.) Francuzkoj pripala. - Iste godine predloženi su zakoni za Krajinu t. z. "Grandgesetz" - caru i kralju na previšnju sankciju, koga je uzliedila 7. kolovoza 1807. Baštagić, Hrvat od 27. ožujka 1906 Naslov: Perčin Autor: Marica - Siječanj 21, 2014, 22:08:26 Perčin, a na perčinu kaša Poslije izgona Turaka Lika je s još nekim našim krajevima bila pripojena Austriji kao njezino granično i obranibeno područje i zaštitni zid prema Turcima pod imenom Vojna krajina. Krajišnici su bili na glasu kao najbolji i najhrabriji vojnici. Lika je dala Austriji ni manje ni više nego 1007 časnika, od čega je stotinjak njih zahvaljujući izuzetnoj hrabrosti postiglo i najviše vojničke časti i činove. Zanimljivo je spomenuti da su lički krajišnici sve do 1830. morali nositi dugu kosu i plesti je u veliki perčin koji su morali zaglađivati rijetko razmućenom brašnenom kašom. Ako je kojim slučajem krajišnik vojačio u blizini svoje kuće, što u vrijeme Krajine nije bila rijetkost, onda su mu perčin plele majka ili supruga, ako je bio i oženjen, a Krajišnici koji su bili dalje od kuće pleli su perčin jedan drugome. Obični je Krajišnik i za najmanju sitnicu dobivao 25 batina, dok su oficiru zbog neurednog perčina skidali oficirske "šterne" ispod činove. Zna li se i to da su pretpostavljeni češće Krajišnika povukli za perčin, onda se s pravom može reći da im je on bio zapravo teret. Zbog toga su se mnogi bunili protiv perčina, no usprkos svemu tome krajiški je perčin i dalje ostajao i to sve do vremena kad su francuska moda i običaj kratke vojničke kose prodrli i na austrijski dvor, pa je 1830 jednom carskom uredbom dopušteno ličkim krajišnicima da se šišaju. Tako je zauvijek iz Like nestalo običaja da muškarci nose dugu kosu i perčin. Članak iz knjige Lika-Hrvatska dika, lički godišnjak za 1994 (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Percin.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Percin.gif) Perčin ili pletenica ✧ tur. perçem ← perz. perčem Lička i Otočka pukovnija bile su uvijek "najnaprednije" pa i u smislu mode. Kako gospićke novine Hrvat od 27. ožujka 1906 navode, lički i otočki vojnici odrezali su perčine već 1805, a odredba je donešena tek 25 godina kasnije. Vjerojatno se Ličani ne plaše batina. :razmisljam MD Batinanje > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2317.msg5158#msg5158 Naslov: Ličanin, američki radnik Autor: Marica - Lipanj 21, 2014, 12:43:45
_________________________ "Ličanin, američki radnik" Pjesmu što je donosimo u današnjem broju, dobismo iz Amerike. Donosimo je, da naš sviet znade, kako se služi novac u Americi. Izpusuli smo neke stvari u pjesmi, Koje bacaju ružnu sjenu na žene i na mlade gospodičiće. Ružno je zbilja, što radi naš ženski sviet, kako u ludo troši novce, što ih siromah težak zasluži s težkom mukom. Još je ružnije, ako je istina, da ženske ne štede ni svoga poštenja ni vjere, što su je zadale pred oltarom. Trebalo bi, da naši svećenci i oblastnici na to pripaze. Dosada se još čuvala ženitbena vjernost. Kud ćemo, ako toga nestane? Imamo dosta poživinćenih u pantalonih; čuvajmo makar puk! Hrvat, 23. srpnja 1904
CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved.
|