CRO-eu.com

Književnost => Poezija => Autor teme: zummann - Travanj 08, 2010, 14:44:31



Naslov: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Travanj 08, 2010, 14:44:31

 
To davno bješe....Krv i suze tekle
Sred burna vijeka-al i sunce sjalo;
Sjajne su munje gustu tamu sjekle,
Dok sve nam klonu-u noć crnu palo.

Sve prodje,al još utrnute luči
Odsjevi bliešte pred našim očima,
Još vihor drevni žilama nam huči,
I kremen niče u našim srcima.

Slaga,tko reče,da smo lovor-grana,
Melem na rani,duga u oblaku:
Mi porod jesmo vuka i arslana!

Što davno bješe i sad je u nama;
Još snaga stara tjera čvrstu šaku,
Da digne zid porušenog hrama.


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Travanj 09, 2010, 09:19:30

Posveta

Vama. koji ste svoja imena zapislali u knjigu života i
svemira,
Vama, kojima je osnova svih kreposti bila: živjeti i umrieti ne za se, već za braću svoju,
Vama, koji ste djelima govorili, a ustima šutili kao
kamenje gorskih majdana,
Vama, koji ste svojom dušom došli u dodir s dušom
svoje zemlje i svoga naroda, i kroz duh svoje zemlje
gledali na stvari i dogadjaje,
Vama, koji najbolje poznate putove kojima se dolazi
do slave i slobode,
Vama, koji ste pošli putem odricanja i patnje i koji
ste se uputili slavi bez straha, i smjelo kao vješti jahači
u noći, — ne pitajući kuda i kamo doprli ste na vrhove
s kojih duhovi vaši primaju svietlost i goste se s duhovima pradjedova,
Vama, nad čijim grobovima rastu stabla i kameni
križevi šutke i zagonetno govore o smislu i mudrosti života,
Vama, koji grijete zemlju našu svojom krvlju, i žile
naše Svojom toplotom, i obraze naše svojim crvenilom,
i oči naše svojim sjajem, i misli naše svojom dušom,
Svima vama neka budu posvećene pjesme novog
pokoljenja, krvave i teške rieči onih koji se radjaju u
krvavoj zori bliže i svietle budućnosti.
Svima vama neka su posvećeni svi trzaji srca,
svi pokreti duše i svi glasovi krvi.

N. SABIĆ

(http://img64.imageshack.us/img64/9109/crte14.jpg) (http://img64.imageshack.us/my.php?image=crte14.jpg)


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Travanj 10, 2010, 14:06:17

10. TRAVNJA 1941.

O zemljo Hrvatska, žestinom bolova preorana
U osamstoljetnom prometejskom iščekivanju
Jednog jedinog purpurnog vidika
Na obzorju, koji će svitanjem uokviriti
Povijesnu svojinu Tvojih granica.
Krvavim rijekama, što teku s izvora mučeničkih rana,
Plovila su bijela jedra slobode.
U njima su bili utkani — bjelinom naših nada —
U oblačnim vremenima
Trnoviti putovi konačne pobjede.
U njima je ležala skrivena snaga
U koju smo često posumnjali u teškim danima,
Kada smo se zdvojno pitali,
Tko Ti je podrezao samsonske kose
Da nisi mogla potresti goleme stupove,
Na kojima je bila prisilno sazdana zgrada.
U kojoj nikada nismo
Mislili stanovati.

O, zemljo Hrvatska, dozrijevaju zlatni plodovi
Krvavih tragova na tvome tlu,
Koje su ostavili oni, koji prođoše
S ljubavlju većom nego što su smjeli.
I hrabrošću, što je narasla do žrtve.
O, nikada nisu bili mrtvi Tvoji krvavi humovi,
U njima je ležala prijetnja neprekidne borbe,
Jer smrt je onih, koji su umrli prije vremena,
Opasnija od života.
Najjača su oružja htijenja velikih predaka
A najteža borba s prolivenom krvlju,
Dušman je uvijek poražen mrtvim jurišem grobova.

AUGUST ĐARMATI

(http://img530.imageshack.us/img530/7889/74011754.jpg) (http://img530.imageshack.us/my.php?image=74011754.jpg)


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Travanj 12, 2010, 20:53:46

EPITAF NEZNANIH

Kad dođeš tamo,
reci da ležimo,
da tu počivamo,
jer mi ne bježimo.

Reci im,da naše groblje
ne krije struk krizantema;
pokopani smo ko roblje,
za kojeg cvieća nema.

O, stranče, kad dođeš u Hrvatsku tamo,
kaži im gdje je grob njihovog brata,
da ovdje samo za nju počivamo,
i što znači grob jednog Hrvata!

Janko Zanetić,1942.


(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Grob_vojnika.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Grob_vojnika.gif)


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Travanj 15, 2010, 20:45:45

NJIMA

Oni su naši:
krv naše krvi,
među nama prvi,
naše zemlje gruda.
Leševi trunu njihovi svuda,
i tu i tamo prijeko,daleko....

Ovdje ih naše molitve prate,
ovdje ih progoni mržnja i vika
gavrana,što se nad strvinom jate,
gmazova,što su za par srebrnika
izdali zemlju...
S njima nas isti ciljevi vežu
-ko što smo jedne kolijevke čedo,
ko što nas iste verige stežu-
s njima jedan šapćemo Credo:

"Sve će to proći:
oni su naši-
oni će doći!"....

Stanko Vitković


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Travanj 20, 2010, 17:56:45

NAŠA PJESMA

Noću me pohode sumnje i kletve
i čaša vina u ruci sja:
u ovoj tužnoj hrvatskoj zemlji
to je utjeha sva.

Djeca nam tvrdi krušac jedu,
konjići nad samom slamom stoje,
u mraku se čuje sablasno zveckanje,
to naši jude srebrnjake broje.

Ceste su nam blatne,strmenite
goniči viču,volići stenju
kako se jedini teško,a drugi lako
do svog cilja penju!

Za objed dođu žganci bez soli
pred vilom gavana vodoskok pjeva
zašto bje Gubec?zašto Radić?
na žandarskom ramenu bajuneta sijeva.

O zemljo moja,moja ljubavi stara!
na te pljuju,meni u lice pada;
pravdi se žalimo,al stan joj nepoznat
zar vječno bit će hulja koji za nju strada?

Ja čujem:u mraku brus se vrti
to se naše sjekire bruse,
ej drveni stoče poda mnom,oživi!
kad drugi zajašu konje,da ne budeš kljuse.

Luka Perković


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Travanj 24, 2010, 17:03:44

Cviet hercegovačkih dolina

Tvoja plava marama
još živi u meni, kad s njom si meni mahala,
onda dugo u nju plakala ...

Ajšo,
prošla su proljeća,
livadama su procvietale ljubičice i svenule,
smieh se ugasio baščama,
sevdah odniele ramazanske noći.

Ne znam da l' ću ikada doći
u tvoje malo selo ...

Znam:
doći će jesen,
jablanovi i vrbe plakat će uz mutnu Neretvu,
razkaljanim putem vratit će se netko iz vojske,
razvedrit će se oči majke,
zakucat će srdce jače.

Vojnik sa dalekog bojišta pričat će
o nepoznatim krajevima,
o jezivim noćima,
ranjenim i mrtvim drugovima, što ostadoše usamljeni ležati
pokazat će prazan rukav,
mjesto gdje nekad bijaše ruka,
spomenut će možda koga iz sela...

Ajšo,
nemoj da ti oči zasuze,
jer tako mora biti.
Još uviek u meni žive tvoje drage oči,
čelo i biele ruke.
Spomen na odlazak plamti u noćima tamnim,
kad satnija kreće u novu borbu ...

Ako dođem jednog predvečerja,
bit ću možda bez noge ili ruke,
ostanem li znaj,
da na grudima procvietala je krvava ruža.

Ajšo,
nemoj da ti oči zasuze,
jer tako mora biti...

HUSNIJA HRUSTANOVIĆ,1943.


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Svibanj 03, 2010, 14:34:55

List

Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.

Nemir me trza i vjetar još brži
savija, trese. Al' me korjen drži

i ne da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;

još neda da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.

Korjen me čuva.Dobra zemlja hrani.
Osjećam živo da sam list na grani....

Gustav Krklec


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Svibanj 09, 2010, 13:10:27

HIMNA REALNOSTI

Noćas ću ti napisati prvu pjesmu,
(a nije ni pjesma toliko je puna gorčine).
Ja iskreno žalim, što pjesma nije bodež,
da ti ga netko u otrovno srce rine,

U tvoje su ime u nama srušili Boga
i podigli diktatorima hramove ljepše i veće.
Crvenim, il plavim, il bezbojnim mitovima
uništili su zadnje ostatke sićušne naše sreće.

Zbog tebe mi se stidimo u Boga slijepo se uzdati,
iako život više neg ikad sjeća Prve Kalvarije.
Bljesak šljemova jedino nam je svijetlo,
a zveket novčića najljepše su nam arije.

Kako su jeftini svi naši snovi i poleti!
Vrijede malo kruha i onda, kad nema bijede.
Crvi smo bili u naponu prve mladosti —
lakaji ćemo biti ispod kose sijede.

I pišimo si stoga sami nadgrobno slovo
jer nam ga kasnije nitko pisati ne će:
tu počiva dijete realnosti — koljeno pigmeja;
maleno u životu, u smrti je, možda, veće.

Vjera Korsky (1938.)


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: Marica - Svibanj 10, 2010, 00:26:31
Dragi zummanne,

danas sam nekoliko puta pročitala pjesmu "HIMNA REALNOSTI" i sada, prije spavanja sam se vratila ponovo k njoj. Nakon 72 godine nije izgubila svoju vrijednost. Predivna je!

Hvala!

Laku noć
 



Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Svibanj 12, 2010, 10:28:34

KAJANJE

Za me i za moje drugove

Oprosti, Gospode!
U nama teče krv
novih pokoljenja.

U nama živi duh
lutanja,
duh traženja
novih uvjerenja.

Oprosti, Gospode!

Mi smo mladi, poletni.

Ti si vječan,
stoljetni.

Ti znaš našu slabost,
Ti znaš našu mladost.

Ja i moji drugovi,
često smo robovi
podlih neistina,
oholih snova.

Uvjerenja nova!

Oprosti, Gospode!


Franjo Rubina.


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: zummann - Svibanj 29, 2010, 12:43:56

Pjesma Bosni

Bosno naša,naš djerdanu
zlatni,u Hrvatskoj,
iz tvog srca veseo se
čuje pjesme poj!

U njedrima tvojim,Bosno,
do dva žive brata,
u žilama što im teče
čista krv Hrvata!

Bosno naša,zemljo mila,
tobom ori jeka,
lijepe pjesme,hrvatskoga
čistog jezika.

Bosno naša,naš ponosu
djerdan s grla tvog
sja se,kao kolo zvijezda
s trona nebeskog!

Salih Alić


Naslov: Moja zemlja
Autor: Marica - Lipanj 19, 2010, 19:01:35

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Dabar_2007-Na_Vrscicu.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Dabar_2007-Na_Vrscicu.jpg)
Klikni za uvećani prikaz

Moja zemlja

Leluja modro se more,
Isprsio se Velebit kamenih grudi.
Snivaju daleke gore,
Vjetar usnule travke budi.

Prostrla mirna se polja,
Žitna, do zrela, žuta,
A poljski, prašnjavi put
Kroz mirno polje luta.

Čuje se cvrčak cvrči
I pjesmom ljepotu života slavi,
Negdje grgolji izvor.
Visoko nebo se plavi.

Ovo je zemlja moja
U kojoj sve se skrasile divote
Pa ispružena u travi
Modro gledam nebo
I oblak bijeli što blaženo šeta.
Duša se moja napila ljepote

I u njoj radost k'o ljubav cvjeta.

Manda Matanović


Naslov: Lika
Autor: Marica - Lipanj 23, 2010, 07:48:39






(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Licka_pusko_ljuta-logo-cro-eu.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Licka_pusko_ljuta-logo-cro-eu.gif)
   
LIKA

Kažu da je Lika zemlja vukova i ljute
Zime

I da joj ime dolazi od strane riječi,
I da Lika boli i da rane liječi;
Kažu da je Lika lykos - vuk.

Kažu da u kamenu njenom
Leži čudesna snaga,
Da je i opora i blaga
I okrutna kao japodski nož.

Ona je pustjela nekoliko puta,
Njome su harale kuge i ratovi,
Njome su jezdili turski atovi
I pucala hajdučka puška ljuta ..

U njoj su se ljudi dijelili na mi i oni
Zbog vjere i nacije
I vođene strašne hajke i racije;
Zvono nade i zvono slutnje u njoj
vječno zvoni.

Lika je zemlja mržnje i zemlja
ljubavi,
I tihe patnje i uzavrelih strasti;
Ona je i radost i tuga, i odlasci i
vraćanje;
Ona je gorki pelin i čaša puna slasti.

Jure Karakaš, 1992.


Naslov: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: Pipa - Srpanj 03, 2010, 04:47:54

VELEBIT
 
Velebit se zovem, junak sam ti pravi
Kamen-krunu nosim na ponosnoj
glavi.

Da istinu kažem baš mi dobro nije
Mene sunce pali, studen vjetar bije.
Sunčana mi žega kosu poharala
Zelenu mi bradu bura obrijala.

Obraze mi grdi kiša, snjeg i krupa,
Jadransko me more po tabanu lupa.
 
Iz neba me biju strjele i gromovi,
Noge su mi bose, a goli bokovi.

Nevolja i tuga stisnulo me jato,
Al' ja čvrsto stojim: ne bojim se zato!

Nek me munje biju i dave oblaci
Na muci se pravi poznaju junaci!

Još Ličanin vrli po meni se skita,
Još u gori pjeva vila Velebita.

Iza mene Lika i Krbava slavna,
L'jevo Dalmacija, desno Istra travna.

Uza mene leže Senj i Nehaj smjeli,
Kraljevica, Bakar, Novi i Bag b`jeli:
Preda mnom je puklo sinje more
slano,
Po njemu otoci, stado raštrkano:
I Pag, i Rab i Krk, Cres i Losinj kitni,
I Molat i Olib, Silba, Susak sitni,
I još mnogo drugih ispred nogu mojih
Ja ih često brojih, još ih ne izbrojih.
 
Čuvam ovce da ih vuci ne zateku,
Da mi ne zastrane, da mi ne uteku.

Tim se, brate dragi, dičim i ponosim,
Pa visoko glavu u oblake nosim.

Vladimir Nazor


Naslov: Herceg-Bosni
Autor: Marica - Srpanj 07, 2010, 10:09:07

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Kraljevina_Hrvatska-2-cro-eu.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Kraljevina_Hrvatska-2-cro-eu.gif)   
Herceg-Bosni

Povrh hridi orao tvoj kruži
Guste šume spuštaju se k ravni,
Staze hite niz tvoj ćilim travni
K tihom domu, sevdahu i ruži.

Tvrda ruka tvrdu zemlju pluzi,
Al tvoj kamen čuva spomen davni
Sv'jetlih ljeta i junaštva slavnih
Roda, koji i ginuć, ne tuži.

K tebi lete naših želja jata,
Naša radost tvojoj se veseli,
Naša tuga tvojoj pomoć želi.

Herceg-Bosno, - kol'jevko Hrvata,
Bog te čuvo, ponosni naš kraju,
Ti starinom - i moj zavičaju!

Dragutin Domjanić


Naslov: Dobro došo, Ivan bane ....
Autor: Marica - Kolovoz 06, 2010, 22:24:16

Ban Mažuranić (1814. – 1890.), preporoditelj, književnik i političar.
Kao ban (1873. – 1880.) zaslužan je za brzu modernizaciju Hrvatske.

Preuzvišenom gospodinu banu!
Domovine dika
u znak štovanja
ispjevao samouk
Sima Marić,
gradjanin karlovački
1873.
 (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srce_hrvatsko-logo.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srce_hrvatsko-logo.gif)
Dobro došo, Ivan bane,
radost nosiš na sve strane!
Veseli se zemljo mila,
da si toga doživila,
što te sinak tvoj upravlja,
Bog mu dao puno zdravlja!
Nek se svaka zlost umiri,
nek se svako dobro širi,
pod Ivanom, milim banom,
sve to više svakim danom.
Nikom srce mira neda,
dok ti oko neugleda,
kako pravom sada krećeš,
a nepravde grde nećeš.
To bijaše naša želja,
zato svuda dost veselja.
Progutasmo mnogo jada,
kad u zemlji zlo zavlada.
Sad nam bieli danak svanu,
pa i žarko sunce granu,
sav ti narod kliče živo:
Zdrav nam budi, bane Ivo!
I pravice svakom dieli
i po gradu i po sebi
jer te narod odveć ljubi,
pa da nade neizgubi.
To je bio srećni dan,
kad je Ivan posto ban:
Sad nam banuj, zemlju slavi
jer si njezin sinak pravi!
Veseli se trojedina,
da imadeš takva sina,
koj te svuda hrabro brani,
Mažuranić Ivo zvani.
Koja nam ga rodi mati:
Primorkinja ona prava,
u grobu joj budi slava.
Rodi ovog milog sina,
kojeg ljubi domovina.
Čast i dika takvu sinu,
koj si ljubi domovinu!
(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srce_hrvatsko-logo.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srce_hrvatsko-logo.gif)


Naslov: Plače Senj, plače Kuhačević
Autor: Marica - Rujan 05, 2010, 16:01:22

Navikovane starog Sena

Ne znam kuda, kamo, komu se uteći,
za ne gjedat tužan u gradu hal veći.
Kudgod oko bacim, ogni su i meči,
Ovi viču: "Bodi!", oni zdravi: "Peci!"
Ak tegnem okrenut moj plač na kuntradu,
reć će mi, ne hajem za tu sedu bradu . . .
Dam pogled na zide, ulice i place,
čut ću da govore: "Pust' norca da plače!"

Kuhačević, Senj (1749 ?) ili puno kasnije. Predpostavljam poslje Brinjskog ustanka (MD)


Naslov: Odg: Rodoljublje i domoljublje u stihu.
Autor: Marica - Listopad 21, 2010, 13:11:28

16. svibnja 1875., bio je prvi sastanak hrvatskih pjevačkih društva u Sisku na kojem su, osim drugih, sudjelovali; g. pl. Zajc, članovi opere Grbić i Kašman.

Na večer u 20:00 sati bio je koncert u areni na kojem se prvi puta pjevala pjesma posvećena Velebitu.

Skladba I. pl Zajca

 
Velebit

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Vile%20u%20kolu.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Vile%20u%20kolu.gif)

S Velebita hrvatskoga,
Gdje nam vile kolo vode,
Po svoj zemlji glas se ori:
Ajd u kolo, mili rode.
Pjesmom raste sreća, snaga,
Pjesma budi kolu red!

Nova zora eto rudi,
Tvoje oči s nova budi.
Gdje je dosle Davor hudi,
Gvoždjem paso rvoje grudi,
Tu će odsle pjesma draga
Tvoga srca topit led!

Kud je Davor mačem vio,
Rastrgao rod naš mio,

Pjesma budi sveza mila;
S nje će nova doć nam sila.
Davor li se vrati k maču,
S našom pjesmom bit će naš!

Ajd u kolo svi Hrvati,
S Velebita oba kraja,
Sretna bit će naša mati,
Kad nas jedna pjesma spaja,
Jedna miso jednu braću;
Zato živi savez naš!

(Više o sisačkom pjevačkom društvu, slijedi uskoro. MD)


Naslov: Zovem te da se vratiš
Autor: Marica - Veljača 16, 2011, 10:10:03

ZOVEM TE DA SE VRATIŠ

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Rijeka%20Lika.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Rijeka%20Lika.jpg)

Zovem te da se vratiš
Na ovu škrtu zemlju ličku
Pod visoke gore
Po kojima vukovi zavijaju
Na kojima se snijegovi metrima mjere
Na djedove ruševine
S kojih te nitko prognati ne može.
Vrati se da čuješ kako tiho šumeći
Lika teče.
Da se na čistom vrelu ličkom
Vode napiješ...

Mato Šimić
Lički katolički godišnjak 1985.

Foto: http://www.cro-carp-fishing.com/index.php   



Naslov: Putnik iz Siska putuje
Autor: Marica - Travanj 15, 2011, 11:19:50

Putnik iz Siska putuje  

Putnik iz Siska putuje
i lulu si pripaljuje
i dok ide sam da si skrati dan
miomirisan puši duhan 2x

Duhan, duhan, duhan 2x
miomirisan taj naš duhan 2x

Svete babe (stare babe) mrmljaju
i slatki naš duhan proklinjeju
baš je stalo nam, makar čitav dan
miomirisan pušit duhan

Duhan, duhan, duhan 2x
miomirisan pušit duhan 2x

Krampus iz Tuka putuje
i sklonište nam pripaljuje
i baš je stalo njem makar jedan dan
biti Samarski piroman

Naš stan, naš stan, naš stan
Naš stan, naš stan, naš stan
On na fičeku fura naš stan 2x

Velebitaši mrmljaju
i Krampusa proklinjeju
i dok ide sam da si skrati dan
on na fičeku fura naš stan

Naš stan, naš stan, naš stan
Naš stan, naš stan, naš stan
On na fičeku fura naš stan 2x

Opaska: prikupio Josip Petričević uz vatrice u kasnim noćnim satima. Tekst koji je napisan kada je izgorjelo Ratkovo sklonište 1982 g.
Izvor: http://sites.google.com/site/vucijebratstvo/home


Naslov: Braći i sestrama što djelimo istu sudbinu!
Autor: Ante_Bruno_Busic - Rujan 26, 2011, 04:10:51

Braći i sestrama što djelimo istu sudbinu!

Živim život, ako se to životom može uopće zvati!
Nisam takav da plačem, ali srce moje je puno patnje.
Kako da gledam na svoj život, jer nije normalan kao tvoj!

Život teče brzo kao i koraci ljudi koji prolaze pokraj mene.
Sudbina mi ili Božja volja, moja greška ili tuđa?
Što mi to znači još i da je to sudbina bila, da je to Božji dar,
da još jedan život, živim na ovom svijetu.
Jer moju bol, svoju tugu, ja ponekad sakriti ne mogu.

Kad u kolicima pokraj mladosti prolazim, promatram ih,
gledam ih i ja sam takav bio, a sad se sa time pomiriti moram.
Imao sam mladost, zašto sam je dao, za Domovinu, da za nju.
I opet bi je dao, ali kad pogledam, koga danas briga za nas!
Ne znam, ne znam što reći, što misliti, a učinio bih isto.

Što mi znači kad mi netko kaže, žao mi te je!
Ne, ne želim milostinju, ne želim sažaljenje,
već miran i samo malo dostojanstven život!
Život u kolicima, ako se to životom može zvati?

Značilo bi mi mnogo, kad bi mladost cijenila, tebe Ratniče moj!
Znači bi mi mnogo da te mogu, sutra vidjeti da si sretan.
Ali moja bol je samo moja, kao i tvoja je samo tvoja.

Samo jedno imamo zajednički istu sudbinu kletu,
zaboravljenih ratnika, što mnogima trn u oku smo.
Kao stina tvrda i ponosni smo bili tada, a danas?
Zar je to još brate ratniče moj, još od nas ostalo?

Oni što misle da samo u blagostanju, to što u mirovini samo.
Vide samo nas invalide ratnike, a ne vide ostale Branitelje kako pate.
Ali zar Vi mislite da mi lijepo stoje suze na licu, suze od boli?
Da ljudska narav, ljudska zavidnost, ljudska zlob, što još reći?
Ne nisam, ne nisam htio biti u kolicima, nisam želio biti invalid.

Ako Vi što od zavidi patite, izvolite ako želite moje povlastice.
Ja ču Vas sačekati raširenih ruku, samo posle ne kunite me.
Izvolite živjeti kao invalid, samo jedan dan u kolicima,
živite taj život, ako se to životom može uopće zvati!

Otkud tebi pravo da zavidiš meni, da zavidiš braći i sestri
što u boju ljutom su bili, ti što tad na sigurnom si bio.
Tvoj lik mi dan još više pogorša, otkud ti sad tolika hrabrosti.
A gdje si tada bio, gdje si bio kad te Domovina trebala?
Ne diraj mi brat, ne diraj mi sestru, ne diraj naše uspomene!

Ivica Apatić fren bene


Naslov: Hrvatskomu sinu
Autor: Marica - Studeni 14, 2011, 12:33:14

Hrvatskomu sinu

Nit ko carstvo nebeskogo sina,
Nit ko strica sjevernoga kraj,
Široka ni tvoja domovina;
Naš hrvatski mili zavičaj;
Al sried bure svieta i sried truda,
Sveta neka ti je on grada,
Ljubi mi ju mili sina moj,
Od djedova ti je ostavljena,
Svetom krvi stoput pokrštena,
Na njoj sinu čvrsto, kriepko stoj!

Ta na njoj je narod naš niko,
Dičon narod, pa još živ i zdrav;
Zu slobodu ginut od vjek viko,
Za slobodu bjesan kao lav;
I ti sinko iz toga si krila,
Roda sreća nek ti je uvjek mila:
Ljubi rod svoj dragi sine moj;
Bili vedri ili burni časi,
Ti ponosno rodu svom se glasi,
I do groba uzanj vierno stoj.

Bjaše časa dosta, ah predosta,
Što na bubanj zvo pod tuđi stieg;
A Hrvačad ona "divlja prosta"
Stjerala vraga viek u bjeg;

Plaća tvoja, kom te sviet nadari?
Robstvo bjasmo, vele, janičari;
Zato dobro pamti sine moj,
Već je hora da radimo danas,
Neradimo tuđem, veće za nas;
Rad za narod nek je život tvoj.


Da, u kolo amo svi Hrvati!
Svaki sada po razumu svom,
Objeručke nek se posla lati,
Da gradimo netom liep si dom;
Čina treba, čina, ljudi čuste?

Nije nam do vike prazne puste:
I ti nosi kamen toj palači,
I ti podaj zrno toj pogači,
Nije ploda gdje neteče znoj.

Tvrdja nam je na razmaku vieka,
Dom hrvatski, - ti joj graničar,
Od svud, od svud prieti zloba prieka,
Da razori taj božanski dar;
Al ti drži uvjek pušku punu,
Pomoo sinko stoj mi na kordunu,
Pa naperi oštro pogled svoj:
Na pomolju gdje nam prieti kuga,
Il se šteni, ili se vijuga,
Ti zagrmi gromom sine "stoj!"

"Stojder vraže! Ni koraka više,
Ni koraka - il u jeden hip,
Zrno moje biljeg ti napiše,
I satrt će mahom vražji kip."
Oj neka to misli, rodi, snuje,
Plete, mrsi, glodje, grize, ruje,
Razbit će si gnjusno rilo krt,
O djamantnom roda našeg slogu,
Gdje pisano stoji a po Bogu.
"Tuj sloboda samo ili smrt“.

Da, sloboda ona divna sila,
Po koj tužna zemlja biva raj;
O olobodo steri zlatna krila,
Nad hrvatski liepi zavičaj;'
U slobodi nek se rod naš grli,
Majka, ljuba, djeca, junak vrli,
Po slobodi tek si sine svoj,
Pa nek tuđ ti laska, laže, miti,
Ti neslušaj - sloboda te štiti,
Nju obrani krvcom sine moj.


A da sudba branit ju nedade,
Da nam zadnji odzvonio čas,
U verigah nenalazi nade,
Robotvo nek t' nebude hrđav spas;
Na toj grudi, gdje te majka rodi,
Nek i zviezda života zahodi,
I slobodan legni u svoj grob;
Da ti škripi ljutit vrag nad rokom:
"Slobodan tu Hrvat pao junakom,
Bio zadnji, al nebio rob".

August Šenoa, Zagreb 1862


Naslov: Sužanj Ličanin
Autor: Marica - Studeni 14, 2011, 23:58:39

Sužanj Ličanin

U Travniku belom Bosne gradu,
Tamnu vuzu dušmani imadu;
U tamnoj vuzi neki junak spava,
Telom spava, duša mu zdihava.

Ličan je od Velebića sužanj,
U serdcu ves za domovinom tužan,
Nij kod njega bratca nit' sestrice,
Već su rane jadne žalostnice.

A na nebu mesec bledosjajni,
Boli njegve ogledatelj tajni,
S gustih oblakov se u prostor zvija,
I vu crnu vuzu svetlo sija.

Tužan junak se s sužanjstvom bori,
Prot mesecu tako progovori:
"Hoj nekrvni mesecu ti sjajni,
Noći škure sinko ti otajni!

Zašto na mu žalost trake liješ,
Zašto se ti muki mojoj smiješ?
Da mi je na hladnoj Uni biti,
Il po Velebiću s puškum iti;

Bi razkolil čelo tvoje sedo,
S buzdovanom izbil oko bledo,
Dok na Velebićeve planine
Bi se zdrobil padajuć s visine!

Oj gizdavče nijmi ti nemili,
Još sam junak makar i vu sili;
Ličanin - Horvat nepozna straha,
Nit' se boji zerna, niti praha.

To svedoči, kad se u ratu bije,
Krv kad za domovinu lije,
Kad si milu djedovinu brani,
Da ju turski zulumčar nerani.

Ni još hrabrost ima horvatska pala,
Jošće mi je roda kerv ostala.
Neću više biti sužanj skota,
Vitezu je ista smert milota.

Kad mi nije obladati dano,
Nit' življenje, da je i zebrano,
Ni mi drago.“ - Tako progovori
S smrtnih rana zaveze si pori.

Ova tamnica krvljom jest crvena,
Lica jur poblede pre rumena;
Triput još zlosrećan junak zdehne,
Na to silno tijelo mu povehne.

S jakih prsa jaka duša prajde,
K slavnim dedom slavna u raj dojde;
Mesec odmah u oblake se skriva,
Niti zvezd množina već nesiva.

Kiša tiho na zemljicu pada,
0plakuje žrtvu smrtnog  jada;
Nisu, od te kiše trave cvele,
Al su gorke kaplje bol donele.

Ljudevit Vukotinović

____________
1 Sužanj > ≃ slov. suženj > onaj koji je utamničen, uznik, zarobljenik
2 Vuza >u čakavskim i kajkavskim krajevima > arest, zatvor, tamnica
3 Uznik > zatvorenik
4 Zulumćar ≃ pere.-tur. zulumkar > nasilnik, tlačilac, ugnjetač
 
Ljudevit Vukotinović http://www.historiografija.hr/hz/1956/HZ_9_3_SOJAT.pdf


Naslov: Odg: Lika
Autor: Ante_Bruno_Busic - Studeni 19, 2011, 16:01:46






(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Licka_pusko_ljuta-logo-cro-eu.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Licka_pusko_ljuta-logo-cro-eu.gif)
   
LIKA

Kažu da je Lika zemlja vukova i ljute
Zime

I da joj ime dolazi od strane riječi,
I da Lika boli i da rane liječi;
Kažu da je Lika lykos - vuk.

Kažu da u kamenu njenom
Leži čudesna snaga,
Da je i opora i blaga
I okrutna kao japodski nož.

Ona je pustjela nekoliko puta,
Njome su harale kuge i ratovi,
Njome su jezdili turski atovi
I pucala hajdučka puška ljuta ..

U njoj su se ljudi dijelili na mi i oni
Zbog vjere i nacije
I vođene strašne hajke i racije;
Zvono nade i zvono slutnje u njoj
vječno zvoni.

Lika je zemlja mržnje i zemlja
ljubavi,
I tihe patnje i uzavrelih strasti;
Ona je i radost i tuga, i odlasci i
vraćanje;
Ona je gorki pelin i čaša puna slasti.

Jure Karakaš, 1992.


divna pjesma, ali ja ne vidi kamena u Lici


Naslov: Gdje je nestao kamen?
Autor: Marica - Studeni 19, 2011, 19:26:03

Citat:
Kažu da u kamenu njenom
Leži čudesna snaga,
Da je i opora i blaga
I okrutna kao japodski nož.

Dragi Ante,

ti si sigurno čuo za umjetničku slobodu?

Umjetnost kao što su književnost, slikarstvo, glazba, itd., je subjektivni kreativni proces čiji rezultat dopušta različita tumačenja.

Razumljivo: Sve ovisi o autoru i što on vidi u objektu. Sigurno bi ti i tvoj prijatelj mene toliko različito opisali da se ja ni u jednom opisu ne bih našla.

Slažem se s tobom jer i ja nigdje ne vidim taj kamen s čudnom snagom kao ni oporbu. Sigurno je ta snaga sa iseljavanjem Ličana otišla?! Možda je danas pod ledom Sjevernog pola?!
:zima


Naslov: Na tri kralja
Autor: Marica - Siječanj 06, 2012, 16:05:49

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20zastava.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20zastava.gif)
(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20zastava.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20zastava.gif)
 
Na tri kralja
Molitvica rodoljuba

Oj ti, zviezdo, liepa koba,
Ka si kralja tri pratila
Do koljevke našeg Boga
I Krsta si proslavila;

Deh! Ti prati narod mili
Liepoj slozi i jedinstvu,
Nek se sdruži, nek se spoji,
I uzkrati moć tudjinstvu.

Joj! smiluj se, Višnji Bože,
Ter Hrvati: daj slobodu;
Ti nam smeti protivnike
Našoj sreći, našem rodu.

K Tebi zato mladić vapi,
I djetešce s majke krila,
Tebe starac i vas narod,
Svaka duša Tebi mila;

Na koljena svak li pada
Na dan ove svotkovine,
Der, usliši srca čista
Mile naše domovine.

Daj da kolo bude igrat
U jedinstvu: rod junački,
Trobojnica neka prati
Naš premili rod Hratski.

Ti, ki nisi, ne, nemoćan,
Uslišiti narod možeš;
Ti pravedan, koji jesi,
Uslišiti nas ti hoćeš.

Mir, jedinstvo, divnu slogu
Ti ćeš podat domovini;
Nadajmo se; ter slobodu
Sad čestitam otačbini.

Nrarodni List
Nasa sloga 1. veljače 1872.


Naslov: U tudjini
Autor: Marica - Siječanj 28, 2012, 13:23:39

U tudjini

Domovino liepa luko
Hoću li te vidjet kad?
Liepo li mi bilo kako,
Jošte bih te vidjet rad?

Svaki oblak, svaki vjetrić,
Pticah malih smjeli let,
Pitam tužno zureć u nje,
Domovinu dal bije led.

Al ne mare za me oni,
Ne gledaju na moj vaj
Moguće ću morat mrjeti,
Ne videći doma sjaj!

Tužna kućo poroda mi,
Gdje je sinak dragi tvoj?
On daleko od doma je,
Žića bolnog bije boj.

Beč, 1903.
Ivan M. Strmić


Naslov: Junak sam iz Like
Autor: Marica - Veljača 05, 2012, 10:52:37

Junak sam iz Like

Kano mi gora, kano Velebit,
Golem sam tielom, dušom sam trebit,
Zdravljice bujno, čist mi je zrak!
Junak sam iz Like.

Gora me hrani, na noge diže,
Blago si pasem, težam si teg,
Bistro daleko oko mi siže,
Dohvaća glas mi deveti brieg!
Junak sam iz Like.

Bura me jači, burno li teče,
Na čilih grudih topi se snieg,
Ne hudi sunce, kada pripeče,
Povolja srdcu kraj mora brieg.
Junak sam iz Like.

Leti pod nogom litica, sljeme,
Spieši pod rukom veseo rad,
Ne slabi živca tereta breme,
Do kraja vieka srdcem sam mlad.
Junak sam iz Like.

Snažna mi ruka kamenom meće,
Prati mi pjesmu planinski šum,
Hulja me nigda prevarit neće,
Bistra mi glava, oštar mi um.
Junak sam iz Like.

Valja mi radost pazit zemljaka,
Svojega vazda svojim ću zvat,
Lika je plodna majka junaka,
Pobratim ovaj, onaj mi brat!
Junak sam iz Like.

Stalan sam vjerom, kano Velebit,
Pregalac ljuti, kada je mriet,
Dika mi hrdjom nikada ne bit,
Mila sloboda vieku mi cviet.
Junak sam iz Like.

Našemu kraju čast i poštenje,
Ličkih zemljaka neluči krst,
Složno nam bilo sve pokoljenje,
Naše jedinstvo temelj nam čvrst.
Junak sam iz Like.

Ivan vitez Trnski (*1819  †1910)
(Uglazbio Fr. Š. Kuhač i Štriga)

Izvor: http://library.foi.hr/knjige/knjiga.aspx?C=2015&broj=1&U=
Str. br. 56-57


Naslov: Hrvatskoj domovini
Autor: Marica - Travanj 26, 2012, 14:11:58

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska-Domovino%21%20sladka%20mati.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska-Domovino%21%20sladka%20mati.gif)

Tko se svojim ne ponosi,
On po kućah hljebac prosi,
Što je kletva slieposti!
A. Níemčić.
 

Hrvatskoj domovini

Domovino! sladka mati
Opet ću ti zapjevati
Novu pjesmu ljubavi.
Tešto srcu baš da šuti,
O kom pravu ljubav ćuti,
Kad ga može da slavi.

Tvoje doli, tvoje gore
Tvoje rieke, tvoje more
Naravi su krasni dar.
A u slogu kako ote
Sklopljene su sve krasote
Očaraše - mene bar.

Ti si kako mnogi kažu -
Siromašna - i nelažu: (?)
Ubožtvo je tužna rieč;
Ali djeci dobroj mati
Dokle mogu odisat
Draža je od išta već!

Svom se stranci neka diče,
Kako i svaki putnik viče,
Kojim nisi liepa dost;
Pa ipak kako dođu čisti
Riedki svoje bez koriati
Još ostavi tvoj te gost!

U ljubavi nam si bila
I ostat ćeš zemlja mila
Ma da viče što će sviet!
Nam je tvoja mahovina
Trator, piesak i pećina
Sladka ko njim mlieko i med.

Ovdje su nam otci bili
Na nas misleć i radili
Mačevali, orali.
Ovdje sbilo ono sve se,
Što hrvatski rod podnese
Prkoseći navali.

Tko će bitkam broj saznati,
Tko nepravde izvagati,
Tko izmjerit slavnu krv ?
Krv rad naše što poteče
Tuj slobode, blaga, sreće,
Što grizaše klet nam crv!

Ovdje sunce i u suši,
Ovdje bura i kad ruši,
I potokah ovdje struj,
Ovdje blieda mjesečina
Ista noćih crna tmina
Ima za nas pjesme zųj!

Tu dobísmo sve od neba
Za živjeti što nam treba,
U tvom krilu slast je sva.
Niti znadem sladje rieči
Nego što mi ova zveči,
Kad te s v o j o m zovem ja.

A bogata što još nisi
O vremenu sve zavisi,
Doći će i na to red.
Al' ćeš s naše sunca strasti -
Ti s lj u b a v i samo cvasti!
Da, s pupolja bit će cviet!

Gj. Stjepan Deželić

__________________

Ovu pjesmu izvadismo iz Deželićeva "Dragoljuba", hrvatskog koledara za g. 1863.

Deželići > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2020.0


Naslov: Bez života ... zahvaljujuć’ vlasti
Autor: Marica - Rujan 04, 2012, 07:55:57

BEZ ŽIVOTA

Ni prije ni poslije
to nije dilema
zahvaljujuć’ vlasti
života nam nema.

Zašto je tako
odgovor se nudi:
na vlasti su uvijek
pokvareni ljudi.

Pokvareni o nama
rezonuju ’vako:
Mi smo za vas sve
a vi za nas svako!

Prije klete smrti
obećanja prazna
poslije smrti postaju
obećanja tazna.

I sve tako u krug
za vlast je divota:
ona je bez briga
a mi bez života!

Veljko Rajković


Naslov: ... Najviše se podižu u Lici, mukotrpnoj pravoj mučenici ...
Autor: Marica - Prosinac 07, 2012, 10:21:28

Gdje su prava?

Domovina! sad će seljačka te glava.
Pitat, gdje je prijašnja Ti slava?
Gdfe su sinci sokolovi stari
Koji Tebe bramti su znali?
Gdja su ona Tvoja stara prava
Koja su nam što smo htjeli dala?

Oj' seljače! ostarjela glavo
To što pitaš imadeš i pravo!
Slušaj dakle sve ću reći Tebi,
Prem govoreć ćutim bol u sebi.
Slava moja već odavno spava
Jer nemam sinka kao Tomislava

Koji no je upravljati znao
I dragoj djeci što j' trebalo dao.
Al' u ovo najnovije doba
Mene majku svi drže za roba.
Sa svih strana gule jadnu mene
Tako guleć i slava mi vene.

Slavoniju Mađar poplavio
I madjarsku školu napravio
Gradu Rieci Madjar zapovieda,
O Hrvatskoj ni govorit neda.
Dalmaciju Talijan si želi
Jer kraj mora živjet ga veseli.

Pa i Istru hoće da dobije,
Bez da za nju kap krv prolije.
Sad dolazi što mi je najteže
Jer ni oganj tako me ne žeže:
Neka djeca, moji sinci mili,
Silom hoće Srbi da bi bili.

Al Srbima nemogu se zvati
Jer po rodu pravi su Hrvati.
Najviše se podižu u Lici,
Mukotrpnoj pravoj mučenici,
Koja meni najviše je mila,
Za slobodu jer je krvcu lila
.

Ćirilica sveta su im slova,
Prem da ona staroga su kova,
Gdje god mogu ističu se njome,
Prkoseći rodu Hravtskome,
Ali' tim jako i sebe varaju
Jer po pravu men' slova spadaju.

Pa i jezik nakzeivat stali,
Klaonicu "šlamprugom" nazvali,
Vidiš sada gdje je moja slava
Kad Hrvat hoće biti srbska glava
I neki ljudi to im pravo daju,
Koji dobro povjest ne poznaju.

Rojalisti stranka tako zvana,
Koja nema baš ni malo srama
Jer me majku domovinu tuku,
Samo seb' da deblji kraj izvuku.
Sada vidiš moj seljače dragi,
Što po zemtji Hrvatskoj se radi.

Jer su sinci sokolovi stari
Svoju dušu svemogućem dali.
Ali jednom nadam se svakako,
Da će sunce sinuti mi žarko
Da ću s' djecom jednom sretna biti
Koja će me iskreno ljubiti.

Tad ću rado moja glavo stara,
Tebi reći gdje su moja prava.

Seljak, Hrvat, Gospić


Naslov: Trobojnica
Autor: Marica - Prosinac 30, 2012, 22:18:53

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20zastava.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20zastava.gif)    
Trobojnica

Ja sam prva od tri boja,
crveni se moje lice,
najviše se ja ističem
iz hrvatske trobojnice.

Ja sam druga bijela boja.
Ne mičem se iz sredine!
Niti ću se ikad micat -
iz hrvatske domovine.

Treće mjesto određeno,
meni plavoj lepršati,
jer samo na trećem mjestu -
mene štuju svi Hrvati.

Rozika Horosti, 1. siječnja 1939


Naslov: Domovini!
Autor: Marica - Siječanj 01, 2013, 17:53:48








(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska.gif)
     
Domovini!

Do ljubavi, kad u srcu momu
Ne bi bilo drugog osjećaja,
Tad mi srce srećom ispunjeno
Ne bi znalo suza, boli, vaja.

Al' uz ljubav golema je tuga
U mom srcu stan svoj odabrala,
Pa mi sreću raja zasnivana
Poput crva tajno razrovala.

Otačbino, utjeho najslađa,
Hoće l' tebi svanut pramaljeće?
Na nebeskom prostoru bezkrajnom
Trepti li gdje tvoja zvijezda sreće?

Mnogo put si rumenim se cvijećem,
Majko tužna, slavno okitila,
A to cvijeće krv je plemenita
Tvojih, majko, vjernih sina bila.

Da li sada njine duše svete
Spokojene tihi sanak sniju?
Il' s nebeskih visina silaze,
Pa s' nad tobom, mučenice, viju.

Da te tješe u velikoj tuzi
Kroz vjekove što te krši, hara,
Ili s neba okrjepu ti nose,
Da se riješiš sviju gospodara?

Ali kakvo tajnovito čuvstvo
U tom času mojim srcem vlada? ...
Kan' da zvuče još nečujne žice,
A divna ih probudila nada.

Domovino, bajko najmilija,
Ti ćeš stare dovinut se sreće! ...
Dok s Kristovom svezana si vjerom,
Tvoje sunce omrknuti ne će!

Marija Kumićić
_______________
Marija Kumičić rodila se u Varaždinu 11. prosinca 1863. kao kćerka Gjure Maršića i Ane rođ. Horvat. Udala se za hrvatskog književnika i političara Eugena Kumičića 1882.


Naslov: Zastava leprša
Autor: Marica - Siječanj 01, 2013, 17:57:27



(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20Zastava-2.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20Zastava-2.gif)
 
Zastava leprša

Kad u svojoj sobi sirotinskoj
Samac sjedim usred noći crne,
Strašne slike javljaju se meni,
Te mi od njih živo srce trne:
Mrki divi mjere se u boju,
Redom pada mrtav trup do trupa,
Sve je polje krvlju zaliveno,
A u njoj se zlatna kruna kupa.

Već je kruna pala kralju s glave,
Al' još stieg mu drži ruka bodra,
Na njemu se zastava leprša;
A crvena, biela je i modra;
Al' već i kralj eno ranjen klonu,
Već i njega silan udar smrvi,
Te već nema zastave ni krune, -
Nego more, samo more krvi!

I to more silno se talasa,
Ko da u njem kipi pako cieli,
Na njemu se samo kalpak koji
I po koja turska čalma bieli;
Raste more, raste neizmjerno
I već siže sve do grla moga,
A ja strepim, ali piti moram
Krv i suze roda hrvatskoga.

Al' napokon očajno napregnem
Zadnje sile prestravljene duše,
Pa se naglo prenem i oćutim,
Da me samo moje suze guše.
Sav sam slomljen, biedan i satrven,
Još mi srce samo slabo kuca, -
Protrem oči: nešto se rumeni,
S istoka već rujna zora puca.

Oko kralja puk se sakupio,
Al' oružja nema u tog puka:
Ta oružje najbolje je njemu
Umna glava i poštena ruka;
I gdje to se dvoje u sklad složi,
Tu se ne zna, što je nemogućnost, -
U to opet s uzdahom se prenem:
"Da, moj rode, tvoja je budućnost!"

Puca zora, a u svjetlu njenu
U dalekoj opažam daljini
Nešto sjajna, kao sunce žarko,
Nije sunce, kako mi se čini:
Priesiolje je, već i kralja vidim,
Slavan stieg mu drži ruka bodra,
Na njemu se zastava leprša,
A crvena, biela je i modra.

August Harambašić
("Prošlost i budućnost")

____________
Harambašić prognozira kraj Austro-Ugarskoj kad Rusija udari na nju. Poput svog idola Ante Starčevića spreman je tražiti pomoć čak i od Turaka samo da se Hrvati izvuku iz tamnice monarhije. Iz Harambašićeve poezije zrače pravaške društvene i povijesne interpretacije s karakterističnom "optimalnom projekcijom" - sjajnom vizijom hrvatske budućnosti u samostalnosti i slobodi.


Naslov: Kukavica
Autor: Marica - Siječanj 15, 2013, 10:14:09

Kukavica

Crna noć je, mjesečine nema,
A strašna se oluja sprema.
Vjetar huji kroz hrastove grane
I oblake goni na sve strane.
Munja sievne, presječe oblake,
I rasvijetli brda i ravanke.
Plaha kiša na zemljicu pada,
Na zemljicu punu tuge, jada.
Što je živo to se zaklonilo
I noćište sebi potražilo.
I sićušni mrav i crv u prahu
I vesela ptičice. u zraku
Bojeći se strahovita groma
Zatvorila j' vrata svoga doma.
Na prirodi nikog živa nije,
Što osjeća i kom srce bije.
Al' neka je mrkla noćca taka,
Neka kvasi zemlju kiša plaha,
Kada munja sjevne u oblaku,
Vidiš. netko ide uz poljanku.
Jeli čovjek, podnositelj bjede,
Što uz polje prema selu grede?
Il' je sablast u podobi ljudskoj,
Što no luta po poljani pustoj?
Nije sablast. To je čovjek jada,
Što kolibi primiče se sada.
Kad pristupi kolibi na vrata,
Kuca, zove : "Otvori mi tata,
Dragi tata i ti, majko mila,
Otvorite, evo Vašeg sina!
Umoran je, trudan, ozebao,
Gladan jako, vrlo pokisao,
Već odavno nij' vidio hljeba,
A kamo li okusio njega."
Kad ču majka milog sina svoga,
Brzo skoči s uzglavja mekoga.
Brzo mu je vrata otvorila,
Pa je svome sinku govorila:
"O moj sinko, gdje su braća tvoja,
Braća tvoja, mila djeca moja?
Zašto sam si, jesi l' bojak bio,
Gdje si svoju braću izgubio?
Jesi l' za dom vruću krvcu lio,
Jesi l' doma svoga proslavio?"
Sinak plaho maiei odgovara:
"Ne pitaj me moja majko stara.
Ja sam, majko, ljuti bojak bio
Bojak bijuć mnoge pogubio
A kad vidje, gdje mi braća ginu,
Ja pobjegob gore uz planinu.
Ne htje ludo glavu izgubiti,
Tvoje srce jače ucviliti.
Došao sam i srce me goni,
Da ti blažim tvoje težke boli,
Da ti vidam tvoje težke rane,
Da veselim tvoje stare dane.
Primi, majko, još zadnjega sina,
Drugi t' nisu više med živima."
"Bježi, sine", reče majka. stara,
"Moja ti se kuća ne otvara.
Bjež, odlazi ti nesretni sine,
Koj ne mariš za spas domovine,
Koji gledaš, gdje ti braća ginu,
Pa tad bježiš gore uz planinu.
Bježi, bježi, prosto ti ne bilo,
Nije za te materinje krilo.
I mrtvu si braću obružio,
Oca, majku i rod raztužio.
Ah, zašto si mojim se nazvao,
Zašto nisi u zemlju propao?"
Tako reče i zalupi s vrati,
A nesretnik planine se hvati.

* * *

Vjetar žviždi i savija granje,
Nije strašno prestalo sievanje.
Kroz oblake sjajna munja sjeknu,
A dolinom glas puške odjeknu.
Vjetar žviždi i savija granje
Raznoseći podmuklo hroptanje.

* * *

Već za malo oluja prestala,
A grobna je tišina nastala.
Vedro j' nebo ko ribinje oko,
A zvjezdice titraju visoko.
Liepa noć je i priroda drema,
A u vani nikog živa nema.

Hrvat, 23. srpnja 1910
 


Naslov: Narod štuje ličke junake
Autor: Marica - Siječanj 25, 2013, 08:51:04

Narod štuje ličke junake

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/starcevic1.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/starcevic1.jpg)

Veseli se čitava Krbava,
Gdje dođoše u nju do dva lava,
Što se bore za hrvatska prava,
Za to nek im bude vječna slava.
Bog poživi naše zastupnike,
Jer su dika Krbave i Like!
Bog živio mnogo godin dana
Ogrizović doktora Milana,
Zastupnika otočkog kotara,
Malo mu je u Hrvatskoj para,
Jer ne pozna u Hrvatskoj Srba,
Dok je nama hrvatskoga grba,
Dok imamo trobojnicu slavnu
I hrvatsku svoju prošlost davnu.
Živio nam Milano doktore !
Podlapačka brda sada ore:
Živila nam naša prava stranka
Pod ravnanjem dičnog Jose Franka!
Živio nam Marko Badovinče,
Kršne Like ti ponosni sinče,
Čuli jesmo, da si Hrvat pravi.
Pa te Lika i Krbava slavi,
Bog poživi Badovinca Marka,
Hrvatinu kao vatra žarka!
Živio nam mili zastupniče,
Tebi narod podlapački kliče:
Radi sve za korist domovine,
I za narod kršne Like sine!
Bog poživi Stipu gospodara,
Kandidata udbinskog kotara,
Vrednijega od suhoga zlata,
Jer pomaže svakog pravog brata,
Pravog brata poštena Hrvata.
Ta Stipe je prava korenika,
Naše Like i Krbave dika.
Živio nam Dikliću Stipane!
Živio nam brate Podlapčane!
A mi braćo složno brat uz brata
Izberimo Stipu kandidata
Za narodnog našeg zastupnika,
Pa nek znade Krbava i Lika
Da je Stipe od naroda dika.
Nek zaore naša grla bratska:
Živio Stipe! Živila Hrvatska !

Legionaš Hrvat, 14. kolovoza 1909


Naslov: Basna: Mravi kapitani
Autor: Marica - Siječanj 26, 2013, 01:01:08

Mravi kapitani *
- Basna -

Obedvali Mravi kapitani
U lepomu gradu Mravinjaku
Usred zimske bure i mećave,
Obedvali pak su zapevali:
- Složna braća rujno vince piju,
A nesložna ni vodice hladne;
Tko posluje, neka i blaguje.
Glad ga meće, tko poslovat ne će. –
Još su oni pesmu izvodili.
Al eto ti Šćurka iz Trnove:
- - Pomoz bože, Mravi kapitani!
Vi imate kruha pšeničnoga,
Vi imate vinca crvenoga,
Nahrante me i napojite me,
Biju mene dve nevolje teške,
Crna zima i gladina ljuta. -
- - Gde si bio nevoljica Šćurko,
Gde si letnji danak boravio,
si -Da si nisi hrane nabavio? -
- - Ljubio sam zelenu travicu,
Pevao sam letnju vazdanicu. -
- Naša muka naše uživanje,
Tvoja muka letnje plandovanje,
Mi nedamo naše hrane mučne,
Već ako ćeš jednu šibu tanku,
Pak ćeš plesat polku veseljanku! –

Ne plandujte, kad poslovat treba,
jer vam ne će mana padat s neba.

_______________________________
* Ovu pjesmicu vadímo iz zbirke basna, što ih je otrag trideset godina spjevao istarski vođa i prvak, dr. Matko Laginja U ono vrijeme osim molitvenika "Oče budi volja tvoja", istarski Hrvati nisu imali gotovo nikakvih knjiga pisanih u hrvatskom jeziku. Pjesme su pisane ekavštinom, a imade u njima i nekoliko riječi istarskoga narječja.

* basna ž 〈G mn basana/-i〉  priča u prozi ili stihu s moralnom poukom u kojoj životinje postaju nositelji dobrih ili loših ljudskih osobina [Ezopove basne]

Mladi Hrvat, 1. listopada 1910

Jedan od vođa hrvatskoga narodnoga preporoda u Istri te hrvatski političar općenito i jedini ban/potkralj iz Istre - dr. Matko Laginja (Klana. 1852. - Zagreb, 1940.), književno je stvarao relativno kratko vrijeme ; prva mu je pjesma objavljena 1869., a posljednji mu je literarni rad komedija "Šilo za ognjilo" iz 1881. godine. Književni mu je opus nevelik, ali vrlo značajan u okvirima hrvatskoga književnoga kruga koji se u preporodnoj epohi formirao u Istri (s Kvarnerskim otocima kao pokrajini u austrijskom dijelu Habsburške Monarhije). U ovom je prilogu riječ o Laginjinim književnim počecima, uglavnom o pjesmama sačuvanim u njegovoj rukopisnoj ostavštini. Priloženu pjesmu "Naša dvistogodišnjica" Laginja je posvetio 200-obljetnici habsburškoga obračuna s najuglednijim hrvatskim plemićkim obiteljima Zrinskim i Frankopanima - pogubljenju bana/potkralja Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana 1671. godine; ovom se prigodom objavljuje prvi put.

Rad je kao pozvano predavanje prezentiran na skupu "Dani dr. Matka Laginje", održanom od 16.-17.03. 1996., Klana, Hrvatska

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=261

http://www.klana.hr/Novosti/matko12.htm


Naslov: Lika - Pjesma iz Amerike
Autor: Marica - Siječanj 26, 2013, 09:31:13

Lika - Pjesma iz Amerike

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Festa.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Festa.jpg)

Bože mili, na svemu ti hvala,
Što je Tvoja sveta volja dala,
Poslušajte braćo moja draga,
Koji no ste pravog ličkog traga,
Što dočeka Lika i Krbava,
Od Krajine najljepša država,
Da u sebi više ljudi nema,
Ljudski pos'o tamo sada drema,
Sve pokupi zemlja Amerika,
Osta pusta tužna naša Lika.
Sad j' u Lici braćo moda nova,
Moda nova, ženska bolest nova,
Koja ima u 'Meriki muža,
Sve potajno ljubiti se pruža,
A. da buda veća muka, brate,
Još i plaća svoje pasje svate,
Dobro futra i vinom napaja,
Ne računa, da su skupa jaja.
Kad im ljudi pošalju novaca,
Svilu uzmu baš kod trgovaca;
Dok birtije i dućane prođu,
Po pol noći pijane kući dođu,
Svako čudo od njih se događa,
Zato Lika više i ne rađa.
Ali neka naše žene znadu,
Koje ljude u svijetu imadu,
Kad čujemo od njih slabe glase,
Derat će se kane mlado prase,
Kad se ljudi kućam svojim vrate,
Pa začuju i za pasje svate,
I za piće i tvrdu kajganu,
Tu od jaja. dosta skupu hranu,
Što ju njeg'vi paši pojedoše,
Žene! žene! čupat će Vam kose;
Bit će tada tri put na dan bata,
Ne će biti više pasjih svata,
Neš' nositi više nove svile,
Nego suknje, ma conjave bile.
Kad nam dođe list, iz starog kraja,
Veseli smo, ko da je iz raja,
Kad vidimo, što u njemu piše,
Ne treba nam kazivati više.
Piše žena, mislim, da me žali,
Jer po svietu nisu trudi mali,
I da pita, jesil' zdravo druže,
Jel' se težko tamo novci služe,
Jesu li ti otvrdnule ruke,
Jesu li ti dodijale muke?
Mislim brate pozdravlja me majka,
Il' ostavša moja djeca. slatka,
Il' da ćako pozdravlja svog sina,
Il' ostala sva moja rodbina.
Prevarih se, ništa od svega toga,
Ne spominje rodbine ni roda,
Nego samo uvjek novca traži,
Novca traži, odnijeli ga vrazi.
Baš se sada nalazim na radu,
U Čikagu, prokletomn gradu,
U dalekoj zemlji Amerikí,
U željeznoj ja radim fabriki.
Da me vidiš, kada s dela pođem,
Trudan, mučan, jedva u stan dođem,
Kad bi kraj oca rođenog prošao,
On me 'vakog ne bi prepoznao.
Kakva briga to našim ženama,
One misle, da je lako nama,
Da ja ovdje služit novac lako,
Za to čine bezakonje svako.
Ne vjeruješ meni možda brate,
Pitaj nje'ne o u okolo svate,
Pa ćeš čuti, što nam žene rade,
Svedno bile il' stare il' mlade.
Da je tebi u birtiji biti,
Kada one stanu vino piti.
Svaka svoga dragana kad gosti,
Kad ga ljubi, pucaju mu kosti.
Naše snaše i stare i mlade
Svako čudo po svijetu rade,
Ni ne piju vina na politru,
Nego odma dozovu dvolitru,
Jer da nisu prodale ovaca,
Već im gazde poslale novaca.
Ne će one svake jesti hrane,
Nego samo hrane odabrane,
Ne će one niti. bakalara,
Što će njima takva riba stara,
Veće traže samo dobra mesa,
Po večeri prihvate se plesa;
Dok po danu vel'ko društvo ljube,
Na veče se dvoj' po dvoje gube.
Za to braćo, neka svako znade,
Ko kod kuće ženicu imade,
Da j' kod kuće, da bi bolje prošo,
Nego što je u 'Meriku došo;
Može mu se svako zlo zgodití,
I žena mu kopile roditi,
Jer i ako piju maštanije,
Svaki put im od pomoći nije,
Za tu bolest nije apateka,
Kad se rađa, nama više lieka.
Bolje ti je ostati bez gaća,
Nego tuđoj djeci biti ćaća,
I zato nam bolje sreće nema,
Tko što ima, nek se kući sprema,
Nek ostavi zemlju Ameriku,
Neka ide u široku Liku,
Jere brate i moj mili rode,
Uvijek pratim i premíšljam zgode,
Malo koj' je bogatim postao,
Al' je mnogi bez zdravlja ostao.
Stoga braćo kući rodu svome,
Rodu svome, pragu hrvatskome.

A. M., Čikago, 1. siječnja 1911

:haha



Naslov: Kukavicama
Autor: Marica - Travanj 08, 2013, 21:22:17

                         Kukavicam

                         Gonite nas samo dalje
                         Od nemila do nedraga,
                         Al ćete se osvjedočit,
                         Da je u nas divna snaga!
                         Makar da smo "nemoćnici",
                         A u vas je svaka sila, -
                         Gonite nas, vi silnici,
                         Od nedraga do nemila!

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Junak.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Junak.jpg)

                         Vi imate i pušaka
                         I topova ubojitih,
                         Ali u nas još je više
                         Hrabrih prsa ponositih!
                         Strieljajte nas! Nek se samo
                         Svud zarudi krvca živa!
                         Al pazite, da vam jadnim
                         Ne uzmanjka i trativa!

                         Vi imate bajuneta
                         Cielo more nedogledno,
                         Al nemate da na svaku
                         Nataknete srce jedno,
                         Što za ovaj narod ćuti,
                         Što za ovaj narod pati!
                         Jer njih ima milijuna,
                         Što će za njeg krvcu dati!

                         Srubite nam ruse glave,
                         Što je komu do njih stalo?
                         Već je dosta na tom svietu
                         Mučeničkih glava palo!
                         Ali nikad vi ne ćete
                         Oduzet nam miso smjelu,
                         Dok se ona poput munje
                         Ne ostvari i u djelu!

                         Vi velite: "Ubog vam je,
                         Malen vam je rod Hrvata!"
                         Al i mali pastir David
                         Ubio je Golijata!
                         Ubogi smo! Bar ubožtvo
                         Zašto naše bilo ne bi?
                         Tim silnije mi moramo
                         Svakom viknut: "Prste li sebi !"

                         Mi hoćemo, što nas ide,
                         Što je naše od starine:
                         Suverenost i slobodu,
                         I jedinstvo otačbine!
                         Nek nas prieče Efijalti
                         Bez poštenja i bez stida:
                         Svaki pravi Hrvat bit će
                         Tim silniji Leonida !

                         August Harambašíć
                         13. rujna 1884


Naslov: Hrvatski barjaktar
Autor: Marica - Listopad 15, 2013, 12:54:26

Hrvatski barjaktar

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatski%20barjaktar.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatski%20barjaktar.jpg)

Hrvatski sam barjaktar . . .
Ponosim se kao car,
jer su boje stijega tog
krasne boje roda mog.

Crvena je prva, gle!
boja ruže rumene.
To je slika ljubavi,
kojom za dom srce vri.

Druga boja bijela je,
slika djece nevine -
Čista srca bit ću vijek,
to mi kaže ovaj stijeg.

Treća boja modra je,
divna boja neba, gle! -
Dušu moju taj će stijeg
k Bogu milom dizat vijek.

Hrvatski sam barjaktar.
Stijcg je ovaj božji dar,
s njim ću slavit rod i dom
Hrvaćanskim zanosom.

Dobrašín
Zagreb, 1. ožujka 1898.
 
___________
* barjak  ✧ tur. bayrak ← perz. bayraq


Naslov: Hrvatskom stijegu
Autor: Marica - Listopad 15, 2013, 13:02:30

Hrvatskom stijegu

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/ZASTAV1.JPG) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/ZASTAV1.JPG)

Ponosno nam zavijori,
mili st'ježe, naša diko!
Daj nas vodi, gdje se bori,
gdje je Hrvat ginut viko.
Vij se smjelo i gizdavo
holim krilom povrh nas -
Naš ponose, naša slavo,
s tebe rodu blista spas!

Troboja nam s tebe mila,
sjaje divno, dični st'ježe:
Od vjekova njena sila
u kolo nas jedno veže.
Pod tim svetim znakom tvojim
kupismo se složno v'jek,
i što Hrvat zove svojim,
slavio mu pjesme jek.


















Vij se smjelo, mili znače
naše sloge, našeg bratstva,
nek nas miso veže jač,
a na seću sveg Hrvatstva!
Ne mogne l' te otac don'jeit
na pir slavi hrvatskoj,
sin i unuk će te pon'jet
ko amanet sveti svoj.

Josip Milaković,
15. siječnja 1906
Traboja nam draga ova,
sv'jetlila je kroz sve tmine,
puna svetog blagoslava
za spas mile otažbine.
Poput vođe postojana
trajao si udes loš,
al te vihor burnih dana
ne slomio nikad još.

Vjeran 'pjesme čarnom glasu,
što nas negda od sna prenu,
ti nas vodiš sreći, spasu
a i slavlju zasluženu.
Hvala tebi, st'ježe sveti,
postojan nam kažeš put -
sad ko oro na vrleti, -
sad ko jarbol čvrst i krut!
 



Naslov: Ne veni, ne gini ...
Autor: Marica - Srpanj 06, 2014, 08:40:58

Ne veni, ne gini ...

Ne veni, ne gini, ne tuguj rode
Ne gubi nade u srcu svom,
Uzvišen će biti - procvasti snova
Ko divno proljeće, hrvatski dom.

Ljubicu ruka - što čija odkida
Ružica često gubi svoj cvijet,
Opet se mladi i opet procvjeta
Opet je štuje, spominje svjet.

Ta Bog nad nama sjaj neba je dao
Unj upri pogled u svaki čas,
Čuj savjesti svoje - ona ti veli:
Doći će rodu i tvome spas!

Hrvat sam bio, kad Bog me stvori
Hrvat ću biti života svog,
Slaviti nikad prestati-neću
Starog’ i slavnog imena tvog!

Čuj mlada slavulja, gdje trilere slaže
Ne umje p’jeti ko stari kos,
I tvoje će mlado sljediti tebe .
Hrvatske duše širit ponos.

U naravi svojeg imena majka
Rodi me - krsti s’ imenom tim,
Pravda je božja odredela tako
To pravo mora da bude svim!

Z. Ljeskovac
U Varaždinu, 10. 11 1917,
za vrijeme Prvog svjetskog rata


Naslov: Trzaji hercegovačkog junaka
Autor: Marica - Srpanj 06, 2014, 08:42:53

Trzaji ...
Pjesma u prozi. Prigodom godišnjice
palog hrvatskog junaka Nikole Miletića.

Motto: Iz krvi junaka niče sloboda!
          Kroz tihu, dugu - uzdisajnu noć, on je plakao. Plakao i čeznuo. Čeznuo je za nećim dalekim - dalekim, za uspomenom drage slike.
          U dalekom svijetu, po razbojištu i krvi hrvatskih divova, narodne prosvjete i budućnosti po ostancima i tragovima propaćenih suza i molitava, uz vječitu riku zatornika ljudskih bića i ideala, sine mu u duši lik nekadašnje svježe i drage domovine. Lik - uspomene!
          Suze krvi kapahu ko biseri narodna junačtva, ko alemovi naših ideja, ko uzori neustrašivih junaka ... !
          Nejasne misli prohujile mu burom i olujom srčane harfe, harfom - žicom patriotizmia, udarivši božanstveni akord sloge i budućnosti Hrvata ... !
          Pun zanosa, pun žara, pun svetih i neoborivih osjećaja pohrlio je u vječitim idealima uzvišene istine kao marni pregalac katolicizma od poljane krvi, suza i muka, na poljane megdana, da pronosi slavu neumrlih djedova .
          Bio je junak. Sin hercegovačke krši, puste vrleti, al neoboriva hrid i neustrašiva pred svim gromovima i strijelama dušmanske misli. Sin hercegovačke - hrvatske majke koja ga je zadojila mlijekom bratstva, sloge i jedinstva.
          Poljanom narodnih junaka, ljutih prošlih mezeva hrvatske krvi prolazio i plakao. Sinuo mu lik prijašnje drage mile i sretne domovine, al sad tek vidi isušenu krvcu na barjaku svome. Krvcu minule hrvatske sreće i palih junaka ... !
          Dugo - dugo ljubio i topio neuvelom suzom isušenu krvcu, suzom kršna Hercegovca!
          Poput Kosovke djevojke prevrćo po razbojištu junake i pojio ih i topio jadima i bolima!
          Pao je na polju slave!
          Nestalo suza boli propaćenih muka, tek iz njegove krvi niknut će cviet junačke pjesme, cvijet uzvišene istine i vječitih ideala Hrvata-Hercegovca, čiju slavu će slijepac guslar božanskom ljepotom narodne poezije pričat kasnijim hrvatskim potomcima.
          Bio je to Nikola Miletić! ...
          Godina prodje. Nema ga ...
          Nema ga - al ostadoše neizbrisivi tragovi njegove krvi prolivene za sretniju budućnost nesložnih sinova ... Ostadoše njegove misli, koje su nam "lux aeternum" u tami naše budućnosti !!! ...
          Njegova je krv - krv narodne budućnosti krv sloge, bratstva i jedinstva!
          Mir palu junaku!!!

Božidar Gužvinac, stud. jur.
U Varaždinu, 10. 11 1917 za vrijeme Prvog svjetskog rata



Naslov: Na noge braćo ...
Autor: Marica - Srpanj 06, 2014, 08:45:01

Na noge braćo ...

Na noge braćo, hora je sada
U sveti trublja zove nas boj
Za bojem čeznu srca nam mlada
Žrtvovat ćemo se za narod svoj.

Vrijeme je grozno
Bije se boj
U oganj braćo
Za narod svoj.
Iste smo krvi
Jednaki rod
Istom čežnjom
Plovi nam brod.

Oj hrabro napred pobjedni čeka
Lovora vijenac ratnike Vas
Hrvatskim domom ori se jeka
"Junaci napred, u Vam je spas!"

Radosno gleda
Hrvatska Vas
Vi ste joj nada
Vi ste joj spas
Ratnici napred
Bedem je čvrst
S visine neba
Pomaže "Krst".

Danas smo snažni brojne su čete
Brojem smo jaki što će nam broj
Hrvatskom suri orlovi lete -
Izroda naših velik je broj.

Treba nam snage
Za grozni boj
Ti nas uzdrži
Gospode oj
Tvoji smo borci
Tvoji smo vjek
Ti nas uzdrži
Kroz rata tjek.

Na noge braćo, hora je sada
Na ratište zove Hrvatska nas
Na noge braćo dušmanin pada
Na noge borci, zove nas glas.

Hrvatska majko
Evo ti nas
Ratnika svojih
Štujemo glas
Na noge braćo
U sveti boj
Geslo nam budi
"Sve za krst časni
I narod svoj!"

Pa i život
Hrvatsku krv
Rado će harni
Žrtvovat crv.

Božidar Gužvinac, 17. siječnja 1917,
za vrijeme Prvog svjetskog rata


Naslov: Hrvat na bojištu ...
Autor: Marica - Srpanj 06, 2014, 08:46:50

Hrvat na bojištu ...

Noć je bajna ... S modra visa
Zadrhtala zvijezda mala
Nad bojištem zaplakala
Nad poprištem gorska klisa,
Gdje no stoji junak bijedni
Junak ranjen na stratištu
Grozna rata. Junak hrabri
To je Hrvat na bojištu!

Ponosan je. Diže čelo
Puno boli, ljutih rana
Nema griješka, nema mana
Duša čista mrije smjelo!
Za dom mrijet i obarat
Za dom trpjet na ratištu
Za dom živjet i pregarat

Znade Hrvat na bojištu!

Uz stijeg bratski vjerno stupa
Ostavit ga nikad neće
Nasrćuje ko da šeće,
Jer mu srce za dom lupa
Kano munja nebesnica
Ruši, dere na streljištu!
Trga, siječe, puca, pali
To je Hrvat na bojištu!

Dodje li mu mrijeti hora
Savjest mu je vjerna čista
Junačtvo na čelu blista
A na usnah molbe zora.
Zora sreće domovini
U rujnome svitalištu
Molba sloge i jedinstva
Div - Hrvata na bojištu!

Božidar Gužvinac stud. jur.
U Varaždinu, 15. 9 1917,
za vrijeme Prvog svjetskog rata


Naslov: Doziva nas Domovina draga
Autor: Marica - Siječanj 10, 2015, 21:38:53

Doziva nas Domovina draga

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Volim%20Hrvatsku.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Volim%20Hrvatsku.jpg)

Ima u nas dragulja i zlata -
Sve pjevača, na izbor pjesnika.
Darova nam Zemljica Hrvata
Domoljuba, časnih mučenika,
I biskupa, mudrih profesora,
I radnika, vrijednih poštenjaka.
I svetaca, poznatih doktora,
Advokata, čestitih seljaka...
Dala nam je ko rajsku prirodu,
Jadran plavi, brda i doline,
Zelen gaje i artešku vodu,
Divne krase mile Domovine.
Sve imamo, a nemamo ništa,
Jer smo žrtve hudog gospodara.
Ostao nam spomen od ognjišta,
Iz davnina naša povijest stara
Na vremena dok 'čitavi' bismo,
Dok nas gazde nisu rasprodali.
Rode mili pitaj se čiji smo,
Za koju smo zemlju bojevali?
Nije l' naša majka Hrvatica,
Nisu l' djedi junacim' se zvali?
Nisu l' slavnog Tomislava klica,
Nisu li se za Dom zaklinjali?
Budimo se, braćo, već je hora,
Odbacimo gazdu-jugovraga.
Bolji život Hrvat imat mora,
Doziva nas Domovina draga.

Marija Dubravac Brisbane
 



Naslov: Bijela ljubičica
Autor: Marica - Veljača 23, 2015, 08:34:28

Bijela ljubičica

Suze brišu jadni ljevičari,
Nastradala zvijezda petokraka.
U grobnici prevrće se "stari",
Otišla mu bista s Pantovčaka.

Gdje će dospjet ''bijela ljubičica''
Tko li će ju gledat, mirisati?
Koja l' će se jugokukavica,
Luciferu ko Bogu klanjati?

Tko god da je, izdajnik ostaje,
Sramota mu vijekom svakolika.
O, Kolinda, slava nek ti traje,
Što protjera hrvatskog krvnika.

Ne daj Bože drugog ikad više,
Dosta suza proli Domovina.
Tko Titovim duhom i sad diše,
Neka seli – široka mu Drina.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ljubicica%20neka%20seli%20-%20siroka%20joj%20Drina.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ljubicica%20neka%20seli%20-%20siroka%20joj%20Drina.jpg)

Marija Dubravac Brisbane
23. veljače 2015.



Naslov: U čast rodu hrvatskome
Autor: Marica - Travanj 09, 2016, 17:59:23

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Za%20dom.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Za%20dom.gif)

U čast rodu hrvatskome

Od srca mi k srcu tvome
Brate, vruća želja leti,
U čast rodu hrvatskome
Budi spreman za Dom mrijeti.
Za Dom! Za Dom! Pozdrav stari
Nek odjekne do nebesa,
Grudi plamen nek ražari,
Neka tuđin drhti s bijesa.
Hrvatske su Zemlje sini
Vjerni svetoj Domovini.

Iz duše mi k tvojoj duši
Razmilje se poklik djeda,
Tvoje nek ga čuju uši,
Nek se riječca brisat ne da.
Za Dom! Za Dom! Braćo, spremni,
Zagrmimo kano trublja!
Čemu život ovozemni
Bez žrtve i domoljublja?
Stijeg uzdigni, mrtve slavi,
Budi crven, bijeli, plavi.

Za Dom spremni, za slobodu,
U čast Zrinjskom, Frankopanu,
Za pravicu u narodu,
Za slobodu Bogom danu
Nek se naša slože grla
Kano grla pradjedova,
Nek odjekne pjesma vrla
Stvoritelju od vjekova:
Čuvaj Bože Kroaciju,
Sinke što no za Dom mriju!

Za Dom, za Dom, za junake
Na Blajburgu umorene,
Za premnoge grozne rake,
Zarad krvi prolivene,
Nek nam stari pozdrav ori
Nek mu spomen vječno traje
Nek istina hrabro zbori
Učeć mlade naraštaje
Da ponosne Zemlje sini,
Mriju, pojuć Domovini.
Za Dom spreman budi i ti,
Nek hrvatstvo ime kiti.

Marija Dubravac Brisbane


Naslov: Umireš li, o Hrvatsko, moja?
Autor: Marica - Travanj 30, 2016, 12:12:06

Umireš li, o Hrvatsko, moja?

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Kristian%20Krekovic%20-%20Tuzna%20majka.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Kristian%20Krekovic%20-%20Tuzna%20majka.jpg) 

Zašto su ti majko oronula njedra,
Zašto ti je mlijeko prešušilo sveto?
Izmučene ruke, dva slomljena jedra
Klonuše uz tijelo tugom razapeto.

Čarne oči što no blistale su žarom,
Danas ko dvje rake iskopane zjape.
Ispile ih suze za pravicom starom
Za danima što no u nepovrat, hlape.

Kruna Tomislava odavno ti pala
Oteli neljudi dijamante njene.
Kažu, slava ti je bila i ocvala,
Prodaju te podlo po najniže cijene.

Za jauke tvoje ne mare, ne haju,
Svukoše ti skute nek ostaneš gola.
Pobiješnjeli vuci grizu te, trgaju,
I ne ćute srama kraj punoga stola.

Ko maćehu krutu želja im te strti
Zadnji hropac knjige nek sitno upišu.
Izdajnici snuju, al' ti nećeš mrti
Dokle domoljubi s tvojom dušom dišu.

Ne umri o majko, ne damo te nikom,
Zakletva nam lebdi nad Stepinca grobom.
Pljunuti smo na te, i srcem i likom,
Komad suhog kruha sladak nam je s tobom.

Uskrsnut će hrabrih pradjedova sloga
Srce Hrvatina kucati ko jedno.
Dolinom i brdom kraja voljenoga
Hrvatska će djeca grlit te zajedno.

Njedra će ti opet nabreknuti suha
Bit ćeš mlada, jedra, kao davno prije,
Začeta u slavi Borninoga ruha
U bojama krasnim dične Kroacije.

Usahnuto krilo čudesno će rađat
Plodit će ga pravda nebeskih visina.
Opet ćeš procvjetat, ko djeva se mlađat
U kolijevci tvojoj rast će sin do sina.

Izdajice što no sahranit te žele
Neka nosi vjetar drugoj strani svijeta.
Uz blagoslov vraga neka dalje sele,
Ti si naša Majka, Domovina sveta.

Marija Dubravac Brisbane



Naslov: Hrvat na papiru
Autor: Marica - Srpanj 16, 2016, 12:05:25

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ja%20sam%20Hrvat.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ja%20sam%20Hrvat.jpg)

Hrvat na papiru

Reci brate po srcu i duši
Koliko ti Domovina znači?
Muka njena da l’ i tebe guši,
Il’ iz tebe tek dvoličje zrači?

Jesi l’ društvo ljudi prevrtljivih
Što se grbom tobož pirlitaju,
A kad treba djelo na vidjelo -
U mišje se rupe sakrivaju.

Potajice smradnog titu slave,
Na dva stolca čitav život sjede.
Kukavičje sakrivaju glave,
Potajice petokraku slijede.

Prošlost našu proučit ne žele,
Zalud nudit domoljubne knjige.
Duše njine tek su voćke svele,
Rad hrvatstva ne more ih brige.

Lažno oko iz prikrajka gleda
Gdje patnici zbog pravde umiru,
Ne osjete bilo mrtvog djeda -
Hrvati su samo na papiru.

Marija Dubravac Brisbane


CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved.