CRO-eu.com

Hrvatska => S => Autor teme: sertic - Siječanj 11, 2010, 21:30:21



Naslov: Sisak
Autor: sertic - Siječanj 11, 2010, 21:30:21

Sisačko moslavačka županija

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/grb_grada_Siska2.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/grb_grada_Siska2.gif)

Segesta, Segestica, iz predrimskog razdoblja, Siscia u vrijeme Rimskog Carstva, Siscium u ranom srednjem vijeku, Sissek, Sziszek, Sciteck, Zysek, Sziscium, Scytzyc, Zitech, Scyteck, Sziszak, pa sve do hrvatskog naziva Sisak.
U 4. stoljeću prije Krista, na području današnjeg Siska, gdje već obitavaju starosjedilačka ilirska plemena, provaljuju Kelti.

Ilirsko-keltsko naselje Segestiku rimska je vojska pokušavala zauzeti u više navrata.

To je konačno uspjelo Oktavijanu, 35. g. prije Krista.
Iz prvobitno sagrađenog vojnog logora rimska Siscija ubrzo se uzdiže u status grada s iznimno jakim vojnim, prometnim i upravnim funkcijama, razvijenom trgovinom i obrtom, a kasnije i poznatom kovnicom novca.

Novac iskovan u njoj koristio se širom Rimskog carstva i upravo zahvaljujući tomu ime Siscija postalo je poznato i ostalo takvim tijekom dugih stoljeća, sve do danas.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/Oktavijan2.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/Oktavijan2.jpg)
Oktavijan August


Naslov: Gruss aus Sissek, pozdrav iz Siska..
Autor: sertic - Siječanj 28, 2010, 22:20:36


(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/CRO2.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/CRO2.jpg)

..s ove dvije razglednice želim svim ljudima dobre volje uspješan dan..! 8)

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/CRO1.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/CRO1.jpg)




Naslov: Giovanni Furlan i Mladen S e r t i ć, Volim Sisak..
Autor: sertic - Veljača 21, 2010, 09:37:47

http://www.youtube.com/watch?v=5RRpda38uh0


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:13:02

Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisak-3%20Kopie.gif)

Sisak se zbog zgodnoga prirodnog položaja na sastavu dviju većih, plovnih rijeka, Save i Kupe, već u starom vijeku razvio u veliko strateško i ekonomsko-trgovačko naselje. Osnovali su ga keltski Skordisci, a Rimljani učinili glavnim gradom pokrajine Panonia Savia. U srednjem je vijeku on malo naselje. Na početku novoga vijeka, 1544-1550., sagrađena je velika i znamenita tvrđava za obranu sjeverozapadne Hrvatske od Turaka, pa je tako značenje Siska opet poraslo. Poslije Karlovačkoga mira 1699. nastaje malo po malo trgovačko mjesto s riječnom lukom za lađe koje su od Banata plovile Tisom, Dunavom, Savom i Kupom do Karlovca.

Sisak, i kao tvrđa i kao trgovačko naselje, u uskoj je vezi sa zagrebačkim Prvostolnim kaptolom koji sve od XII st. do sredine XIX st. drži Sisak s okolišnjim selima u svojoj vlasti kao svoju feudalnu gospoštiju. Oko 1787. uređeni su urbari s popisom podložničkih obveza prema zemaljskom gospodaru.
 
Na početku XIX st. u Sisku i tamošnjoj gospoštiji prouzročili su mnogo nemira napoleonski ratovi. Francuska je vojska zauzela Sisak 2. prosinca 1809. i zadržala se u njemu do 15. siječnja 1810. Troškovi uzdržavanja vojske iznosili su 4529 for. na štetu gospoštije. Više je štete nanijela kasnije francuska građanska uprava koja je formalno ukinula gospoštijske daće, ali ih je stvarno sama ubirala. Od 1811-1813. uzeo je Sisačku gospoštiju u najam Ludovik Adamić  koji je pustio da se harače gospoštijske šume ne samo za gradnju francuskih ratnih lađa nego i za privatne potrebe seljaka. Prema mirovnom ugovoru od 30. svibnja 1814. Francuska je bila dužna nadoknaditi Kaptolu kao zemaljskom gospodaru svu štetu, počinjenu u Sisku. Međutim, nakon prestanka francuske vlasti, Austrija je zavela u Sisku, kao i u svim hrvatskim krajevima od Save do mora, svoju vlast. Sa Sisačkom je gospoštijom tada upravljao Gubernij za Ilirsko-civilnu Hrvatsku sa sjedištem u Karlovcu.

1816. gospoštija je vraćena Kaptolu kao vlasniku. U upravno-političkom pogledu ona je ostala i dalje pod karlovačkim gubernijem odn. pod austrijskom vlasti. Istom 1822. zbog mnogog zauzimanja biskupa Vrhovca gubernij je ukinut, pa je Sisak, kao i drugi krajevi preko Save i Kupe, povraćen Zagrebačkoj županiji i Banskoj Hrvatskoj. Poradi takvih prilika, Sisačka gospoštija od 1810. do 1815. nije Kaptolu dala nikakvih prihoda, a nije ni sačuvala spisa koji bi te prilike pobliže osvijetlili.
 
Najvažniji problem Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st. jest uređenje trgovišta (oppidum) u Sisku. Trgovišni statut Siska u srednjem vijeku otišao je u zaborav poradi dugotrajnih i krvavih borbi protiv Turaka. U XVI i XVII st. spominje se često u dokumentima oppidum Sisek, ali je to bila prazna riječ bez sadržaja.

U XVIII st. Sisak ima tri godišnja sajma, nekoliko trgovaca i obrtnika, pristanište brodova i skladišta za robu, dovezenu lađama, kirurga i apotekara, ali većina stanovnika su seljaci. Zato gospoštija smatra Sisak svojim običnim selom (pagus, possessio).

Konačno na početku XIX st. odlučuje Kaptol podići Sisak na trgovište i podijeliti mu statut. Već je 1807. sastavljen projekt o budućem trgovištu, ali zbog napoleonskih ratova i drugih teškoća tek je 1822. izrađen regulacioni plan Siska koji je 1828. stupio u život. Prema regulacionom planu trgovište je imalo dobiti nekoliko ulica i oko 250 gradilišta (tenuta intravillana) na prostoru između mosta na rijeci Odri i trgovačke ceste kod tvrđe i između Kupe i starog rimskog zida. Kako su seljačke kuće u starom Sisku stajale na obali Kupe, gdje je trebalo rezervirati mjesto za gradnju trgovačkih skladišta, donesena je odluka da se seljačke kuće presele. Sreća je bila što su te kuće bile uglavnom drvene, pa ih je bilo lako razložiti i opet složiti. Koji su od seljaka podložnika htjeli postati građani trgovišta, premjestili su svoje kuće iz jedne ulice Siska u drugu, iz ulice uz Kupu u ulicu dalje od Kupe, iz tzv. I ulice u tzv. II, III i IV ulicu. Međutim su mnogi od seljaka željeli ostati i dalje podložnici gospoštije pa su iz Siska odselili u susjedna sela.

Tako Logomerec 4 kuće, Komarec 2 kuće, Jagetić, Gregec i Cvetnjć, Ključec,
Marčec, Ćuk 3 kuće, Brigljević i Pavlaković u Galdovo,
Berek, Curić, Rogan i Lacković predijalci u Pračno,
Lovas i Sopić 2 kuće u Odru,
Hatić, Ćuk 2 kuće, Ključec, Lovrić, Dušić u Vurot,
Lovas u Žabno,
Berek, Brigljević, Lovas i Marec, Pavlaković, Ćuk, Ključec i Hrušković 2 kuće u Jazvenik,
Jošić, Stojanović, Ćuk i Lončar u Stupno.

Dakako, nije sve to bilo bez teškoća i troškova. Gospoštija je svakoj obitelji morala u novom selu od napuštene i alodijske zemlje dati toliko koliko je ona ostavila u Sisku. Osim toga, iz svoga skladišta građevnog materijala gospoštija je dala željezne čavle da bi se kuće i druge zgrade mogle nakon preseljenja staviti u prvašnje stanje. Prema regulacionoj osnovi gospoštija je nastojala osigurati svakome građaninu ne samo gradilište i bašču nego također po koju oranicu i livadu (tenuta extravillana). Zato je mjernik Zelenka imao doista mnogo posla, a posao je i godinama trajao. Građani su zemljište uzimali na otplatu, ali tek na koncu 1838. bilo ih je toliko da je Kaptol mogao izdati povelju o osnivanju trgovišta.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
1.   od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:17:15

S kupljenim zemljištem mogli su građani slobodno raspolagati, ali su poput cenzualista morali plaćati svake godine svotu u gotovom novcu tzv. census terragialis dominalis razmjerno veličini zemljišta. Gradeći kuće građani su se morali strogo držati regulacione osnove, da bi trgovište imalo što ljepši vanjski izgled. Za gradnju su mogli upotrebiti iskopane rimske cigle, ali dragocjene predmete trebalo je predati Kaptolu jer se za njih zanimao Narodni muzej u Budimpešti i sebi ih svojatao. Građani su bili isključeni od regalnih prava i prava na drvarinu i pašarinu: nisu imali podaničkih dužnosti pa nisu mogli imati ni njihovih prava.
 
Da bi Siščani došli do zemlje, trebalo je seljacima iz susjednih sela oduzeti zemlju koja se nalazila u sisačkom hataru, a za odštetu dati im alodijsku zemlju u njihovu selu. Tako je 51 podložnik i pređijalac zemlju u Sisku zamijenio za gospoštijsku alodijsku zemlju u Galdovu, Boku, Odri i Žabnu. Hatar je sisački bio dosta prostran, ali i podvodan, pa je kanalima trebalo zaštititi Sisak u doba poplave i vodu odvesti podalje od naselja na oranice i livade.
 
Statut poveljnog trgovišta Sisak (commerciale privilegiatum oppidum) izgrađen je već 1835.., ali Siščani nisu bili s njim zadovoljni, a ni Kr. ugarsko namjesničko vijeće nije ga nikada potvrdilo. Razlog je tome što su Siščani htjeli biti slobodno trgovište, izjednačeno s gradovima, a gospoštija je željela sačuvati svoja feudalna prava neokrnjena. Ipak je 31. prosinca 1838. statut u Sisku proglašen, a od početka 1839. po njemu djeluje magistrat sa sucem, bilježnikom, konzulom, 2 senatora i drugim službenicima.

O magistratu ovisi politička uprava, sigurnost i trgovina. Pred njim se i, sudi u prvoj instanciji, a u drugoj sudi kaptolski comes curialis, u trećoj kraljevski stol, jer je zagrebački kaptol na temelju posebnog privilegija izuzet od županijskog suda (sedes iudiciaria). Pred magistratom se sastavljaju kupoprodajni ugovori koje potvrđuje kaptolski comes curialis. O gospoštijskim službenicima u Sisku magistrat je neovisan. Međutim, trgovište ima tek 2% od takse pri sklapanju kupoprodajnog ugovora, jednu trećinu od sajmova, građani imaju pravo točenja samo od Miholja do Božića (29. IX - 25. XII), jer je Kaptpl zadržao sebi sva regalna prava. Trgovište je dobilo i svoj posebni grb u kojem se nalaze tri rijeke: Sava, Kupa i Odra.

Škola je u Sisku osnovana već na koncu XVII st., čim su prestali turski ratovi. U prvoj polovici XIX st. djeluju dvije škole: jedna u Sisku, a druga u Selima. Za uzdržavanje škole brinu se u prvome redu stanovnici, a gospoštija daje učiteljima godišnju potporu. Dok škola u Sisku radi bez većih teškoća, škola u Selima teško životari, tu učitelj mora prihvatiti i dužnost bilježnika u mjesnoj sučiji da bi se mogao uzdržavati.

Pojedini sisački podložnici često se žale protiv gospoštije odn. njezinih službenika, pa čak i predijalci plemići, osobito Lackovići. Većinu žalba rješava gospoštijski sud u Sisku ili ih rješava comes curialis u Kaptolu u Zagrebu. Pred Kraljevskim stolom vodila se parnica podložnika sisačke gospoštije od 1845-1847. protiv Kaptola. Parnica postaje brzo bezpredmetna, jer 1848. dolazi do ukinuća kmetstva. Ono je imalo više odjeka medu građanima nego li medu seljacima, jer seljaci i dalje rade na gospoštijskoj zemlji, i to kao nadničari, a građani nastoje prigrabiti regalna prava i zemlju koju još nisu otplatili, ali im to ne uspijeva, barem ne trajno. Tek 1874. Sisak postaje slobodni kraljevski grad, pa se njegova kompetencija znatno povećava u cjelokupnom javnom životu.

Tvrđa je sisačka nakon ukinuća kmetstva postala za Kaptol nerentabilna jer je njezino uzdržavanje tražilo velika materijalna sredstva, a glavni gospoštijski posjed nalazio se u Sisačkim Selima, 6 i po km daleko od Siska. Zato je 1872. tvrđa prodana obitelji Pajanović. Od nje je prešla u ruke najprije trgovcu Planeru u Sisku, zatim trgovcu Majeru u Zagrebu. Danas je vlasnik tvrđe Narodni odbor grada Siska koji je ondje uredio muzej.
 
Od sedamdesetih godina XIX st. do 1945. Sisačka je gospoštija (zapravo veleposjed) imala svoje sjedište i upravu u Sisačkim Selima. Njezini su posjedi 1945. postali općenarodna imovina.

STANOVNIŠTVO

Sisačka je gospoštija svake godine sastavljala popis stanovnika - svojih podložnika i predijalaca s oznakom njihovih obveza i podavanja.  Iz tih se popisa može ustanoviti koje obitelji žive na području gospoštije od pamtivijeka tj. od XVI st., a koje su se doselile kasnije i nastanile se u pojedinim selima. Ako te stare popise isporedimo s najnovijim državnim popisima, možemo lako i to utvrditi: koje od nekadašnjih podložničkih i pređijalskih obitelji još i danas borave na svojoj djedovini, a koje su u posljednjih stotinu godina izumrle ili odselile.

U prvoj polovici XIX st. nalazilo se na području Sisačke gospoštije oko 260 kuća podložnika, oko 38 kuća predijalaca neplemića, 15 kuća predijalaca plemića. Dok je Sisak bio selo, nalazilo se u njemu oko 40 uglavnom podložničkih kuća, a kad je 1838. postao trgovište, broj se stanovnika povećava. Godine 1848. ima 100 građanskih kuća maloposjednika i 42 kuće željara (inkvilina) i stranaca.

Predijaki stanuju ponajviše u Gredi (8 kuća), a ima ih i u Sisku i u selima bliže Siska. Svoje su povelje dobili od Kaptola još u doba turskih ratova, a rjeđe kasnije. Predijaki neplemići daju doduše težake, ali manji broj od podložnika, i to samo za službu stražara i poštara. Zato se i u XIX st. pojedini okretniji i bogatiji podložnici preporučuju Kaptolu za pređijalsku službu nudeći drage volje propisanu taksu od 1000 for.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
2. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:20:53

Kad se oko g. 1800. počeo Sisak sve više razvijati kao trgovački centar i preko njega išle lađe od Zemuna prema Karlovcu, a trgovina iz južne Ugarske prema Kranjskoj, Rijeci i Istri, Sisačka je gospoštija htjela sa svoje strane poduprijeti tu trgovinu i iskoristiti je za sebe. Na početku XIX st. grade trgovci u Sisku velika skladišta za robu, pa zato i gospoštija želi u staroj tvrđi urediti slična skladišta.
 
Iako su sukobi dosta česti između trgovišnog magistrata i gospoštije, koja želi još uvijek sačuvati neokrnjena svoja feudalna prava, Sisak se malo po malo, kroz razne teškoće, diže i napreduje, od sela postaje gradsko naselje, pa se i broj njegovih stanovnika malo po malo povećava.

Kao što je Sisak kao trgovište bio i dalje ovisan o gospoštiji, tako su, i još više, bile o njoj ovisne seoske sučije (iudicatus). One su, osnovane, po carskom nalogu od kraja XVIII st., u selima Greda (za Gredu, Petrovce i Sela), Drenčina (za Drenčinu, Vurot, Jazvenik), Bok (za Bok, Strelečko i Tišinu), Sisak (za Sisak s Galdovom i Novo selo), Odra (za Odru, Stupno, Žabno i Pračno). Na čelu se sučije nalazio seoski sudac s bilježnikom, 3 prisežnika i 2-3 pandura. Stanovništvo u selima u prvoj polovici XIX st. uglavnom stagnira.

G. 1806. živi na području Sisačke gospoštije 3291 stanovnik; od toga ima sposobnih za rad 946 muškaraca i 1039 žena, 143 su starci, 160 starice, a 1003 djeca. Ti brojevi, ukoliko se tiču i sela izvan Siska., ostaju u prvoj polovici XIX st. skoro nepromijenjeni. Djeca se računaju do uključivo 15. g., a sposobni za rad sa 16 g. i dalje.
 
Za svako naselje donosimo, evo, dva popisa obitelji. U prvom su popisu nabrojene one obitelji koje su tu živjele 1806., a u drugom koje su se kasnije doselile i održale se do 1848. Ako je koja obitelj bila razgranjena u više kuća, iza imena obitelji stavljamo broj kuća. Iza izumrlih ili odseljenih obitelji mećemo znak x.

SISAK

Obitelji 1806:

Berek 3 kuće,
Curić x,
Lončar, Lovas 2 x,
Ćuk 5,
Lovrić 2,
Dušić x,
Hatić 2,
Marčec x,
Brigljević x,
Pavlaković x,
Hrušković 2 x,
Ključec 3,
Ivšić,
Miletić x,
Šidak x,
Zečić,
Blažeković x,
Periček,
Maleković x,
Ogulinec x,
Kraina x,
Šimić x,
Tomaško x,
Veselović x,
Dudić x,
Radičević x.

Ubrojeno je 8 obitelji željara ili bezemljaša iz Novoga Sela koje je kasnije pripojeno Sisku.
 
Od 18061816. doselila se u Sisak samo jedna željarska obitelj Byff

Od 1817-1827. doselile su se ove obitelji u Sisak odn. Novo Selo:

Zorec ili Zorić x,
Milčinović x,
Lerš x,
Miketić x,
Sopić 3,
Lacković x,
Stojanić x,
Liebenfeld x,
Juda x,
Černić x,
Skavrin x,
Hergešić,
Kireta x,
Brkić x,
Jakopović x.
Među njima su i dvije udovice, a svi su oprošteni 1827. od podavanja gospoštiji, jer su valjda samo stanari.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
3. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:23:21

Od 1828-1848. doselile su se u Sisak ove obitelji:
 
Veltenreiter x,
Vrbančić, Fulja 2,
Gliha x,
Zidar x,
Novaković 2 x,
Sigur x,
Hirš x,
Kotur x,
Božurić x,
Poldrugač x,
Čaić x,
Teklić x,
Šajovec,
Praunsperger x,
Khern x,
Šafarić x,
Janušić 2,
Haler, Vužanić x,
Rogan 2 x,
Pukčec x,
Augustin,
Klobučar x,
Stojnić x,
Šipuš, Dubričić x,
Jerebić x,
Špišić x,
Grahovec,
Kuštreba,
Pavletić x,
Grüner x,
Smidt x,
Bešenić x,
Klasnić x,
Pužak x,
Abel x,
Horak x,
Vaihard x,
Berghofer x,
Ledinski x,
Gregec,
Đurak x,
Lovričkovac x,
Jakšić, Dudić-Bormeta x,
Opec x,
Roksa, Janeković, Rupan x,
Haić x,
Tomašević x,
Blazina,
Čavrak,
Horvat,
Mlinarić, Sternburg, Trpin x,
Bukovački, Kun x,
Cilić-Dirih x,
Fabec x,
Liberman x,
Brožović x,
Ivanović x,
Kosek x,
Markun x,
Hefner,
Plavić x,
Sremec ili Sremić x,
Kos, Franić x,
Vodošček x,
Suntić x,
Vugrinić x,
Direnbaher x,
Vukas x,
Vularić x,
Blagaj,
Ivanuš x,
Šebek x.
Iz ovoga se popisa jasno vidi kako je najstarije stanovništvo novoosnovanoga poveljnog trgovišta u Sisku uglavnom izumrlo. Možda se još koje od tih imena nalazi na grobnom spomeniku, ali iz sjećanja ljudi njih je nestalo. Koji je tome zapravo razlog, ne može se tako lako reći bez potanja izučavanja toga pitanja. Svatko bi lako mogao pomisliti na vlažno područje kod sastava dviju većih rijeka, ali je istina i to, da jednako tako izumire i nestaje naše gradsko stanovništvo i podalje od rijeka i vlage, kao npr. u Požegi.

1806. imao je Sisak 384 stanovnika, od toga za posao sposobnih 105 muškaraca i 110 žena, 15 staraca, 17 starica i 137 djece. Kuća je tada bilo 39.

1818. ima Sisak 620 st. , 1830 - 709 st., 1839 - 683 st., 1848 - 742 st. katolika, 16 pravoslavnih i 48 Židova. 1827. ima 59 domaćinstava, a 1848 - 142.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
4. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:26:51

Galdovo (Kaptolsko)
 
Obitelji 1806:
Logomerec 3, Cvetnić, Pavlinić, Komarec 2, dakle svega 6 kuća.
Od 1807-1816. doselile su se obitelji: Gregec, Jagetić i Lovas. One s prije spomenutim obiteljima 1816. čine 12 kuća.
Od 1817-1827. nije se doselila nijedna nova obitelj.
Od 1828-1841. doselile su se obitelji: Ključec, Brigljević x, Marčec, Ćuk 3, Pavlaković, Tomaško, Brušković x.
Od 1842-1848. doselila se obitelj Kramarić.
1841-1848. ima 21 kuća.
1806. ima u Galdovu 58 stanovnika, od toga sposebnih za rad 16 muškaraca i
17 žena, 1 starac, 3 starice i 21 dijete.
1818. ima 119 stanovnika,
1830-1839. - 238 st. (Galdovo Desno i Lijevo), 1848 - 174 st.
Ovo se Galdovo nalazi na desnoj obali Save i zove se Kaptolsko Galdovo jer pripada kaptolskoj Sisačkoj gospoštiji, za razliku od drugoga Galdova na lijevoj obali Save koje se zove Erdödsko Galdovo jer spada pod moslavačku gospoštiju grofova Erdödija.
 
Bok

Obitelji 1806.:
Domitrović 4,
Jezdec 4,
Ivšić 3,
Kovačić, Crnko, Matačić x,
Mađer 2 x,
Jakopović x 3,
Malović 2,
Kranjec x,
Šoštarić x,
Hubelić.
Od 187-1816. doselile su se obitelji: Baljak i Bradica.
Od 1817-1848. nije se doselila nijedna nova obitelj u Bok.
1806. ima 469 stanovnika, od toga sposobnih za rad muškaraca 120 i žena 148, 37 starca i 33 starice, a djece 123.
1818. ima 376 stanovnika, 1830 - 391, 1839 - 372, 1848 - 421.

Tišina (Kaptolska)

Obitelji 1806.:
Bezuh, Mikoč 2 x,
Galovec x,
Benčić 2,
Panek x,
Mađer x.
Kasnije doseljene obitelji: Filipić (1827) i Jagodić (1841).
1806. ima 113 stanovnika, od toga sposobnih za rad 36 muškaraca i 41 žena, 3 starca i 1 starica, 32 djece.
1818. ima 188 stanovnika, 1830.- 170, 1839.- 170, 1848.- 168.

Strelečko
 
Obitelji 1806.:
Pašica 2 x,
Kleić x,
Đuračić,
Ćuk 2 x,
Brlečić x,
Čipor x,
Šestek, Tomsa x,
Janković x.
Kasnije doseljena obitelj: Paša 2 (1841).
1806. ima 162 stanovnika, od toga sposobnih za rad 39 muškaraca i 50 žena, staraca 6 i starica 1, a djece 68.
1818. ima 185 stanovnika, 1830.- 180, 1839.- 180, 1848.- 180.

Odra
 
Obitelji 1806.: Lukačević, Sajtušić x, Fekić, Tuškanec, Vrabec x, Gašparić x, Brodarec 3, Logomerec x, Gredlić x, Selanec, Štefec 2 x, Samec x, Tumpić 2.
Kasnije doseljene obitelji: Gorup (1816), Bradić 1827), Kolenić x (1841) i Ši-mec čizmar željar (1848).
1806. ima 241 stanovnik podložnik, od toga sposobnih za rad 67 muškaraca i 65 žena, 7 staraca i 10 starica, 80 djece.
1818. ima 432 stanovnika, 1830.- 404 st., 1839.- 402 st., 1848.- 405 st. Ovdje su uračunati i podložnici i predijaki, zato je velika razlika u broju stanovnika 1806. i 1818.

Pračno
 
Obitelji 1806.:
Vražić x,
Brodarec, Šantić, Gruica, Benčić, Gorup x.
Kasnije doseljene obitelji: Goršeta (1827) Željar x, Curić (1841), Berek (1848) x.
1806. ima 71 stanovnik, od toga sposobnih za rad muškaraca 18 i žena 21, staraca 6 i starica 4, a djece 24.
1818. ima 60 st., 1830.- 59 st., 1839., 59 st., 1848.- 59 st.

Žabno

Obitelji 1806.:
Luketić x,
Sever x,
Tuškanec 3,
Kolenić x,
(H)relec 3 x,
Gerzum x,
Štefec x,
Košić,
Jakšić 2 x, Brižić, Lušćan.
Obitelji 1806.: Luketić, Sever, Tuškanec 3, Kolendić, (H)relec 3, Gerzum, Štefec, Košić, Jakšić 2, Brižić, Lušćan.
Kasnije doseljene obitelji: (V)lasić 2 i Mintaković 1816.
1806. ima 193 stanovnika, od toga sposobnih za rad 56 muškaraca i 58 žena, staraca 3 i starica 7, a djece 55.
1818. ima 210 st., 1830.- 201 st., 1839.- 196 st., 1848.- 220 st. Broj kuća iznosi tokom prve pol. XIX st. 17-21.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
5. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:28:26

Stupno
 
Obitelji 1806.:
Janeković 3,
Marović 2,
Dernić 3,
Čulig 3,
Đureković x,
Hergešić 3,
Cerjan x,
Kockar.
Kasnije doseljene obitelji: Marekin i Šimunjer 1816., a Lončar 1841.
1806. ima 209 stanovnika, od toga sposobnih za rad 66 muškaraca i 63 žeut, 4 starca i 8 starica, a djece 69.
1818. ima 226 st., 1830.- 248 st., 1839.- 227 st., 1848.- 240 st. Kuća ima u to doba 18-19.

Sela (kod Siska)
 
Obitelji 1806.:
Kelović-Beneković, Ječić x,
Šiprag, Vučić, Vušić x,
Sekulić, Čaglić x,
Galinović, Krčelić, Drnić 2,
Janeković x,
Ivanković, Selanec x,
Domitrović 3,
Benčić x.
Kasnije doseljene obitelji: Gregurinić 1816., Palčić 1841.
1806. ima 241 stanovnik, od toga sposobnih za rad 75 muškaraca i 76 žena, staraca 9 i starica 4, a djece 72.
1818. ima 322 st., 1830.- 329 st., 1839.- 312 st., 1848.- 362 st.  Kuća ima u to doba 20-21.

Jazvenik

Obitelji 1806.:
Buković, Selanec x,
Piškorić 2 x,
Šiprak 3,
Okunec x,
Krčelić x,
Drnić 2 (kovač),
Samec x,
Beneković x,
Južak x,
Cerjan.
Kasnije doseljena obitelj: Domitrović 1848.
1806. ima 158 stanovnika, od toga sposobnih za rad 47 muškaraca i 55 žena, 8 staraca i 9 starica, a 40 djece.
1818. ima 175 st., 1830.- 172 st., 1839.- 179 st., 1848.- 147 st. Broj kuća kreće se oko 14-16,

Greda

Obitelji 1806.:
Šaraga 2,
Keleković,
Fratrić x,
Folnožić 2,
Grudenić 2,
Đurić x,
Čeh, Režić, Mikočević, Pirjak, Cetrić 3,
Pavuković 3,
Cvetnić 3,
Berečić x, Car, Česnik x,
Cicak x,
Skofač x,
Cetin, Periček 2,
Zrinski x,
Kukolić, Terzov, Mikočević, Tomašević, Hubelić x,
Petreković 2,
Petrak x,
Holnik x,
Pavleković 2,
Domenuš x,
Balak x,
Boe, Hajenić, Vincek.
Kasnije doseljena obitelj: Slovak 1816 x.

(Obitelji predijalaca neplemića u Gredi 1848.: Domenuš x, Tominić x, Šaraga, Bezuh, Lovras x, Fratrić 2x.)

1806. ima 547 stanovnika podložnika, od toga sposobnih za rad 179 muškaraca i 173 žene, 26 staraca i 31 starica, a 161 dijete.
1818. ima 839 st., 1830.- 805 st., 1839.- 851 st., 1848.- 853 st. Uračunati su î podložnici i predijaki.
Broj se kuća kreće u prvoj pol. XIX st. oko 48-51.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
6. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:31:45

Petrovci
 
Obitelji 1806.:
Pastorčić, Mikočević, Domitrović, Bogović x.
U prvoj polovici XIX st. nije se doselila nijedna obitelj.
1806. ima 39 stanovnika, od toga sposobnih za rad 7 muškaraca i 8 žena, starca su 2 i starice 2, a djece 14.
1818-1848. broj se stanovnika kreće od 59 do 62 u 4 kuće. Zanimljivo je što 1866. ima 7 kuća, ali samo 27 st., dok 1931, ima 168 st.

Drenčina
 
Obitelji 1806.:
Grabić 3,
Berleković, Marović, Robović x,
Vidušić, Posavec, Rompes, Hanzić x,
Kockar, Dolenec, Stoić x,
Horvatinović x,
Blagaić 2,
Tuškanec x,
Kopres, Lovreković, Kos, Košić x,
Mađer, Krznar x.
Kasnije su doseljene obitelji: Čipor i Novak 1841.
1806. ima 370 stanovnika, od toga sposobnih za rad 108 muškaraca i 133 žene, 15 staraca i 26 starica, a 89 djece.
1830. ima 462 st., 1839.- 483 st., 1848.- 488 st, Broj se kuća u to doba kretao od 23-29.

Vurot
 
Obitelji 1806.:
Cezarić x,
Čipor, Kušeković x,
Pelinek x,
Pendelić, Dolenec, Brižić.
U prvoj pol. XIX st. nije se doselila nijedna nova obitelj.
1806. ima 56 stanovnika, od toga sposobnih za rad 17 muškaraca i 19 žena, 2 su starca i 4 starice, a djece 13.
1818. ima 69 st., 1830.- 85 st., 1839.- 91 st. 1848.- 85 st.  Broj je kuća 6-7.

OBITELJI PREDIJALACA (ZAKUPNIKA) PLEMIĆA I NEPLEMIĆA

Obitelji predijalaca plemića:
Krajačić 6 i
Ivšić u Boku,
Šiprak 2 i
Mađer u Drenčini,
Srebrinić i Kovačić 2 u Odri,
Lacković i Kovačić u Pračnom i
Lacković u Sisku.
Plemićkih je kuća bilo u svemu 15.

Obitelji predijalaca neplemića:
Sopić 4 u Sisku i Odri;
Trohar 3 u Odri;
Klarić 2 (lugar);
Rogan u Pračnom;
Čulinović 4 u Stupnom; Čičerek 2 u Selima;
Domenuš 2 u Gredi;
Tominić 2, Šaraga, Bezuh, Cetin, Lovras, Fratrić u Gredi;
Posavec 2 u Petrovcima;
Rujevčić u Vurotu;
Vranić 3 u Strelečkom;
Ivanušić 3 u Tišini;
Rogan 3 u Sisku;
Benčak 2, Lacković i Kovačić u Sisku.
Predijalica neplemića bilo je u 31-41 kući.

Još u prvoj polovici XIX st. postojale su u Sisku i okolici velike zadruge s 20 i više članova. Takvih je zadruga malo bilo u Sisku, jer tu uglavnom stanuju obrtnici, trgovci i drugi bezemljaši, a manje seljaci. Međutim, zna se da je 1806. bilo u Sisku 5 kuća s preko 20 osoba, u 2 kuće bilo je 26 čeljadi, u jednoj 29, u jednoj 30, a u jednoj čak 42 čeljadeta. U isto vrijeme bilo je u 9 kuća 1-3 čeljadeta, u 25 kuća 4-8 osoba, prema tome u većini kuća stanovalo je razmjerno malo osoba.
 
U selu Boku 1806. ima 24 kuće: u 9 živi 20 i više osoba, a ni u jednoj manje od 10. Štaviše, u jednoj ima 30 osoba, u jednoj 34 i u jednoj 37.
 
U Odri, koja je sa Siskom oduvijek bila usko vezana u svakom pogledu, ima 1806. 19 kuća, a samo u 3 živi preko 20 osoba, dok u 5 kuća stanuje manje od 10 osoba. Većina kuća su dakle srednje zadruge s 10-20 članova.
 
Preko 20 Čeljadi imaju u Selima 2 kuće, u Gredi 2, u Drenčini 8 kuća, a ima i cijelih sela bez ijedne kuće s 20 i više stanovnika.

Na području Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st. u većini kuća živi 10-20 osoba.
 
Velike su zadruge bile od koristi i gospoštiji i podložnicima jer su one lakše davale tlaku ili težake. Takve su zadruge raspolagale poprečno s 15 osoba sposobnih za rad, pa su u roku od deset dana mogle podmiriti tlaku na alodijalnom zemljištu, odnosno, ako bi po dvije osobe i stotinu dana radile gospoštiji, najveći je dio radne snage uvijek bio zaposlen kod kuće. Naprotiv, srednje i male zadružne kuće s urbarijskim posjedom od 24 jutra i radnom snagom od 4-6 osoba osjećale su tlaku kao vrlo veliki teret. Pa ipak su se veće zadruge često, svake godine po koja, raspadale zbog nesloge u njima. Gospoštiji su podnošene molbe za dijeljenje zadruga u manje dijelove ili za istup pojedinaca iz zadruge, a kao razlog spominjali su se slučajevi nesloge do kojih je dolazilo to je opća pojava u Hrvatskoj jer je jedva bilo moguće uskladiti prihode zadruge s potrebama pojedinih zadrugara (odjeća, obuća itd.). Tom je prigodom popisana sva zadružna imovina. Iz popisa se vidi da je zadruga raspolagala velikom imovinom, s deset i više komada krupne stoke, tako da je pri diobi svakoj strani moglo dosta toga zapasti.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
7. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:36:07

Zbog raspadanja zadruga neke kuće nisu imale dosta radne snage pa nisu mogle obrađivati urbarijsko zemljište ni gospoštiji davati razna podavanja. Najteže je bilo baš s davanjem tlake. Tako su nastale mnoge pustoseline ili deserta tj. zemljišta, koja su podanici napustili i stavili na raspolaganje gospoštiji. Ona je ta zemljišta ili iznajmljivala svake godine putem javne licitacije ili ih je davala podanicima koji su trebali i željeli i tražili više urbarijskog zemljišta. No samo time nije cijeli problem bio riješen, jer se koji put radilo o nemoćnim starcima ili udovicama koji nisu mogli raditi, a morali su živjeti. Oni su se posredovanjem gospoštije priključivali srednjoj ili velikoj zadruzi. U njoj su dobivali uzdržavanje sve do smrti s time da joj oporukom ostave svu pokretnu imovinu. Zadruga se time redovito zadovoljila, ali je koji put tražila od gospoštije i nepokretnu imovinu tj. kuću i zemlju starca ili udovice bez zakonskih nasljednika. Gospoštija je takvu kuću i zemlju smatrala svojom fiskalnom imovinom i prodavala je u svoju korist odn. izručivala novonaseljenim podložnicima. Ima međutim slučajeva da gospoštija odobrava zahtjev zadruge te joj predaje i kuću i zemlju staraca i udovica koji su u tuđoj kući našli sklonište u posljednjim danima života.

EKONOMSKE PRILIKE STANOVNIŠTVA

Obradive površine


Iz dokumenata o prihodima gospoštije vidi se ne samo to koliko su pojedina sela davala nego i koliko su imala odn. s kojom su imovinom raspolagala. Štaviše, ostale su nam zabilježene obveze pojedine kuće prema gospoštiji. Iz toga se dade zaključiti u kakvim je ekonomskim prilikama živjela pojedina kuća. To se još bolje vidi iz diobenih zapisnika i oporuka kojih se u arhivu dosta sačuvalo.

Najprije treba da ustanovimo koliko je koja kuća imala poprečno zemljišta, odn. koliko je jutara otpadalo na jednu osobu. Urbarijskog je zemljišta na području cijele gospoštije bilo oko 320 sesija, i to 273 sesije u rukama podložnika i 47 sesija u predijalaca neplemića. Kako cijela sesija iznosi 24 jutra, na području je gospoštije bilo urbarijskog zemljišta 7680 jutara. Nemamo podataka o tome koliko su zemlje uživali predijalci plemići, ali možemo pretpostaviti da je te zemlje na 15 plemićkih kuća bilo oko 320 jutara. Prema tome, ukupno stanovništvo od circa 4000 osoba imalo je circa 8000 jutara zemlje. Iz toga slijedi da su na jednu osobu otpadala 2 (dva) jutra. Kako je za normalni život seljačke obitelji dosta da ima jedno jutro srednje plodnog zemljišta po jednoj glavi zaključujemo da je stanovništvo Siska i okolice u prvoj polovici XIX st. moglo, imati dovoljno zemlje za uzdržavanje života.
 
To dakako vrijedi za dobre, plodne godine, bez veće poplave. Sisačka je okolica nekada, u XVII st., bila na dobru glasu poradi svoje plodnosti zvali su je: žitnica Hrvatske- Horreum Croatiae. Bilo je međutim i u XVII i u XVIIII i u prvoj polovici XIX st. loših, oskudnih godina. No najviše je nevolja dolazilo od poplava dviju velikih rijeka Save i Kupe i treće manje rijeke Odre koje se sve u Sisku sastaju. Poplava je koji put uništila skoro sav prirod u polju, pa je u starije doba trebalo ići u Slavoniju kupovati pšenicu i kukuruz, a u XIX st. u Banat. Sreća je što je Sisak vodenim putem povezan ne samo sa Slavonijom nego i s Banatom, i to rijekama Savom, Dunavom, Tisom i Tamišom. No jos je veća sreća što je zagrebački Kaptol kao zemaljski gospodar imao svoju gospoštiju u Banatu- Modoš. Odanle se ionako sva hrana preko Siska prevozila za Zagreb i Karlovac, pa su u doba oskudice iskorišteni sisački magacini i za potrebe tamošnjeg stanovništva.
 
Ni gospoštija ni njezini podložnici nisu mogli biti ravnodušni prema poplavama i velikoj šteti koja od njih dolazi. Uništeni su često puta bili ne samo usjevi nego i livade, pa je premalo bilo krme za stoku. A ukoliko je ostalo nešto sijena, ono je bilo blatno, pa bi se stoka od njega razboljela i ugibala. Zato je gospoštija najmila mjernike, pravila planove o regulaciji rijeka i podizanju nasipa te nešto i činila da ukroti opasne vode te zaštiti sebe i svoje podložnike. Međutim, sve ono što je tokom prve polovice XIX st. učinjeno u Sisku i okolici išlo je vrlo sporim tempom i nije bilo dosta uspješno. Stanovništvo je u to doba imalo doista dosta zemlje, ali često puta nije od nje imalo velike koristi.
 
Rekli smo da poprečno dolaze dva jutra urbarijskog zemljišta na jednu osobu. Ako međutim pogledamo konkretno ekonomsko stanje pojedinih kuća, vidimo da u nekim kućama na jedno čeljade dolaze i po tri jutra. To znači da je ondje čeljad bila marljivija i okretnija. Naprotiv, ima kuća gdje na jednu osobu dolaze manje od dva jutra.

U velikom selu Gredi 1806. kuća Josipa Šarge ima 17 čeljadi, a 48 jutara, ali 14 osoba sposobnih za rad. U istom selu i vremenu Keleković ima 30 jut. na 3 osobe, Fratrić 42 jut. na 24 osobe, Folnošić 54 jut. na 11 osoba, Grudenić 24 jut. na 8 osoba, Đurić 24 jut. na 6 osoba itd.
 
Neka sela s obzirom na broj stanovnika očito obiluju više zemljom, a druga manje. Selo Odra ima oko 400 st. i 20 sesija, a Greda oko 850 st. i 67 sesija. No treba uzeti u obzir i to da su neke zemlje bolje, a druge su lošije, pa je zato i nemoguće tražiti neki točan omjer između broja stanovnika i površine zemljišta. Začudo, čini se, kao da se je baš u Sisačkoj gospoštini pazilo na taj omjer. Eto, Petrovci imaju 5 sesija na 70 st., Vurot 6 ses. na 85 st., Tišina 8 ses. na 170 st., Galdovo 10 ses. na 170 st., Strelečko 10 ses. nä 180 st. itd.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
8. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:39:25

Ratarstvo

Stanovnici su Sisačke gospoštije na obradivim površinama sijali, pšenicu, raž, ječam, zob, proso, hajdinu ili heljdu, kukuruz, sirak, repu, kupus, lan. Zna se da su pšenica, raž, ječam i zob često puta bili uništeni djelomično ili posve od poplave, pa je zato narod više uzgajao kukuruz, proso i hajdinu jer to mu je bila sigurna hrana.

Koliko je koja kuća privrijedila godišnje žitarica, na žalost, o tome imamo tek jedan izvještaj iz g. 1806., i taj je nepotpun (A. Sess. f. 3, n. 186). Te godine, zbog nerodice ili poplave, samo je dvadesetak kuća, najviše u Drenčini, raspolagalo s nešto malo pšenice, raži, ječma i zobi pa je trebalo nabaviti iz Modoša u Banatu 141 mjerov žitarica i dati narodu. Iz spomenutog se izvještaja vidi koliko je koja kuća 1806., imala kukuruza, prosa i sirka pa graha, krumpira i kupusa. Najvažnija je svakako hrana tada bila kukuruz i proso. Kuća Josipa Šarage u Gredi za 17 čeljadi ima 21 mjerov kukuruza, 70 mjerova prosa i 10 mjerova kupusa, Keleković za 3 čeljadeta 2 mjerova prosa, Fratrić za 24 čeljadeta 50 mjerova kukuruza, 100 mjerova prosa i 7 mjerova kupusa. Samo je 8 kuća imalo više mjerova (kukuruza i prosa zajedno) nego li čeljadi, a sve druge kuće u Gredi njih 43 imale su poprečno 4 mjerova na 10 ukućana (neke baš ni zrna).

Slične su prilike tada i u drugim selima Sisačke gospoštije. Malo koja kuća ima krumpira, a graha poprečno dolazi na jednu kuću tek jedna četvrtina mjerova. Kupusa svi imaju u razmjerno velikim količinama. To valjda znači da je dobro uspjevao i da su ga mnogo trošili. Na žalost, izvještaj prikazuje izuzetno stanje velike nerodice, pa nam ne može poslužiti kao opća slika ekonomskog stanja u Sisačkoj gospoštiji u prvoj polovici XIX st.

Točniju nam ekonomsku sliku za pojedinu kuću daju izvještaji o podavanju desetine u žitaricama g. 1836., 1837. i 1838. Brojevi međutim u desetinskim izvještajima kazuju samo deseti dio od stvarnoga uroda, zato ih moramo uzeti desetorostruko da ustanovimo stvarni urod. Kako se u velikim brojevima snopova i krstaka nije lako snaći (21 snop čini jedan krstak ili križ), mi ćemo ih preračunati u mjerove ili vagane. To je preračunavanje svake godine ispadalo drugačije, čak na svakoj njivi drugačije, pa se zato moramo držati prosjeka koji je ustanovila gospoštijska kancelarija.
 
Pšenice 1836. stanovništvo Sisačke gospoštije nije uopće proizvelo poradi velikih poplava, 1837. je proizvelo 600 mjerova ili vagana, 1838 - 300 vagana. Zanimljivo je, kako to saznajemo iz inventara, da je 1835. bilo 321 vag., 1839.- 325 vag., 1840.- 682 vag., 1841.- 324 vagana. Prema tome je poprečni godišnji urod pšenice tih godina bio 320 vagana, a izvanredni se urod kretao oko 600 vagana. Prema poprečnom godišnjem urodu pšenice na pojedinu osobu otpada tek desetina vagana tj. oko 5 kg. Ako međutim konkretno pogledamo urod pšenice u pojedinoj kući 1837. i 1838. vidimo dvoje: prvo, da jedna trećina kuća, čak one sa 48 jutara zemlje, nije uopće sijala pšenice, pa prema tome na pojedinu osobu ne dolazi ništa; i drugo, da se u nekim kućama proizvodi pšenice mnogo više od poprečnoga uroda.

Napr. u Selu Boku 1837. Ivo Domitrović za 18 čeljadi ima 12 vagana pšenice, Ivan Jezdeš za 29 čeljadi - 10 vagana, Ivan Crnko za 16 čeljadi - 9 vagana, Ivan Hubelić za 11 čeljadi - 25 vagana itd. Štaviše, vidimo i to da u jednome selu u istoj godini jedna kuća proizvodi razmjerno više, a druga manje. Prema tome proizvodnja pšenice ovisi o sretnijem geografskom položaju pojedinog sela (Galdovo je i 1838. zbog stalne poplave ostalo bez pšenice kad su je sva druga sela imala), o vremenskim prilikama pojedine godine i o marljivosti i okretnosti ukućana u pojedinim kućama. Nemamo potanjih podataka o tome da li su i koliko su pojedine kuće proizvodile pšenicu i ostale žitarice za domaće ili strano tržište.
 
Raži u padanika Sisačke gospoštije 1836. i 1837. nije uopće bilo, a 1838. samo 40 vagana. To znači 1 vagan na 100 stanovnika. Zanimljivo je da je 1835. bilo 400 vagana raži, dakle deset puta više. Inače se zna da je općenito sijalo malo, a neka je sela (Galdovo, Bok, Strelečko, Tišina, Žabno, Pračno, i Sela) nisu sijala ni onda kad je dobro uspjevala.

[/b]Ječam[/b] se sijao više u jeseni, manje u proljeću. Ako je međutim u jeseni bilo nepovoljno vrijeme za sjetvu, onda se sijao samo u proljeću. U selima Sisačke gospoštije urodilo je 1836. - 340 vagana ječma, 1837. - 510 vagana, 1838. - 370 vagana. Inače je urod ječma veoma varirao; tako 1835. ima ga 1570 vagana, 1839. samo 170 vagana, 1840. - 750 vagana. Čini se da je urod ječma ovisio ne samo o povoljnom vremenu nego i o većem zalaganju seljaka, ako se predviđalo da će druge žitarice podbaciti. Začudo, da Vurot i Jazvenik 1837. i 1838. ne siju ječma, a 1 837. ni Pračno ni Petrovci, iako su te godine bile povoljne za njegovu sjetvu i urod. Malo se ječam uzgajao također u selima Galdovu, Odri, Žabnom, a više u Gredi, Boku i Stupom, valjda zbog hrane za velika krda svinja. Dok se općenito u selima sije dva puta više pčenice nego li ječma, u Gredi većina kuća ima više ječma nego pšenice.

Tako Stjepan Petreković iz Grede ima 1837. u kući 8 čeljadi i 10 vagana ječma, Đuro Petreković 13 čeljadi i 12 vagana, Ivan Pavleković 9 čeljadi i 3 vagana, Hajetić 11 čeljadi i 9 vagana, Vincek 17 čeljadi i 4 vagana. Ako usporedimo broj vagana ječma i broj prasadi u pojedinoj kući, vidimo da na jedan vagan dolaze poprečno po dva praseta.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
9. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:44:39
 
Zobi je na urbarijskom zemljištu bilo 1836. - 180 vagana, 1837. - vag., 1838. - 210 vagana. To je i inače prosječni godišnji urod zobi. Međutim, zna ona koji put i podbaciti (1827. ima 140 vag., 1839. - 100 vag.), a koji put i dobro urodi (1840. - 430 vag., 1841. - 410 vag.). Jedan vagan zobi dolazi poprečno na 20 osoba. U nekim selima zob više siju, tako u Boku, Strelečkom i Drenčini, a u drugima malo ili ništa, tako u Galdovu, Tišini, Stupnom i Selima. Ako je godina srednje ponijela, selo Odra ima 25 vagona zobi, a ako je loša, onda nema baš ništa. Prema tome, čini se, urod zobi ovisi u prvome redu o vremenskim prilikama, a zatim o položaju pojedinih sela. Najimućnije kuće u Drnčini s 15-20 čeljadi imaju 1837. po 8 vagana zobi, a to je mnogo više od poprečnoga broja.

Prosa je urodilo 1836. - 820 vag., 1837. -510 vag., 1838. -990 vagana. Međutim, znalo je njega koji put biti i više; tako 1827. - 3120 vag., 1830. - 3190 vag., 1841. - 1080 vagana. Poprečno ga je dakle bilo skoro 1000 vagana godišnje, a to je jedan vagan na četvero čeljadi. Proso je u močvarnom sisačkom kraju najotpornija prehrambena biljka pa zato i najsigurnija hrana. Njega ima svake godine u svakom selu i skoro u svakoj kući. Jedino u selu Galdovu za najvećih proslava, kad je i inače sva poljoprivreda uništena, ostaje polovica kuća bez prosa. U selu Gredi kuća Keleković s 3 čeljadeta ima.1838. - 7 vagana prosa. Folnošić s 11 čeljadi 3 vagana, Pirjak s 14 čeljadi 9 vagana, Cetrić s 9 čeljadi 6 vagana, Škofač s 15 čeljadi 12 vagana, Tomašević s 11 čeljadi 18 vagana, itd. Iz popisa žitarica pojedinih kuća jasno se vidi da one kuće koje manje siju pješnicu i ječam više imaju prosa i obratno, koje se više hrane pšenicom i ječmom, manje jedu proso.

Heljda ili hajdina se uzgajala u manjoj količini. Na području cijele gospoštije bilo je godišnje 20 160 vagana. Događalo se, skoro svake godine, da u dva do tri sela nije uopće bilo heljde, a u pojedinom selu tek se svaka deseta kuća bavila privređivanjem te žitarice. Pojedina je kuća dobivala godišnje 3-30 snopova odn. 1,5-15 kilograma heljde.

Sirak (sorgo) proizvodio se svake godine u drugoj količini, od 300 do 2600 vagana. Zašto je bilo tako, nismo mogli istražiti. Proizvodnja je ü Galdovu bila neznatna, u Odri, Žabnu i Selima u polovici kuća, a u drugim selima skoro u svim kućama. Pojedine su kuće imale 5-25 snopova sirka.

Kukuruz  se računao samo u klipovima, a ne u zrnu. Bilo ga je boljeg i lošijeg, i to obično u omjeru 10:1. 1836. ima ga 12440 vagana, 1837. - 17390 vagana, 1838. - 2188 vagana. Drugih godina kreće se godišnja proizvodnja od 8000 do 20000 vagana. Prema tome bi prosječna godišnja proizvodnja kukuruza bila 15000 vagana. Prema računanju nekih, omjer između kukuruza u klipu i kukuruza u zrnu jest 2:1, pa bi zrna bilo 7500 vagana. Iz toga dalje slijedi da na jedno čeljade u Sisačkoj gospoštiji otpada skoro dva vagana kukuruza koji je, dakle, glavna hrana u tom kraju. On jednako dobro uspijeva u svim selima i ima ga svaka kuća, i to od 40 do 400 vagana u klipu.

U Boku kuća Ivšić s 14 čeljadi ima 140 vagana, Šoštarić s 10 čeljadi 100 vagana, Hubelić s 11 čeljadi 90 vagana, Kranjec s 21 čeljadetom 200 vagana itd. 1837 seljaci su također proizvodili: grah, kupus, krumpir i repu, ali u kojoj količini, ne znamo, jer od toga nisu davali gospoštiji desetine.

Od sijena je, čini se, desetinu davao samo maleni broj podložnika, pa zato iz sačuvanih računskih podataka ne znamo koliko su jutara iznosile livade, koliki je bio opći urod sijena, koliko su pojedine kuće imale sijena. Iz podataka se vidi jedino to koliko su neke kuće 1836-1838 dobile sijena i da urod u pojedinim godinama veoma varira. Poplava je naravno u isti čas uništavala ne samo usjeve nego i livade, ali je međutim bilo i takvih godina kad je prirod žitarica zbog nepovoljnih klimatskih prilika posve podbacio, a prirod je sijena bio izvrstan.
 
STOČARSTVO

Podložnici i predijalci Sisačke gospoštije uzgajali su konje, volove, krave, telad i svinje. Kako se jedino od svinja davala desetina, jedino o njima imamo za svaku godinu tačne podatke, a o ostaloj stoci samo za godinu 1806.

Konje je 1806. imala skoro svaka seljačka kuća u Sisku i okolici. U Sisku polovica kuća nema konja, jer u toliko kuća žive obrtnici i bezemljaši, u Boku i Drenčini imaju konje sve kuće bez izuzetka, u Gredi od 51 kuće u 43 uzgajaju konje, u Selima od 20 kuća u 17 itd. Rijetka je kuća samo s jednim konjem, najviše ih ima po 4 konja, više ih je sa 6 konja, a u nekima se uzgaja 7 do 8 konja.

Kuća Kelović u Selima na 18 jutara i 6 čeljadi ima 2 konja, 3 vola, 4 krave i 6 prasaca, kuća Ječić na 32 jutra i 9 čeljadi 2 konja, 2 vola, 2 krave, 2 teleta i 7 prasaca, kuća Sekulić na 24 jutra i 13 čeljadi 6 konja, 2 vola, 3 krave, 3 teladi i 10 prasaca, itd.

Volovi su na području Sisačke gospoštije jednako potrebni kao i konji. Ima ih skoro svaka kuća, po dva do četiri grla, a neke i šest. Upotrebljavali su se za oranje, a nakon deset godina života tovili su se i prodavali mesaru. Vol, dakle, za razliku od konja, ne gubi godinama vrijednost, nego je u kući najsigurnija vrijednost, najbolja valuta.

Kravu ima svaka seljačka kuća, a ako je nema, to je valjda samo na kratki čas - kakva privremena nevolja. Veći broj krava uzgaja se u Boku gdje od 24 kuće u 7 kuća imaju po šest krava, u jednoj 8, u dvije 5, u četiri kuće 4 krave, itd. U ostalim selima poprečno uzgajaju po 2-3 krave u jednoj kući. I telad uzgajaju najviše u Boku, 3-4 grla u po jedinoj kući. U ostalim selima dolazi na jednu kuću 1-2 teleta.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
10. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:47:48

Koliko je svinja imala pojedina kuća i svi podložnici zajedno, o tome ne postoje podaci. Kao desetina dolazili su u obzir samo prasci, pa zato jedino o njima imamo podatke. 1839., 1840. i 1845. na području cijele gospoštije bilo je preko 1800 prasaca, 1843. skoro toliko, 1836. preko 2600, a 1846. preko 2100 prasaca. Više su se uzgajale svinje u Boku i Drenčini: tu je na tri osobe dolazilo dvoje prasaca, a vjerojatno troje svinja uopće, dok je u drugim selima 4, 5 i 6 osoba raspolagalo s dvoje prasaca. U Galdovu, Odri i Žabnu skoro polovica kuća 1838. nema uopće prasaca. U Boku u 8 kuća ima 14-39 prasaca, u Tišini jedna kuća ima 29 prasaca, a ostale 1-3 praseta, u Vurotu 3 kuće imaju 14-15 prasaca, a 3 ništa. Prema tome, čini se, polovica podložnika Sisačke gospoštije bavila se u velikoj mjeri uzgajanjem svinja za domaću potrošnju i prodaju, a druga je polovica valjda jedva imala za sebe ili je bila prisiljena kupovati svinje za tov.

VINOGRADARSTVO

Podložnici i predijalci Sisačke gospoštije imali su vinograde u rudinama: Brestovski Vrh 37 kuća, Vurot 28 kuća, Strmi Potok 18 kuća, Jazvenik 87 kuća, Petrovci 50. Ti su podložnici i predijalci inače živjeli u manje ili više udaljenim selima odakle su prema potrebi dolazili u svoje vinograde u proljeću i jeseni. Iako je sisački kraj inače ravan i podvodan, skoro polovica stanovništva bavila se uz druge ratarske poslove i vinogaradarstvom. Nemamo podataka o veličini pojedinog vinograda, ali znamo koliko je koji vinogradar dobio u jeseni vina. I urod vina, kao i poljoprivreda, ovisi o klimatskim prilikama pa ga jedne godine ima više, a druge godine manje.

1836. bilo je u svemu 1450 urni ili vedri vina, 1837. - 1350 vedri, 1838. - 840 vedri. I druge godine znatno variraju: 1839. - 1790 v., 1840. - 2490 v., 1843. - 1970 v., 1845. - 390 v., 1846. - 2420 v., 1848. - 670 vedri. Prema tome, na jednu vinogradarsku kuću otpada poprečno 8 vedri vina na godinu, a na jednu osobu iz takve kuće 3/4 vedra.
Ako međutim pogledamo urod vina u nešto boljoj g. 1836. i nešto lošijoj 1838., vidimo da u boljoj godini u Brestovskom Vrhu dvije kuće imaju 40 vedri, dvije 30 vedri, devet kuća 20 vedri, a sve ostale skoro po 10 vedri. U lošijoj godini na istom mjestu tri kuće imaju po 20 vedri, trinaest po 10 vedri, a ostalih 19 kuća po 20-150 pinti. Iz svega ovoga izlazi da je većina vinogradara sisačke okolice imala vina samo za domaću potrebu, pogotovo za loših godina, a prodajom vina moglo se baviti tek dvadesetak vinogradara. Važno je napomenuti da su od svih vinogradara Sisačke gospoštije samo 18 montanisti, i to iz raznih sela (5 iz Odre, 3 iz Stupa, 3 iz Žabna, itd).

Na Savi je 1837-1838. bilo u svemu 11 mlinova, od toga 7 u Strelečkom i 4 u Hrastelnici. 1845. ima 8 mlinova u Strelečkom, a 3 Hrastelnici. Mlinovi nisu stajali na desnoj obali Save nego u sredini rijeke, zato je i sisačka i moslavačka gospoštija uzimala od njih census u ime regalnih prava. Vlasnik mlina nije jedna kuća, nego bi se tri do pet kuća složile, mlin izgradile i prihod dijelile. Na rijeci se Kupi nalazilo 6 mlinova, a na Odri jedan. Bilo je međutim i posve malih, kućnih mlinova za vlastitu potrebu. Njihovi su vlasnici od gospoštije tražili da budu oslobođeni od plaćanja regalne takse. Jedan veći "suhi" mlin stajao je u Sisku 1845. s velikim  kapacitetom. Vlasnici su mlinova na Kupi bili iz Drenčine i Grede.

Rijeka Sava, Kupa i Odra toliko su u prvoj polovici XIX st. obilovale ribom da se hvatanjem ribe bavila ne samo gospoštija, koja ju je prodavala u Zagrebu, nego i njezini podložnici i predijalci uz naplatu censusa u ime regalnih prava. U Galdovu su bila 2 takva ribara (Logomerec i Tomaško), u Boku 2 (Krostić i Malović), u Strelačkom 3, u Tišini 4, u Odri 7, u Žabnu 13 (skoro sve kuće), u Stupnom 5, u Pračnom 3, u Drenčini 9, u Vurotu 4, u Selima 5, u Gredi 15, u Sisku 8 ribara, dakle svega 80 kuća. Riba se jela svježa i sušila, a vjerovatno i prodavala. Malo koje godine, i malo se uopće ljudi bavilo hvatanjem rakova.

Pčelarstvom se bavilo 50 kuća, dakle razmjerno malo. Opširnije o pčelama govorimo u poglavlju o prihodima gospoštije.

Ostala privreda
 
Lan je vjerojatno uzgajala svaka kuća, ali je desetinu od lana davalo samo 15 kuća. Zato potanjih podataka o lanu nemamo.

Da se je rakije u selima Sisačke gospoštije dosta proizvodilo, vidi se po broju rakijskih kazana ili kotlova. U Galdovu ih ima 9, u Boku 15, u Odri 12, u Žabnu 17, u Stupnom 14, u Pračnom 6, u Drenčini 23, u Vurotu 5, u Jazveniku 13, u Selima 8, u Gredi 25, u Petrovcu 3. Predijalci neplemići imaju 21, a predijalci plemići 10 kotlova, dakle preko 180 kotlova. Rakija se pekla od šljiva i vinskoga koma, a koliko je bilo pojedine godine ispečeno, ne zna se.

PRIHOD POJEDINE KUĆE I NJEZINE OBAVEZE PREMA GOSPOŠTIJI

Na koncu je potrebno da utvrdimo kakav je bio prihod pojedine kuće i kolike su bile njezine obaveze prema gospoštiji, odnosno, kakav je bio standard života u Sisku i okolici u prvoj polovici XIX st. Istina je, mi bismo to mogli utvrditi manje-više za svaku kuću, ali zbog jednostavnosti računa uzet ćemo samo nekoliko kuća s jednom sesijom ili 24 jutra zemlje. Sve takve kuće daju godišnje gospoštiji: 22 x u ime censusa dominialis, 1 pijetla (vrijedi 8 x), 2 pileta (vrijede 8 x), jednu petinu dalekoga podvoza (vrijedi 1 for. 38 x), težake za izradbu i dovoz iz šume u Sisak drva nešto manje od jednoga hvata, 92 težaka za različne poslove (vrijede 15. for. i 2 x). Sve te stalne urbarijske obveze iznosile su oko 18 for., ali su se zbog nestašice novca i drugih razloga rijetko i samo djelomično otkupljivale. Desetinske obveze nisu stalne jer se svake godine daju prema stvarnom urodu odn. prihodu, i to od pšenice, raži, ječma, zobi, prosa, hajdine, sirka, kukuruza, od prasaca, pčela, vina, sijena; jedino se u ime desetine za rakijski kotao plaća stalna svota od 2 for. godišnje ako podložnik ima kotao, a desetinu od lana ako je za sijanje lana dobio od gospoštije prikladno zemljište.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
11. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:51:58
 
Grudenić Đuro iz Grede  uživa 1 sesiju zemljišta i prema tome ima odgovarajuće urbarijske obveze. 1816. ima 3 osobe sposobne za rad, i 5 djece, dakle svega 8 ukućana. Te inače nerodne godine on ima 4 vagana kukuruza u zrnu, 1 vagan prosa, 3 vagana sirka, 1 vagan kupusa, nešto malo krumpira, graha i povrća, 3 vedra vina, 2 konja, 2 vola, 2 krave, 1 tele, 6 prasaca. Đurin nasljednik Josip  uzeo je u najam gospoštijsku livadu uz godišnju najamninu od 6 for., najamnine valjda nije plaćao pa je 1819-1821. bio gospoštiji dužan 26 for. Da bi sebi olakšao podavanje daća gospoštiji, postao je njezin volar, ali čini se bez uspjeha. 1837. on ima 20 snopova pšenice, 100 snopova raži, 100 snopova ječma, 600 snopova prosa, 50 vagana kukuruza u klipovima, 14 prasaca, ne bavi se ni vinogradarstvom ni ribarenjem. 18,38. u istoj se kući spajaju dvije obitelji Grudenić i Peleš, pa se ekonomsko stanje poboljšava: kuća ima 40 snopova pšenice, 20 snopova raži, 190 snopova ječma, 250 snopova prosa, 50 snopova sirka, 80 vagana kukuruza u klipovima, 18 prasaca, rakijski kazan. 1841. kuća Grudenić-Peleš dugovala je gospoštiji u ime najamnine 9 for. i taj je dug isplatila. Tako na koncu godine nije dugovala ništa. 1845. ta kuća slabo stoji: nema zrna pšenice, raži, zobi ni prosa već samo 120 snopova ječma, 70 snopova sirka i 50 vagana kukuruza u klipovima, 5 prasaca, ali i rakijski kazan.
 
Prvi susjed Đure Grudenića u Gredi bio je Lovro Đurić  koji je također uživao samo 24 jutra zemlje. On ima 1806. 4 čeljadeta sposobna za rad i dvoje djece, u svemu 6 osoba. Zbog nerodice i on je tada imao samo 1 vagan kukuruza u zrnu, 2 vagana prosa, 1 vagan sirka, 2 vagana kupusa, 1/4 vagana graha, 2 konja, 2 vola, 1 kravu, 1 tele, 4 prasaca. Smatrao je, kao i susjed Grudenić, da je to za prehranu obitelji dosta i nije tražio od gospoštije nikakve pripomoći u žitaricama. Lovrin nasljednik Blaž Đurić  dužan je 1820. u ime starog duga 9 for., za neodrađeni dugi podvoz 2 for. 24 x, otplatio je u toku godine tek nešto više 'od 1 for. i zato ostaje na koncu godine dužan 10 for. i 28 x. 1837. ima Blaž 180 snopova pšenice, 120 snopova ječma, 180 snopova prosa, 20 vagana kukuruza u klipovima, 2 prasca, a kasnije je nabavio i rakijski kotao!

Sekulić Stjepan iz Sela  ima 1806. 8 čeljadi sposobnih za rad, a svega 13, 1 vagan kupusa, 4 konja, 1 kravu, 1 tele, 8 prasaca. Kako je ostao bez žitarica, traži od gospoštije 4 vagana. Njegov je nasljednik Mato iznajmio od gospoštije livadu uz godišnju najamninu od 7 for., najamninu je slabo otplaćivao pa tako ima na koncu 1820. 20 for. duga. Dalji nasljednik Sekulić Bonek ima 1838. 30 snopova pšenice, 40 snopova ječma, 300 snopova prosa, 210 snopova sirka, 40 vagana kukruza u klipovima, 1 prase, ali i kazan za pečenje rakije! 1845. nema ni pšenice ni ječma ni raži ni zobi već samo 90 snopova prosa, 100 snopova sirka i 40 vagana kukuruza u klipovima, a to znači u zrnu: 1 vagan prosa, 3 vagana sirka i 20 vagana kukuruza.

Itd. Mogli bismo nizati i dalje kuću za kućom i selo za selom. Konačno bismo se uvjerili da se opća ekonomska slika podložnika Sisačke gospoštije uglavnom podudara sa stanjem pojedinih kuća. Neke su se kuće, zapravo malo njih, doista ekonomski uzdigle nad ostale, ali u većini kuća godišnji je prihod jedva toliki da podmiruje domaće potrebe. Razlog slabom prirodu nisu samo poplave, već valjda i to što svijet nije bio zainteresiran da više proizvodi. Baš u podvodnim krajevima treba misliti na budućnost pa stvarati viškove, ali u Sisku je stvarala viškove gospoštija, pa se valjda činilo kao suvišno da to čine i podložnici. Inače su se u Sisku kao prometnom trgovačkom mjestu viškovi žitarica dali uvijek unovčiti, pa je doista nerazumljivo zašto ljudi nisu više proizvodili bar proljetnog ječma i zobi. 
 
Neobično je da je u jednoj godini 150 čestica oranica napušteno od podložnika i stavljeno na raspolaganje gospoštiji ali je značajno da se odmah našlo drugih 150 podložnika koji tu zemlju uzimaju u zakup da bi tako povećali svoj prirod sa zemljišta. Gospoštija je nudila u zakup i svoje livade za koje su se zakupnici još više jagmili, jer je prihod od stoke bio mnogo sigurniji nego od žitarica. Zakupnine su gospoštiji mnogo nosile, ali su se često plaćale sa zakašnjenjem. Upravo su one uzrok mnogim i velikim seljačkim dugovima.

Ako tačnije razgledamo iskaze dugova podložnika prema gospoštiji, opažamo da rijetko tko duguje nešto na urbarijskim daćama. Plaćanje "zemljarine" podmirivalo se s cca 30 x, a ostalo se davalo u naravi. Davanje običnih težaka čini se da nije zadavalo većih teškoća, jer su oni svake godine na vrijeme podmireni s 99%. Neizvršeni daleki podvoz dolazi češće kao dug. Pijetli i pilići nisu bili velika daća i lako su se otkupljivali u gotovom novcu. Sječa drva dolazi koji put kao dug, ali su podložnici od te sječe imali polovicu, pa su i sami bili zainteresirani da sječu na vrijeme obave. Desetina od žitarica i lana ubirala se za žetve i branja na njivi, pa zato nema nikada zaostataka. Kod ubiranja dese-tinskog vina ostale bi 3-4 kuće dužne.

1820. iznosili su dugovi podložnika prema gospoštiji oko 13000 for. Najveći se dio tih dugova vukao iz prijašnjih godina i slabo otplaćivao. Za daleki podvoz dugovala je u nekim selima oko polovica kuća, čak više godina, tako da je Sisak bio dužan 21 for., Žabno 28 for., Odra 13 for., Tišina 23 for., Drenčina 41 for., Vurot 15 for., Jazvenik 30 for., Sela 23 for., Greda 110 for., Petrovci 12 for. Poiedine su kuće dugovale 2-5 for. Za iznajmljene livade dugovala je četvrtina kuća; pojedina kuća 7 do 34 for. Ukupni je dug pojedinih kuća iznosio poprečno 50 for., a bilo je i takvih koje su dugovale preko 100 for.
 
Mnogo je povoljnije stanje dugova bilo 1841. Svi su dugovi iznosili zajedno 5587 for., od toga je na podložnike otadalo samo 857 for., na strance (extranei) u Sisku 1917 for., a ostali dugovi ticali su se sisačkih građana, predijalaca i željara. U Galdovu nije bilo tada ni jednog dužnika, u Drenčini je bio jedan s dugom većim od jedne for., u Vurotu jedan sa 117 for., u Selima jedan sa 74 for. i jedan sa 172 for. Svi su drugi dužnici - ni polovica kuća - dugovali poprečno 2 for. Dugovi su nastali zbog neodrađenog dugog podvoza i zbog neisplaćene najamnine za livade.

 
(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
12. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 13:58:27

Plaćanje taksa u ime regalnih prava osjećali su podložnici kao pretežak teret, iako je te takse određivala Zagrebačka županija. Prema njezinoj odredbi od 7. VIII 1806. plaća se u ime mostarine za prijelaz preko mosta na Odri kod sela Odre:
 
1) za puna kola s 4-6 životinja i 2-3 osobe - 15 x,
2) za prazna kola s istim brojem ljudi i životinja - 8 x,
3) za puna kola 2-3 životinje i 1-2 osobe, 12 x,
4) za prazna kola s istim brojem životinja i ljudi - 6 x,
5) za konja s teretom - 3 x,
6) za pješaka s teretom - 2 x,
7) za pješaka bez tereta - 1 x,
8 ) za veliku životinju - 2 x,
9) za malu životinju (tele, ovca, prase) 1 x.

Slične su takse vrijedile i za prijelaz skelom preko Kupe i Save. Jedino je Kaptol nedjelom i blagdanom od takse opraštao one koji su polazili u crkvu, a svećenika uvijek u službenom poslu.

IMOVINA SISAČKE GOSPOŠTIJE

Imovina se Sisačke gospoštije sastoji od zgrada, pokućstva, gospodarskog oruđa i drugih stvari u njima, zatim od gospoštijskih ili alodijskih oranica, vrtova, livada, pašnjaka, vinograda i šuma, onda od žitarica, vina i rakije, stoke i peradi pa, konačno, od urbarijskih daća, desetine i regâlnih prava.

Zgrade

Najvažnija i središnja gosnoštijska zgrada jest grad ili tvrđa (arx, castellum) kod utoka Kupe u Savu, nadomak selu Capragu, od koga je dijeli jedino rijeka Kupa. U selu odn. trgovištu Sisku nalazi se nekoliko krčmi i podruma i veliki zidani magazin. Na marofu u Selima kod Siska sagrađena je zgrada za upravu i nekoliko gospodarskih zgrada.

Tvrđa ili grad

Narod tu zgradu zove grad, jer se tako u nas još u ono doba zove svaka tvrđa, a pisani latinski dokumenti - arx, a to danas znači tvrđa, pa ćemo je i mi u našem prikazivanju tako zvati. Ta je zgrada građena 1544. i služila je sve do Karlovačkog mira 1699. kao vrlo važan branik Turopolja, Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske od Turaka. Tokom XVIII i XIX st. u njoj se nalazi gospoštijska uprava s kancelarijom i arhivom. Zagrebački kanonik koji u toj gospoštiji vrši službu inspektora ili prefekta ima tu posebnu sobu za odsjedanje zajedno s kapelom. Tvrđa ima trougaoni oblik. Na svakome se uglu nalazi po jedna kula. Zgrada je zidana na sprat. Prizemlje služi kao spremište za žitarice i drva. Na spratu ima 10 soba, 4 komore i 1 kuhinja.

Najljepša je soba tzv. palača (palatium, dvorana) . Tu se nalazi željezni sat, četverouglasti veliki sto od meka drva, pokriven zelenim stolnjakom, 7 stolica, presvučenih 1838. zeleno obojenom kožom, krevet s pokrivačem, ormar s raznim priborom za jelo. Tu je bilo 36 tanjura, napravljenih u Zagrebu (e massa Zagrabiensi), 22 noža, 15 mjedenih svjećnjaka, 4 solnjače, kupljene u Pragu (e massa Pragensi), raznoga posuđa od porculana i čaša od stakla. Svi su predmeti svake godine u inventaru popisani s naznakom cijene. Veliki je stol najprije procjenjivan s 18, a kasnije s 6 for.

Prva je soba služila kao kancelarija blagajnika. Tu se nalazila blagajna, ormar, divan, krevet, 2 stolca, 16 kugli od slonove kosti za igranje biljara.
 
Druga je soba bila blagovaonica sa stolom i 6 stolica i stolom za igranje biljara. Zatim su sobe slijedile ovako: soba kanceliste, srednja soba, stara kancelarija, kapela, soba za kaštelana, kancelarija, kuhinja, soba za kuharicu, kula „Zeughaus“, soba za stražu sa 6 pušaka, zatvor s 5 okova, stari zatvor sa zemljanom peći. Kapela je imala oltarnu sliku sv. Ladislava, drveni tabernakul, 2 mjedena i 2 drvena svijećnjaka, 5 kazula, 3 albe-, kalež, 3 misala, banderijsku zastavu iz g. 1779. U kaštelanskoj sobi čuvala su se dva laka topa (Kreutzweiss), a u skladištu 120 topovskih kugli.

Inače je u skladištu, u prizemlju, bilo raznoga poljodjeljskog oruđa i stvari, tako teška i laka kola, sjekire, lanci, škafovi, kalupi za pravljenje cigle, orma za konje itd.

Prema procjeni u inventaru, pokućtvo je i oruđe vrijedilo oko 550-600 for., a razne lanene tkanine (stolnjaci, ručnici, ubrusi, pokrivači, plahte, strošci, vreće) oko 130 for.

Od lanene je tkanine bilo oko 24-60 ručnika, 10 stolnjaka, 48 novih i 20 starih ubrusa, 50 plahta, 5 pokrivača za krevet i 5 pokrivača tegu-mentum Gozypio, 5 madraca i 5 jastuka, 12 jastučnica, 2 gunja za konje i 4 stroška.

Gospodarske zgrade kod tvrđe

U dvorištu tvrđe nalazi se zdenac, zidan, natkrovljen i ograđen drvenom ogradom. Tu je i drveni podrum (cellarium ligneum), zatim šupa za kola i šupa za pšenicu, zatim kula (turris) koju zovu Bela kula. 1815, stanju, a Bela kula bez stropa i krova. Kasnije je stanje popravljeno tako nakon napoleonskih ratova, drveni podrum i šupa za kola bili su u lošem stanju, a Bela kula bez stropa i krova. Kasnije je stanje popravljeno tako da je u tvrdi sagrađen novi podrum, a Bela je kula obnovljena, pa je u svaku od tih prostorija stalo po 5-10 bačava s vinom i rakijom.

Izvan tvrđe stajao je sjenik u koji se moglo spremiti 80 vozova sijena. Dalje prema Capragu na utoku Kupe u Savu bila je kućica za lađare i mala krčma.

U raznim skladištima sisačke tvrđe, osim žitarica, vina i rakije, oruđa i oružja, nalazilo se i drugoga materijala koji u inventaru dolazi pod imenom "Castellanalia" i "Materialia aedilia".

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
13. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:01:41

Castellanalia jesu samo ovi predmeti tvrđavskog skladišta: sol kamena i morska, svijeće, smola, predivo tanko i debelo, kučine, konac fini, srednji i debeli, platno tanko, srednje i debelo, dvobojno platno za stolnjake i druge potrebe, vreće, drvo hrastovo i meko.
 
Gospoštija je kupovala godišnje 600-1000 libara kamene soli u Ugarskoj za svoje službenike i stoku. Morsku je sol nabavljala rijetko kada. Na skladištu je ostajalo na koncu godine 200-800 libara soli, kučina oko 200 libri, prediva oko 100 libri, konca oko 20 libri, platna (tkanja) 200-300 ulni, dvobojnog platna 50-200 ulni, vreća oko 50 komada, hrastova drveta 100-700 hvati, a mekog tek nekoliko hvati.

Materialia aedilia tj. aedificialia jest građevni materijal, djelomično uskladišten u tvrđi, a djelomično na drugim mjestima. To su grede (trabes), letve (asseres), šindra (scandulae), daske (lattae), cigle (lateres), crijep, žljebnjaci, živo i gašeno vapno, željezo, veći i manji čavli, hrastovina za bačve, željezni i drveni obruči za bačve. Hrastovu su građu sjekli u gospoštijskim šumama stručni radnici iz Kranjske (Slovenija), a jelovu je trebalo kupiti. Cigla se u velikim količinama iskopavala iz zemlje na području stare rimske Siscije ili se proizvodila u vlastitoj ciglani (antiqua foruna). Tako je 1831. iskopano preko 6000 kom. rimske cigle, a u ciglani ispečeno 188,400 komada. Iz zemlje se iskopavalo i staro kamenje, okruglog i  četvorinskog oblika. 1805. iskopano je 14 komada četvorinskog kamena i 66 komada okruglog. Ciglu su i kamenje iskopavali ne samo težaci za potrebe gospoštije nego i stanovnici Siska u vlastitu korist. Gospoštija se tome nekada protivila, ali je kasnije popustila i jedino tražila da joj se izruče dragocjeni predmeti. To je međutim tražio također Mađarski nacionalni muzej za sebe.
 
Skladište je građevnog materijala bilo snabdjeveno čas više čas manje, prema građevnim potrebama gospoštije. 1828. bilo je na skladištu, 146 greda hrastovih, 70 greda borovih, 359 hrastovih stupova, 464 borovih dasaka 755 hrastovih letava, 1940 kom. hrastove šindre, 444 hrastova obruča za bačve itd.

Zgrade u Sisku

U selu odn. trgovištu Sisku bile su ove zgrade:

1. Drvena krčma (diversorium) s 5 soba, kuhinjom, podrumom, stajom za 20 konja, šupom za kola i kućom za biljar.
2. Zidana mala krčma na sprat; u prizemlju su 3 sobe s kuhinjom, na spratu 4 sobe; ima podrum i staju za 2 krave.
3. Veliki zidani magazin s kapacitetom od 16.000 mjerova žitarica.
4. Stara ili Rimska pivnica ima prostrani podrum koji potječe još od rimskih vremena, zatim drvenu krčmu i uličnu zgradu gdje ordinira kirurg.
5. Drvena mesnica, sagrađena 1811.
6. Zgradica u vrtu kraj crkve.
7. Kasnije je još sagrađena: Velika zidana krčma (diversorium muratum maius).

Stara drvena krčma uz Kupu kraj skele stajala je do g. 1839. Ona je godinama služila kao svratiste putnicima koji su tu imali priliku igrati biljar. U inventaru se spominje 26 kugli od slonove kosti. Od njih je 10 predano Kukuljeviću, budućem kurijalnom komesu.

U Rimskoj pivnici nalazio se 1839. samo stari hrastov stol s četiri hrastove klupe.
 
Kod mosta u Odri sagrađena je oko 1815. nova krčma. Tu se nalazio službenik koji je ubirao mostarinu.
 
Mala je zidana krčma sagrađena oko 1803. To je današnji "Mali Kaptol" U njoj je gospoštija imala samo jedan hrastov stol, 2 peći i 8 šaluzina, a sve je ostalo pokućstvo bilo najamnikove.

Velika je krčma zidana oko 1839. Tu se nalazio jedan veliki biljarski stol, presvučen zelenim platnom, s 12 štapova i 25 kugli za igranje biljara, zatim 3 manja igraća stola, 9 kreveta, 9 ormara, 20 željeznih peći, drveni pozlaćeni lustar in palatio, 10 drvenih zidnih svjetiljaka, 54 šaluzine itd. Zgrada je bila jednokatna i vrijedila je za ono doba kao dobro uređeni hotel. 20 novih željeznih peći stajalo je 1839. 400 for., a 54 šaluzine 216 for. To je današnji "Veliki Kaptol" koji je imao nadoknaditi drvenu krčmu kraj Kupe.

Marof u Selima

Na marofu (allodium) u Selima stajala je zgrada u kojoj se nalazila upravna kancelarija, stan upravitelja marofa, podrum i kuhinja i dr., zatim razne gospodarske zgrade (žitnica, kukuružnjak, staja, šupa za kola, pčelnjak). Od raznoga inventara spominjemo ovo: 1 kola za upravitelja, vrijedna 25 for.; 6 dobro uščuvanih kola za volove i 2 loša kola za volove, vrijede 80 for.; 12 madžarskih plugova (aratra Hungarica) vrijede 45 for.; 2 manja pluga ili "ralice" za sijanje prosa, vrijede 2 for.; stroj (machina) za rezanje repe, vrijedi 12 for.; 2 veće i 2 manje brane sa 60 zubaca, vrijede 20 for. Osim toga, tu je bila maslenjača za pravljenje maslaca, kante za mlijeko i vodu, sjekire, jarmovi za volove, lanci itd.
 
(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
14. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:07:39

Klijet u vinogradu Vurotu
 
Tu su se nalazila 2 stola, 10 stolica i 1 ormar, a sve je zajedno vrijedilo 2 for. i 20 x.

Lađe i skele
 
Gospoštija je posjedovala dvije lađe, "Sveti Stjepan" i "Sveti Ladislav" za prijevoz žitarica iz Modoša u Banatu Tisom, Dunavom i Savom do Siska. Lađe je napravio 1818. Mikula Kozjak iz Kostajnice, "ladyh delà maisor", za 550 for. Gospoštija je dala ne samo drvo nego i 4711 težaka i 2158 for, u ime otkupa prekorednih težaka. Prema ugovoru sklopljenom 3. XII 1817. u Selima,  svaka je lađa imala biti velika "od pet jezer vaganov" (tj. u svaku je trebalo stati 5000 vagana žitarica), "20 i pol klaftra duga, 3 i pol klaftrov široka, do skelje sedam prednjov gliboka" Osim toga, majstor je imao napraviti 2 dereglije, 2 čamca, 1 lađu ribaricu 3 klaftra dugu a pola klaftra široku te uz nju mali čamac. Za sve vrijeme rada majstor je dobivao od gospoštije hranu i 3 holbe vina (desetinskog) na dan. Prema inventaru od 1828., same lađe vrijede 2800 for., a zajedno s opremom vrijede 7446 for. 55 x. U opremu lađa spadaju: vesla, stol, krevet, ormar, 6 pušaka, peć, sjekira itd. Inače se oprema za lađe čuvala također u tvrđavskoj kuli. Tako dizalica (vulgo ili pučki Vinda), kladivo željezno (malleus ferreus), bravarska pila (lima), strugalo (dolabrum, hoblić) i dr. Do 1833. g. obje su lađe dotrajale, pa je sagrađena nova lađa "Sv. Marija“.

Skele (brodovi, u lat. spisima dereglia) su bile tri: jedna u Sisku, druga u Capragu, a treća u Galdovu. Sve su bile opskrbljene lađicama ili čunjevima. Skela u Sisku bila je lancem svezana za sidro. Skele su 1839. vrijedile 500 for., a svi drugi predmeti (navalia), vezani za prijevoz na vodi, 125 for.

Alodijsko zemljište

Iz velikoga mnoštva raznih dokumenata Sisačke gospoštije iz prve polovice XIX st. ne možemo nikako zaključiti koliko je prostora obuhvaćala ta gospoštija, tj. koliko je imala jutara ili rali oranice, livade, šume i vinograda. Ukoliko postoje oskudni podaci o zasijanom zemljištu različnim žitaricama, iskazana su jutra s veličinom od 1200 kv. hvati po jednom jutru. Zato smo se morali poslužiti s "Popisom sviuh allodialskih i pustoselskih zemljišta" iz g. 1866. da bismo mogli utvrditi koliko je gospoštija posjedovala jutara oranica, livada i šuma u prvoj polovici XIX st. U tom su popisu jutra iskazana s veličinom od 1600 kv. hvati, a to odgovara i današnjem našem računanju. To smo bez štete za istinu mogli učiniti, jer 1866. ima na području Sisačke gospoštije 452 jutra pustoselskog zemljišta: oranica - na 683 jut. alodijske oranice. To sve znači da se zemlja napuštala, a ne kupovala, pa prema tome stanje alodijskog zemljišta uglavnom odgovara stanju toga zemljišta iz prve polovice XIX stoljeća.

Oranice

Alodijskih je oranica, kao što smo čas prije rekli, na području cijele Sisačke gospoštije bilo 683 jutra i 1035 kvadr. hvati. Od toga je u.području ili hataru Odra ležalo oko 70 jutara. Glavno se zemljište nalazilo u rudini Mostna Greda s 32 jutra i u rudini Rakov Bok s 15 jutara.

U Drenčini je gospoštija imala oko 25 jutara, u Jazveniku 8 jut., u Žažini podrug jutra, a u Gredi oko 208 jutara. Važnije su rudine u hataru Greda: Petrovac s 46 jut., Pećina s 20 jut., Dužica s 38., Bikovica s 51 jut.
U hataru Selima, gdje je stajao gospoštijski marof, prostirala su se 163 jutra. Neposredno uz marof bilo je 5 jutara. Na velikoj oranici u rudini Topolje, koja je imala 81 jut., zasađena je 1866. mlada šuma, valjda zbog neplodnog terena.
Na užem području Siska ležale su tzv. nutarnje ili intravilane oranice koje su prema regulacionoj osnovi trgovišta Siska određene za davanje Siščanima. Davanje je išlo dosta sporo, pa je tu gospoštija još u sredini XIX st. posjedovala 40 jut. oranice.

Na širem području Siska, u rudinama Četertek, Skradnjak i dr., prostirale su se tzv. vanjske ili ekstravilane oranice. Bilo ih je 171 jutro. U drugoj pol. XIX st. Siščani su te oranice uzurpirali sebi za pašnjak, a gospoštija je i dalje plaćala porez. Zbog toga je dolazilo do spora.

Livade

Gospoštijskih je livada bilo u svemu 802 jutra. Od toga su ležala u hataru Odra 42 jutra, u hataru Drenčina 505 jut., u hataru Jazvenik podrug jutra, u hataru Sela 13 i po jut., u hataru Greda 160 jut., u hataru Bok 18 jut., u hataru Stupno 35 jut., u hataru Sisak 27 jutara. Veći su kompleksi livada bili: rudina Rakovo Brestovec u Odri s 20 jut., rudina Razlovec u Drenčini s 236 jut., rudina Brestovska Greda u Gredi s 57 jut., rudina Berušina u Stupnom s 34 jut., rudina Strmec u Sisku s 23 jut.

Vinogradi, vrtovi i šljivici

Vinograd Mladina u Drenčini, kasnije zapušten, imao je oko 4 jut., vrt kod marofa u Selima imao je 1 jut., a kod tvrđe u Sisku tek 600 kv. hvati, šljivik Buckovec u Drenčini 3 jut., šljivik kraj marofa u Selima 363 kv. hvati, šljivik Pašinec u Sisku 9 i po jutara. O veličini vinograda u Vurotu začudo nema podataka.

Pašnjaci i šume

Prema dokumentu koji je 1863. sastavio mjernik Fr. Romanić, a 1866. potvrdio Sudbeni stol Zagrebačke županije, imala je Sisačka gospoštija prije segregacije 2107 jut. i 1290 kv. hvati pašnjaka, a 3422 jut. i 1518 kv. hvati šume.

U poreznoj općini Greda bilo je 804 jut. pašnjaka i 1200 jut. šume, a pravo na drvarinu i pašovinu imala su sela: Greda, Sela, Jazvenik, Petrovac.

U poreznoj općini Sela bilo je 809 jut. pašnjaka i 932 jut. šume, a pravo na drvarinu i pašovinu imala su sela: Tišina, Strelečko, Bok, Žabno, Galdovo, Pračno, Odra, Stupno, Drenčina i Vorut. To su pravo ta sela imala i na području općine Bok gdje je bilo 323 jut. pašnjaka i 866 jut. šume, kao na području por. općine Stupno gdje se nalazilo 170 jut. pašnjaka i 225 jut. šume.
(Nakon segregacije ostalo je gospoštiji 1077 jut. pašnjaka i 2112 jut. šume.)

Žitarice i krma za stoku

Gospoštija je nastojala da joj žitnice budu pune raznih žitarica, jer je uz trgovinu trebalo računati s neplodnom godinom, gladi i drugim nevoljama. Zato je ne samo čuvala višak hrane iz prošlih rodnih godina nego je i kupovala banatsku pšenicu od kaptolske gospoštije u Modošu kod današnjeg Zrenjanina.
 
Bačve, vino i rakija

Gospoštiji je trebalo za spremanje, čuvanje i točenje vina i rakije velik broj bačava razne veličine.
Bačve raznih veličina zovu se ovim hrvatskim imenima:

- medvenjak,
- banja,
- sud,
- stertinjak,
- okovanac,
- sudić,
- polovnjak.
Medvenjak sadrži s vedara, a stoji 1818.4 for., dok se za banju tada plaća 45 x.
 
U razdoblju od 1820.-1830. ima gospoštija 24 velike bačve za vino s kapacitetom od 1027 urni (vedara), 19 srednjih bačava s kapacitetom od 264 urne i 25 malih bačava s kapacitetom od 283 urne. Velike bačve imaju po 8 željeznih obruča, a pojedina od njih sadrži 27-75 urni. Srednje bačve imaju po 6 željeznih obruča, a sadrže (pojedina 13-20 urni, dok one male imaju drvene obruče i sadrže ispod 13 urni.

Za spremanje šljiva postoji 11 kaca s ukupnim kapacitetom od 415 urni. Rakija se peče u dva bakrena kazana ili kotla, velika 6 urna, a čuva u 10 većih bačava s ukupnim kapacitetom od 128 urni i u 12 manjih bačava s kapacitetom od 14 urni. Za spremanje kupusa ima 15 kaca s ukupnim kapacitetom od 193 urne.

Za vodu služe 4 kace s kapacitetom od 61 urne.

Bačve su bile prema potrebi smještene u raznim gospoštijskim podrumima. Najviše ih je bilo - 25 - u Rimskoj pivnici, 4 u maloj zidanoj krčmi, 2 u drvenoj krčmi kod Kupe, 19 u podrumu ispod zidanog magazina, u Beloj kuli kod tvrđe 11, u novom drvenom podrumu kod tvrđe 16, kod raznih krčmara 6, u pecari za pečenje rakije u tvrđi 8 itd. Ovako je stanje bilo prema inventaru od g. 1820.

To stanje manje više odgovara i stanju u drugim godinama prve polovice XIX st.
Iz gospoštijskih se inventara vidi koliko je tokom pojedine godine priskrbljeno vina i rakije, koliko je potrošeno i koliko je ostalo na koncu godine.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
15. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:19:22

Stanje vina g. 1830. bilo je ovako: iz prošle godine ostalo je 158 urna alodijskog vina, od čega 1830. nije ništa potrošeno; starog kupljenog i desetinskog vina ostalo je iz prošle godine 489 urna, nabavljeno je 1830. još 297 urna što zajedno čini 787 urna, a od te količine potrošeno je tokom 1830. svega 377 urna; novog kupljenog i desetinskog vina preostalo je iz prošle godine 252 urne, tokom godine 1830. priskrbljeno je još 1558 urni što čini 1810 urni, međutim od toga nije ništa potrošeno. Rakije je preostalo iz prošle godine 1829.- 55 urni, priskrbljeno 1830. još 102 urne, a od toga potrošene 53 urne.

Deset godina kasnije, 1840. bilo je stanje vina ovakvo: staro vino iz g. 1831, kupljeno 1839, ostalo ga 32 urne, sve je potrošeno 1840; staro vino iz g. 1834, kupljeno 1839, ostalo ga je 23 urne, ali je toga vina 1840. kupljeno još 39 urni i potrošeno 53 urne pa ga je tako na koncu 1840. ostalo još 10 urni; 2 urne vina iz 1836, preostale na koncu 1839, potrošene su tokom 1840; vina iz 1837-8. preostala je 381 urna, nabavljeno jos 14 urna, a potrošeno je 365 urni; novog kupljenog vina iz 1839. preostalo je na koncu 1839. 181 urna, kupljeno ga je 1840. još 325 urni, a potrošeno 424 urne, tako da ga je na koncu 1840, ostalo 85 urni; novog alodijalnog vina ostalo je na koncu 1839. 180 urni, u 1840. priskrbljeno ga je 294 urne, a potrošeno 1890 urni, tako da ga je na koncu 1840. ostalo 294 urne tj. cijeli novi urod.; novog desetinskog vina ostalo je na koncu 1839. 82 urne, pribavljeno ga je 1840. 266 urna, a potrošeno 117 urna, tako ga je na koncu 1840. ostalo 349 urna. Rakije je preostalo 78 urni, 1840. priskrbljena 101 urna, potrošeno 119 urni, na koncu 1840. ostalo je 60 urni.

Iz rečenoga izlazi da je 1830. potrošeno gospoštijskog vina samo 377 urna, a 1840. 1171. urna, rakije 1830. 53 urne, a 1840. 119 urna. Razlika je dosta velika, a za to može biti više razloga, napr. bolji ili slabiji urod vinograda pa i bolja ili slabija godina uopće.

Stoka

Gospoštija je imala veliki broj razne stoke, najviše zbog obrađivanja alodijskog zemljišta i gnojenja tog zemljišta, zatim zbog mesa, mlijeka, sira, masla i unovčavanja. U inventaru je svake godine zabilježeno svako pojedino grlo, kako se zove i koliko ima godina. Imena su volova napr.   Šironja čadi, Rumen črleni, Plavonja plavi, Krilovna riđi, Jelen beli, Stojan beli, Zekonja beli, Šironja beli, Rogina beli, Čakojnja beli, Dragojnja beli, Sivonja, Srnota, Ljugen, Perga, Vilas, Rosina, Čakan, Plavec. Bikovi se zovu: Riđan, Miško i Galojna. Krave nazivaju: Širovna, Vida, Milava, Kunava, Plavana, Ljugava, Črlenka, Borava, Riđava, Lozava, Ćikava, Rogava, Radava. Konji se zovu Bogar i Bećar. Imena imadu i ju-nad, a slična su imenima volova i krava. Konji su imali 9 godina, volovi 4-12, krave 4-12, a junad 1-4 godine.

Konja je gospoštija držala 2 do 3 grla za vožnju kola.

Volovi su bili pdijeljeni u tri vrste: jedni su bili ujarmljeni (boves iugales), drugi određeni za tovljenje (in sagina), a treći, još mladi, hranili su se u stadu (in grege). Ujarmljenih je volova bilo 24-32 grla, a upotrebljavali su se za vožnju i oranje na alodijskom zemljištu. Začudo, gospoštija je malo takvih volova uzgajala na marofu u Selima, većinom ih je kupovala; tako 1830. 10 grla, 1829. 8 grla, a 1841. 8 grla čak na sajmu u Bjelovaru. Tovljeni su se volovi prodavali mesarima, a i klali za domaće potrebe. Mladi volovi iz stada, kad bi dosta ojačali, bili bi upregnuti u jaram. Volova u tovljenju bilo je svake godine oko 8-10 grla, a u stadu oko 2 grla. Gospoštija je u svemu držala 30 do 50 grla volova.
 
Krava je bilo 15 do 45 grla, ponajviše muzara, a oko 5 jalovih. One su se godinu-dvije hranile na paši u stadu i zatim klale.

Junadi je gospoštija imala 6-24 grla, od toga su trećina bili junci, a dvije trećine junice.

Teladi se otelilo godišnje do 20 grla, od čega je oko 5 ostavljeno za uzgajanje, a sve je ostalo prodavano mesaru ili klano za domaće potrebe.

Od mlijeka na marofu proizvedena je tokom svake godine dosta velika količina suhoga sira i masla, ali kako je to potrošna hrana, prema podacima u inventaru ostalo je na koncu godine jednoga i drugoga oko 30-40 libara. I koža je od zaklane stoke vrlo brzo upotrebljena tako da je na skladištu skoro nije bilo.

Kratko je vrijeme imala gospoštija i oko 6 grla ovaca.

Perad
Gospoštija je raspolagala s velikim brojem peradi urbarijske-(pijetlovi i pilići) i alodijske (pijetlovi, kokoši, pilići, guske i patke) i s jajima. U toku godine prodano je i poklano kod kuće oko 1000 komada peradi, a na koncu godine ostalo bi u inventaru još oko 500 komada.

Pčele
Na koncu pojedine godine bilo je oko 15 pčelaca i do 70 praznih košnica. Izvrcani se med brzo potrošio tako da ga do konca godine nije ništa preostajalo.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
16. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:21:42

GOSPOŠTIJSKA UPRAVA

Svakako je važno tko je upravljao gospoštijom i kako je njome upravljao. Prihodi gospoštije ne ovise samo o vremenskim i općim ekonomskim prilikama kraja i zemlje nego jednako tako o znanju i zalaganju te o primjenjivanju dobrih i prokušanih metoda rada od strane onih kojima je povjereno upravljanje.

Prije svega treba napomenuti da je Prvostolni kaptol kao vlasnik zadržao sebi pravo odlučivanja ne samo u svim krupnijim pitanjima upravljanja nego se često puta bavio i zbilja sitnim stvarima. Imajući loše iskustvo s raznim svojim službenicima nije imao ni u koga povjerenja, nego je tražio da o svemu bude na vrijeme obaviješten i da sve tačno provjeri.

Zbog toga je razloga postojalo živo dopisivanje između gospoštijske uprave u Sisku i Kaptola u Zagrebu. Uprava je u Sisku izvješćivala vlasnika o svakom izvanrednom poslu i tražila upute za rad, slala je stalne mjesečne, tromjesečne i godišnje izvještaje. Od njih su najvažniji inventari za pojedinu godinu. U njima je opširno prikazan prihod gospoštije u gotovom novcu i prirodninama te stanje gospoštijske pokretne i nepokretne imovine. Upravo iz tih inventara prikupili smo najveći dio podataka za ovaj naš prikaz. Svi su ti izvještaji, kao i obični dopisi, bili kod Kaptola u Zagrebu pomno proučeni i često puta vraćeni s cijelim nizom raznih primjedbi i prigovora.

U starije vrijeme svaka je kaptolska gospoštija, pa tako i sisačka, imala svog posebnog prefekta ili špana. To je bio jedan od zagrebačkih kanonika, biran za tu službu na godinu dana. Od 1770. kanonik inspector bonorum nadzire sve kaptolske gospoštije pa i sisačku. On proučava ekonomske izvještaje, stavlja prigovore, putuje često osobno u Sisak, zadržava se tamo po nekoliko dana, u zamršenijim stvarima savjetnik mu je comes curialis, a ako zbog većih neurednosti treba povesti istragu protiv gospoštijskih službenika u Sisku, dolazi komisija, sastavljena od više kanonika i računskih stručnjaka. Svakom se neurednom službeniku daje prilika da se najprije pismeno opravda, a ako to ne uzmogne, dolazi stvar pred cenzuralni gospoštijski sud koji konačno ustanovljuje računski manjak ili štetu. Neuredni službenik obično prihvaća rješenje toga suda i plaća gospoštiji odštetu. Tako je u godišnjim računima nastala rubrika ili pozicija "Ex convictis censuralibus vigore Iudicii censuralis". Iz nje se vidi koliko je gospoštija koje godine primila u ime odštete od svojih neurednih službenika.
 
Sisačka je gospoštija imala razne službenike. Jedni su bili stalni njezini namještenici, radili su samo za nju i živjeli jedino od plaće koju su od nje dobivali. Drugi su tek neke povremene usluge činili gospoštiji, ona im je zato davala neku manju plaću ili honorar. Treći su bili gospoštijski podložnici i predijalci, inače bistriji i okretniji ljudi, koji su uz svoje poslove kod kuće činili gospoštiji neke određene usluge, pa su zato bili oprošteni od svih ili samo nekih urbarijskih i desetinskih podavanja, a koji put dobivali su i manju plaću u gotovom novcu, o čemu govorimo na drugom mjestu. Narod je sve te službenike zvao "oficeri" prema lat. riječi: officiales.
 
Prvi je i najodgovorniji gospoštijski službenik u Sisku bio provizor ili providnik. On je nadzirao rad ostalih službenika, sklapao u ime Kaptola s najamnicima ugovore, određivao (u sporazumu s drugim službenicima) težacima poslove te se brinuo, da poslovi budu na vrijeme i valjano izvršeni. Ukratko: njegova je dužnost bila unaprijediti u svakom pogledu prihode gospoštije.

Službu su provizora u prvoj polovici XIX st. vršili:

Ivan Bradica,
Đuro Tučkorić,
Ivan Canjuga,
Mirko Varjačić,
Josip Teklić,
Ferdinand Cuderman.

Provizorova kancelarija nalazila se u tvrđi. Tu je uz provizora radio najprije samo jedan pomoćni službenik frumentarius (žitnik), a kasnije dva: rationista (blagajnik) i cancelista (pisar). Njihova je dužnost bila voditi knjigovodstvo gospoštije te za nju primati i izdavati novac. Tu su svake godine sastavljani dopisi svih podložnika i predijalaca s oznakom njihovih obveza prema gospoštiji, zatim s podacima o "određenim težacima" i primljenim podavanjima u gotovom novcu i naravi i konačno s podacima o dugovima. Ti su popisi danas izvrsna arhivska građa. Njome smo se i mi poslužili za pisanje ovoga prikaza. Iz te se građe vidi što su sve radili i kako su radili mnogobrojni gospoštijski težaci, i to ne samo u jednoj godini nego svakoga dana u godini.
 
Da vidimo napr. popis težaka iz g. 1840!

U mjesecu siječnju radilo ih je 165 : 49 na sječi i dovozu drva, 42 na prijevozu vina, a 76 je radilo sa stokom.

U veljači je bilo iskorišteno 725 težaka: 341 je pravio drvene obruče za bačve, 190 ih je radilo u šumi oko ogrevnih drva, 62 su prevozila vino, a 66 je radilo sa stokom.

U ožujku su radila već 1302 težaka: 261 je sjekao i tesao kolce za vinograd, 21 je sjekao vrbe, 66 je sjeklo i vozilo ogrevno i građevno drvo, 532 su radila u vinogradu i u podrumu, 22 su prevozila vino, 102 su čistila šljivike, 5 ih je radilo u vrtu, 12 orača oralo je s volovima zemlju za kukuruz, a 134 za zob, 145 je radilo sa stokom. (Zob je tada i zasijana.)

U travnju je radilo 2389 težaka: 2 su vozila drvo na prodaju, 419 je radilo u vinogradu, 158 je prevozilo i pretakalo vino, 91 je čistio šljivike, 144 su prevozila banatsku pšenicu iz Siska u Zagreb zbog prodaje trgovcima, 1066 je radilo oko kukuruza (runjenje, vožnja u Zagreb zbog razdiobe među kanonike, oranje), 6 je oralo zemlju za proso, 8 je sadilo repu, 32 su razgrtala krtine na livadama, 461 je sa stokom radio.
 
(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
17. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:26:02

U svibnju je radilo 1367 težaka: 398 je vozilo drva iz šume u tvrđu, na marof i u krčmu, 217 je pravilo liko za vinograd i ondje vršilo drugo kopanje, 84 su vozila vino u krčme, 95 je banatsku pšenicu vozilo iz Siska u Zagreb na prodaju, a domaću pšenicu u polju plijevilo, 90 je oralo za raž, 302 su orala za kukuruz, sadila ga i prvi put ga kopala, 102 su orala i brnala za proso, 4 su orala zemlju za kupus, 10 ih je prvi put kopalo repu, 46 je krčilo šikaru zbog sijanja raži, 18 ih je sa stokom radilo.

U lipnju je radilo 2447 tožaka: 80 je kopalo drugi put vinograd i vezlo ga, 43 su vozila vino i rakiju u Zagreb i u krčme Siska i okolice, 131 je orao za pšenicu, 76 je želo i vozilo ječam, 1688 je kopalo kukuruz prvi i drugi put, 91 je orao zemlju za heljdu i sijao, 229 je oralo i sijalo proso, 4 su se bavila kupusom, 16 je drugi put kopalo repu, 72 su kosila i sušila travu na livadi, 14 je sa stokom radilo.

U srpnju su radila 2093 težaka: 1 je vozio drva na prodaju, 97 je drugi put kopalo vinograd, 108 je vozilo vino i rakiju u krčme, 805 je pšenicu želo i vozilo, vršilo (mlatilo) i vijalo, 52 su žela i vozila raž, 121 je žeo i vršio ječam, 244 su drugi put kopala kukuruz, 80 je želo zob, 20 je kopalo prvi i drugi put kupus, 24 su orala svinjsku repu, 18 je pravilo kanal protiv poplave, 430 je kosilo, sušilo i vozilo travu u livadi, 91 je radio sa stokom.

U kolovozu su bila 2032 težaka: 2 su vozila drva, 158 je treći put kopalo u vinogradu i ondje plijevilo, 28 vozilo vino u krčme, 516 je vršilo i vijalo pšenicu te oralo zemlju za novu sjetvu pšenice, 226 je vršilo i vijalo raž, pravilo snopove te oralo zemlju za novu sjetvu raži, 122 su vršila i vijala alodijski i desetinski ječam, 81 je orao za sjetvu kukruza u budućoj godini, 27 je želo proso, 65 je kopalo svinjsku repu, 41 je krčio trnje zbog sijanja raži, 602 su kosila, sušila i vozila travu na livadama, 93 su se bavila stokom kao volari.

U rujnu su radila 2662 težaka: 2 su vozila drva u Sisak na prodaju, 259 je bralo vinograd, 111 je vozilo mošt i vino, 199 je sudjelovalo u novoj sjetvi pšenice, a 125 u sjetvi raži, 187 je bralo kukuruz i oralo zemlju za kukuruz u slijedećoj godini, 24 su orala zemlju za zob u budućoj godini, 403 su žela, vezala, mlatila i vijala proso, 268 je bralo, sušilo i mlatilo grah, 252 su kosila, sušila i vozila sijeno(!), a 662 otavu, 33 su kosila; sušila i vozila djetelinu, 134 su se bavila stokom kao volari.
 
U listopadu je radilo 1690 težaka: 1 je vozio u Sisak drva na prodaju, 105 je vozilo desetinski mošt u podrum, 20 je vozilo pšenicu s marofa u tvrdu, 116 sudjelovalo u sjetvi ječma, 965 je bralo i vozilo kukuruz te sjeklo kukuruzovinu, 24 su orala zemlju za buduću sjetvu zobi, 139 je želo, mlatilo i vijalo heljdu, 20 je mlatilo i vijalo proso, 56 je mlatilo i vijalo sirak, 8 je spremalo kupus u tvrđi, 16 je bralo i mlatilo grah, 218 je radilo sa stokom kao volari.
 
U studenome radila su 384 težaka: 6 ih je vozilo žir iz Kraljevca u Sisak, 6 vozilo drva, 23 su vozila vino i rakiju u krčme, 9 je peklo rakiju, 4 su čistila kanale u ječmu, 6 spremalo kupus, 73 su iskopavala repu i vozila na marof, 131 je vadio i vozio na marof svinjsku repu, 75 je radilo sa stokom kao volari.
 
U prosincu su jedino 40-orica radila s volovima kao volari.

Ovome treba nadodati:

1) predijalce koji su držali stražu u sisačkoj tvrđi i u Zagrebu na Kaptolu (mjesečno 120-150 ljudi);
2) brodare koji su na skeli kod Capraga prevozili putnike (mjesečno oko 100 ljudi);
3) 10 radnika godišnje u bašči;
4) graditelje plotova (oko 200 ljudi godišnje);
5) oko 100 ljudi godišnje na popravcima zgrada; oko 1000 ljudi godišnje na gospoštijskim novogradnjama (dovoz građevnog drveta, pečenje nove i vađenje iz rimskih ruševina stare cigle, paljenje kreča itd.);
6) oko 500 ljudi uz dugi ili daleki podvoz;
7) oko 1000 prodanih težaka.

Svakako je zanimljiv i nadasve važan odnos između broja težaka, sjetve i žetve tj. zasijane površine, posijanog i dobivenog sjemena. Uzet ćemo opet podatke iz 1840. godine. Jedno se jutro računa tada kao površina s 1200 kvadratnih hvati.
 
Pšenice je posijano 67 vagana na 53 jutra, a dobiveno 683 vagana radom 1069 težaka.
Raži je posijano 9 vagana na 6 jutara, a dobiven je 71 vagan radom 132 težaka.
Ječma je posijano 15 vagana na 222 jutra, a dobivena su 203 vagana radom 222 težaka.
Zobi je posijano 28 vagana na 20 jutara, a dobiveno je 118 vagana radom 272 težaka.
Prosa je posijano 20 vagana na 39 jutara, a dobiveno 113 vagana radom 704 težaka.
Heljde je posijano 9 vagana na 19 jutara, a dobiveno je 95 vagana radom 230 težaka.
Kukuruza je posijano 37 vagana na 111 jutara, a dobiveno je 4105 vagana u klipovima radom 3911 težaka.

Godina 1840. bila je u pogledu poljoprivrede općenito dobra, pa je zato omjer između zasijanih žitarica i dobivenih žitarica dosta povonjan, tj. 1:10. Desetorostruki urod na području Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st. dosta je rijedak. Napr. već iduće godine 1841. od 65 zasijanih vagana pšenice dobivena su samo 324 vagana, od 27 zasijanih vagana raži dobiven je samo 1.01 vagan, od 14 vagana zasijana ječma dobiveno je 78 vagana, od 32 vagana zasijane zobi dobivena su 132 vagana. Međutim, proso, heljda i kukuruz "spašavaju situaciju": od 18 vagana prosa dobiveno je 250, od 9 vagana heljde dobivena su 134, od 35 vagana kukuruza dobiveno je 2510 vagana u klipovima.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
18. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:29:16

Neke su ekonomske godine bile tako loše da je odnos između posijanog i dobivenog sjemena bio 1:3, 1:2, 1:1 ili još nepovoljniji. U jednoj istoj godini koji put ustanovljen je nepovoljan prirod samo za jednu vrstu žitarica, a za ostale je bio povoljan. Napr. 1839. od 27 vagana raži dobiveno je samo 9, ali od 38 vagana pšenice dobiveno je 325 vagana. 1845. od 6 vagana pšenice nije dobiveno ništa, a od 7 vagana zobi samo 9 vagana. Zato je gospoštija nužno morala stvarati i čuvati veće zalihe hrane u svojim žitnicama.

Omjer između zasijanih površina i uroda svakako je nepovoljan, pa fčak i za najrodnijih godina. Npr. 1835. urod je pšenice osmerostruk, pa ipak jedno jutro od 1600 kvadr. hvati dalo je tek nešto više od 400 kg pšenice. Iste je godine urod raži peterostruk, ali na jednom jutru dobiveno je oko 245 kg. Ječma je na jednom jutru urodilo oko 370 kg, zobi oko 300 kg, prosa oko 290 kg, kukuruza oko 1000 kg. Razlog je takvu stanju svakako opća zaostalost, ali i činjenica da je bilo dosta zemlje i radne ljudske snage i zaprežne stoke, pa se sve to nije mnogo cijenilo. Iz istoga razloga postoji nepovoljan omjer između upotrebljenih težaka i uroda. Iako težaci nisu bili ničim zainteresirani da marljivo obrađuju gospoštijsku zemlju, ipak ne možemo sigurno znati da li je postojao kakav svijesni ili nesvjesni bojkot. Naprotiv je sigurno da je u isto vrijeme seljak podložnik i predijalac sa svojih velikih zasijanih površina dobivao maleni urod, jednako malen kao i gospoštija.

Svake se godine obrađivala odn. zasijavala površina od 150 do 200 jutara (po 1200 kvadr. hvati ima 1 jutro). Zemlja je barem svake treće godine ostajala na ugaru, tj. nije se obrađivala, da bi tako postala prikladna za što obilniji prirod u idućoj godini.

Pokretanje velike radne snage i izvršivanje mnogobrojnih poslova u toku godine za gospoštiju moralo se odvijati po dobro smišljenom planu i na što efikasniji način. Provizor je svakoga tjedna sazivao u svojoj kancelariji u sisačkoj tvrđi posebnu konferenciju (consultatio oeconomica). 0 njoj govorimo na drugom mjestu. Na toj su konferenciji razni pomoćni službenici dobivali zadatke koje je trebalo izvršiti narednoga tjedna. Ti službenici jesu: kaštelan ili upravitelj tvrđe, 2 satrapa ili pandura, vojvoda, vilicus ili upravitelj, špan u Selima, suci (iudices) u Galdovu, Boku, Odri, Drenčini i Gredi. Oni su imali pozvati težake na određeni posao i nadzirati ih, da bi posao bio uspješno izvršen. Za čuvanje polja i vinograda postojao je poseban čuvar ili poljar, a za čuvanje šume određena su tri lugara koja je nadzirao vojvoda.

Na marofu u Selima uz upravitelja ("dvorni") službovali su: gospodarica (allodiatrix), kućna pomoćnica, jedan ili dva pastira i oko šest volara. Od njih je svaki imao brigu za četiri vola (hranio ih je i na njima radio). Poseban se kočijaš brinuo za dva konja. Službenici na marofu primali su ondje stan i hranu.

GOSPOŠTIJSKI PRIHODI

Prihodi Sisačke gospoštije (proventus dominii) bili su različiti: urbarijske daće, činž od regalnih prava, činž od iznajmljenih kuća i zemljišta, desetina i dr. Opisat ćemo pojedine prihode u prvoj polovici XIX stoljeća.
 
Urbarijske daće
Urbarijske daće ili podavanja (daciae urbarialiae) jesu ove: census domalis, capones, pulli, longae vecturae, ligna, laboratores. Na vidimo koliko su iznosile pojedine daće!
 
Census domalis (Daća od kuće)
Ta se daća plaća gospoštiji zapravo za zemljište koje podložnici uživaju na temelju urbarija. Za cijelu sesiju ili selište (sessio) plaća se 22 x - krajcara ili novčića. Tko ima više ili manje od jedne sesije zemljišta, plaća razmjerno više ili manje. Npr. za polovicu sesije plaća se 11 x, a za  podrug sesije 33 x. Malo je bilo kuća koje su plaćale 5-8 x, ali je bilo dosta takvih koje su plaćale 30-40 x, a najviše njih plaćalo je 10-30 x.

Ukupan je broj obrađenih sesija u pojedinim godinama varirao, jer se broj čeljadi u nekim kućama smanjivao ili povećavao, a neke su kuće i izumrle i tek poslije nekoliko godina mjesto njih naseljene druge. Zbog toga sve urbarijske daće u pojedinim godinama variraju. Census domalis iznosi godišnje 98-110 forinti. God. 1840-1841, 1843, 1845-1846. bilo je 268 obrađenih sesija, pa je ta daća iznosila 98 for., a 1836 za 274 obrađene sesije plaća se 110 for.

Capones et pulli (Pijetli i pilići)
Za uživanje jedne sesije zemljišta daje se gospoštiji godišnje po jedan pijetao (capo, kopun) i dva pileta (pulli). Broj je obrađenih sesija varirao od 268-274, pa je gospoštija godišnje primala oko 279 pijetlova i 540 pilića. Kako je malo koja kuća uživala tačno jednu ili dvije sesije, bilo je praktički nemoguće davati tu daću u naravi ili samo u naravi. Zato se mjesto pijetla davalo u gotovom novcu 8 x, a mjesto pileta 4 x. Pa ipak se ta daća predavala gospoštiji tek u trećem tromjesečju. Ta daća, pretvorena u novac, iznosi godišnje oko 72 for., dakle nešto manje od prije opisane daće.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
19. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:32:36

Oko 30 montanista ili gornjaka daje po 1 pijetla ili 15 x. Longae vecturae (Daleki podvozi) To je daleki podvoz (a ne duga, teretna kola). Put od Siska do Zagreba računao se tek kao polovica toga podvoza, a sama kola imala su biti natovarena s 25 mjerova žitka. Takav podvoz davalo je 5 sesija, a sve sesije zajedno davale su godišnje 47-53 podvoza. Da bi se podvozi mogli praktički ostvariti, svake se godine sastavljala "Conscriptio longarum vecturarum". Iz toga se popisa vidi da je 3-5 podložnika, koji su zajedno uživali tačno 5 sesija, davalo jedan podvoz. Npr. u selu Drenčini kuće Grabić, Košić i Krznar prema urbariju imaju tačno 5 sesija pa zato daju godišnje jedan podvoz. Međutim, i podvoz se mogao otkupiti s 8 for. i 10 x. Prema tome, svi podvozi zajedno predstavljali su godišnje vrijednost od 387-425 for. 11 podložnika, koji vrše kod gospoštije različne službe (sudac, lugar, poljar itd.), daju godišnje 2 podvoza (1 na 8 sesija). Predijalisti i inkvilini (bezemljaši) ne daju podvoza.

Drva
Competentia urbarialis određuje da se drva (ligna) daju ovako: sela Drenčina, Galdovo i Vurot, koja imaju svega 48 i 5/8 sesija, daju po jednoj sesiji 48/64 hvata drva, a sva ostala sela, koja uživaju 220 i 4/8 sesija, daju od sesije 56/64 hvata drva. Kako broj obrađenih sesija u pojedinoj godini varira, nužno varira i količina drva: 1841. sječeno je 229 hvati, a 1847. 230 hvati. Međutim, gospoštija je od toga primila samo polovicu drva. Drugu su polovicu zadržali sebi podložnici koji su sjekli i vozili drva.

To im je bila plaća za rad prema odredbi bana Nikole Šubića Zrinskoga, a zvala se "Contractum Zrinianum". Prema tome, gospoštija je zapravo od podložnika primala godišnje oko 115 hvati drva, a to nije moglo pokriti njezine potrebe. Zato je ona upotrebljavala i svoje težake za sječu drva (medio rabottae).

Težaci su 1841. sjekli i dovezli iz šume 112 hvati drva. To znači da je gospoštija otprilike polovicu drva dobivala kao urbarijsku daću, a drugu je polovicu sjekla u "vlastitoj režiji".

Težaci
Različne poslove u korist gospoštije vrše težaci (laboratores). Vršenje tih poslova zove se u latinskim dokumentima rabotta, a u hrvatskim tlaka.

Dužnost tlake vrše podložnici i predijalci neplemići. Podložnici daju za svaku sesiju 92 težaka godišnje, a predijalci neplemići 60 težaka. Ako podložnici i predijalci neplemići vrše kakvu službu kod gospoštije, onda im se dužnost tlake smanjuje za trećinu ili polovicu, o čemu odlučuje u pojedinom slučaju gospodar feuda ili gospoštije. (To su suci, vojvoda, špan, itd.).

I ukupni godišnji broj težaka ovisi o broju obrađenih sesija. Tako podložnici g. 1841. na 269 sesija daju 25,031 težaka, g. 1845. na 268 sesija daju 24,999 težaka, g. 1847. na 270 sesija daju 25,126 težaka.
Predijalci neplemići g. 1841. na 47 sesija daju 2868 težaka, g. 1847. na 48 sesija daju 2906 težaka. Podložnici i predijalci neplemići davali su zajedno godišnje oko 27,000 do 28,000 težaka.
 
Zbog različnih razloga, pojedine kuće nisu u toku godine dale predviđeni (kompletan) broj težaka ili su dale prekoredan broj. U oba je slučaja vršeno poravnanje u idućoj godini bilo u naravi bilo u gotovom novcu. Koja kuća nije dala dosta težaka, mogla ih je otkupiti gotovim novcem; a koja je kuća dala prekoredan broj težaka, primala je od gospoštije odštetu u novcu. Jedan se težak plaćao po 10 x na dan, a koji put i po 16, do 20 x. 1841. gospoštija je platila za prekoredne težake 21 for., a primila za neodrađene dane 28 for.

Gospoštija je običavala svoje težake iznajmljivati drugima ako ih sama ne bi trebala, npr. sisačkom župniku, kapetanu, tamošnjim trgovcima i drugima. Za takve težake primala je gospoštija po 20, 30 i 40 x na dan, dakle dvostruko više prema svojem plaćanju ili otkupljivanju, a u jednoj godini preko 400 for. Tu se vjerojatno radilo o nužnim, ljetnim, težim poslovima, pa je zato i razumljivo što su nadnice bile veće negoli inače.
 
Da bi se različni poslovi mogli uspješno odvijati u korist gospoštije, svakoga je tjedna u sisačkom gradu ili tvrđi vršena tzv. consultatio eoconomica. To je sastanak gotovo svih gospoštijskih službenika. Na njem se raspravljalo o tome što se sve ima raditi u idućem tjednu, koliko je potrebno težaka za koji posao i koje težake treba upotrijebiti za koji posao. O toj je konsultaciji sastavljan zapisnik iz kojega se tačno vidi gospodarski nacrt ili plan. Nakon izvršenoga pojedinoga posla sastavljen je za svaki dan Diarum laboris ili Protbocolum robothale iz kojega se vidi što se je koji dan radilo i koliko je težaka upotrebljeno za koji posao.

"Fiksne zakupnine"
Zovu se census fixi i proventus fixi. Plaćale su se u gotovom novcu. Ima ih više, kao što ćemo odmah vidjeti.

Zakupnine za zgrade i podrume
Ta se zakupnina (census aedificiorum et diversoriorum) ticala drvene kuće kod Rimskog podruma i Sisačkog magacina, zatim Rimskog podruma te velikog i malog zidanog podruma. Iznosila je godišnje 1204-1297 for. Vredniji su objekti bili Veliki podrum i Sisački magacin, jer je najamnina za svaki od njih iznosila godišnje 400-600 for.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
20. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:34:53

Zakupnina za velika regalna prava
Ta se zakupnina ili činž (census Iurium Regalium maiorum, činž velikih kraljevskih prava) plaća od ovih objekata: od skele (traiectus) u Sisku, Galdovu i Capragu; od mosta i krčme (podruma) u Odri; od krčme (educillum) u Strelečkom, Tišini, Boku, Drenčini, Vurotu, Selima, Stupnom, Gredi i Petrovcu, Jazveniku, Glogovom; od mesnice (macellum) u Sisku i Capragu; od 11 mlinova na Savi, 6 mlinova na Kupi i 1 mlina na Odri; od pijacovine (forizatio) u Sisku i Selima. Cijena je u plata iznosila godišnje 2670-3480 for.

Najviše je gospoštiji donosila skela u Sisku - 700 do 1000 for., za- t tim most u Odri - 500 do 800 for., skela u Capragu 280 do 500 for., mesnica u Sisku 300 do 500 for. Krčme su pojedine davale 10 do 70 for., mlinovi 30 x do 6 for., a ukupno: krčme oko 450 for., a mlinovi oko 40 for. Mlinarina za mlinove na Savi dijelila se između Sisačke gospoštije i Moslavačke gospoštije (Erdödy). Svaka je gospoštija dobivala polovicu prihoda.

Zakupnina za mala regalna prava
Ta su prava obuhvaćala: ribarenje (piscatio), hvatanje pijavica (ius sanguisugas capiendi), stovarište za lađe (Shuperplatz) u Vrbinama. (Neki ovamo računaju i pijacovinu.). Najviše je gospoštiji donosilo ribarenje - 50 do 150 for. godišnje. Cijela je uplata za mala regalna prava iznosila godišnje 160 do 290 for.

Ribarenjem se bavilo u Sisku 8 kuća, u Drenčini 15, u Gredi 11, u Žabnu 10, u Selima i Pračnom 4, a u ostalim selima tek po jedna ili dvije kuće. Pojedina kuća plaćala je godišnje gospoštiji 1 do 3 for., prema tome s koliko je mreža lovila. (Isp. s naprijed rečenim o ribarima!)

Stovarište za svoje lade u Sisku imali su trgovci:
 
Stjepan Miletić,
Joakim Velnreiter,
Ivan Kotur i
Luka Brkić.

Zakupnina za livade u Berušinama
Šest kuća u Stupnome na temelju isprave Kaptola kao feudalnoga gospodara od g. 1779. stupilo je u trajni posjed livada u Berušinama i plaćalo je godišnje gospoštiji census fixus po 8 for. i 20 x. To zajedno iznosi godišnje 50 for.

Zakupnina za različna zemljišta
Na sličan način 12 kuća iz Boka i drugih sela preuzelo je na temelju kaptolske isprave različna zemljišta te zä njih plaćalo census Tenutorum diversomm koji je iznosio godišnje 79 do 95 for.

Zakupnina za prodana kućna mjesta u Sisku
To je census fixus a fundis Regulationalibus oppidi Sisek koji je godišnje 800-1000 for. Ukupna se najamnina za livade i pašnjake smanjivala o gradilištima i potkućnicama dobivenim pri regulaciji trgovišta Siska.
 
Takvih je gradilišta - potkućnica 1841. bilo 85, kasnije sve više, 1845. čak 103. Za pojedino gradilište plaćalo se godišnje po 2 for. 40 x, po 3, 5, 7, 10, 11, 12 for. 1847. mogla su se gradilišta u Sisku kupiti u trajno i potpuno vlasništvo. Tada je ondje 6 gradilišta prodano za 3467 for. 30 x. Te je godine gospoštija primila za otplatu duga na gradilišta 463 for., a za kamate 332 for.

Kućarina seoskih željara
 Zove se census Inquilinaris colonialis seu urbarialis. Plaćaju ga bezemljaši koji se u hrvatskim spisima zovu željari, a u latinskom inquilini. Oni posjeduju kuću, ali ne i zemlju. Plaćaju godišnje po 4 for., a samo jedan od njih 16 for., jer uživa i jednu veću potkućnicu. Svi seoski željari plaćaju zajedno 58 do 62 for. godišnje.

Željara ima 11-12 kuća. U Odri su 4, u Drenčini 3, u Selima, Pračnom, Jazveniku i Galdovu po 1 kuća.
840/1. spominje se i jedan subinquilinus ili stanar koji nema ni kuće ni zemlje. To je Jakob Brušković  koji stanuje u Galdovu kod Lovaša.

Kućanna sisačkih željara
Njih ima 18 do 40. Koji posjeduju samo kuću i potkućnicu, plaćaju 4 for. godišnje, rjeđe 5, 7, 8 for. Dva obrtnika i jedan trgovac plaćaju 15 for., apotekar 10 for. Ukupna se svota godinama postepeno smanjuje: 1840. g. 206 for., 1845. g. 121 for., 1847. g. 63 for., jer se i broj željara u trgovištu Sisku godinama smanjuje.

Ostale zakupnine
Zakupnina se plaća gospoštiji od oranica i livada koje su se svake godine putem javne licitacije ili jeftimbe davale u najam.
 
Unutrašnje oranice
Zovu se Tenuta regulationalia necdum vendita intravillana jer su ležale na području trgovišta Siska, obuhvaćene su njegovom regulacijom, ali još nisu nikome prodane pa su se tako davale u zakup. Takvih je oranica bilo oko 90. Pojedina se oranica zakupljivala za 5-8 for. godišnje. Ukupna je zakupnina za sve oranice iznosila godišnje 345 do 454 for.

Vanjske oranice
Zovu se Tenuta regulationalia necdum vendita extravillana exaren-data jer su ležale izvan užeg područja Siska. Davale su se u zakup kao i prije spomenute oranice. Bilo ih je oko 40. Ukupna je godišnja zakupnina iznosila g. 1839, 435 for., kasnije sve manje, a 1848. samo 69 for.

Pustoseline
Zovu se Tenuta deserticea colonicalis excensurata jer ih podložnici nisu mogli obrađivati pa su ih napustili. Napuštenih oranica bilo je oko 150, a nalazile su se u svim selima sisačke gospoštije. Ona ih je svake godine davala u zakup i u ime zakupnine primala za njih 334 do 385 for. godišnje. Zakupnina je za pojedinu oranicu iznosila 2-20 for.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
21. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:37:21

Livade i pašnjaci
Iznajmljene su se livade nalazile u Sisku, na području koje je obuhvaćeno regulacijom, zatim u već spomenutoj Berušini, Rakovu i drugdje, a pašnjaci u Rakovu i Dobijem polju. U Sisku su livade bile podijeljene na 50 čestica ili parcela koje su uglavnom iznajmila dvojica: Sopić i Praunsperger  za 48-76 for. godišnje. Livade u Rakovu donosile su godišnje 800-1000 for. Ukupna se najamnina za livade i pašnjake smanjivala godinama, tako da je 1839. iznosila 1511 for., a 1848. samo 799 for.

Desetina
Gospoštija je dobivala desetinu od žitarica, vina, lana, svinja, pčela, rakijskih kotlova i sijena.

Žitarice
Žitarice su se mjerile po snopovima (manipulus, zapravo rukovet),  križevima ili krstacima (cruces) i mjerovima (metreta). Kako je gospoštija desetinu žitarica dobivala u ljetu za žetve, mogla ju je dobiti samo u snopovima. 21 snop činio je jedan križ, a koliko je snopova išlo u jedan mjerov, to se nije dalo ni približno odrediti jer je to ovisilo o većoj ili manjoj plodnosti pojedine godine.

Pšenice (triticum) desetinske bilo je 1839. g. 1131 snop, 1840. g. 2374 snopa, 1843. g. 1272 snopa, 1846. g. 2449 snopova.
Raži (siligo) desetinske bilo je 1839. g. 241 snop, 1840. 389 snopova, 1843. 427 snopova, 1845. 256 snopova, 1846. 684 snopa.

Ječma (hordeum) desetinskog bilo je 1836. 1538 snopova, 1839. 941 snop, 1840. 1862 snopa, 1843. 480 snopova, 1845. 315 snopova, 1846. 1851 snop.

Zobi (avena) desetinske bilo je 1836. 848 snopova, 1839. 491 snop, 1840, 940 snopa, 1843. 941 snop, 1845 81 snop, 1847. 721 snop.

Prosa (milium) desetinskog bilo je 1836. 10364 snopa, 1840. 6712 snopova, 1834. 4598 snopova, 1845. 8263 snopa, 1846. 6212 snopa.

Hajdine (panicum) desetinske bilo je 1836-1846. poprečno godišnje 100 do 360 snopova.

Sirka ili metlaša (sorgium) desetinskog u razdoblju 1836-1846, bilo je poprečno godišnje 1000 do 4000 snopova.

Kukuruza (far) desetinskoga bilo je godišnje u istom razdoblju 900 do 2000 mjerova.

Vino
Vinsku su desetinu davala gospoštiji naselja: Petrovec, Jazvenik, Vurot, Strmi Potok i Brestovski Vrh, dakle naselja koja su se bavila vinogradarstvom. Na pojedinu je kuću otpadalo 1-6 pinti. Međutim, u Brestovskom Vrhu, gdje su velike površine bile zasađene vinovom lozom, preko polovica kuća davala je u ime vinske desetine 1 do 3 vedra. Osim vina u ime desetine davala je svaka kuća bez izuzetka 1 pintu u ime podvoza. Ukupan prihod desetinskog vina bio je u pojedinoj godini dosta različan, 1550'do 250 vedri godišnje; toj se količini dodavalo svake godine u ime podvoza tačno 12 vedri ili urni.

Lan
Desetinu od lana davalo je samo oko 15 kuća. Gospoštija je tima kućama svake godine iznajmljivala prikladno zemljište za sijanje lana i u ime zakupnine primala 120 do 300 for. godišnje. Desetina se izračunavala prema najamnini: iznosila je tačno deseti dio najamnine. Prema teme se desetina kretala od 12 do 30 for. godišnje.

Gospoštijski težaci i najmljeni tkalac proizveli su za gospoštiju godišnje od lana: 40 libri kudelje, oko 50 libri prediva, oko 100 libri konca, oko 200 ulna raznoga platna.

Svinje
Neki su podložnici davali gospoštiji uškobljene prasce - maiales pa su se zato zvali majalisti. U Galdovu su bila samo 3 majalista, u Odri 8, u Žabnu 7, u Pračnom 3, a u ostalim selima skoro sve kuće. Čini se da su se majalisti posebno bavili uzgajanjem svinja i da su ih žirom hranili u gospoštijskim šumama. Njihove su obveze dosta velike: pojedina je kuća davala gospoštiji godišnje 10-20 prasaca, a neke čak po 28 i 37 komada. Mjesto u naravi mogli su majalisti svoje obaveze dati u gotovom novcu, čini se vrlo povoljno, jer se jedno prase otkupljivalo s podrug krajcare.
 
Svi majalisti zajedno davali su gospoštiji godišnje oko 800 većih prasaca (maiales maiores), oko 700 manjih (maiales minores), oko 200 komada onih koji su još bili u svinjcu (in haris) val jada neodbijeni od sise. To je ukupno iznosilo godišnje: 1839/40. 1860 komada, 1846. 2180 kom. Od toga je u naravi doista dano gospoštiji tek 110 do 170 kom., a ostalo je otkupljeno s 14 do 23 for. godišnje. Prema tome, ta velika obveza u stvari i nije bila tako velika.

Pčele
Pčelara je bilo malo: u Galdovu 2, Boku 3, Strelečkom 1, Tišini 5, Odri 1, Žabnu 5, Stupnom 7, Drenčini 10, Jazveniku 6 itd. Pojedini pčelar imao je 1 do 6 košnica ili panjeva za pčele; trojica su imala 14, jedan 15, a jedan - Saraga Pavlinac u Gredi - 27 pčelaca, Blaž Pavleković u istom selu 30 pčelaca. Ako je pčelar imao preko 10 košnica ili pčelaca, davao je godišnje u ime desetine odgovarajući broj košnica, a ako ih je imao manje od deset, davao je za svaku košnicu po 6 x. Gospoštija je u ime desetine meda primala poprečno godišnje 10 pčelaca u naravi (1843. g. 24 pčelaca, 1846. g. 46 pčelaca) i 20 do 39 for. u novcu.

Broj se pčelaca na području gospoštije godinama povećavao: 1836. bilo ih je 373, 1839. 412, 1843. 663.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
22. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:43:34

Kotlarina
Kotlarinu (kotlovina, census ahoenalis) plaćaju i podložnici i predijalci, bilo neplemići bilo plemići, i to 2 for. godišnje od svakog rakijskog kotla. Ima ga gotovo svaka kuća. To znači da se rakije dosta peklo i popilo.
Gospoštija je u ime kotlarine primila 1821. samo 40 for. godišnje, 1823. 93 for., 1841. 216 for., 1846. 220 for.

Sijeno
U ime desetine od sijena primila je gospoštija godišnje: 1836. g. 3541 libru, 1843. g. 5184 lib., 1846. g. 4990 lib. sijena.

Alodijski prihodi
To su prihodi s alodijskog zemljišta: oranica, livada i vinograda, od stoke i živadi uzgajane na gospoštijskom marofu. Te su prihode priskrbili svojim rukama brojni težaci i stalni namještenici, a pod nadzorom gospoštijskih službenika.
 
Žitarice
Pšenice je priskrbljeno 1828. g. 161 mjerov, 1830. 64, 1839. 325, 1840. 682, 1841. 324, 1845. 182 mjerova.
Raži je urodilo 1828. 27 mjerova, 1830. 37, 1840. 71, 1841. 101, 18.45. 55 mjerova.
I urod ječma bio je različan: 1828. 57 mjerova, 1830. 39, 1839. 120, 1840. 203, 1841. 78 mjerova.
Urod se zobi kretao godišnje od 60 do 135 mjerova.
Prosa je godišnje priskrbljeno od 100 do 250 mjerova.
Hajdine je godišnje urodilo 20 do 130 mjerova.
Kukuruza bilo je godišnje oko 800 mjerova.
Ako isporedimo prihod žitarica s alodijskog zemljišta s prihodom žitarica od desetine, vidi se da je gospoštija primila dva puta više sa zemljišta kojeg je sama obrađivala. Izuzetak čini jedino proso koje je gospoštija primala u velikoj količini od podložnika pa ga je zato manje trebala i manje sijala.
Žitarice su dijelom potrošene kod kuće, a dijelom prodane za oko 2000 for. godišnje.

Vino
Alodijalnog vina iz vinograda u Vurotu koji je velik 16, 972 hvati, a koji je obrađivalo oko 1700 težaka, bilo je 1839. i 1843. 180 vedara, 1845. 65 v., 1846. 162 v.

Rakija
Rakija (crematum) je bila trovrsna: šljivovica, prepečenica i komovača od vinskog koma. Svake je godine ispečeno rakije 24 do 40 vedara, rijetko kada do 60 vedri.

Stoka
Godišnji prihod od stoke iznosio je oko 10 teladi, 1 goveđe kože, 800 libri sušenoga sira i 400 libri masla. Za prodanu stoku, sir i maslo primano je oko 900 for.

Pčele
Na marofu u Selima, u tamošnjem pčelinjaku, uhvaćeno je godišnje oko 10 rojeva pčela, izvrcano 80 libri meda i 2 libre voska. Od prodanog meda i voska primljeno je oko 10 for. godišnje.

Sijeno
S gospoštijskih livada skupljeno je godišnje oko 1000 centenarija sijena (100 libri čini 1 centinarij). Prodano ga je godišnje samo za oko 30 for.

Vrt i voćnjak
Godišnji prihod iz vrta za kupus i si. iznosio je oko 10 for.
 
Ostali prihodi
Predmeti u tvrđavskom skladištu (castellanalia)
S toga je skladišta svake godine prodano nešto malo soli i iščešljanoga lana, zatim meda i smole, a u većoj količini hrastovoga i mekog (ogrevnog) drveta - oko 40 hvati. Za sve to dobiveno je godišnje oko 50-100 for.

Građevni materijal
U većoj se količini prodavala jedino cigla koja je paljena i iz zemlje iskopavana (stara rimska) radi prodaje. Ostali materijal, kao što su hrastovi trupci, letve i šindra, prodavan je kao ostatak nakon dovršene gradnje gospoštijskih zgrada. Za sav građevni materijal primala je gospoštija godišnje 100-600 for.

Podrumarstvo
Gospoštija je prodavala svoje alodijsko i desetinsko vino i vino kupljeno od raznih proizvadača, zatim alodijsku i kupljenu rakiju. Sva ta opojna pića prodavala su se u krčmama (popina, osteria, lat. diversorium) u Sisku (Rimska pivnica, zidana krčma, stara drvena krčma, nova drvena krčma) pa u Capragu, Odri, Selima i Jazveniku. Godišnje je u krčmama popijeno oko 1500 urni vina i 100 urni rakije. Gospoštija je cd točenja opojnih pića dobila 1804. g. 4622 for., a kasnije godišnje 7000-10000 for. Zarada gostioničara je po jednoj urni 6 x.

Nuzgredni proizvodi šume
Osim drva, koje smo spomenuli kao urbarijski prihod, postojali su katkad i nuzgredni prihodi šume, kao hrastova šiška i si. Takvi su prihodi iznosili godišnje oko 30 for.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
23. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:48:17

Fiskalni prihodi
Od imovine (novac, kuća) osoba koje su umrle bez nasljednika gospoštija je u ime fiska primala godišnje 30-100 for.

Kazne i globe
Kazne i globe zbog počinjene štete u polju i šumi i poradi izostanka sa težačkih poslova donosile su gospoštiji godišnje 15-150 for.

Prisilna cenzura gospoštijskih računa
U vezi s prisilnom cenzurom godišnjih gospoštijskih računa, a na temelju cenzorskog suda, dobivala je gospoštija godišnje 15-100 for.

Deponirane jamčevine
Od jamčevina, koje su pri iznajmljivanju krčmi deponirane kod gospoštije, primala je ona godišnje 10% tj. 100-450 for.

Prodani inventar
To su stari plugovi, dereglije, svjećnjaci it.d. Za te stare prodane stvari dobivala je gospoštija godišnje 20-50 for.
Gospoštija je imala i izvanrednih prihoda. A koji put je preuzimala za neko vrijeme i novac drugih gospoštija koji im je kasnije vraćala.
 
Gospoštijski izdaci
Gospoštijski su izdaci (troškovi, rashodi, erogationes dominii) stalni, ali je visina pojedinih stalnih izdataka nesigurna. Gospoštija svake godine plaća prekoredne težake, za vino i rakiju, za novonabavljenu stoku i sol, za građevni materijal i putne troškove, ali u pojedinoj godini izdaci mogu biti manji ili veći. To ovisi o tome da li je godina dobra ili slaba, da li je građena koja nova. zgrada ili je temeljito popravljeno više. starih zgrada ili u tome pogledu nije bilo nikakvih troškova itd. Jedino su plaće službenika bile donekle stalne. Na temelju "Liber rationum Cassae dominii Sisek", koji se izrađivao svake godine, inventara i drugih dokumenata ukratko ćemo opisati izdatke Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st.

Urbarijski troškovi (urbarialia) tiču se u prvome redu prekorednih težaka što ih je pojedina kuća u pojedinoj godini dala, a gospoštija bila dužna posebno platiti; zatim onih podložnika koji su na gospoštijskom marofu imali stalno zaposlenje. Takvi i ostali urbarijski troškovi iznosili su godišnje oko 30 for.

Vina se kupovalo 500 do 1000 vedara za gospoštijske krčme u Sisku i okolici, i to od kaptolskih gospoštija u Sesvetskom Kraljevcu, Varaždinskim Toplicama i Petrovini, zatim od zagrebačkih kanonika i privatnih vinograda. Izdaci za vino iznosili su godišnje 800 do 2000 for. Za rakiju je plaćeno godišnje 400 do 500 for. raznim prodavačima. Samo se po sebi razumije da su krčmari te troškove gospoštiji nadoknadili. Kupljenog se vina u manjim količinama čuvalo u gospoštijskim podrumima po 3-4 godine.
Ovamo treba uračunati i troškove za različne potrebe podrumarstva, kao što su nabava novih bačava, čišćenje i popravak starih it.d.

"Poljoprivreda" (cultura agrorum). Njezini se izdaci za sjeme za novu sjetvu, ako ga nema u domaćim skladištima, zatim za kopanje jama u vinogradu, čuvanje vinograda it.d. Ti su izdaci 1847. iznosili 172 for.
 
Stoka (animalia) se kupovala za gospoštiju na sajmu, ako je nije bilo dosta u domaćim stajama na marofu. Tako su 1820. kupljena 2 vola za 112 for., a 1847. dva konja s uzdama za 172 for. Lijekovi za stoku nabavljali su se kod trgovca u Sisku.

Grad ili tvrđa u Sisku (castellanalia) imao je skladište drva koje je trebalo piliti, kučina za pravljenje uzeta pa soli za ljude i stoku it.d. Za piljenje drva, pravljenje užeta, sol i dr. u tome skladištu plaćala je gospoštija preko 200 for.
Građevni materijal (materialia) na velikom skladištu u tvrđi i dr. sastojao se od kupljene hrastove šindre, čavala i drugoga željeza, cigle it. d. Gospoštija je za sve to plaćala oko 500 for. godišnje.

Obrtničke usluge kovaču, kolaru, staklaru, kazandžiji i dr. naplaćivane su godišnje s oko 350 for.

Prijevoz žitarica iz Modruša u Banatu stajao je godišnje preko 300 for.

Za popravak zgrada (reparatio aedificiorum) zidaru i dr. plaćalo se oko 25 for. godišnje ako se radilo o malom popravku, a mnogo više ako je trebalo izvršiti veliki popravak.

Patronatski troškovi (patronalia) za popravak župskih crkava, župničkih stanova i škola iznosili su godišnje oko 200 for., ako popravci nisu bili veliki.

Dnevnice javnih službenika (diurna magistratualium) koji su u korist gospoštije izvršivali razne poslove iznosili su godišnje oko 200 for.
To su bili plemićki sudac Farkaš, Jurat König  i dr.

Putni troškovi (expensae itinerales) za razna putovanja gospoštijskih službenika, zatim kanonika, advokata, geometara i dr. iznosili su godišnje oko 300 for.

Dnevnice provizora gospoštijskog iznosile su oko 250 for. godišnje. Kancelarijski troškovi iznosili su godišnje oko 10 for. Izvanredni troškovi iznosili su godišnje od 100 do 400 for.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
24. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:52:59

PLAĆE GOSPOŠTIJSKIH SLUŽBENIKA

Gospoštijski službenici primali su plaću.u gotovom novcu i u naravi. Plaća u gotovom novcu iznosila je 1817.425 for., 1818.543 for., godinama se povećavala, tako da je 1841. iznosila 1160 for., a 1846. 1440 for.
 
U naravi su različni službenici primali: 32-65 vedara, pšenice 30-60 mjerova, raži 25-77 mjerova, ječma 14-127 mjerova, kukuruza 15-91 mjerov, prosa 15-68 mjerova, hajdine 11-43 mjerova, zobi 30-106 mjerova, graha 4-7 mjerova, soli 400-600 funti, govedine, 1135-2300 funti, teletine 100-350 funti, oko 6 konja, 8-12 krava, 14-16 praščića, oko 45 pijetlova, oko 75 pilića, maslaca 30-60 funti, suhog sira 80-90 funti, drva 46-68 hvati, sijena 150-380 centi, slame 126 centi.

Plaće su pojedinih službenika bile ovakve 1841. (a tako je bilo u cijelom 4. i 5. desetljeću XIX st., prije su bile nešto manje):

Provizor 300 for., 20 vedara vina, 16 mjerova pšenice, 16 mjerova raži, 3 krave, 60 centi sijena i 30 centi slame (za neko vrijeme i 2 konja, 4 praseta);

blagajnik (rationista) 160 for., 12 vedara vina, 40 mjerova raznih žitarica, 3 krave, 40 centi sijena i 20 centi slame;

pisar (cancellista) 120 for., 6 vedara vina;
kaštelan 65 for., 10 vedara vina, 23 mjerova raznih žitarica;
kirurg 200 glavica kupusa, 8 mjerova pšenice, 20 centi sijena;
učitelj u Sisku 31 for., kao pripomoć;
učitelj u Selima 30 for., kao pripomoć;
2 satrapa, svaki po 10 mjerova žitarica;
vlastelinski kočijaš 10 mjerova žitarica;
vojvoda 35 for., 4 vedra vina, 16 mjerova žitarica, 21 funtu soli, 70 funti govedine, 1 kravu, 20 centi sijena i 10 c. slame; villicus 35 for., 4 vedra vina, it.d. sve kao vojvoda; špan u Selima 2 vedra vina, a žitka i ostalo kao vojvoda; gospodarica (allodiatrix) 24 for., 3 vedra vina i dr. kao vojvoda; 6 volara ima po 10 mj. žitarica, 10 funti suhog sira i hranu; kućna pomoćnica i 2 kravara primaju isto; arendator mosta u Odri dobiva 10 hvati drva; krčmar u Galdovu 4, u Sisku 8, mesar u Sisku 6, arendator Velikog podruma 12, Malog podruma 6, Rimskog podruma 6 hvati drva; sudac u Galdovu 20 for.; dimnjačar (specicaminarius) 40 for.

Od urbarijskih podavanja oslobođeni su posve ili djelomično ovi službenici: satrap, kočijaš, vojvoda, villicus, špan, kućna pomoćnica, volari i kravari, suci u Galdovu, Boku, Odri, Drenčini, Gredi, poljar i pudar, lugari u Boku, Odri i Gredi.

Zaglavak

Sisačka gospoštija Prvostolnoga kaptola u Zagrebu osnovana je oko g. 1200. kraljevskom darovnicom, a brzo poslije toga povećana je darovnicom zagrebačkog biskupa Stjepana I. Gospoštija obuhvaća 15 sela: Sisak (1838. postao trgovište), Galdovo Kaptolsko, Bok, Tišina Kaptolska, Strelečko, Odra, Pračno, Žabno, Stupno, Sela kod Siska, Jazvenik, Greda, Petrovci, Drenčina, Vurot. Područje gospoštije leži između Kupe od sela Vurota pa do utoka Kupe u Savu, između Save od ušća Kupe do Kaptolske Tišine, zatim između Mrtve Odre i Odre do utoka potoka Lekenika u Odru, odatle se zapadna granica suhim međašima spusta prema jugu na Vurot između Grede i Dužice, Petrovca i Žažine, Drenčine i Male Gorice. Sjedište se gospoštije kroz više stoljeća nalazilo u glasovitoj sisačkoj tvrđi koja je sagrađena 1544-1550. da brani Zagreb i sjeverozapadnu Hrvatsku od Turaka. Istom je u XIX st. preneseno sjedište gospoštije, i to postepeno, u Sisačka Sela jer je tu njezino prirodno središte. Gospoštija je često stradavala od poplava rijeka Kupe, Save i Odre pa je poduzimala i neke mjere za obranu. No od plovnih rijeka Save i Kupe imala je gospoštija i stanovitu korist, jer je u Sisku postojala važna riječna luka sa skladištima za robu, stjecište trgovaca i drugih putnika koji su odsjedali u gospoštijskim krčmama.

U prvoj polovici XIX st., od 1809-1813. gospoštija se nalazi u rukama francuske uprave, a od 1813-1815. u rukama austrijske uprave. 1816. gospoštija je vraćena Kaptolu.

Sad je najveća briga gospoštije da uredi u Sisku trgovište (oppidum). To je bila opća želja sisačkih obrtnika i trgovaca, a i nacionalna potreba, jer je preko Siska riječnim putem prolazila trgovina od Bačke, Banata i Zemuna prema Karlovcu, Zagrebu, Ljubljani i Rijeci. 1822. je napravljen regulacioni plan po kojem su se imale graditi ubuduće ulice i kuće u Sisku. 1828. počeo se plan ostvarivati, oko polovica seljačkih kuća preseljena je iz Siska u okolna sela, seljaci vlasnici zemljišta u sisačkom hataru zamjenjuju svoju zemlju za vlastelinsku zemlju u susjednim selima, a obrtnici i trgovci, domaći i strani, kupuju od gospoštije u Sisku gradilišta, oranice i livade. Predviđeno je bilo oko 250 gradilišta između rijeke Odre i Kupe i starog rimskog zida.

31. prosinca 1838. proglašen je Sisak poveljnim trgovištem. Njegov magistrat započinje djelovanje na Novu godinu 1839. Trgovište u pogledu uprave, sudstva i trgovine ima stanovitu autonomiju, neovisno je o gospoštijskim službenicima u Sisku, ali nije slobodno nego je ovisno o Kaptolu kao zemaljskom gospodaru. Građani s trgovišnim statutom nisu bili zadovoljni.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
25. od 26


Naslov: Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća
Autor: Marica - Listopad 09, 2010, 14:55:39

Po carskom nalogu od kraja XVIII st. postojalo je na području Sisačke gospoštije pet sučija (iudicatus), i to u Sisku, Gredi, Drenčini, Boku i Odri. Svaka je sučija obuhvaćala oko tri sela. Na čelu sučije bili su: sudac, bilježnik i 2-3 prisežnika. Oni su ovisni o gospoštiji  i u korist njenu vršili stanovitu upravnu i sudsku vlast.
 
Na području Sisačke gospoštije živi na početku XIX st. oko 3300 . stanovnika, a u sredini oko 4000 st. Stanovništvo u selima uglavnom stagnira tj. ne povećava se. U Sisku se, kad je ovdje uređeno trgovište, stanovništvo dvostruko povećalo zbog doseljavanja novoga stanovništva.

Podložnici ili kmetovi žive u oko 260 kuća, predijalci neplemići u oko 38 kuća, predijalci plemići u 15 kuća, sisački građani maloposjednici u sredini XIX st. u oko 100 kuća, a građani željari ili bezemljaši i stranci u oko 40 kuća.

Podložnici su u svojim rukama imali oko 273 sesije urbarijskog zemljišta, predijalci neplemići 47 sesija, a to je zajedno sa zemljom predijalaca plemića i građana iznosilo oko 8000 jutara (1 jutro ima tada 1200 četv. hvati). Prema tome, na jednu osobu otpadaju 2 jutra zemlje.

No kako su poplave činile štetu u sisačkoj okolici i oranicama i livadama, i to vrlo često, stanovništvo često oskudijeva na hrani te kupuje od gospoštije banatsku pšenicu i druge žitarice, dopremljene lađama iz kaptolske gospoštije Modoš u Banatu. Kukuruz i proso jest glavna domaća hrana, a pšenice, raži, ječma i zobi ima razmjerno malo. Livade su bile koji put zamuljene od poplava, ali su uglavnom, kao i prostrani pašnjaci, davale dosta krme za dobro razvijeno stočarstvo koje čini glavni i stalni imutak stanovništva. Kako je na području gospoštije malo brežuljaka, nešto u Vurotu, Jazveniku i Petrovcima, vinogradarstvom se bavilo razmjerno malo kuća, i to uglavnom za domaću potrebu. Mnogo je više kuća uzgajalo šljivu i peklo rakiju.
 
Oko 70 suvlasnika imalo je 18 mlinova na Savi, Kupi i Odri. Oko 80 kuća bavilo se ribolovom, a samo neke i hvatanjem rakova. 50 kuća je uzgajalo pčele. 15 kuća se intezivnije bavilo lanom.

Obveze prema gospoštiji: jedne vrijede za podložnike, druge za predijalce neplemiće, treće za željare odn. građane u Sisku. Podložnici daju urbarijske daće i desetinu, a zakupninu samo onda ako su što uzeli u zakup. Predijalci neplemići daju samo težake za stražare i poštare, i to na jednu sesiju 60. Željari su davali samo census, i to godišnje oko 4 for., dok su građani maloposjednici razmjerno veličini posjeda plaćali census terragialis. Obveza je podložnika u gotovom novcu neznatna, desetina se daje prema stvarnom urodu, pa su zato podložnici kao velik teret osjećali davanje težaka za obradu alodijskog zemljišta i sječu drva te davanje dalekog ili dugog podvoza. Dugovi nastaju najviše zbog naplaćivanja zakupnine, i to u prvome redu kod građana, a manje kod seljaka. Oko polovica kuća ima dosta radne snage, čak do desetero čeljadi u jednoj kući, pa zato one nemaju teškoće davanja tlake. Tu teškoću imaju u prvome redu obitelji s malo članova, samci i samice. Zato se oni često uz intervenciju gospoštije priključuju kućama s većim brojem zdrave i mlađe čeljadi.
 
Glavni prihod Sisačke gospoštije jesu zakupnine odn. regalna prava. Prihod golemoga broja težaka, pretvoren u gotovi novac, iznosio je tek oko 500 for. Zato ukinuće feudalnog sustava odn. kmetstva nije gospoštija isprva mnogo osjećala, jer su joj se prihodi tek neznatno smanjili. Istom kasnije, kad su i zakupnine i regalije smanjene ili nestale i kad se trebalo osloniti jedino na marof i alodijalno zemljište u vlastitoj obradi prihodi su se gospoštije osjetljivo umanjili.

Alodijskog zemljišta bilo je: oko 700 jutara oranice (uzimamo 1 jutro po 1600 četv. hvati), oko 800 jut. livade, oko 20 jut. vinograda, voćnjaka i vrtova, oko 2100 jut. pašnjaka i 3400 jut. šume.

Za žitarice omjer između posijanog i požnjevenog sjemena povoljan je samo za rodnih godina, a često je nepovoljan, dok je omjer između zasijane površine i dobivenog sjemena uvijek nepovoljan. Povoljan je omjer ako se na jedan vagan dobije deset ili skoro deset vagana žitarice, međutim, često se puta na jedan vagan dobiju tek dva-tri. Na jednom jutru oranice urodi u najboljem slučaju 400 kg žitarice, a vrlo često manje od toga, što općenito znači nepovoljan omjer. Razlog su takvim prilikama česte poplave, ali i opća zaostalost poljoprivrede.
 
Gospoštija je imala 50-70 grla stoke, uglavnom goveda, i to zbog sprege, mlijeka, mliječnih proizvoda i gnoja. Iako su seljaci stoku kao sigurnu imovinu rado uzgajali, gospoštija je malo pažnje posvećivali stoci tako da je bila prisiljena često puta stoku za spregu kupovati, a što je imala za prodaju to je samo mesar kupovao.

Gospoštija je posjedovala oko 70 bačava s kapacitetom od oko 1600 vedara. U bačvama se čuvalo vino i rakija, a u manjoj količini medica i sirce. Vina je bilo alodijskog, desetinskog i kupljenog, a najviše se cijenilo alodijsko. Na zalihi je gospoštija uvijek imala oko 400-500 vedri vina i 50-60 vadara rakije. Opojno se piće točilo u gospoštijskim krčmama. Čista je zarada samo od kupljenoga vina iznosila oko 3000 for. godišnje. Čisti je prihod u korist vlasnika gospoštije - Prvostolnog kaptola - iznosio godišnje 10000-15000 for. On je ovisio ne samo o brutto-prihodu odn. većoj i manjoj plodnosti i godine nego prvenstveno o izvanrednim izdacima za gradnje i popravke zgrada, i neutjeranim dugovima. S pravnog stajališta, čisti je prihod u centralnoj kaptolskoj kancelariji i blagajni imao ostajati kao rezerva za izvanredne gospoštijske potrebe i troškove, a stvarno je išao za opće kaptolske potrebe koje je pokrivala tzv. Dekanska blagajna pri Centralnoj kancelariji Prvostolnoga kaptola.

Uz čisti prihod u gotovom novcu postojao je i čisti prihod u naravi koji se je dijelio svake godine kanonicima kao članovima kaptola i suvlasnicima gospoštije. To je bila pšenica, kukuruz, proso, riba, sir, maslo itd. Divizija tih prihoda bila je vrlo neodređena jer je ovisila ne samo o urodu u Sisačkoj gospoštiji nego i o urodu u drugim kaptolskim gospoštijama, a u prvome redu o gospoštiji u Sesvetskom Kraljevcu i o predijima u bližoj zagrebačkoj okolici. Ako bi pojedini kanonici za svoje kućanstvo smogli dosta hrane s posjeda bliže Zagreba, onda nije bilo potrebe dovoziti hranu čak iz Siska jer se ona ondje mogla lako unovčiti.

Dr. Josip Buturac

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sisacka%20gospostja-cro-eu.gif)
26. od 26


Naslov: Nove zaokružne obćine u sisačkoj županiji 1877.
Autor: Marica - Listopad 10, 2010, 22:47:39

Nove zaokružne obćine u sisačkoj županiji jesu:

1.   Veliko gorička u Velikoj Gorici sa dosadanjim područjem, utjelovljenom cielom obćinom kravarskom i od dosadnje obćine novo čičke sela: Staro Čiče, Okuje, Podotočje i Vukovina. Ova obćina broji 12 520 duša.

2.   Orlanska u Orlih sa dosadanjim područjem, ter joj je utjelovljena obćinanovočička osim gornjeg sela, zatim od obćine oborovačke sela: Oborovo, Novaki (Oborovski) Prečno, Perovac, Preseka i Prevlaka. Ima 10 186 duša.

3.   Martinskoveška u Martinskojevski sa dosadanjim područjem, k tomu još od obćine oborovačke selo: Dubravčak pesni, te broji 6 834 duše.

4.   Selska u Selih, kako je do sad bila i utjelovljena joj je još ciela obćina lekenička, pa ima 8 943 duše.

5.   Topolovačka u Topolovcu ostaje nepromienjena i ima 7 519 duša.

Sa 1. siečnjem 1877. Dakle prestadoše dosadanje samostalne obćine kravarska, novočička, lekenička i oborovačka.

U ovoj podžupaniji dva su sela imenom Poljana; da nebude pometnje, nazvati se ima selo u obćini selskoj "Poljana lekenička", a selo u obćini orlanskoj "Poljana čička"

Primorac


Naslov: Odg: Sisak
Autor: Marica - Listopad 11, 2010, 10:56:22

"Sisački tjednik", list koji je ovih dana ugledao sviet, prestao je prvim brojem izlaziti, pošto ga je sisački magistrat obustavio. Kao razlog navodi se, da je list već prvim brojem prekoračio medju svoga programa, upustiv se tobož u politiku.

Mora se iztaknuti, da magistrat neima prava izreći obustavu lista, pošto je u smislu § 9. štamparskoga zakonanalježan u tom samo sud. Čuti ćemo naskoro, što će sud o ovom odljučiti, no moramo primjetiti, da nam se ovo vidi drakonična upravo stogost proti štampe.

Primorac, 14. veljače 1877.


Naslov: Odg: Sisak
Autor: Marica - Listopad 11, 2010, 10:57:55

Dr. Grga Tuškan, otvoriti će odvjetničku pisarnu dne 5. ožujka u Sisku u kući gosp. Kubanija, u kojoj je i ljekarna. Želimo da tomu vrlo mladomu mužu procveta sreća u započetom zvanju.

Primorac, 1877.


Naslov: Odg: Sisak
Autor: Marica - Listopad 12, 2010, 14:09:42

Slobodni zidari u Hrvatskoj

Od g. 1872. ima u Sisku loža slobodnih zidara, "ljubav bližnjega". Dne 19. svibnja slavila je svoju inštalaciju, kojoj su prisustvovali bili izaslani veliki meštari velike lože sv. Ivana u Ugarskoj i puno braće iz Zagreba i okolice, pak iz Pešte i Beča.

Primorac, 1877.

Vidi > http://www.freemasonry-croatia.org/vlh.htm


Naslov: Sisak
Autor: Marica - Veljača 04, 2011, 20:01:26

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Bitka%20kod%20Siska%201593_bearbeitet-1.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Bitka%20kod%20Siska%201593_bearbeitet-1.jpg)
Bitka kod Siska 1593
Klikni za uvećani prikaz

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Bojiste%20kod%20Siska%201593.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Bojiste%20kod%20Siska%201593.jpg)
Bojište kod Siska 1593
Klikni za uvećani prikaz


Naslov: Poplava u Sisku
Autor: Marica - Veljača 17, 2011, 12:33:17
 Poplava u Sisku

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Poplava%20u%20Sisku-29_3_1895.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Poplava%20u%20Sisku-29_3_1895.jpg)
Sisak, 29. ožujak 1895

Koncem ožujka poplavila je voda Posavinu, te je veliku nesreću zaprijela i staromdrevnom Sisku. Voda je dostigla vrhunac na 29. ožujak 1895., kad je i prodrla u grad. Mi donosimo dvije slike. Dopisnik "Hrvatske" opisao je nesreću ovako:

Na 29. ožujka u 10:45 sati pukeše na pazitornju dva topa, a u isti čas bio je sav Sisak na nogama, leteći okolo i drhćućim glasom vičuč: Nasip je pukao! Odmah odjel vatrogasaca pohiti u Galdovo, drugima Odru, a treći u bolničku ulicu, da spase ljude i stoku. Satnija vojnika krenu odmah na nasip, nu badava, prekasno je bilo, i voda je jurila groznom silom i šumila kao najveći vodopadi. Sve ja mislilo, da će voda kroz bolničku ulicu i preko tračnica udariti na sam Sisak, nu hvala Bogu, to se ne dogodi, nego veći dio vode udari u polje i spoji pred Siskom Savu i Kupu i proli se na desnu obalu Kupe. Tu se sad zbivao grozan prizor. U t. zv. Pogorelcu (desetak kuća uz desnu obalu Kupe) ostali su ljudi u svojih kuća, premda se je dan prije mogla predvidjeti pogibelj. Voda je udarila u kuće, sobe su za čas bile pune vode, ljudi su se popeli na tavane i krovove, odanle su naricali i zvali u pomoć.

Napregledna množina naroda sabrala se je na lievoj obali, ne znajuć, što da počne. Čamca nigdje ni za liek, pomrčina kao u rogu, voda šumi i urla, žene i djeca s protivne strane viču i zaklinju za pomoć - ali nje ni odkuda. Pa kad se je mislilo, da je već sve propalo - opazi se kod potopljenih kuća svjetlost na vodi. "Čamac, čamac!" sve poviče. I zbilja bio je čamac, a u njemu boriše se proti valova i brzici vode dva sisačka gradjanina i vatrogasca, gg. trgovac Gredlić i stolar Domitrović. Uz vlastitu pogibelj života, ne pazeći ni na što, spasiše ova dva vriedna gradjanina do 20 ljudi, žena i djece. Medju ovim bila je i jedna žena, koja je dan prije rodila, pa su je iz tavana kroz prozor u ladju donieli. Dva tri put prevažali su oni ljude iz Pogorelca u Sisak upravo neopisivom odvažnošću i smionošću. Kad su po treći put vraćali se u Pogorelac, ušao je bio u ladju i jedan gostioničar, pa jedva da se je čamac odmaknuo od obale, sruši se gostioničar nesmotrenošću u vodu i jedino okretnosti i jakosti g. Gredlića ima isti zahvaliti da ga ne odnesoše mutni valovi Kupe. - Ciela Posavina leži pod vidom: Sava, Kupa i Odra teku jednim koritom.

Promjer poplavljenog zemljišta - gledajući iz Siska - može sa računati na 50 kilometara. Sva sela uz Odru, Kupu i Savu pod vodom su i jedini je još Sisak, koji prkosi toj moći, a to može da zahvali željezničkom nasipu.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Poplava%20u%20Sisku-29_3_1895-2.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Poplava%20u%20Sisku-29_3_1895-2.jpg)
Sisak, 29. ožujak 1895

Po razlivenoj vodi plove plasti i stogovi siena, krovovi, ograde, dužice, drva, kukuruzovina, ostatci kuća, prozori, vrata, s jednom riečju takova grozota; da nema pera, koje bi to moglo opisati. S jedne strane čuješ bugarenje i plač naroda za izgubljenim blagom i imetkom, s druge naricanje i zvanja u pomoć iz poplavljenih sela - a sveto moraš gledati, pa pomoći ne možeš.


Naslov: Berkić iz Siska
Autor: Marica - Srpanj 06, 2011, 10:05:39

Oglas dražbe

Uslied odsude mienbenog sudišta prodavat će se 4. serpnja 1894 u povlaštjenom tergovištu Sisku pripadajući Mani Berkiću dio od 9 brodovah, medju kojim ima poviše verlo dobro sagradjenih ladjah i tumbasah – zatim 700 merovah žita, vina, kolah i drugog pokućstva; sve ovo prodat će se za gotove novce.

Narodne novine, ponedjeljak, 2. srpnja 1849

________________
Ljudevit Gaj je u "Narodnim novinama" 5. veljače 1850. objavio da su one postale zvaničnim iliti službenima za Hrvatsku i Slavoniju. Novine 1853. mijenjaju naslov u "Carsko kraljevske službene narodne novine".


Naslov: Sisak nekada i sada
Autor: Marica - Ožujak 04, 2012, 19:52:52

Sisak nekada i sada

Za Rimljana bijaše Sisak (Siscia) znamenit grad u Posavakoj Panoniji (Panonija savia ili riparicensis). Za doba Augusta (31. priie Kr. - 14. poslie Krista) cvao je taj grad u pravom cvatu, bio položajem svojim trgovačkim gradom, jer se je sticala trgovina iz današnje Slavonije, velika cesta vodila je iz Sirmija (llitrovicc) ovamo na zapad, kuda a i Savom dolazile su sirovine i druga roba, dočim je Sisak bio spojna točka sa sjedištem rimske države, Rimom. I prije Rimljana bijaše Sisak znamenit i tvrd grad pannonskih Ilira. jer ga je Oktavijan 134. pr. Kr. morao punih mjesec dana obsiedati, a kad se je grad predao, mogao je u nj smjestiti i to samo u jedan dio, dvadeset i pet kohorta svoje vojske t. j. 12 000 momaka.

Rimljani ga jošte više utvrdiše i razširiše te smjestiše u nj sve svoje najznamenitije oblasti, a grad povisiše na čast "kolonije". Da je u gradu bilo poganskih hramova, kupališta, veleliepih dvorana, igrališta i raznih spomenika, to ne trebamo niti spominjati. Kad je pako kršćanstvo nadvladalo pogansku vjeru, smještena bje u Sisak i biskupija. Veleliepe izkopine, koje su u novije doba nađene. Glasni su svjedoci nekadanjega sjaja, veličine i blagostanja toga grada. Siscija bijaše i sa vojničkog gledišta znamenit grad po Rimljane, tvrdo opasan zidinama i tornjevima, kojih tragovi se još danas nahode; pa i ceste vodile su na sve strane pokrajine i spajale krajne točke carstva sa Siskom, a preko Aquileje na moru sa Rimom.

Sisak proživio je sjajni svoj viek u to doba, al kad počeše ozvanjati poljane današnje Ugarske i Slavonije pod kopitama silnih barbarskih naroda, nastaju tužni dani i Sisciji (Sisku). Sve do 488. borila se je uspješno rimska vojska po Podunavlju sa Barbarima, al tada počeše bježati rimski žitelji u Italiju, a na tom biegu morali su većinom proći preko Siscije, pa ako i nije još tada bio propao Sisak, al su u njem već uveloiko razna naroda. da više nije bilo ni govora o mirnom i spokojnom životu. Medju prvima razoriteljima rimskog carstva bili su strašni i divlji Huni, sa svojim vojvodom Attilom, koji, kad su (425. pr. Kr.) pošli prama Italiji i razorili Aquileju, nisu sjegurno niti pannonske gradove, a među njima i Sisak, poštedili, da im ne bi namrtali težkog danka. No provala hunska bijaše kratka, te se rimska Panonija opet reć bi oporavi za vrieme vladavine Gotha u Italiji. U to doba obdžavala su se najme dva sjajna crkvena sabora u Saloni (Solin u Dalmaciji) g. 530. i 532., gdje se među ostalimi biskupi  spominje i sisački.

Umah naskoro nastaju crni dani cieloj Panoniji a i Sisku, jedno od silna pritiska byzantijskog činovničtva, koje je izpijalo posliednju kap krvi ondašnjim žiteljem, a drugo sa neprestanih barbarskih navala. U to doba prelaze već jatimice Slaveni preko Dunava, Drave i Save, te ih je puna Panonija i Dalmacija. Jedva da se ta bujica nešto smirila, kad evo ti 568. provaljaju Longobardi u Italiju, a kuda da prodju nego rimskim cestami, a Siscija ležala je upravo na glavnom putu u Aquileju odnosno Italiju. Iza ovih harače i pliene Panoniju Avari ili Obri ta braća HIuna i kašnjih Magjara. Avarski kagan osvoji 570. prevarom Sirmium, a padom toga grada bijahu mu otvorena vrata u Dalmaciju.

Još postoje gradovi rimski, jer ih car odkupljuje za skupe novce. I prije Avara i za Avara prelaze Hrvati u velikih čoporih u rimske pokrajine, te se naseljuju uz vode i šume. Još je jednom pokušao byzantinski car Mauricij, da zauzme veliko risko carstvo, da svlada Avare i s njima sdružene Slovjene, al mu ne podje za rukom. Rimski žitelji sve su više ostavljali ove krajeve, a u njihova sjedišta nastanjivali se Hrvati.

Car Heraklij (god. 610-640.) našao je već ove krajeve puste od rimskog žiteljstva, posvuda su Hrvati, a što ne propade gradova u težkim ratovima, to ih naseliše sada nadoš i Hrvati. Medju one gradove, koji nisu posve propali, spada i Sisak, koji je početkom 7. stoljeća već u ruku Hrvata.

Hrvati naseliv se na razvalinah nekadanjega rimskoga carstva, osnovaše više banovina. Mnogo nam je jasnija seoba Hrvata preko velebitskih nego li onih, koji se naseliše među Dravom i Savom, povjest njihova za dugo nam je tamna, te možemo više nagovieštajuć nego li sjegurno zaključivati ovo ili ono. Tako možemo stalno uztvrdíti, da je nešto rimskoga stanovničtva ostalo i u ovim krajevima, al se to žiteljstvo u brzo posve slilo sa novimi došljaci Hrvati. Tako su i mnogi rimski gradovi, akoprem razvaljeni dobili nove stanovnike Hrvate. Spominju se već u najdavnijoj prošlosti dvie banovine u Posavskoj Hrvatskoj, jedan ban stanuje u Siskn a drugi u Sriemu.

Kada Franci zavojštiše Avare u Panoniji, stoji uz njih i ban sisački Vojimir, te je pomagao Frankom uništiti vlast i silu avarsku. No Franci naplatiše izdajnički ovu pomoć Hrvata, jer si podložiše naskoro i Hrvate, ostaviv im istina njihove vojvode, banove i poglavice. Iz toga tužnog stanja naumio je ban posavskih Hrvata, Ljudevit, koji je stanovao u Sisku, osloboditi Hrvate. Godine 818. podiže Ljudevit Hrvate, da skinu frauački jaram, te je ratovao sve do god. 822. Te godine stisnuše ga Franci po Siskom. Ali zidine Siska bijahu od prvašjihi ratova oštećene, te se nije mogao tu dugo održati proti svoj sili franačkoj, te ie morao uzmaknuti k susjednim Srbom a od ovuda u Dalmaciju, gdje ga ujak njegovog protivnika, bana Bosne dade potajice ubiti.

Poslie smrti bana Ljudevita sdružiše se Hrvati sa Bugarima, te se njihovom pomoći oslobodiše franačkog gospodstva, jer naskoro nalazimo u Sisku bana posavske Hrvatske Ratimira, koji je posve samostalan i neovisan od Franaka (oko 838-40). I njegov nasljednik Mutimir (oko 870.) bio je sjegurno slobodan od Franaka. Njeki misle, da se je na njegovom dvoru u Siskn sustavljao i sv. Methodij, kada je polazio n svoju biskupiju pannonsku. Sisački kukavni ban Ratimir bio je iz početka saveznik Magjara (900 p. Kr.) proti Moravljanom, ali kašnje imao je sjegurno mnogo posla, da se odhrva od njih, te je valjda zvao Tomislava, bana dalm. Hrvatske u pomoć. Tomislav je obrauio Hrvatsku od Magjara te ujedinio Hrvatsku u jedinu državu "Kraljevinu". Pod sjajem Tomislavova plašta potamnjuju pojedini banovi, pa tako i posavski. Od sada kroz mnogo viekova ne znamo mnogo o Sisku kazati.

U toj dobi živio je Sisak kao tvrdja, a bila je i ostala stolica biskupa sisačkih; da li je ta biskupija propala za burnih vremena prigodom dolazka Magjara ili sama od sebe, nije nam znano, samo se spominje na crkvenom saboru spljetskom (927.) da se obnovi sisačka biskupija. Možemo uztvrditi, da je Sisak za cielo vrieme domaće dinastije živio kao tvrdja i stolica bana i biskupa, ali Posavska Hrvatska trpila je veoma mnogo od raznih neprijatelja. Crni dani nastaše gradu Sisku, kad je izumrla domaća dinastija (1091.) Za navale ugarskoga kralja Ladislava propade valjda i Sisak i njegova biskupija, jer su baš u ovim krajevima bili najljući bojevi između Magjara i Hrvata. Tada jei Sisak valjda porušen bio, jer ne možemo drugčije razumjeti, zašto bi bio išao Ladislav osnivati novu biskupiju u Zagrebu. O Sisku ne znamo sada sve do 13. stolj. ništa. Istom iz povelje kralja Andrije II. (godine 1217.) saznajemo, da Sisak sa Odrom pripada već odavna biskupu zagrebačkomu, a valjda od god. 1093. al to nije više grad Sisak, već kao zemlja ili posied. U Sisak se za rana naseliivali stranci. pa se opet Sisak (Seitech) u 14. stolieću znatno oporavio, te je postao središtem županije, koja je zajedno sa Topuskom pripadala biskupu zagrebačkom.

U 14. stoljeća bio je Sisak već u ruku kaptola zagrebačkog, te su mu ga kraljevi Karlo Roberto i Ljudevit I. potvrđivali kao posjed. Gođ. 1334. spominje se po prvi pat župna crkva sv. Križa. Godine 1470. vida kaptol za Sisčane neka vrst štatuta, po kom su si smjeli sami birati "vojvodu".

Odkako su Turci prešli Unu počeli su haračiti po današnjoj Banovini, te je sada Sisak postao na Savi glavnim uporištem Hrvatom proti Turcima.

Godine 1544. dade kaptol sagraditi u Sisku tvrdjavu ili grad, koji još danas stoji, ali je zapušten, te je u novije vrieme prešao u ruke privatnih vlasnika. Silna pogibelj zaprieti Sisku pod konac 16. stoljeće, kada je god. 1591. pao bosanski paša Hasan sa ogromnom vojskom pod Sisak. Tada je bio zapovjednikom u tvrdji kanonik zagrebački Nikola Mikac. Turci se ovaj put povratiše kući praznih ruku, ali već sljedeće godine navali Hasan .paša još većom vojskom, pa i ovaj put obraniše Sisak hrabri branitelji Nikola Mikac uz drugove svoje, Blaža Gjuraka i Matiju Tintića. Hasan nije mogao oprostiti Sisku, te se s toga ponovno baci na nj 1593. sa ne malom vojskom od 25 000 momaka. Ovaj put priskočiše Sisku u pomoć ban Erdödi i general karlovački Andrija Auersperg. Naša vojska od kojih 8 000 momaka zahvati Turke iza ledja, te natjera Turke na Kupu, te što ne poginu od ruku hrvatskih junaka, nadje smrt u hladnoj Kupi, i Hasan se utopi i mnogo paša i begova. To je jedna od najsjajnijih pobjeda u 16. stoljeću.

No veselje kršćansko bijaše prerano, malo zatim diže beglerbeg Tracije Hasan, otac paloga, veliku vojsku, da osveti smrt sina. Sisak bio je na pola razoren još od prošloga rata, dapače isti junačina Blaž Gjurak, zapovjednik mu, ostavio ga, da vida u ratu zadobívene rane. Lako je tako bilo velikoj sili beglerbegovoj na juriš ga osvojiti 24. kolovoza 1593. Preostala posada propade pod mačevima osvojitelja. Turci tom sgodom prešav Savu raziđoše se po cieloj Hrvatskoj i pokazaše se pred Zagrebom.

No Turci se ne naužiše dugo svoga lastovanjs u Sisku. Već god. 1594. dođe u Hrvatsku sam nadvojvoda Maksimilijan, pa se sabralo oko njega 60 000 vojske. Glavni dio te vojske stade obsiedati Sisak i Petrinju, dočim je Gjuru Lenkovića zapala časna zadaća, da svojimi četami u brzih i naprasnih nasrtajih iz gradova Hrastovice, Gore, i ostalih baci Turke na Unu. Turci se u istinu preplašiše, te uzmakoše izpod Siska i Petrinje. Sisak osta tako Hrvatskoj. Još jednom u 17. stoljeću pokušaše Turci osvojiti Sisak, no ne pođe im za rukom. Malo zatim bukne sisačka buna 1653.

Vjekoslav Klaić, pripovieda nam o tom ovako: Poslie obrane Siska od Turaka morali su žitelji kao podanici kaptolski popravljati grad Sisak, dovažati potrebitu građu i druge rabote činiti. Osim toga bijaše pedeset Siačana uviek na oružju, te se zvahu "gjumlije". Uza to morali su vršiti i druge podaničke dužnosti. te bijahu još izvrgnuti samovolji kaptolskih namjestnika. Stanje Sisčana bijaše s toga veoma nesnosno, te se oni za to upravo na Božić 1653. pobune i otresu kaptolskoga podaničtva. Kaptol je badava nastojao poviše puta, da se stvar rieši mirnim putem, on ne uspije, jerbo je ban Nikola Zrinski donekle bio Sisčanom sklon. Napokon jih on ipak po višem nalogu ukroti i prisili, da su 20. travnja 1659. sklopili pismeni ugovor s kaptolem, u kojem bijahu ustanovljene njihove podaničke dužnosti.

Od to doba počeo se opet Sisak pomalo dizati i oporavljati. Žitelji mu se bavili poljodjelstvom i obrtom. Godine 1840. postao trgovištem, pa od to doba počima se znatno dizati. Nije u ono doba bilo u Hrvatskoj niti valjanih cesta a kamo li željeznica. Trgovina je sva stoga išla vodom. Pšenica, kukuruz i duga plovila je Savom do Siska, a od Siska Kupom do Karlovca, a od Karlovca kolima u Rieku i Senj, na more. To su bila zlatna vremena, o kojih još danas Sisčani i Karlovčani bajaju i pripoviedaju.

Pošto je Sisak postao sanoatalnom obćinom, odkupiv se od Kaptola, počeo se istom pravo razvijati. Ovdje nam valja iztaknnti, da je to bilo u ono doba, kada se nije Hrvatske ticala niti jedna željeznička pruga. Ljudi zovu to doba, zlatnom, jer da je onda živio liepo i prosjak i bogataš. Sva trgovina išla je ili vodom ili cestom. Tada proživiše zlatni svoj viek naši gradovi Sisak, Karlovac i Osiek. Sisak je bio od 1840. do 1862. pravim stovarištem sve trgovine između Dunava i Jadranskog: mora. Trgoviana je bila mnogovrstna. Iz Kranjske te iz Trsta dolazila je roba za dolnje krajeve, a iz Banata, Sriema i Slavonije za Jadransko more. Do Jadranskog mora vodile su u ono doba dvie liepe ceste iz Karlovca i to Lujzinska na Rieku, a Josipova u Senj. Karlovac je bio dakle stovarište za Jadranako more, ovamo je dolazila roba Kupom do Siska. Sisak ima zahvaliti svu sreću svojoj rieci Savi. Da vam je bilo onda pogledati Savu, što se na njoj radi? Nije živahniji promet danas niti u riečkoj luci.

Tu su znale stajati po stotine lađa (tumbasi) natovarene žitom građom,osobito dugom, koja se je izdjelavala većim dielom u slavonskih šumah. Stotine radnika bijahu tude zabavljeni. Da si vidio tu žurbu i taj zamor. Jedni prelazili u lađe, drugi izlazili iz njih, noseć vreće pune žita. Bijahu tada pune magaze hrane, kažu, da Sisak nije bio nikada, a da ne bi u njegovih spremištih bilo po milijuna vagana žita. Roba se onda pretovarivala na manje lađe, koje su plovile dalje Kupom do Karlovca; ili se tovarila na kola, pa kolima do Zidanoga mosta. Tu donašaše splavi iz Kranjake razni les i drugu robu, a kolima dolazila kolonijalna  roba iz Trsta za Podunavje. Onda je Ugarska i Rumunjska potezala svu potrebu iz Siska. U Sisku bijahu agenture najvećih kuća iz Budimpešte, koje razpačavahu robu na razne strane. Istina, onda je živo bolje prosti radnik, nego danas gospodin. Trgovina bijaše većim dielom u Novom Sisku. A što je ubilo tu trgovinu? Željeznica!

Prvi udarac trgovini grada Siska zada željeznica Žakanj - Zagreb. Od to doba prestao je Sisak biti komisionalnim središtem za kolonijalnu i drugu robu iz Trsta. Ali ostala sva trgovina je ostala još u Sisku, pa odkako je 1862. otvorena pruga do Zagreba, prenešena je većim dielom trgovina u Stari Sisak. Prema zapadu i sjevero-zapadu nije bio više Sisak ono, što prije ali prama iztoku osta i nadalje još važan. Prostie lađe zamieniše parobrodi, a i to je veoma štetno djelovalo na domaće poduzetnike. Najbolje možemo prosuditi propadanje Siska po propadanju Karlovca. I Karlovac je prepatio taj udarac, no mnogo prije Siska, jer Karlovac je stao propadati već izgradnjom željeznice iz Zagreba a konačno je, možemo kazati, propao izgradnjom pruge Rieka; dok je još Sisak živio, Karlovac je već bio mrtav; imao je samo tu blagodat od željezniea, da su hambari karlovački ostali prazni a kapitalisti da ga ostaviše. Sisak je živio od iztoka. Ali politika magjarska, da sve željeznice imadu svoje stjecište u Budimpešti, naškodi i Sisku. Odkako je presječena Slavonija alfeldskom željeznicom propa i Osiek a i veliki dio sisačke trgovine predje u ruke magjarske, cieli Sriem bude odkinut, jer je bilo jeftinije slati robu preko Pešte na Rieku, nego Savom do Siska. Pruga Sisak-Banja Luka i Brod malo pomogoše Sisak, a zašto ? Žalibože moramo sami priznati, da je i u nama velik dio krivnje.

Nas stigoše željeznice nepripravne. Naši gradovi bijahu do doba željeznica samo emporiji tuđih produkata; pa kad dođeše željeznice ne bijaše kod nas niti traga industriji niti tvorničarstvu. Naši kapitalisti bijahu većim dielom ljudi, koji su pukom srećom do kapitala došli, nije tu bilo raeionalno naobraženih niti trgovaca niti obrtnika a još manje tehničara, koji bi se bili znali snaći u tom kritičnom času. Uviek se viče kod nas, nema kapitala! Istina nema ga toliko, koliko u Belgiji ili Holandiji, ali da naši ljudi imadu smisla za industriju, našlo bi se svega. Kapitaliste su u vječnom strahu da ne izgube svoj novac, pa ga s toga ili čuvaju mrtva ili ako ulažu u poduzeća to u tako maloj mjeri, da se ta poduzeća ne mogu onako razviti, kako bi trebalo, da koristi donose i kapitalistom i gradu. Nema naskoro grada kao što je Sisak i Karlovac, još više ovaj posliednji, koji bi imali sve uvjete za industriju kao oni. Tu je voda, pa obćila, pa radna sila, pa sirovine, ali manjka umne sile reći ćemo a ne kapitala. Njemačka i susjedna Austrija mogle bi se sakriti pred nama. Jedno imamo zdrav i čil narod. Koji je željan zaslužite, gledajte stotine izseljenika u Ameriku, drugo zemljanam je plodna, rodi svim, čim Bog dariva; ali što je korist, kad potrebe naše moramo podmirivati iz tuđih tvornica a naše sirovine moramo prodavati pod ništa. Reči će tkogod: Nemamo mi naobraženih radnika. Hrvat je svačemu navikao, on će brzo naučiti svaki posao. Samo gledajte tvornicu pokućstva u Vratih kod Fužina i tvornicu tkanina kod Karlovca u Dugoj Resi, pa ćete vidjeti, tko je tamo radnik?!

Eto to je upropastilo naše gradove; željeanice ne nađoše u njima indusrije, pa i danas se još malo misli na to. Stvarajte udružbe, ali ne gledajte tu na političku boju ili religioznu razliku, jer kod posla smo svi jednaki - budino Amerikanci u tom pogledu, pa će nam se dići naskoro i gradovi. Procvast će sigurno Sisak i Karlovac neviđenim sjajem; jer ako se skoro ne saberemo, nadkrilit će nas Bosna i Srbija pa će nam biti zatvoren Iztok, koji je danas našim prodaktom otvoren . Ne valja časiti. Sisak je nešto počeo, sa javnimi spremišti. ali treba dalje poći. Gdje su tvornice kože, platna, tkanina, porculana, a što rade naši rudnici? Sramota je, doći će nam tuđinci, pa će odnosit svu dobit u tuđinu, kao što se već događa , n.pr. u Dugoj Resi. Raditi valja o tom, da se što prije spoji Sisak preko Petrinje i Gline sa Karlovcem pa će i tu biti pomoći.

Šume će dobiti vriednost, biti će opet trgovine sa drvom. Sisačani i Karlovčani, kad ste mogli pred pedeset godina navrnut trgovinu u Vaše gradove, uprte se u zdrave ruke, pa nastojte navrnut u vaše ulice obrt i tvorničarstvo. Pa dao Bog, da ja, koji jadikujem tako nad propadanjem tih dvaju naših najznamenitijih trgovačkih gradova, da bi mogao napisat članak o njihovom prvenstvu na polju fabrikacije. U to ime pomoz Bog! Da nam junačka Banovina ne propadne.

Karlovčanin
Banovac 3. siječnja 1891


CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved.