CRO-eu.com

Književnost => Poezija => Autor teme: Marica - Travanj 06, 2010, 14:26:27



Naslov: Lijepi stihovi
Autor: Marica - Travanj 06, 2010, 14:26:27

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Mlinar-2-cro-eu.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Mlinar-2-cro-eu.jpg)

Mlinsko Kolo

Klopoće kolo. Kruže dani, minute,
mrvi se zrnje i sipi mekano nešto.
Pada voda na kolo. I šumno šumi,
što šuti i brašno nastaje vješto.

Mrvi se kukolj,
mrvi se sitno kamenje.

Klopoće kolo i kruže dani, minute.

Os teško škripi i stenje.

Mrve se osjećaji, mrve se misli i čežnje,
mrvi se sve što se mrviti dade,
i izlazi nešto, što puni trenutke i dane,
i izlaze sile, junaci i nade.

Ratovi dugi, demonstracije, revolucije, pokolj,
teror, prijetnja, napadaj, bitka,
nadanja luda, razočaranja, mrve na mrvice male,
sve što je pod kamen došlo do mraka od ranog os vitka.

Sve što pod kamen ne dođe iz toga brašna nema,
leži i čeka, i mlinski ga miševi jedu,
sat je kom se kazaljke nikud ne miču
i nešto gdje nije sve sasvim u redu.

Mrvit se, mijenjat oblike, služili svojemu cilju,
padati, mrijeti, nikad ne žaliti truda,
zauzet svoje mjesto u kozmosu pravo
i znak svojega puta sobom nositi svuda.

Vinko Kos

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Mlinar-cro-eu.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Mlinar-cro-eu.jpg)

Kristijane, hvala!


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Travanj 06, 2010, 20:59:37
Molitva za Hrvatsku

Probudi Bože,u nama mrtva proljeća
i stopi srca ledena.
Utišaj vjetrove strašne i u korita svoja
povrati blatne nabujale vode.
Nek opet se vrati sunce smirenja,
da nam pozlati stare zvonike
i ne dopusti,da ova polja naša
korovom rode.

Jer zemlja je ova,zemlja ljubavi i raspeća,
ona je patnica
pribijana o raskršća sviju vjekova,
krvavih snova istina i zbilja živog svjedočanstva
živa bedem zapada i predzidje kršćanstva.

Za nju se molim,o Bože,jer-ona je
krvavo uzdarje trnja,
gdje ljubav je rodjena moja.
Ona je suza slična suzi,
što ju nad Tvojim raspećem imala majka Tvoja.


Stanko Dominić

(http://img251.imageshack.us/img251/5699/pleter3.jpg) (http://img251.imageshack.us/my.php?image=pleter3.jpg)


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Travanj 08, 2010, 16:48:43

Tat pred vratima.

Potmulo u čase zakašnjele
prikrade se prozoru nečijem.
Zalahori i zabaci rub zavjese bijele.
I dugo, turobno stoji nijem.

Ukleto čeka kraj razgovora noćnih.
U tudju sreću viri, u obasjan kućni mir.
I čuje nijemu uzbunu stvari bespomoćnih.
Zaškripi ormar, zazveči tanjir.

Zastrepi sve od njegove blizine.
Do dna pepela utone zadnji žar.
Plašljivo još jednom iz skrovišta virne, sine
draga neka skupocjena stvar.

Psa uho budno iz tame se prene.
Zalajo bi, tu vreba neko nepoznat.
Al zanijemi, kad ču riječi tajanstvene.
Opojno mu ih u uho šapnu tat.

Šapnu mu i odskoči pred vrata.
Odjekuju jezom umukli časi.
Sve zvuke, sve odjeke on rukom spretno hvata.
I skladno ih gazi.

Nikola Šop


Naslov: Život je ...
Autor: Marica - Travanj 13, 2010, 16:05:23

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Zivot_je.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Zivot_je.gif)
Fotografija: Zlatan Šulentić, dipl. ing.
 Život

Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj ga.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogastvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija,
prihvati se s njom u koštac.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.

Majka Tereza


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Travanj 24, 2010, 19:01:58

PUTOVI IZMJENA

U noć ovu, ususret mi dodje,
ko priča skrivenog djetinjstva;
u blagom dodiru njenih ruku
disaji vriju zanosom proljeća.

Svietovi zviezda ravni su mom hodu,
na stazama bezkraja plovi naša radost
Smjerovi putova što ime traže,
tajnu govore: — Bit ćemo djeca sreće!

Prostranstvo svemira izmienilo se nije,
a ti si možda bila u dane one: ljeto
i čežnja nas je ista tražila svuda
i zvuci su ovi živjeli negdje,
možda u šumu žita, možda u pjesmi.

Oblik trava i cvieća pradavnog
vidu je našem poznat već davno.

Josip Tursan


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Svibanj 03, 2010, 16:33:42

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Djuro_Sudeta.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Djuro_Sudeta.gif)      
Proljetno Jutro

Visoki jablan u nebo strši,
oblake bijele u grane plete
na krovove kuća; sunčane zrake
lome se, padaju, ulicom svijetle
milujuć stijene sive i vlažne,
jer lagano umorne prođoše sjene.

Ulicom djeca vrište i bježe,
poletno proljeće u grudi nose,
oblaci,oblaci visoki naši,
visoki naši....
nožice drage tapkaju bose,
oči im piju vidike svježe,
daleke plave lome se šume:
Jutros se proljeće rodilo u me!

Sudeta
Foto: http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/IzabranaDjelaPoljakSudeta


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Svibanj 09, 2010, 15:12:22

KONTRASTI

I

Ja ne znam, ali nekuda sve više
vjerujem, da ima neka viša sila,
koja se vrh nas kao mora svila,
sapinje nas, tišti i neda da diše:

ČOVJEK... Pa kad na let razastremo krila
i k suncu bi htjeli, ko guja se svije
oko tijela našeg, pa nas tako pije
i neda nam dalje. Ne da. Pa što bila,

usud il' prokletstvo, ili sugestija,
bolest, ludost, ljubav, naziranje —' što li!?
Sve uzalud— i Vi — i vi svi — pa i ja

Što možemo — što smo učinili toli,
da nas redom tako sve u tami povija
il' to čovjek samo svoje boli — voli?

II

Vrh moje glave ruža gasne,
jastuci gore, mrtva zvona tuku,
 njišu se vela u ponoćnom huku.
O, gdje su sada Tvoje usne strasne?

0 gdje su sada Tvoje oči krasne?
Ja noćas tako čeznem Tvoju ruku
i Tvoje kose. Znaš li moju muku,
o lijepo dijete, kud Ti sanje kasne?

Ti i ne slutiš,kako sve će proći
i Tvoje sočne usne,ruke,moći,
o zašto daješ,da Ti zvijezde padaju?

O,da si mi bila-bila ove nesretne noći,
ja bih Ti do dna lijepe bolne ispio oči,
da se nikom više,nikom više ne nadaju.

Sudeta.


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Svibanj 12, 2010, 12:26:49

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje! one u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku.
Mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
Kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele.
I sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo sretno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu,i na zvijezdi
dalekoj,raspreden a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom,razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja,svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o Svemire!ja živim i umirem u svima;
ja bezimeno ustrajem u braći.

Tin Ujević


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Svibanj 16, 2010, 15:07:17

Šum pšenice

Iz luga vjetar dune u doba gluho
i zelenu plahtu niz obronke zatalasa.
Lulujanje se začuje tako suho.
To šumi dolinama klas do klasa.

Vrijedni domaćin kroz otvoren prozor sluša
šumor klasja i smije se u duši.
I sve mi se čini kao da već čuje
kako se zrelo zrnje u hambare ruši.

Miris pšenice duša mi snažno diše.
I šum slušam,stojeći za ogradom od trnja.
O hvala ti,Bože,što se u klasju ovom njiše
i moja skromna šaćica zrnja.

Nikola Šop.


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Svibanj 23, 2010, 20:21:17

Vidokrug hoda

Spusti zavjesu sunca,svietla ruko,
neka se prene diete velikih sanja!
U glasu čežnje živi vječnosti čas,
moć se misli zakonu vremena klanja.

Svaki je oproštaj velik čin života,
al s visova mržnje težko je k njemu saći.
Sva zbivanja kad jednom ladjom plove,
iz mora boli mudrost bi bilo izaći.

Josip Tursan.


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Svibanj 29, 2010, 14:46:33

Breze i oblak

Breze ko djevojčice na Tijelovo
Sve u bjelini
Ogledaju se u sunčano ogledalo
Na visini.

Oblak sakriven iza planine
Se smije.
Lagano klizi i sliku Tijelovske bjeline
Pljuskom zalije.

Vlado Vlaisavljević.


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Svibanj 29, 2010, 14:57:25

Rano moja

Ne znam, je li to tvoja misao doletjela
i stala me oblijetati te sam se najednom trgla.
Što mi želiš reći i kakvom dobrodošlicom da te dočekam?

Ne znam, je li to tvoja misao, ali nešto teško
krči sebi put do moga srca, raspolovljuje ga i
zaranja mu do dna, gdje je potopljeno blago moje.

Zamalo uskrisi preda mnom lik tvoj, kao da
ga je izbacila oluja,, i opet brzo potone.

Zašto mi dolaziš, kad tako brzo opet odeš?

Zar ti se tako žuri opet u moje srce?

Zar ti je tako drago grijati se na njegovoj rani?

Rano, moja rano, kako te volim.

U tebi je potopljeno blago moje.

Nemam se kamo sklonuti pred tvojom misli.
 
Pojavljuje se iznenada kao blijesak, kruži
nada mnom sva u sjaju, ponosna kao Život,
moćna kao Smrt.

Nemam se kamo sklonuti.

Mjesto je moje uz potopljeno blago.

Rano moja, rano, kako te volim.

Ne znam, je li to tvoja misao doletjela ili se
moja otpremila daleko; daleko, za tragom tvojih
stopa, na svemirski put, da te nađe.

Obišavši sve svjetove, našla te je opet u srcu mome.

Rano, moja rano, kako te volim.

Sida Košuti(sbirka pjesama u prozi "Vjerenička žetva")


Naslov: Lički vuk -ovi
Autor: Marica - Lipanj 03, 2010, 14:33:14

 Lički vuk -ovi

U ruševinama leži područje naše.
Decimirali ste nas!
Lovljeni, ubijani, zatvarani, mučeni
i progutao nas mrak.
Lovili ste nas i osjećali se jaki!

Zoštrili smo kandže,
oči su nam čiste – pogled budan
i bljeskaju zube oštri kao čelik,
mi smo spremni, borba počinje.

Hladna noć, svjetlucave zvijezde
glasno jaukanje, tišina rastrgana.
Žalost za našim drugovima .....
Možete nas, možete loviti i ubijati
ali MI smo jedini i pravi lovci ....
a VI ste ubice iz zasjede...

Bitka počinje ....
čopori lički se formiraju ...
Izbjegavajte naša područja ...
jer to bi mogao biti vaš kraj.

Lički vuk ne izumire ……….
to dobro znaj!

_____________________________
Pojam desetkovati (od latinskog naziva decem = deset) označuje jako smanjenje kroz nasilno djelovanje – što znači smanjiti na jednu desetinu.

Tekst i karikatura: Marica

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Licki_vuk_-ovi_-_logo-autor_Marica.gif)
Lički vuk -ovi


Naslov: Tvoja zemlja
Autor: Marica - Lipanj 03, 2010, 17:44:10

 Tvoja zemlja  

Tu ćeš naći uvijek dom,
srce koje kuca za te,
ruku da te prati,
majku da te shvati,
znat ćeš sve što treba znati.

Znat ćeš kako boli plač
kada tvoja zemlja pati;
ali iza svega
sigurno ćeš znati
što ti znači ovaj kraj.
To je tvoja zemlja, tu sagradi dom,
tu je stari temelj, tu na kršu tvom.
Tuđin i oluje kidali su nju,
al' još uvijek tu je sve dok mi smo tu.

Bit ćeš bogat ko i mi,
kralj što ne zna što je kruna,
al' na svojoj grudi
ko i ovi ljudi
bit ćeš velik ko i mi.

Vice Vukov

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Otocac-Tvoja_zemlja.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Otocac-Tvoja_zemlja.gif)
Lika - To je tvoja zemlja, tu sagradi dom…

http://cro-eu.com/uploader/uploader/To je moja zemlja.swf


Naslov: Žena i majka
Autor: Marica - Lipanj 04, 2010, 00:30:35

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Majka_i_zena.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Majka_i_zena.jpg)    
Žena i majka

Što žena u životu može dati?
Roditi dijete ako je Božja volja
i tako postati mati.

A ova žena o kojoj zborim
rodila dvije kćeri;
i sina potom.
I dom se njezin
ispuni životom.

Dobila ime
koje želi žena svaka,
a ime to je Majka.
Ljubav je svoju
nesebično djeci dala,
a ona često, baš često
kažu joj: Majko, hvala.

Život, međutim, sam
puteve svoje kroji.
Djeca su tu blizu.

I dođu često,
za nju najsretniji dani.
Obiđu majku i odu,
a ona opet ostane sama
u svome domu.

Barbat, 29. siječnja 2009.
Marica Kordić – Hodak

 


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Lipanj 05, 2010, 23:38:09
Poludjela ptica

Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem,visoko u zraku?
Tko li to pjeva?Ah,ništa,sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti,što bi htjela doseći?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno,da se u njem grije.
Tko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu,u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica,
Pjeva o vjetru,što je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Ne će za odmor nać nijedno drvo.


Cesarić.


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Lipanj 30, 2010, 18:04:11
Blago veče

Crven požar dana na zvoniku vitom
Planuvši još jednom polagano gasne.
Providan je zrak:nad poljem i nad žitom
Sve nam stvari dođu neobično jasne.

Sjenke krenu sa dna zlatnih perspektiva
I sve dublje tonu humci i daljine;
S onih blizih šuma mirno se razliva
San i skladan miris umorne tišine.

Tad se usred zlata i potmula sjaja
Javi Angelus i molitvene ure
Skrušeno zaplove preko cielog kraja
Sve na tihe ceste i crvene majure.

A kad naglo presta nad ugaslim žitom
I zazuje tihe pjesme zrikavaca,
Sve je tako blago i tako čudno i pri tom
Ko da netko neznan poljima koraca.


Ljubo Wiesner.


Naslov: Čarobna frula
Autor: Marica - Srpanj 03, 2010, 19:32:44

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Juraj_Kastelan_1919-1990.gif)  (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Juraj_Kastelan_1919-1990.gif)    
Čarobna frula

Javi se u meni riječ
i brizne kao voda živa.

O uzak mi je ovaj svijet
za oganj što ga čelo skriva.

Ne znam mu izvor. Neznan zvuk
Zvijezdano u meni zvoni.

O uzak li je neba luk
za krilo što ga nemir goni.

Juraj Kaštelan
(1919-1990)

Više > http://www.almissa.com/jurekastelan.htm


Naslov: Narodne primorčice - Senj, 1873.
Autor: Marica - Kolovoz 04, 2010, 13:57:00

Djevojka i more

Diva sidi na prozoru,
vanka gledi k sinjem moru,
k sinjem moru u govoru:
"Sinje more, da je meni
sav tvoj biser sakriveni,
da se mogu kitit njime:
Suzama bim od radosti
tebe more poplavila."
More divi odgovara:
"Divo lipa, divo krasna,
da su meni oči tvoje,
da te vidim jednoć samo,
ja bim suzam`od radosti
sve do kapi iskapalo!"

 (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Djevojka_i_more.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Djevojka_i_more.jpg)
Sinje more, da je meni
sav tvoj biser sakriveni


Tri dara

Sinoć me je zabolila glava,
na vedrini čekajući draga.
Neboli me od bolesti glava,
već me boli od vele žalosti:
Čula jesan, da mi se ženi dragi.
Nek se ženi, i meni je dragi!
I ja ću mu na veselje doći,
lipe ću mu dare donositi.
Svakom svatu po bilu maramu;
Svekrvici od svile modrahue,
milom dragom od svile crljene.

Ljuba peračica (pralja)

Ča se ono na srid mora bili?
Jesu l`vali al`mornari mladi?
Nit su vali, nit mladi mornari.
Ali vile, ali ljute zmije?
Da su vali, u moru bi bili;
Da su vile, u gori bi bile;
Da su zmije u grmu bi bile:
Već je ono Ive, dite mlado,
i na njen se košuljica bili.
Nij`je prala majka ni sestrica,
već ju j`prala va sinjemu moru,
nij`sušila na žarkome sunašcu,
već ju  j`prala grbznimi suzami,
a sušila na svojem srdašcu.

Hvalisanje

Hvalila se dunja pokraj mora:
"Nij`lipšeg cvića nad mojega,
već to sam ja, dunja pokraj mora!"
To je začula zelena naranča:
"Nehvali se dunjo pokraj mora,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, zelena naranča!"
To j`začuo žuti lemunčine:
"Ne hvali se, zelena narančo,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, žuti limunčine!"
To j`začuola rumena jabuka:
"Nehvali se, žuti limunčine,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, rumena jabuka!"
To j`začula šenica bilica:
"Nehvali se, rumena jabuka,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, šenica bilica!"
To j`začula vinova lozica:
"Nehvali se, šenice bilice,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, vinova lozica!"
To j`začula mladjana divojka:
"Nehvali se, vinova lozice,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, mladjana divojka!"
To j`začuo mladjani junače:
"Nehvali se, mladjana divojko,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, mladjani junače!
Posići ću dunju pokraj mora,
pobrati ću zelenu naranču,
pohvaljene žute limunačine;
Odkinut ću rumenu jabuku,
požeti ću šenicu bilicu,
potrgati ću vinovu lozicu,
obljubit ću mladjanu divojku."

 (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Nije_lipseg_cvica_od_mene_junacine.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Nije_lipseg_cvica_od_mene_junacine.jpg)
Nij`lipšeg cvića ...
od mene junačine ...
______________
Ovo su narodne pjesme vile primorkinje još malo znane, a čini se, još neštampane.
Pjesma "Hvalisanje" posvjedočava nam upliv štokavštine kako se to opaža na pr. u Novom Vinodolskom.

Senj, 1873. - Narodne primorčice


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Marica - Rujan 11, 2010, 20:42:21

Pod križem

Stoji Mati i ne vidi ništa
osim križa tvrdoga od drva
na koji joj sina razapeše
ljudi grubi kojima ta žrtva
Ne bijaše ni zadnja ni prva.
 
U duhu odjednom vidje dijete
tiho gdje se nježno k njoj privija,
zatim ču Ga gdje na svetom mjestu
mudrima govori o ljubavi.

Što najtvrđi zid mržnje probila.

I sva klonu, i na sreću ne ču
vojnikove koračaje čvrste,
koji prišav Sinu probi grudi.
Utonula u sjećanju bolna
milovaše, i ne znajući, rukom
sina modre i krvave prste.

(1942)

Josip Velebit rođen je 20. lipnja 1911. godine u Rijeci. Upravo zbog mjesta rođenja poznat je i pod nazivom Josip Riječanin.

Završio je klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu, a nakon diplome radio je kao nastavnik u nekoliko mjesta (Slavonski Brod, Beli Manastir, Osijek, Subotica, Križevcj), dočim je u Vrbovcu bio ravnatelj gimnazije. Bavio se i lutkarstvom, kao redatelj, osobito u Osijeku.

Godine 1940. postaje suradnik časopisa "Mladost". Iste godine objavljuje prvu pjesničku zbirku "Putnikova sjena" nakon koje je uvršten i u antologiju "Između dva rata" (1942).

Nakon "Lirskih zapisa" 1953. okreće se prijevodima i esperantu. Kao ugledni hrvatski esperantist dobio je niz priznanja, a među dragocjenim ostvarenjima jest i prijevod epa Ivana Mažuranića "Srnrt Smail-age Čengića".

Novu zbirku pjesama "Ipak se kreće" objavio je 1966. godine. Prevladavajući motivi Velebitovih pjesama jesu osamljenost i prolaznost.

Umro je 21. travnja 2000. godine u Novom Marofu.


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: zummann - Rujan 16, 2010, 14:35:57
Spoznanje

Prignuo sam pred životom čelo
Upoznavši mu mudru zdvojnost:
Što najjače u srcu peče,
Postat će najviša opojnost.

Jer život-alkemista stari-
Umijeće znade nepoznato.
Od muka,bolova i sumnja
U mome srcu stvara zlato.

Što dublji mi je bio bol,
U većem sjaju je uminuo.
I tako vršim poziv svoj:
Od suza praveći vam vino.


Cesarić


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Marica - Rujan 17, 2010, 21:29:22

HIMNA

Nasmij mi se, svijete mio,
Rani mi se na zlo dalo;
Trpio sam dugo, tio,
Uzdahnuo jače malo...

Ah, to biva, kad se luta
Po drugome carstvu negdje,
A ledena ruka kruta
Rastvori ti silom vjeđe.

Ne! Tuđe su staze ovo
I ne vode mojoj kući;
To je nebo ko olovo,
A pritište krv pijući.

U tom hramu na Sionu
Trujem samo oči drage,
U vječita mira zvonu
Slušam zveku krive vage.

O zagrm'te, žice, gromom,
Što najljuće kida stijenje,
Gle - već igram s divnom momom,
Ime joj je - ogorčenje!

Majka joj se vjera zvala,
Otac bješe sanjar ludi;
Rodila se divna mala
- Čudna l' čuda - usred ljudi!

Ko sirota puka bludi,
Med gomilam' srće, kleca;
Sva joj sreća, što poludi,
Kad pjesmicom katkad jeca...

Luduj, kćerko, vijek slobodna,
Lutaj svojih po nebesi';
Bude l' išta od tog plodna,
Prostit će se tvoji grijesi!

Ta čedo si divna braka,
Što ga ikad ljubav sklopi;
Mamurna si, svakojaka,
Otkad sunce tebe opi.

I majka ti umrije mlada,
Kad pometnu jadno tebe,
Preplašiv se divna sklada
Izmeđ svijeta - izmeđ sebe!

Pa - smij nam se, zvijeri plava,
Tek okreni leđa nama,
Nek mesnata tvoja glava
Grč nam štedi na usnama.

Da osmješak gorki, nijemi
U sav grohot ne sori se...
Ah, tad puca sve u meni,
Pa štropoće - rušeći se.

Silvije Strahimir Kranjčević: TRZAJI (1902)


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Marica - Rujan 18, 2010, 13:02:03

Kameni svatovi
(Narodna priča)

I.

Pod vrletnim Susjedgradom
Živio vam starac mlinar,
Broji vreće pšeničnice,
Broji mlinar bijeli dinar;
Srce mu se razveseli,
Smiješeći se starac veli:
"Vreće, kese, zemlju, mlin,
Sve će dobit dragi sin."

Pod vrletnim Susjedgradom
Živi s njime mlinarica,
S njime broji, s njim se znoji,
Baš je vrijedna gazdarica.
Kako bijelo ruho sklada,
Šapće kroz smijeh: "Snaho mlada!
Kada dođeš u naš mlin,
Bit ćeš gospa - goso sin!"

Ide vrijeme, majka radi,
Štedi, kupi, redi, gladi,
Niže, kupi, sve to više,
Čeka, čeka i uzdiše;
Perje čiha, kuću sprema,
Majka čeka, snahe nema.
A jedinče, majčin sinče,
Ocu starcu pripomoć,
Radi tiho u svom mlinu,
Pa se muči dan i noć,
Malo zbori - mnogo misli,
Valjda su ga jadi stisli.

Pa će jednom sinu majka
U pol plača, u po smijeha:
"Sinko, život nije bajka,
Kad se ljubi, nema grijeha;
Zakona je Božjeg krivac
Kad je mladić samoživac.
Gledaj, sinko, ja sam stara,
S posla otac već malakše;
Mlada gospa redi bolje,
Mlada leđa nose lakše,
Pa bi ćako rado gled'o
Od svog čeda milo čedo.
Lijep si, mlad si, imaš čime,
Svuda slovi naše ime;
Nema nigdje takvog mlina,
Nema nigdje takvog sina:
Sto srdaca željkuje te,
Sto djevica ščekuje te,
Dobre kuće, lica lijepa:
Pamet ti je, sinko, slijepa!
Što ti duša sama tuži
Gaseć silom srca plamen?
Što se srcem ne udruži?
Sinko, sinko, ti si kamen!
Sinko, sinko moj, ne veni!
Sinko dragi - daj se ženi!"

"Majko!" klikne sinak mili,
O vrat majci ruke krili
U pol plača, u pol smijeha:
"Nemoj dalje da me koriš,
Da od toga, majko, zboriš!
Kad se ljubi, nema grijeha!
Nisam, majko, nisam kamen,
Srce mi je cigli plamen:
A pri poslu revne ruke
Zatomljuju srca muke.
Ljubim, majko, kunem ti se,
Više neg' li zlatna zvijezda
Ljubi neba vedre vise,
Neg' li ptice svoja gnijezda;
Od sveg toga ljubim više,
Sva mi duša ljubav diše.
Čuj me! - tamo lice kreni,
Pa se, majko, ne rumeni.
Šutio sam dugo - dugo,
Sada zbori, moja tugo:

Bilo ljeto, mutna noć,
Meni bilo u grad poć.
Tiho: niti lišća šum
Muti svijeta sveg počinak,
A tvoj, majo, dragi sinak
Gazi mirno gorski drum.
Kad najednom - na okretu,
Gdje se grada malo niže
Mala crkva k Bogu diže,
Kanda vidim sliku svetu.
Stanem - mutne tarem oči,
Tu s oblaka mjesec skoči:
I divotni sjaj razlijeva
Do propela,
Gdje je bijela,
Lijepa, mlada klekla djeva.
Ja ni daha! - pa se zgurim,
Kao zmija kroz grm zurim.
Šutim. Slušam: ona plače,
Zdvojno drvo spasa grli
Vapeć: "Bože neumrli!
Umire mi slijepi ćako;
Nisam silna ni bogata,
Ovaj mali krst od zlata,
Dobro mi je moje svako:
Oj, primi ga, Bože, primi!
Duše s oca mog ne snimi!"

Nijem k'o kamen tada stajah,
K'o da vidim kako s raja
Ruka Božja prestavila
Anđelića čudomila.
Smutila se moja pamet -
To je moga milka zamet.
Sve sam dosad pritajiv'o;
Al' sve noću, al' sve danju
Ovu sliku vidim živo:
Majko; ja ti ljubim - Janju!"
"Janju ljubiš, nesretniče?"
Gnjevna majka gnjevno viče:
"Janju ljubiš, prosjakinju,
Zabogarku, golotinju,
Bijednu curu slijepca Tome!
Ti jedinac doma stara,
Bogatoga sin mlinara?
Lijepo bome, dično bome!
Zato moje teške muke,
Da ih grabe lijene ruke,
Zato lijepa pogačica,
Da je lomi nitkovica?
'Ajd u bijednu k njoj koljebu!
O crnom se gosti hljebu,
Odrpanku slatko ljubi
Pa majčino srce gubi!
Vij joj vijenac ti od sirka,
Steri postelj od koprive,
Gusle slijepca nek su svirka,
Kukaj, krpaj da se žive!
Idi svijetom, pjevaj, gudi
Da ti darak dijele ljudi;
Al' se mlinu ugibaj,
Jerbo, jadni sine, znaj:
Ubila me strijela mahom
Ak' mi Janja bude snahom!"
Al' iz mlina čuo sve to
Stari mlinar. Njega eto!
"Veži jezik! Ni da pisneš!
Gledaj, ženo, da otisneš!
Vidiš! Kakva oholija!
Siromah sam bio i ja;
Stanovasmo pod koljebom;
Hranismo se crnim hljebom;
Dobri Bog je dao svašta,
Uz bogatstvo siromaštva:
Časno radi, skromno jedi,
Pa ti pos'o zlata vrijedi;
Ženo, tebe bocka đavo!
To je, sinko, volja moja:
Janju ljubiš - pa je pravo,
Janja bit će žena tvoja."

"Majko, majko, nemoj tako,
Crne kletve sije pak'o;
Da su tebi moje oči,
Da ti srce tako skoči,
Da ti uho glas joj sluša,
Ne bude ti tvrda duša!
Zaklinjem se, majko, Bogu,
Pustit Janje ja ne mogu!"
Stara šuti, gnjev svoj guta;
Stara šuti, ode ljuta.

II.

Oj, veselja! Šta je? Šta je?
Po svem selu eto graje,
Stare babe lakte boče,
Razvaljuju čudom usta.
Iz kućica ljudi skoče:
"Ele, čuda, čuda pusta!
Svati idu!" "Čiji, kuma?"
"Mlinarova mlada sina;
Janju ženi! Roba fina!"
"Je l' taj dečko siš'o s uma?
Gavan vodi curče boso!
To vam nije čisti pos'o.
Ak' je lijepa, ak' je vita,
Nema Janja šupljeg boba,
Vrag u torbi ima oba,
Nije Janja bez kopita!"

Kuca zvonce na vrleti
Kao kreljut nebesnika
I na savez zove sveti
Dvoje mladih blaženika;
A po strmoj gorskoj stazi
K crkvi zvonka družba gazi.
Ne ide stara. Kod ognjišta
Ogarak u vatru tiska:
Šuteć sve od jada piska.
Jadna Janja ne zna ništa;
Da bi ona sve to znala,
Ne bi sad pod vijencem stala.
Stara svatom ručak redi,
Tako mlinar zapovjedi,
Stari mlinar ne zna šale -
Plam i gnjev joj lica pale,
Nadimlju se s bijesa prsi.
Zove zvonce u hram sveti,
Sad će svati doći k svrsi.
Na prag kući stara leti,
Gnjevnom rukom srce tisnu,
Gnjevnim grlom ljuto vrisnu:
"Ubila me strijela mahom
Ak' mi Janja bude snahom!
Kleta družbo, na toj stijeni
Kamenom se okameni!"
Zahujila olujina,
Razvali se nebesina,
Puče strijela
Usred sela:
Bijeli zidi lijepog mlina
Crna sad su razvalina.
Svati, otac, muž i žena
Tvrd su kamen do kamena,
Stara svijetom kud vrluda,
Kažu ljudi da je luda.

Projurilo mnogo ljeta
Preko bijelog Božjeg svijeta,
A zidine Susjedgrada
Prah, pepeo već su sada.
Jošte stoje kamen-svati,
Lako ćeš ih prepoznati,
Mladu, mladog, kuma vitog
I djevera kamenitog.
Pa kad usred burne noći
Munja crni oblak sjeca,
Usred noći o ponoći
Neki mukli glas zajeca -
Zvonce li je, što tu bije?
Nije, brate, zvonce, nije:
Uz rumeni neba plamen
Bijela žena plače, stenje,
Grli kamen, ljubi kamen,
Da sve dršće kruto stijenje;
Ruke joj se k nebu šire,
Burom zdvojni glas prodire
U pol plača, u pol smijeha.
"Kad se ljubi, nema grijeha."
Pitaj narod pri toj gori:
"Šta će ona rosna stijena?"
Pa ti narod odgovori:
"To su svati od kamena."

August Šenoa


Naslov: Svietu - Silvije Strahomir Kranjčević
Autor: Marica - Prosinac 21, 2010, 12:22:11

SVIETU
 
(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Silvije%20Kranjcevic-hrvatski%20knjizevnik.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Silvije%20Kranjcevic-hrvatski%20knjizevnik.jpg)
Silvije Strahomir Kranjčević

Što liep si bieli sviete
I brbljav živ i mio!
Da imaš jedno srce,
Na grudi bih ga svio,
Da čujem kako kuca
I kako sladko pali;
Ta riedki su se dosad
Na njemu ogrijali!

Da čujem one kapi,
Što žilama ti kruže
Aj toplije od sunca,
Krvavije od ruže.
A tu su krvcu tebi
Sve ljudske dale grudi;
O lomače, o žrtvo,
O draga braćo ljudi!

Što liep si sviete bieli,
Kad proljeće se šeće:
Sve grobovi miriše,
Sve cvieče - cvieće - cvieće!
A kada zima pirne,
O tad nas griju peći
Ah to je tako divno,
Da neznam ti ni reči!

A što kadikad tobom
Potrese truba bojna,
Što majka negdje plače,
Što ljuba nema vojna,
Što nevin su šužanj čami,
A netko vapi hljeba - -
O divni, bieli sviete,
Ta promjene nam treba!

Medjutim, tko je umro
Taj hljeba više neće;
A tko je živ još osto,
Taj zadovoljno šeće,
U šumici u hladu
Po zemlji štapom piše
I onda ide kući,
Pa što bi, dragi, više?!

O divni, čarni sviete,
O vrti se i toči,
Al meni ti je driemno
I sklapaju se oči,
A vele mudri ljudi,
Da čovjek ono sniva,
O čemu budan misli.
Što ljubi i cjeliva.

Pa ako mi što u snu
Na pamet dodje glupa,
Il smiešna da bi puko
Sa bolnom suzom skupa,
Ej onda ću ti pričat,
Što moja duša snije
I mi ćemo se smijat
Ko do dvie stare lije!


Naslov: Tvojoj sreći peta čaša
Autor: Marica - Prosinac 27, 2010, 17:48:27

Tvojoj sreći peta čaša

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Pet%20casa%20vina.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Pet%20casa%20vina.gif)

Tvojih loza domovino,
tvoji sinci piju vino,
tvom oltaru krvca naša,
tvojoj sreći prva čaša.

Druga čaša, braćo sada
našim slavnim mrtvim spada,
da oživi duh njihovi
i u nami se ponovi.

Treća čaša svim živućim,
koji uvjek srdcem vrućim
za dom i za narod rade,
da dug život Bog im dade!

A četvrta onoj braći
koju vid i razum kraći
stranputice basat čini,
da se vrate domovini.

Petu čašu svaki svomu,
što na srcu leži komu
il je ljubav il je zlato
da m`od Boga bude dato.

Autor: nepoznat


Naslov: Stari panduri
Autor: Marica - Veljača 06, 2011, 21:42:57

 Stari panduri  

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Stari%20panduri-pjesma-August%20Senoa.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Stari%20panduri-pjesma-August%20Senoa.gif)

Čestit vam je momak bio
Pokojni taj Janko naš:
Šljivovicu silno pio,
Bio pandur varmedjaš.

Dan za danom Janko moči
U čašici ljuti brk,
Igrale mu male oči,
Bio ves'o ili mrk.

Posestrima stoji šljiva
Našem Janku - čudan znak;
Rodi l' šljiva, - radost živa,
Ne rodi li Janku mrak.

Rodi l' šljiva, - šljivovica.
Teć će širom svieta svud;
Ne rodi li, - tužna lica
Sjedi Janko mrk i hud.

Sve je tako dobro bilo,
Mirno pio Janko moj,
Al je bilo, zlo se zbilo:
Dodje švabski red i kroj.

Dodje zakon nepoznati,
- Baš i toga treba još -
Od rakije nek se plati
A za daću silan groš.

Tad usahnu šljiva stara,
Nemila ju sutra kob;
A to Janku srce para
I on lego u svoj grob.

Posjekoše šljivu tanku,
Drven od nje sbiše krst,
Neka bude našem Janku
Tu spomenik jak i čvrst.

Mirno spava. duša stara.
Taj naš pandur varmedjaš,
Jer u raju ni dinara
Od rakje ne plaćaš.

August Šenoa, "Razne pjesme"

Crtež: Branko Radulović


Naslov: Tvoje oči
Autor: Marica - Veljača 07, 2011, 00:09:02

 Tvoje oči

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Tvoje%20oci-crtez-Marica-6_2_2011.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Tvoje%20oci-crtez-Marica-6_2_2011.jpg)

Nisu kano vedro nebo
Tvoje oči, djevojčice,
Već ko vedra tamna nojca,
Kad joj zviezdam trepti lice:

Vedra nojca tajinstvena
U misli nam duh zanaša,
I mističnom po bezmjerju
Tad tumara dušu naša.

Nejasne nam želje silne
Nujnom boli srce trave,
Ko nejasne noćne slike
Pune neke čudne strave.

Lete lete pram obzorju
Nejlsnome, bezkrajnome,
Ko iz cvieća miomiris
Po vazduhu ubavome.

Tako kada noćolike
Gledam vedre oči tvoje,
U jezero otajnosti
Utope se želje moje;

A misli mi zamućene
Po obzorju mašte plove,
Poput leta nečujnoga
Mekokrile tamne sove.

Ona leti bez žamora.
I po mračju let svoj stere,
Pak nim opet oko glave
Mekoperna krila vere.

Tako lete moje misli
Kroz noć čarnu oka tvoga,
Pu se gube u pučini
Njegvog čara bezkrajnoga.

Tope mi se želje, misli,
Tvojih zjena u dubine;
A one su uviek čudno
Pune miru i vedrine.

Tako mirno sinje more
Maínom se divnom stere.
Ko da tísuć punih ladja
Dubina mu ne proždere.

A kada se sve utope
Puste želje srce moga,
I kada sam predaleko
Od zamamnog oka tvoga;

Jedna želja iz dubine
Na skorup mi tad izpliva:
Da mi opet duh utone
Sred tvog oko nepojmljiva.

Dr. Ante Tresić-Pavičić

Crtež: Marica, 6. 02. 2011.


Naslov: Što je čovjek
Autor: Marica - Studeni 13, 2011, 01:53:57

Što je čovjek

Stvor je nalik boljoj sliki;
Slab u znanju i mudrosti,
Misli: da je duh veliki,
Deset godin u starosti.

A sa 20 god.?

Tada mladić je cvatući,
Koje sve misli znat i moći,
Al ga ljubav pusta muči,
Tupi znanje, slijepi oći!

A sa 30 god.?

Čovjek to je u krijeposti,
Poso revno obavljuje,
Pameti jer ima dosti,
Pa za sebe radi, kuje.

A sa 40 god.?

Taj ti stepen najljepši je,
Obitelji kad u krugu
Časak živi ugodnije,
Zaboravi na svu tugu.

A za 50 god.?

Oblaze ga mila čeda,
A on kao otac dragi,
Njih i ženu milo gleda,
Pa im daje nauk blagi.

A za 60 god.?

Starosti se kažu znaci,
Sve to više mir obljubi,
U zakutak rad se baci,
Pa nemari što sviet trubi!

A sa 70 god.?

Starac je on sijedoglavi,
Obkoljen od unučadi,
Koja ga štuje, koja ga slavi,
I život mu tihi sladi.

A sa 80 god.?

Mudrosti mu ponestaje,
Bogu šalje molitvice,
I na smrtni časak haje,
Al se boji još zemljice!

A sa 90 god.?

On postaje što je bio,
Dijete, - baš na ruglo svijeta
Al bi ipak rad živio
Da ispuni stotin ljeta !

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Na%20magarcu.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Na%20magarcu.gif)

A sa 100 god.?

Kad je na taj stepen stao,
Na skoro ga grob zagrne,
Pa je s česa je postao:
Gomilica zemlje crne!

G. Klarić


Naslov: Matija Anton Relković "Zubača"
Autor: Marica - Studeni 25, 2011, 23:02:30



Matija Anton Relković



Satir iliti divji čovik

u prvom dilu piva u verše Slavoncem
a u drugom dilu Slavonac otpiva u verše Satiru




Klikni na fotografiju

     (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/normal_Relkovic%20Matija%20Anton.gif)  (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Matija%20Antun%20Relkovic-Satir%20iliti%20divji%20covik.pdf)

♦ ♦ ♦ ♦ ♦

Meni jedna od najljepših Relkovićevih pjesama koja nije u zbirci "Satir iliti divji čovik"

Zubača

Svaki težak zubaču poznaje,
Uz ornice i tkogod pristaje,
Jer, dok lemeš izprivraća grude
Ta, nje taruć, orači se trude.
Ali kućnik da podpuno znade,
Što sve višti tim alatom rade,
Nek zubače od dvi vrsti ima:
Jedna, koja klin od gvožrđa prima,
Drugu, koja sve ima drveće,
Kljuse lašnje nju oranjem kreće.
Koja šiljke od gvožđa imade,
U nju višje drveta se dade,
Tako: da se iz pet uzduž greda,
1 pet priko ta zubača gleda;
Po njoj klini rede se ovako,
Da je prično primi drvo svako:
Koje peva prična greda prima,
Svak' tri palca nek duljinom ima,
U drugoj su od palca četiri,
Trećoj kline pet palaca miri,
Od šest hoće četverta, poslidnja
Klinim nek se najduljima minja,
Koji, kad su od palaca sedam,
Daj, ovako da ređane gledam:
Kako stoje dva u prvoj klina,
S' drugom gredom nek im je promina,
Tako, jedan da iz druge gleda
Med' dva klína od prvoga reda,
Tako neka šilj iz grede treće
Na polak se med dva druge meće,
I tako nek rede se svi drugi,
Nad dva kratka da izgleda dugi.
Ta zubača, što gvožđe imade,
Nek se teško imenom poznade ;
Druga, koja sve drveno ima,
Pod imenom lagane se prima;
Ovoj, kad ćeš' od derveta kline,
Da se lako koi neprikine,
Traži drvo ob zimu drinovo,
Za zubaču najbolje je ovo,
Od kog' kline sve jednake pravi,
Al' je, kako već kaza, razstavi,
Da četirma gredama se pruže,
Od dva palca nenačinjaj duže.

___________
* Drljača > oruđe za obradu (usitnjavanje) zemlje nakon oranja, razrahljuje i izravnava gornji sloj; brana, zubača 


Naslov: Naše loze
Autor: Marica - Siječanj 08, 2012, 12:30:40

(http://cro-eu.com/uploader/uploader/Vinova loza-1.gif) (http://cro-eu.com/uploader/uploader/Vinova loza-1.gif)
Naše loze

Gdjekoj narod šerbet pije,
Taj žežne pak rakije.
Onaj vrući čaj rad srče,
Drugi pivo sve na vrče.

Neka braćo tak je pravo,
A kak pravo tak i zdravo:
Svakom svoje – nam jedino
Prija s naše loze vino

Bogović
1. veljače 1888
(http://cro-eu.com/uploader/uploader/Vinova loza-2.gif) (http://cro-eu.com/uploader/uploader/Vinova loza-2.gif)

_____________________
šerbet > tur. şerbet ← arap. šarba: piće
1. istočnjačko osvježavajuće piće od vode, šećera ili meda te mirodija;
2. uzavrela voda u šerbetluku pripremljena za kuhanje kave
3. ukuhan šećer kojim se zalijevaju slatke pite

♦ prezime (prema zanimanju): Šerbedžić (Đakovo,/Slavonija, Baranja), Šerbedžija (100, Orahovica, Zagreb, Banovina), Šerbeđić (Đakovo, Osijek), Šerbeđija (130, Đurđevac, Zagreb, Buje), Šerbetar (Ludbreg, Županja), Šerbetić (Zagreb, Samobor)


Naslov: Vrieme leti
Autor: Marica - Siječanj 28, 2012, 14:21:46

Vrieme leti

Vrieme leti, narode žuri se;
Pod jedan stieg slažno skupi se!
Zajednica nek' ti bude mati,
A nauka nek' ti dušu zlati.

Dok si zdrav i čitav lahko ti je dati,
Ali u nevolji vratit' će ti mati;
Hrlo dakle napried, brate, ded se žuti,
Da u zgodno vrieme ti izbjegneš buri.

Za napiednim svietom da ne zaostaješ
I sloibodno kretati, da se s njime znadeš -
Slušaj, čitaj, uči što pametni kažu,
Da tvoje se misli sa njihovim slažu.

Ivan M. Strmić.
Chicago, 26. svibnja 1904.


Naslov: Budimo si braća
Autor: Marica - Siječanj 28, 2012, 14:22:38

Budimo si braća

Slogom rastu male stvari,
a nesloga sve pokvari.
Poslovica stara kaže,
budi stalan ta ne laže.

Ako igda misliš brata
podtaknuti na što bolje;
Nek ti riječ bude blaga
i dokazom dobre volje.

Prije nego što izrečeš,
misli da si ti na mjestu
tvoga brata, komu hoćeš
da upraviš tvoju besjedu.

Te kad bi ti netko drugi
upravio iste rieči,
koje si, tvome htio bratu
malo prvo ti izreči;

Bili onda bio blaži?
Ako da, a ti razlaži;
ako te onda pako drži
ti si svoju rieč pridrži.

Ivan M. Strmić
Chicago, 28. travnja 1904


Naslov: Moja vila
Autor: Marica - Ožujak 02, 2012, 15:10:07

Moja vila

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Moja%20vila.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Moja%20vila.jpg)

Pod modrim nebom zelena je trava,
A na travi moja draga spava.
Oko nje se leptirići kradu,
Obliću ju kano rosu mladu.
Iznad glave jorgovan joj miri,
Povjetarce njegom kosom piri.
Žarko sunce grije njeno lice,
A oko nje pjevaju joj ptice;
Voda teče, pa ju razhlađuje,
Lišće sušti, pa ju razblažuje.
Na njedarce ručicu je djela,
Kano da se boji dika bjela.
Ne bil ko god u srdce joj dirno
I slušao kalko je nemirno.
Nebil ko god pogledao njime,
I opazio u njem moje ime.

Janko Keserić, 18. lipnja 1904


Naslov: Sablasna lađa
Autor: Marica - Ožujak 08, 2012, 12:54:07

Sablasna lađa

Na Kvarneru mrkom sred ponoći tamne
Jedri čudna lađa pod čudnim barjakom.
U čas mrtve ćame
Ko sablast se gubi neprobojnim mrakom,
A iz lađe pjesma junačka se ori
I pieva o slavi,
O Duždevoj sili, o mletačkoj stravi . . .
Slušaju je nijemi svi primorski dvori.

Slušaju je dvori, ali gdje su ljudi,
Da ih jaka; pjesma jošte ne probudi?
Gdje su borci, gdje su ispod Učke sive,
Da još ne ožive?
Svake noći lađa tužnim morem brodi
Priča o slobodi.
U njoj svi mornari
Uskoci su stari,
Što se dižu živi iz morskih dubina,
A sa jednim geslom: "svi protiv Latina!"

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ladja%20u%20magli.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ladja%20u%20magli.jpg)

Triglav jošte spava
Velebit još drema
Bojovnika nije, osvetnika nema.
D' Annunzijeva: Nave i sitna i laka
Plovi starim morem uskočkih junaka.

... Duni silni vjetre s velebitskog visa
I prohuji snažno vrh primorskih klisa,
Dušmana potresi,
Snagom ih ponesi,
Zapali sva srca, ohrabri sve ruke,
Probudi već jednom jadranske hajduke!

Rikard Katalinić Jeretov
U Zagrebu 1920.

____________
sablast > priviđenje, prikaza, utvara


Naslov: Ispovijest
Autor: Marica - Svibanj 09, 2012, 23:03:26

Ispovijest
(Pisao sluteći smrt)

Kad tjelesni duša skine tovor,
Kad lopata zvekne nada mnom -
Neće mene slavit ljudski govor;
Jer na glavu ne metnu mi lovor
Ni besjedâ, ni topovâ grom.

Dari, svijete, tvoji su sljeparije:
Otrov med je, pelin cvijet je tvoj,
Trnje vijenac što ga slava vije,
Trnje vijenac što ga slava vije,
Žar mu znanja vir: tko iz njega pije
Dok krv igra, ne zna što j‘ pokoj.

Al prestavljen duh će znat za blagi
Odmor: prestat će mu smetat mir
Tašti sanci - srcu toli dragi -,
Travne želje i varavi vragi,
Praznih nada neprestan prepir.

Da! prestat će što sad duša trpi,
Spast s nje muke i brigâ teret;
Križ će kititi vijenac - ne što crpi
Iz krvi se il žanje na hrpi
Od trupova - neg ljubavi cvijet.

Ti jedino dobro! o ljubavi!
Ti si dušâ plemenitih kruh,
Ključ i zvijezda k raju, k pravoj slavi;
Rado mladost ja u tebi stravih!
Da još onkraj prati me tvoj duh.

Blago nama, gdje pod sunčan zapad
Natkrivo nas svojim granam bor,
Slušo slatki način priseg šapat,
Usne samo pod cjelovma sklapat -
Dviju dušâ vječni ugovor.

O blaženstva! Al već zbogom, ljuba!
Znaj, i onkraj žive ljubvi san:
Za mnom plakat - tašta je danguba;
Dok nas sudnja ne sastavi truba,
Duh moj k tebi slazit će svak dan.

A ti, brate, štono u prikljeće
Od Mudrice uvede mi um,
Nek te Slava vijek u vijence spleće
Razigrava grčkih maslin cvijeće,
I tih palmâ hindostanskih šum!

I vi, braćo, drugovi na stazi
Rodnog praga ... zbogom, zbogom svi!
Bili za rod svijetli vam obrazi!
Bran‘te, diž‘te što nepravda gazi...
Vijenac za vas na križu visi.

Zbogom!... Skoro duh će skinut tovor,
Spavat trup spod humka nagrobnog,
Niti marim, bio li nad njim lovor,
Bio l‘ po svijetu za mnom dug razgovor; -
Ja sam ljubio: - eto vijenca mog!

Stanko Vraz (1810.- 1851.),
pravim imenom Jakob Frass


Naslov: U bjesnilu pomamne krvi
Autor: Marica - Svibanj 12, 2012, 00:46:00

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/U%20bjesnilu%20pomamne%20krvi.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/U%20bjesnilu%20pomamne%20krvi.jpg)  
U bjesnilu pomamne krvi

Kukunješte mi sviraj, gudalo bijedno,
da nogama lupam parkete bijesno!
Danas mi vrije u duši oganj
i vihor tijelom vitla po krvi,
danas bi` lupo, danas bi spavao,
danas bi sve u ništa da smrvim.

A ona bijedna, mlitava svirka,
što tijelo k tijelu griješno previja,
i draže se grudi i noga se dirka
i žena se mrtva od strasti svija;
O mlitava je takva i griješna svirka!

Kukunješte mi reži, gudalo jadno,
da lupam, mrvim i skačem bijesno,
danas mi vitla vihor po krvi,
danas je meni u meni tijesno!

Marijan Ivačić-Matkov
15. travnja 1922


Naslov: Tomislav Prpić: "Mrtva grana"
Autor: Marica - Rujan 06, 2012, 23:49:52

Mrtva grana

Pak opal je sneg,
zabelil se breg
moj mail, dragi, pospani.
Pak došli su oni
V belo zamotani dani,
i lepo je sada počinuti
črnoj, zamišlenoj grani.

Ona je gola, je slečena
i čisto po poli odsečena,
al niš ju to više ne boli
V žutom, jesenskom jutru
jemput je samo zavrisnula
i onda se tamo stisnula,
da hrgu je videt još golu.

Bumo je v zemlju zakopali,
naj tam si dole jos spi.
Bu toplo ji nutri i vezda
kad malo se ona stopi.
Kad vse bu zeleno pak,
i ona bu onda se stala -
i cvetja bu morti jos dala.

Il v zemli bu rajše ostala,
ne bu vec štela na svet,
je lepše ji bilo vumret.
I ak na njezinoni grobu
mi bumo čekati šteli,
dok padal bu sneg
i belil se breg,
mi skup bumo beli, tak beli.

Tomislav Prpić, 1923
Kajkavsko narječje- ekavski govor


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Markokr. - Rujan 08, 2012, 19:43:32
Ova stranica mi se svidja. :ljubimte

Kukunjesce .....

Zasto se kukunjesce zove tako i dali se igra samo kod nas u Liki ?

Danke unaprijed  :milovati
Marko


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Marica - Rujan 09, 2012, 01:52:39
Ova stranica mi se svidja.
Kukunjesce .....
Zasto se kukunjesce zove tako i dali se igra samo kod nas u Liki ?
Danke unaprijed 
Marko

Dragi moj Markec,

ova pijesma nema nikakve veze sa rumunjsko – vlaškim – nazivom za ples kolo: kokonješte; kukunješće; kukunješte; kukunješ; kokonješče ili kokonica.

Ja ne znam što je pjesnik mislio i želio reći ali si uzimam "slobodu umjetnika" da ju interpretiram onako kako na mene ljepota pojedinih riječi djeluje. Pjesma je za mene verbalna slika, a u slici (ne fotografiji) vidi svaki promatrač drugu dušu umjetnika koji krši sva prava istine i morala. Interes umjetnika-pjesnika je načiniti vezu između gledanja - ili čitanja pisanih riječi - i fantazije.

-   Koju ti zamisao imaš pri ovoj pjesmi?

-   Ličko kolo?
-   Misliš li na ovo?

Haj kukunješće lipo kolo naše
Haj tebe vole i cure i snaše
 
Haj koja cura nezna kukunješće
Haj nesmije se udati u lešće
 
Haj mala moja, visoki jablane
Haj ko će tvoje povijati grane
 
Haj vatajte se curice do mene
Haj dok se nisu povatale žene
 
Haj alaj smo se sastali bećari
Haj pa ni jedan za kuću ne mari
 
Haj babe sudci, žene advokati
Haj samo paze ko će skime stati
 
Haj volim jednu, a četiri mene
Haj al' su lude curice malene
 
Haj mala moja preko kola priđi
Haj poljubi me pa opet otiđi
 
Haj ništa mene mladog ne zanima
Haj nego mala od šesnaest godina
 
Haj imam curu imam i tamburu
Haj curu volim, tamburom se olim.

Ali i ovo je samo jedna ljubavna pjesma koja se u kolu pjeva!

PS: Zašto se zove kukunješće? Nemam pojma ali je nastalo od rumunjske riječi "coconeşte" i ima značenje u stilu mladog plemića tj. mladoga gospodina, današnjeg frajera. A sada se trebamo pitati kakve veze ima mladi gospodin ili frajer s plesom sitnih i brzih pokreta. Nemam pojma!


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Markokr. - Rujan 09, 2012, 21:33:20

Hmmmmm...pa koji osjecaj imam?

U jednu ruku je ta pjesma dio nase tradicije uz koju idu muskarcine voljene od nekoliko zena koje mogu bit sretne da takvog poglavicu poznaju.
Volim jednu a cetiri mene .....tipicno licka umisljotina. Jer su Likote bile sretne kada ih je ijedna htjela pogledat.
Becari su bili dio licke tradicije i nisu egzistirali samo u pjesmi. Nazalost.

Pjesma je valjda nastala u prastaro vrijeme, skladana uz petrolejku i pec od topovske cjevi. U danasnje vrijeme nezamisliva tematika jer Licani fasuju svoje porcije samara od njihovih divojki i zena i mole ih da smiju izaci ispod kreveta...
 
:haha

Na kraju krajeva - odsanjani san "pravih i silnih" decki iz podvelebitskih i podkapelskih skrapa.
Marko
:pa-pa


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Marica - Rujan 09, 2012, 23:54:12

Kolo, ples još iz predkršćanskog doba, izgubio je svoj društveni značaj. Danas su putevi upoznavanja, zahvaljujući ženama, mnogo kraći i jednostavniji-lakši. Dok su nekada djevojke i žene kolo igrala satima, danas je vrijeme novac, tempo života je brži: "Idemo li k tebi ili k meni". Upoznavanje je reducirano na ime (ponekada i prezime) i broj mobitela.

Danas je lakše nekoga upoznati negoli ga sutra nepoznati.

 :pjevam
http://www.ples.hr/narodni-ples/kolo-a58.html


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Marica - Rujan 10, 2012, 01:00:50

Citat:
Hmmmmm...pa koji osjecaj imam?

U jednu ruku je ta pjesma dio nase tradicije uz koju idu muskarcine voljene od nekoliko zena koje mogu bit sretne da takvog poglavicu poznaju.

Volim jednu a cetiri mene .....tipicno licka umisljotina. Jer su Likote bile sretne kada ih je ijedna htjela pogledat.

Citat:
Becari su bili dio licke tradicije i nisu egzistirali samo u pjesmi. Nazalost.

-    Da, bećar je čovjek koji obožava samo one žene koje se ne žele udati.

Citat:
Pjesma je valjda nastala u prastaro vrijeme, skladana uz petrolejku i pec od topovske cjevi. U danasnje vrijeme nezamisliva tematika jer Licani fasuju svoje porcije samara od njihovih divojki i zena i mole ih da smiju izaci ispod kreveta...

-    Najprije je dragi Bog stvorio muškarca, zatim ženu. Poslje mu je muškarca bilo žao te mu dade alkohol jer je i najslabija žena dovoljno jaka da podigne muškarcu tlak.

-   Jednoj ženi je potrebno dvadeset godina da bi od svoga sina napravila čovjeka - a drugoj samo dvadesetak minuta da napravi budalu od njega.

:ljubimte

Markoooooooo, s tvojim i mojim komentarima udaljišmo se nas dvoje daleko od ove predivne pjesme "U bjesnilu pomamne krvi".
:placko


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Markokr. - Rujan 10, 2012, 08:57:48

Pa jest.
Mi se udaljili a pjesma je kao vulkan.
Opisuje strasti i emocije nekoliko sekundi prije eksplozije. Snaga , zivot ,strast i eksplozivnost.... Nedaj boze srest zensko celjade u takvoj situaciji !!!!  :haha
Ili ?
 :pa-pa


Naslov: Odg: Lijepi stihovi
Autor: Marica - Rujan 10, 2012, 10:56:39

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sreca%20u%20pijesku.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sreca%20u%20pijesku.jpg)

Trag u pijesku

Vjetar je obrisao trag,
digao je travu što je
ležala pod nama
i kao da nas nikad nije bilo,
kao da si uvijek bila sama.

Vjetar je obrisao trag,
more je obrisalo trag.
Tragove u pijesku prekrila je plima
pa više neznam da li je to san
il' ispod pijeska nečeg ima.

More je obrisalo trag,
vjetar ću moliti za znak,
samo da nađem dokaz naše sreće
vjetar ću moliti za znak,
a možda ispod pijeska nečeg ima.

Daleka obala
 


Naslov: Što je to - Was es ist
Autor: Marica - Listopad 18, 2012, 15:21:11

Was es ist

Es ist Unsinn
sagt die Vernunft
Es ist was es ist
sagt die Liebe
 
Es ist Unglück
sagt die Berechnung
Es ist nichts als Schmerz
sagt die Angst
Es ist aussichtslos
sagt die Einsicht
Es ist was es ist
sagt die Liebe
 
Es ist lächerlich
sagt der Stolz
Es ist leichtsinnig
sagt die Vorsicht
Es ist unmöglich
sagt die Erfahrung
Es ist was es ist
sagt die Liebe

Erich Fried
    (http://cro-eu.com/uploader/uploader/Srceta.gif) (http://cro-eu.com/uploader/uploader/Srceta.gif)
(http://cro-eu.com/uploader/uploader/Srceta.gif) (http://cro-eu.com/uploader/uploader/Srceta.gif)
   
Što je to

To je glupost
kaže razum
To je što je
kaže ljubav

To je nesreća
kaže računica
Nije ništa doli bol
kaže strah
Bezizlazno je
kaže uvid
To je što je
kaže ljubav

To je smiješno
kaže ponos
Lakomisleno je
kaže oprez
To je nemoguće
kaže iskustvo
To je što je
kaže ljubav

Prijevod: Erika Petrić

Alfred Hitchcock: "Ljubav je partija karata, gdje svi varaju. Muškarci - da bi dobili, a žene - da ne bi izgubile."

Više > http://bs.wikiquote.org/wiki/Ljubav


Naslov: Djedovi dari
Autor: Marica - Siječanj 12, 2013, 16:30:11

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ivica%20i%20Marica.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ivica%20i%20Marica.gif)    
Djedovi dari

Marica:
Što to šuška? Tko to gre?

Ivo:
Djed iz sajma doma gre.

Marica:
Što to nosi? Što to ima?

Ivo:
Torbica mu na leđima.
U sobu je ušo, gle!

Marica i Ivo:
Djede zlatni, torbu svali!
Al smo te se načekali!

Djed:
Smirite se, počekajte!
Trudnom starcu klupu dajte.
Tako!.. A sad torbu amo,
Da je malko razgledamo.

Marica:
Daruj mene lutkom lijepom!

Ivo:
Meni konjić s dugim repom!

Djed:
Ja vam nosim druge dare.
Što je ovo?

Marica:
            Igla, škare ...

Ivo:
To je knjiga početnica! ..
Gle, pisaljka i tablica!

Ivo i Marica:
Nije djed na sajmu bio.
On nas mlade prevario.

Mladi Hrvat, 15. 04. 1904


Naslov: Višnja Kranjčević Vuletić
Autor: Marica - Siječanj 14, 2013, 18:53:21

Višnjica

U proljeću rosnu
Višnjica je mala
Bez ikoga svoga
Sirotna ostala.

Al hrvatski dom je
Na svom pragu prima,
Pjesnikovo *) čedo
Tu gnjezdašce ima.

Hrvatska će cijela
Odsle bit joj majka,
Jer nju resi lovor
Njezina babajka.

Josip Milakovíć
Opatija, 1. listopada 1911
 
________________
* Naša mala Ličanka - Višnjica je ime kćerkici pokojnoga Silvija Kranjčevića, velikoga hrvatskoga pjesnika i umrle Ele. Silvije Strahimir Kranjčević i Ela Kašaj, vjenčani su 1898 u Sarajevu. Šest godina kasnije rodila se Višnja.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Visnja%20Kranjcevic-1.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Visnja%20Kranjcevic-1.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Visnja%20Kranjcevic.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Visnja%20Kranjcevic.jpg)

Višnja Kranjčević Vuletić
Sarajevo, 18. srpnja 1904 - Zagreb, 24. veljače 1983
 
Poznato je Elino svjedočanstvo prema kojem je Silvije uvijek govorio: "Kad me pogleda tim svojim očicama, čini mi se kao da se nebo otvorilo". Silvijevoj i Elinoj jedinici Višnji bolest i smrt odnijeli su oba roditelja vrlo rano.
 
Gotovo cijelo Višnjino najranije djetinjstvo, Silvije je bio bolestan, a jedan dio tih dana, proveo je na liječenju u Beču. Veliko svjedočanstvo tih bolnih dana ali i ogromnu količinu nježnosti koju je Silvije iskazivao prema svojoj kćeri čuvaju njihova bečka pisma.
 
Budući da će ubrzo nakon Silvijeve smrti (1908) umrijeti i Ela, (1911) ona će po želji svoje majke biti povjerena skrbništvu njezina tetka i tete, Dušana i Mile Plavšić, čiji se dio ostavštine također čuva u obiteljskom arhivu "Kranjčević" i dostupan je na ovome mjestu.
 
Višnja će u toj obitelji ostati do punoljetnosti, kad se udaje za tadašnjeg praškog studenta medicine, Antu Vuletića. S njim će imati dvojicu sinova, Duška (1927-1950) i Silvija (1931), koji je ove stranice obogatio obiteljskim sjećanjima.
 
Profesionalno, Višnja je zapamćena kao tajnica brojnih intendanata zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta.
 
Umire u veljači 1983. i pokopana je na zagrebačkon Mirogoju.

http://www.sskranjcevic.hr/djela.ASP?PisID=1&KatID=129

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=60.msg586#msg586


Naslov: Prve hlače (V. Nazor)
Autor: Marica - Siječanj 14, 2013, 18:55:43

Prve hlače
(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ivine%20prve%20hlace.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ivine%20prve%20hlace.gif)

Zorka:
Ivice, što vidim?... Gaće, gaće prave
S džepom i pucima, od kadive plave!
Amo se; koracaj: ne ćeš, bolan pasti,
Momče moje holo, pjetle moj gaćasti!

Ivica:
Ivo sam! Ivica ne zovem se više...

Zorka:
Al taj novi gospod i sad palac siše.
Makni dolje ruku, pa zakroči živo!
- Tako! .. Sad si čovjek ... Sad si pravi Ivo.
Gospodine mladi, u kolu mališa,
Kako ćete sada igrat sliepog miša
U gaćama lijepim, što vam skroji mama?

Ivica:
]a se nikad više ne ću igrat s vama.

Zorka:
A kad ćemo opet na potočić poći,
Kako ćete sada preko vode proći?
Zar zasukat gaće, gospodine mladi?

lvica:
Gacati po blatu sad se meni gadi.

Zorka:
A driešiti gaće? A vezati gaće?
Zbog toga će Ivo da često zaplače.
A dugme zapučit? A puca otpučit?
Al će se naš Ivo oko toga mučit.

Ivica:
Šutil Što te briga? ]a ne gledam na te.
U mene su gaće ko u našeg tate.
Zapučit, otpučit, driešit i vezati ...
Tog mi sve ne treba: u njim ću spavati.
S ujakom ću često u grad, da se šetam.
Župnik ne će više klicat, kad ga sretam,
Dok se uz smijeh dobri mog nosića laća:
- Koliki si, Ivo, a još nemaš gaća! -
Učitelj će stari kazat kad me vidi:
- Sad si momčić, Ivo; u školu mi pridi -
Dà, čovjek ću postat! - Seko, moja mila,
U čelo si sada mene poljubila...
Vidiš, kakva čuda na svijetu prave
Te gaćice male od kadive plave!

Vladimír Nazor, 1. srpnja 1910


Naslov: Kada ćemo znati trinaest zanata
Autor: Marica - Veljača 22, 2013, 09:38:59

Kada ćemo znati trinaest zanata

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatice.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatice.gif)

Domaćica jesam vam,
Puno moram ja da znam;
Da u redu bude poso,
Zadovoljan kuće goso.
Moram kuhat, suđe prati,
Pode glancat lijepo znati
I uredno rublje prati,
Oglačati, zakrpati,
Kao pekar kruha peći.
Imam poso još i veći;
Drvocjepac moram biti,
Moram peći naložiti,
A na zidu kad je rupa,
Il se žbuka već iščupa,
Da ne bude još i gora
Zidar žena biti mora.
Ko ličilac treba onda
Nešto boje da još doda
I da lijepo sve premaže
Da se s drugom bojom slaže,
Polica se rastavila
Čekićem je i nju zbila
Pa je tako i stolara
Zamijenila kućna Mara!
Kad su vrata oglodana
Oboji ih ona sama.

A kad veće sve poradi,
Tada sjedne u paradi ...
Glasoviru, pa zapjeva
Od dosade da ne zijeva.
Glazbenik i pjevačica
Mora biti domaćica,
Zadovoljna svojim zvanjem,
I ponosna takvim znanjem,
Kada trinaest zna zanata
Baš joj dosta muževa je plata!

Roza Lovrina, Hrvatica, 1. ožujka 1939


Naslov: Kantaju tići ...
Autor: Marica - Listopad 10, 2013, 20:04:46

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Kantaju%20tici-cro-eu_com.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Kantaju%20tici-cro-eu_com.gif)

 Kantaju tići …  

Kantaju tići va dolčiće,
i hijacinti va lončiće,
i klasi žuti od pšenice,
i grozje zrelo na brajdice.

Smeje se mići gardelinčić
i miga mladoj, vražji tić,
i brblje cijelo već dopodna,
zemlja da je ljetos jako rodna.

Cvrčak čvrčki va toj travice
i sunčaju se gušćerice,
a Božje sunce na njih svijetli,
da staru krv im malo stepli.

Po ceste gre jedan fantina,
kosu je hitil prek ramina,
otprl je usta pa se smeje:
"Život na svitu – veselje je".

Drago Gervais Lumberski, Bakar, 14. prosinca 1922
 



Naslov: Liepa naša Moslavina
Autor: Marica - Travanj 09, 2014, 17:11:53

Liepa naša Moslavina

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Moslavina.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Moslavina.jpg)

Liepa naša Moslavina
Zemlje milo, zemljo divna!
Puna krasnih si dolinu.
Rodnih polja i planina!
Oj mladosti moje raju
Zdravo mi i sretan bud!
Mog životu zavičaju
Procvala ti sreću svud!

S vidrenskoga divnog brda
Puca pogled u dolinu;
Gdje mi sretno oko gleda
Svuda krasnu Moslavinu:
Tu se nižu biela sela
Izmedj brda i lugova;
Ponosita i vesela
Poput bielih labudova.

Vjenci gora okol kruže
Zelen-gaje i livade;
Zlatna njive kud se pruže,
Tamo kruha dost imode.
Izmedj šuma tu se nižu
Divna brdu puna vina,
S njih se pjesme glasi dižu:
"Liepa naša Moslavina!"

Srp i kosa, plug i brana,
Marljivost i pošten rad,
Moslavcu je slucda hrana:
Tim se hrani star i mlad.
Uz to dobru knjigu štije
Iz nje uči: - dušom svom -
Dok mu živo srdce bije
Svoj hrvatski ljubit dom!

Hrvatice Moslovačke
Kao vriedne majke slave;
Radjaju nam sve junačke
Domovini sokolove.
Dok u zibci sinak snije,
Zaklinje mu majka grud:
"Sinko! dok ti srce bije,
Domovini vjeran bud!"

Naši momci srca smjela
Marljivi su kao pčele,
A djevojke lišca biela
Ljepotom su njih zaniele.
Iz oka im ljubav sije,
Oj blažen je otaj sjaj!
A lišce im kad se smije,
Ljubavni otvara raj!

Sa očima srca pale,
Usta ko pupoljci ruže;
Sa sladkim se smješkom male
Poput cvietnog perca kruže.
Kosa, što im ljubi čelo
Poljepšava njima kras;
Ponosno se i veselo
Kreće njihov vilin stas.

Sa Garića gore mile
Hrvatske se pjesme viču,
A to Hrvatice vile
Do nebesa gromko kliču:
"Moslavino naša draga
Ti si ponos roda svog!
Ti si puna svakog blaga
Čuvao te dobri Bog!"

U Vidrenjaku, 30. siečnja 1900.
Mijo Novak-Stuparić


Naslov: Nepoznata pjesma Gustava Krkleca
Autor: Marica - Travanj 22, 2014, 10:05:34

 Nepoznata pjesma Gustava Krkleca  

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Gustav%20Krklec.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Gustav%20Krklec.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Tin%20Ujevic.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Tin%20Ujevic.jpg)

Lipanj se već raspjevao nad gradom. Sunce je nemilice grijalo. Pod alejom kestenova, pred Sveučilištem sretnem Frana Alfirevića zaogrnutom zimskim kaputom i tmurnim mislima ...
Naravno, pođosmo na rakiju ...

Frane izvadi iz džepa svečano i pobožno dopisnicu:
"To mi je pisao Gustav Krklec ..."
Pročitasmo ju glasno:

"Dragi Frane, dragi profesore
što me sjećaš na proljetne dane
i na more.
Ja ti idem po toj srijemskoj cesti
- semper idem – od tebe ni vijesti.
Cesta bijela, pa sve mislim
na mladoga Rafaela (Frana op.p)
Malo mislim na davninu svijetlu,
zatim uzmem staru metlu –
sve počistim.
Bilo bi mi zbilja jako, jako milo,
da se javiš s riječi dvije
i što prije!
da pozdraviš, ne prenagli! našeg Tina
što u magli dima, vina
priča, da je domovina
tamo, gdje je vino – doma,
o siromah!
Javi, kako dani teku?
'Naopako, rane peku!'
Ljute rane, dragi Frane;
šta ćeš, kad je takav sustav
ovog svijeta.
Ljubi te i grli Gustav
- ex poeta".

Htjedoh svakako, da ova karta dođe u moj posjed ... Povuci, potegni, te skupoća, te profesorska plaća – i ja kupim za 200 Kuna dopisnicu.

Frane mi ju preda s dubokim uzdahom:
"Evo, samo to ne moj objaviti" ...
Obećah mu i kako vidite održao sam obećanje ...

Hrvatski Krugoval
Zagreb, 1. studenoga 1942., broj 44

* * *

-   Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. - Zagreb, 30. listopada 1977.)
-   Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.)
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.msg4312#msg4312
-   Frano Alfirević (Zadar, 11. rujna 1903. – Zagreb, 2. veljače 1956.),
http://hr.wikipedia.org/wiki/Frano_Alfirevi%C4%87


Naslov: Lastavice
Autor: Marica - Svibanj 04, 2014, 14:32:10

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Lastavice-3.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Lastavice-3.jpg)  

Lastavicama

Zar već na put, laste mile, u daleki tuđi svijet?
Zar na žarkom tamo jugu miliji vam list i cvijet?

Nego l' kod nas sinje more, zelene šume, do i gaj;
Ne čeznete l' zar već više za hrvatski mili kraj?

Ah ta tu će zima banut, dunuti će hladni snijeg,
Pa će zasut sve puteljke, rodna polja, do i brijeg.

A mi jadne morale bi i na rodnoj grudi mrijet,
Pa nas zato mudrost božja u daleki šalje svijet.

A kad opet sunce sine, kad nastupi bajni maj,
Eto nas sve natrag hitro u hrvatski mili kraj.

Rudolf barun Maldini
1. listopada 1902


Naslov: Putovanje gospođe Krize
Autor: Marica - Svibanj 28, 2014, 00:31:20

Putovanje gospođe Krize

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Gospodja%20Kiza.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Gospodja%20Kiza.jpg)

Čudna ti sam ja na svijetu,

Kad me vidu svi se smetu;

A ja jadna pratim ljude,

Kako mudre, tako lude.

Kad sam s mudrim — eto luda

A kod luda — nemam truda.


Čujem viku, bulikane

Vidim buru i orkane;

Poskita se nekom Liza,

Eto, tu je kriva Kriza.

I gdjegod se čudo zbiva

Uvijek samo ja sam kriva.


Obješenjak jedan pjeva

Nalio je vinom crijeva.

On zaista Krize nema,

Kad u krčmu pare sprema.

Za nj mi kažu, Bože sveti!

Kriza mu je u pameti!


Kad se ide do Tabora,

Gdje je palac, čudo dvora

Kamo djece sve na mase

Gimnazijske punu klase;

Recite mi baš ko ocu:

Je li kriza u tobocu ? ?


Na vrh Sponze svjetlost sine

Svetog Vlaha iza škine;

Zaslijepi mi oči zbliza

Kažu njima da je Kriza.

A komuna kad se presta

I njima će biti mjesta.


Svetog Vlaha kod skalina

Zbor je bio od fakina;

Crven kape dok su bile

Sjedale su pune file.

Nestalo je kapitela,

Kriza im je rad ostala.


Kad bi stanje svak prostima

Vidio bi što je imo;

Jer sad ima — ko je nemo
I sad nema — ko je spremo.

Da ne vrijedi rad i muka

Sve uništi preporuka.


Ajmo malo priko Place

Da vidimo čudne face.

Prije ti je gospar šeto;

Siromah ga nije smeto,

Ali kad su neki "šljegli"

Naši u dom su pobjegli.


Pod murvama na Pilama

Negda mirno, sad galama;

Tramvaj puno ljudi vuče,

A auto drnda, tuče.

Od tih svijeh polovicu

Došli amo "tući" žicu.

Grintavac, 5. svibnja 1937



Naslov: Kriza, kriza
Autor: Marica - Svibanj 30, 2014, 01:15:21

Kriza, kriza

Mi znamo da smo grad gospara
U kojih ima obudanto dinara
Ali i da u njemu (pogotovo danas)
Ima najviše domaćih i forestijih
                                   gomnara.

Mi znamo što radu ti ljudi
I što vrijedi ako se čovjek jedi i čudi.
Protestava, njorgeta, mahnita i ludi
I na koji način se o čovjeku za to     
                                              sudi ...

Mi znamo da se po salonima
                                takijeh gospara

Troši na tisuće dinara.
Da su dame imbećile i arogante;
Da imadu amante e coze altretante;

Mi znamo da se tu ždere i loče
Bez mjere, bez reda i bez finoće,
Da se intrigova, kompletava bulikan
I šundrava sve do puste zloće;

Činu se žuri, bali, večere i svake
                                        strahoće.

Uz akorde pijana, radia i
                        gramafonske ploče,

Po kućama i kamarama gdje nema
                                      hladnoće,

Činu takvi gospari štogod hoće;

Mi znamo da sirotinja zubima
                                       cvokoće.

Čujemo da neka starica ječi i dijete
                                   od gladi plače

Vidimo da mnogi nemaju ni gaće
I da se impjegati šetaju bez plaće;
Vapori vezani, falimenti, banke
                             šaltere zatvorile,

Legija kapetana od protesta se izmorile

Trumbete po kantunima zaorile
I mnoge mudre glave progovorile;

Kriza, kriza ... sinfonija novoga doba

Antikrist, pakao, neman ili hundoba
Odvela je mnoge do groba
A neke uzdigla do Boga.

Mi sve to vrlo dobro znamo
Ali što to koristi kad ništa nemožemo
                                        i nemamo!

Luganig Dubrovnik, 28. veljače 1933

 :razmisljam

I eto naučili nismo ništa
jer mi znamo da smo država
                           političara gospode
koji samo svoje fotelje i
                                      novac vole!

Vlada je do sada radila bez uspjeha. Hrvatska je uzastopno već šesta godina u recesiji. Toliko su naši bahati političari nesposobni da im ulazak u EU u srpnju 2013 nije mogao donijeti oporavak. Josipović se voza i leti po svijetu, Milanović uzaludno štiti stare udbaše, Mesić ljubi petokraku i smijucka se, a Pupovac kojeg nitko u Hrvatskoj ne treba, kupi dobre novce i nije gladan 'hleba'. I onda imamo još nekoliko luđaka koji ćirilicu brane, zakone nam pišu, a od arogancije ne mogu više da dišu ...

Što na sve ovo još da se kaže?
Lud onaj koji dopušta da mu se laže!

Mi trebamo prijevremenske izbore.


Naslov: Na grobu tuđe majke
Autor: Marica - Srpanj 26, 2014, 15:44:03

Na grobu tuđe majke

Uozbiljite lica dostojanstvom
svisvetskog dana.
Pođimo
s drugima na groblje tuđe,
da se pomolimo
za duše pokojnih.

Uzmite koju svijeću,
kad Vas usput ponude
bosonoga djeca bogalja
iz periferijskih koliba.

Nemojte se izgovarati,
da nikoga nemate tamo,
morate naime znati,
da će u onom obilju
svijeća i cvijeća.
ljepote i svjetla
biti mnogi bez toga,
grob onih,
što su u životu bili jednako
nepoznati i zaboravljeni,
kao i njihovi križevi,
danas truli i slomljeni,
da su bili jednako gaženi,
kao i njihov grob bez humka
u današnji dan.

Ako Vam dušu dirne
težina tuđe boli,
pođite danas sa mirom
na grob onih,
za koje nema tko da moli,
tko da im svijeću zapali,
grob da im okiti.

Molite, grobna su vrata otvorena
svakom, živom i mrtvom.
Uđite, da osjetite ljepotu mrtvila
sakrivenog u zatišju umornih
čempresa i cvijeća u jeseni,
jer kad nam duši i srcu dojadi
vreva bučnoga grada i nemir –
i Vi ćete doći ovamo, sklonuti
tijelo u grob. a dušu Bogu
u vječiti mir.

Kleknite. I ja ću. Na grobu smo majke.
Ni Vaše, ni moje. Tuđa je. Nepoznata.
Sin negdje daleko možda moli
na tuđem grobu za nju. Pomolimo se
i mi za naše majke na grobu,
nepoznatom i tuđem, majke dalekog sina.

Upalite svijeću. I ja ću.
Neka gori plamenom tihim.
Možda će se razbuktjeti
snažnije i jače,
nego je bila
naša ljubav do žive majke,
jer mrtva je majka svetinja,
do nje mrtve
ljubav nam je čišća
svetija.

Franjo Rubina, 29.10.1938


Naslov: Molitva istarskog seljaka
Autor: Marica - Listopad 04, 2014, 14:54:45

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Zetva.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Zetva.jpg) 

Molitva istarskog seljaka

Daj nam, Bože, lijepo vrijeme,
Da možemo posijati
Naše kukuruzno sjeme,
Koje će nam krušac dati!

Krušac, koji već od rana
Svaki dan Te mi molimo,
On je naša glavna hrana,
Od njega mi svi živimo.

Kišu daj nam tihu blagu,
Daj nam je u doba zgodno,
Da osviježi zemlji snagu,
Te nam bude polje rodno!

Čuvaj nas, o višnji Bože,
Od poplave i od tuče,
Jer propasti sve nam može,
Gdje nam to se zlo navuče.

Čuvaj, Bože Svemogući,
Marvu, što nas uzdržaje,
Ore, vozi prirod kući
I još mlijeka, mesa daje!

De ispuni naše nade,
Dobri Bože milostivi,
Daj nam rodne vinograde
I obilan rod na njivi!



Naslov: Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?
Autor: Marica - Prosinac 12, 2015, 19:21:12

Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?

http://www.youtube.com/v/bDquHkl9V9o?version=3&feature=player_detailpage

Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?
Što će biti s nama poslije, dal' to netko zna?

Dal' će ovo sunce koje danas grije sve
istim toplim plamom sunca opet grijat' ljude te?

Kuda naša lađa plovi, dal' to netko zna?
Dal' će kad do cilja stići, dal' to netko zna?

Gdje je naša mirna luka, gdje je zaljev taj?
Gdje je ono dobro more, dugom putovanju kraj?

Možda sutra neće svanut taj novi dan.
Možda ono poslije znači nestvaran san.

Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?
Dal' će biti novog jutra, dal' to netko zna?

To je sada naše mjesto, sada naš je čas.
Zato neka ovo sunce bar još malo grije nas.

"Crescendo" Sisak


https://www.youtube.com/watch?v=bDquHkl9V9o&app=desktop



CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved.